dr. sc. Jadranka Polović, Mario Stefanov: EUROPSKO BUĐENJE NARODA: „POBUNA MASA“ ILI „POBUNA ELITA“ (1)

Zanimljivu analizu pobune žutih prsluka u Francuskoj, dao je i jedan od najutjecajnijih ruskih suvremenih geopolitičara, Aleksandar Dugin. …  Dok običan čovjek, građanin, još koliko – toliko drži do neke kulturne tradicije, moderne kapitalističke elite koje nemaju aristokratizam u svojim čulima, vrlo su pohlepne za vlašću, statusom, obiljem i komforom. Zapravo, nove su zapadne elite daleko gore od masa – one danas ugrožavaju zapadnu kulturu, europski logos. Istovremeno sve više marginalnih tipova prodire u „novu elitu“ i to iz manjinskih skupina, bilo etničkih, kulturnih, religioznih (često sektaških) i seksualnih, koji postaju dominantni. Prema Laschu, upravo je to izopačena rulja koja predstavlja temelj moderne globalističke elite koja uništava same temelje europske i zapadne civilizacije. Dugin zaključuje da se populizam, uključujući i populizam žutih prsluka, može promatrati kao dio ustanka ljudi protiv elita koje su potpuno izgubile vezu s društvom., izgradile vlastiti svijet u kome vladaju dvostruki standardi, norme političke korektnosti i liberalna demagogija.

Mjesecima prije pojave masovnih prosvjeda, pokreta žutih prsluka u Francuskoj, pisali smo o društvenom i gospodarskom stanju Europske unije i cijele Europe koja se, sada sigurno, našla u samom predvorju onoga što je najpoznatiji španjolski filozof 20. stoljeća, Jose Ortega y Gasset nazvao „pobunom masa“. Sadašnji trenutak Europe uistinu podsjeća na početak 20. stoljeća kada je velika ekonomska kriza (1929.-1933.) osiromašila brojne obitelji u Europi i SAD-u, što je posljedično vodilo urušavanju vrijednosti liberalnih demokracija, usponu totalitarnih režima i strahotama Drugog svjetskog rata.  S druge strane, američki sociolog,  Christopher Lasch, svoju analizu entropije zapadnog liberalnog poretka temelji na političkom trendu „pobune elita“ (The Revolt of the Elites and the Betrayal of Democracy, 1995) koje smatra duboko odgovornima za, prije svega moralnu krizu koja razara suvremena zapadna društva.  U nastavku članka nastojat ćemo elaborirati u kakvom su odnosu ova dva koncepta („pobuna masa“ i „pobuna elita“) koja prijete novom europskom revolucijom, i poglavito, što u kontekstu neoliberalne agende i globalističke politike svjetskog mainstreama –  ekstremnog političkog centra, više uopće znače ideološki pojmovi ljevice i desnice.

Ovih dana svjedoci smo prvih izdanaka proljeća naroda ili „europskog proljeća“, kako je uzavrelu europsku situaciju nazvao Mateo Salvini, talijanski ministar unutarnjih poslova i lider Lige, koji na svojoj europskoj turneji nastoji okupiti desne, euroskeptične i suverenističke stranke tj. stvoriti europski reformski blok koji će promijeniti političku kartu Europe na svibanjskim izborima za Europski Parlament.  Salvini je zajedno s Lugiom di Maiom, čelnikom Pokreta 5 zvjezda, otvoreno suportirao i pokret žutih prsluka, izjavivši kako „podržava časne građane koji prosvjeduju protiv trenutnog predsjednika koji je protiv svog naroda“. „Rađa se nova Europa, Europa žutih prsluka, Europa pokreta i izravne demokracije. To je teška bitka, ali zajedno možemo pobijediti“, rekao je Di Maio.

