Hosovac posjetio logor: ‘Ovo je samica u kojoj sam mučen…’

1
914
dnevno.hr

U sklopu programa ”Da se ne zaboravi” u Staroj Gradiški okupili su se logoraši srpskih koncentracijskih logora.

Podno spomen-ploče na ulazu u nekadašnji logor izaslanstva udruga proizašlih iz Domovinskoga rata i društava logoraša položila su vijence i zapalili svijeće u spomen na stradale. Među njima je bio i Danijel Štajner

Loading...

On je jedan od 1080 hrvatskih zatočenika koji su prošli kroz logor Stara Gradiška. Za sebe voli reći kako su ga četnici u logoru „obožavali” jer je jedini zatočen kao pripadnik HOS postrojbe kojoj se priključio kao maloljetan. Razgovarali smo s Danijelom koji je u trenutku zarobljavanja imao tek 18 godina:

Zarobljen sam 01. prosinca 1991. godine i to sa svim oznakama po kojima je svima bilo jasno da sam HOS-ovac. Zbog toga su me „obožavali”. Prošao sam „poseban tretman”, a tortura je bila neviđena”, kazao nam je bivši zatočenik srpskih logora koji je smogao snage ponovno zakoračiti u ove jezive, pljesnjive hodnike:

Postojao je podrum u koji bio nas povremeno dovodili iz ćelija. Bio je do koljena pun vodom, a na dnu je bila neka mreža kroz koju su puštali struju. Zamislite kakav je osjećaj satima stajati u potpuno mračnom podrumu, dok vas kroz hladnu vodu cijelo vrijeme trese struja… „

Po svjedočenju Danijela Štajnera, zatvorenici su u ovom logoru bili i ubijano, a i on sam je svjedočio tome:

Da, vidio sam ubijanje zatvorenika. To pamtim kao i samicu u kojoj sam bio „čest gost”. To je mala, klaustrofobična sobica u kojoj nema spavanja. Straže povremeno dolaze i nenajavljeno te tuku, ili te izvuku vani ili oni uđu unutra. Bit postojanja samice je psihička tortura, a ja sam u njoj proveo pet dana u komadu. Samica je stravično iskustvo”, prisjeća de Danijel koji je nakon skoro tri mjeseca, 11. veljače 1992. godine – razmijenjen.

Sad, kad nakon toliko godina stojim pred ovom samicom i hodam ovim derutnim hodnicima, nekako se uopće ne bojim. Osjećam, zapravo, neku neobjašnjivu tugu… Ovdje sam ubijan od batina zbog HOS oznaka koje i danas mnogima smetaju. Zatim, ovaj logor, ta građevina… Pogledajte kako to izgleda… Jednako kao i kad su nas mučili… Nekome je očigledno u interesu da sve zaraste u granje i da se zaboravi. Šteta, ja mislim da ovo mjesto treba očuvati i pokazati mladim naraštajima. Ma koliko teška, ovo je mjesto naša povijest”, zaključuje naš sugovornik koji ovim putem zahvaljuje autoru knjige „Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1992.” Vladi Radošiću.

  • Ivan Hodak

    Danijele, neka te dragi Bog poživi, i neka ti da zdravlja i snage za daljnji život. Da, dobro si rekao, smetamo im, a zašto pitam se i ja kao dragovoljac Domovinskog rata. Zašto????????????????