Hebrang je lažno optužen i stavljen u zloglasni zatvor Glavnjaču.
Pretpostavlja se da je najvjerojatnije 11. lipnja 1949. godine u zloglasnom beogradskom zatvoru Glavnjači ubijen Andrija Hebrang (otac). Nekada visoki dužnosnik Komunističke partije (sekretar CK SKH, član Politbiroa KPJ, ministar lake industrije u socijalističkoj Jugoslaviji) Hebrang je određeno vrijeme slovio za jednog od najbližih Titovih suradnika (odmah iza Kardelja, Rankovića i Đilasa). Međutim, između Tita i Hebranga došlo je do razilaženja u mišljenjima u pogledu hrvatskog pitanja. U Titovu nemilost Hebrang je došao u doba raskida veza Tito-Staljin. Naime, Tito se bojao da bi Staljin mogao odabrati Hebranga za njegovog nasljednika.
Dokaz za to bila su navodno pisma iz Moskve, koja su dolazila naslovljena samo na Tita i Hebranga i nikoga drugog iz KPJ. Zbog toga je Tito naredio Aleksandru Rankoviću da uhiti Hebranga, što je ovaj spremno učinio. Hebrang je lažno optužen da je surađivao s ustašama i sabotirao gospodarsku politiku. Zatvoren je u zloglasni beogradski zatvor Glavnjaču.
Navedenog datuma napravljen je u Glavnjači zapisnik po kojem je Hebrang pronađen mrtav u ćeliji. Službeno priopćenje u tom zapisniku bilo je da se sam ubio objesivši se na radijator. To se ne čini vjerojatnim, jer postoje dokazi da u tom zatvoru nije bilo centralnog grijanja s radijatorima i cijevima. Prilično je vjerojatno da je Hebrang ubijen, a da je njegova smrt samo prikazana kao samoubojstvo. Do danas točan datum Hebrangove smrti nije sa sigurnošću poznat kao ni mjesto gdje je pokopan.
Odlukom Sabora RH 1992. godine Andrija Hebrang politički je rehabilitiran i proglašen žrtvom “komunističkoga sustava”.