Pokret žutih prsluka, usmjeren protiv nadnacionalne i globalističke bruxelleske elite, zapravo samozvane aristokracije, napokon je populizam na djelu. Riječ je o stvarnoj pobuni građana protiv autoriteta i europskih, te copy paste nacionalnih institucija koje, hladno, u ime neoliberalne agende i golog profita europsku srednju klasu pretvaraju u prekarijat bez budućnosti. Unatoč očajničkim pokušajima europske liberalne elite da istovremeno uguši i ekonomsko nezadovoljstvo većine stanovnika najmoćnijih, vrlo bogatih i utjecajnih država EU-a, te s druge strane spriječi sve snažniji politički pritisak suverenističkih snaga u borbi protiv nadnacionalnog EU projekta, na europskim prostorima zahuktava se europsko proljeće naroda. Francuski predsjednik Macron, koji je grandiozno najavio projekt nadnacionalnih Sjedinjenih Europskih Država i stvaranje europske vojske, zapravo je bez političke snage ali i političkog prostora za realizaciju svojih globalističkih ideja, zbog čega se morao populistički obratiti vlastitoj naciji s kojom nastoji uspostaviti društveni ugovor ili „novi ugovor za naciju“ (naravno, ako ne odluči posegnuti za daljnjom represijom).

S druge strane, čvršće se povezuju članice EU-a – Italija, Mađarska i Poljska koje su se uspjele oduprijeti bruxelleskoj birokraciji i pokušajima prisilnog uvođenja tih država u prljavi posao uvoza emigranata na europske prostore. Usporedo, nezaustavljivo se širi i „pobuna masa“, baš onako kako ju je opisao Jose Ortega y Gasset. Prisjetimo se, taj je veliki španjolski filozof (1883. – 1955.) ) za olovnih 30.-tih godina prošlog stoljeća definirao socijalne i psihološke razloge nastanka fašističke i komunističke ideologije i ulogu masa u tim procesima. U svojoj knjizi “Pobuna masa“, Gasset prije gotovo cijelog stoljeća piše: “Uspon masa i njezino osvajanje društvene vlasti – bilo to dobro ili zlo – najvažnija je činjenica koja se dogodila u javnom životu današnje Europe, ali kako po svojoj biti mase ne smiju i ne mogu vladati same sobom, a još manje mogu upravljati društvom, ta činjenica znači da danas Europa prolazi kroz najtežu krizu koja može zadesiti ljude, narode i kulture. Ta vrsta krize više se puta pojavljivala u povijesti.” Povijesne okolnosti koje su prethodile „pobuni masa“ u 20. stoljeću sežu u drugu polovicu 19. stoljeća koja je narodima zapadne civilizacije donijela do tada nezapamćeno poboljšanje životnog standarda. Pored toga, liberalne su demokracije, utemeljene na općem pravu glasa  i snažnim političkim strankama između čijih su programa glasači mogli birati, omogućile sigurnost, kako imovine tako i ljudskih života. Ravnoteža snaga, uspostavljena između vodećih europskih država, bila je jamstvo mira i prosperiteta do izbijanja Prvog svjetskog rata, do 1914. godine u kojoj se doimalo da čovječanstvo napreduje „prema sigurnoj, sjajnoj budućnosti koja će biti humanija i bogatija“ (https://nova-akropola.com/filozofija-i-psihologija/filozofija/jose-ortega-y-gasset-pobuna-masa/). Ipak, Veliki je rat ukazao na vrlo tanak civilizacijski sloj društva koje je bilo uvjereno da je najnaprednije na svijetu. Propast starih imperija, ruska revolucija i uspon totalirizama, urušili su temeljne stupove i vrijednosti europskog društva, dok je europski čovjek ostao dezorijentiran i bez vodstva. Na ruševinama stare civilizacije tako se pojavio primitivan čovjek, kojeg Gasset naziva „čovjek – masa“.



Po Ortegi y Gassetu, masa ne predstavlja neku posebnu klasu u društvu već osobitu psihološku i sociološku kategoriju ljudi čiji se pripadnici regutiraju iz svih društvenih klasa. Čovjek iz pobunjene mase je čovjek u čijem životu više nema projekata, niti vidi budućnost, on se prepušta tijeku. Njemu je društvo, gospodarski, politički i socijalni sustav oduzeo budućnost, stoga više nema što izgubiti budući da su mu izgledi da u životu nešto postigne potpuno uništeni. Prema autoru, pobuna masa nastaje kada građani počnu odbacivati svaki autoritet i prestanu se pokoravati svim, hijerarhijski postavljenim institucijama, te kada mase kao većina prestanu slušati manjine (elite) koje su ih do tada vodile i usmjeravale.

Do takve povijesne situacije, prema Ortegi, dolazi prije svega krivnjom elita koje su prestale pružati primjer kulturnog i plemenitog života, posvećenog nadilaženju vlastitih interesa, ali i ograničenja i poboljšanja vlastitog karaktera. Elite moraju biti primjer, ali uslijed rastućeg materijalizma, vodeća manjina počela je voditi računa isključivo o financijskim i gospodarskim probitcima, počela se posvećivati isključivo stjecanju profita. „Nastupila je epoha dekadencije aristokracije, koja je odustala od vodstva i prepustila masu same sebi”, ukazuje Ortega, jer je po njemu istinski aristokrat pripadnik kreativne manjine koji svjesno i voljno preuzima teške zadatke, te je uvijek u potrazi za mjestom na kojem bi mogao najbolje služiti svojem narodu. Autor postavlja i danas vrlo znakovitu hipotezu – nužno je da takve manjine (elite) vladaju u društvu, jer bez njihove kreativnosti ostatku društva (masama) nedostaje orijentacije i cilja kojem bi mogao težiti. Za Ortegu je zdravo društvo uvijek aristokratsko po svom ustroju, uređeno je po načelima koji omogućuju postojanje uređenih institucija i političkih izabranih lidera, te građana kojima se vlada putom njihova pristanka i poštivanja određenog projekta kojeg vlast provodi. Takva stabilna vlast nikad svoju snagu ne crpi iz sile i represije, već iz autoriteta i poštivanja javnog mišljenja (volje građana). Vladati ne znači oteti ili preuzeti moć, nego je mirno provoditi.  “Pobuna masa” po Ortegi nastaje onoga trenutka kada vladajuća elita ili aristokracija, kako je on definira, izgubi mogućnost utjecaja na ljude. To je upravo  ono što se sada događa u Europi.

Zanimljivu analizu pobune žutih prsluka u Francuskoj, dao je i jedan od najutjecajnijih ruskih suvremenih geopolitičara, Aleksandar Dugin,  u kojoj govori o važnosti populizma koji je, kao fenomen koji se uzdiže iz političke strukture u društvima nastalim na Velikoj francuskoj revoluciji, radikalno promijenio, zapravo odbacio klasičnu političku matricu – lijevo – desno – po kojoj desetljećima bezbrižno funkcioniraju liberalne demokracije. Pozivajući se na američkog sociologa, Christophera Lasch (1932-1994), ruski geopolitičar u nedavno objavljenom članku „Ustanak u Francuskoj – anatomija populizma i izazov Matrixu“(https://www.geopolitica.ru/sr/article/ustanak-u-francuskoj-anatomija-populizma-i-izazov-matriksu), smatra da vrijedi uzeti u obzir i njegovu tezu o „pobuni elita“, kao novom političkom trendu koji jasno ukazuje na destruktivnost globalističkih elita u suvremenim zapadnim društvima. Dok običan čovjek, građanin, još koliko – toliko drži do neke kulturne tradicije, moderne kapitalističke elite koje nemaju aristokratizam u svojim čulima, vrlo su pohlepne za vlašću, statusom, obiljem i komforom. Zapravo, nove su zapadne elite daleko gore od masa – one danas ugrožavaju zapadnu kulturu, europski logos. Istovremeno sve više marginalnih tipova prodire u „novu elitu“ i to iz manjinskih skupina, bilo etničkih, kulturnih, religioznih (često sektaških) i seksualnih, koji postaju dominantni. Prema Laschu, upravo je to izopačena rulja koja predstavlja temelj moderne globalističke elite koja uništava same temelje europske i zapadne civilizacije. Dugin zaključuje da se populizam, uključujući i populizam žutih prsluka, može promatrati kao dio ustanka ljudi protiv elita koje su potpuno izgubile vezu s društvom., izgradile vlastiti svijet u kome vladaju dvostruki standardi, norme političke korektnosti i liberalna demagogija.

Bilo da se radi o „pobuni elita“ koje su izopačile zapadna liberalna društva, ili „pobuni masa“ koja može dovesti do teških socijalnih nemira i sukoba, ovi procesi snažno mijenjaju europska društva. „Pobuna masa“ jasno je već iskazana kroz europske izborne procese od 2016. godine, nakon kojih sadašnja dramatična zbivanja po ulicama europskih gradova ciljaju na lažne vrijednosti postojeće globalističke elite ili lažne europske aristokracije, zapravo na poredak, za koji se koji se sada, već mirne duše, može reći da potječe iz laboratorija teorije zavjere. To je hladni, nemilosrdni „novi svjetski poredak“ kojega već dva desetljeća, uporno pod okriljem tobože neizbježne globalizacije, provodi europska politička i gospodarska elita u suradnji sa svojim angloameričkim i arapskim partnerima. Prema ovim „novim elitama“, ljudi, građani, nemaju mjesta u svojim državama, niti u svojim društvima. Tipičan primjer nove elite je Hillary Clinton, koja je uznemirena uspjehom populističkog Trumpa, otvoreno uvrijedila obične Amerikance nazvavši ih – deplorablesom ili jadnicima.

Međutim, ono što se stvarno događa, uočavaju i javno elaboriraju već i pripadnici te iste liberalne elite, koji su sačuvali dostojanstvo, poštenje i vezu s narodom unatoč svojim pozicijama. Iako ne odustaju od obrane liberalnog sustava, neki od njih, poput dugogodišnjeg njemačkog ministra vanjskih poslova i vice kancelara, Joschke Fischera, dobro prepoznaju i opisuju europsku stvarnost. Tako Fischer u autorskom članku od 24. prosinca 2018. godine piše: “U Francuskoj su žuti prsluci artikulirali svoje zahtjeve uglavnom u ekonomskom smislu, nakon što su prvi put izašli na ulice kako bi prosvjedovali protiv predloženog poreza na gorivo“. No osim ekonomskih poticaja pobune, Fischer lucidno uočava i njezinu drugu dimenziju, te za razliku od ostatka licemjerne europske liberalne elite, ne oklijeva izjaviti u nastavku teksta: “Međutim, pokret, također, sadrži jake identitetske elemente koji su se izgradili oko osjećaja nezadovoljstva gubitkom tradicionalnog načina života u doba globalizacije i europskih integracija. Kao i u većini zapadnih zemalja ti su osjećaji koncentrirani među tradicionalnim biračima radničke i srednje klase koji su zaključili da je posljeratni socijalni ugovor postao nevažeći. Težak rad više ne osigurava ekonomsku sigurnost i mobilnost prema gore“.

I uistinu, nasuprot tvrdnjama europske vladajuće oligarhije, oni koji ih kroz političku borbu na izborima ruše, nisu neka točno određena kategorija građana, nego ljudi iz svih slojeva društva kojima su globalističke elite svojim politikama oduzele budućnost, mnogima i uništile život.  Oni jednostavno ne žive dobro i čak nemaju više što izgubiti!  Zar će ih otpustiti s posla koji nemaju ili ovršiti prihode koje nemaju ili pak, neće moći platiti ratu kredita za kupnju stana koji im banka nije htjela odobriti (budući da ne rade, možda volontiraju ili rade kao prekarna radna snaga)? Što se toj ogromnoj i sve većoj klasi ljudi više uopće može oduzeti? Europski građani više nemaju nikakve veze s tradicionalnim klasnim podjelama na ljevicu i desnicu, prisiljeni su kontinuirano trpjeti sve eksperimente koje na njima provodi europska liberalna vladajuća politička elita. Oni svakako nisu populisti, a kamoli ekstremna ljevica ili desnica, kako ih se pokušava prikazati. Oni su jednostavno masa pokrenuta pobunom protiv  liberalnog i globalističkog  ekstremnog  centra, kako ga je nazvao britanski publicist Tariq Ali.

(Nastavlja se)

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI