dr. sc. Sanja Vujačić: ZAŠTO SU EU PARLAMENTARNI IZBORI U FRANCUSKOJ KLJUČNI ZA BUDUĆNOST EU? (1)

0
257

U Francuskoj, niti glavna euroskeptična «populistička» stranka (Marine Le Pen) više  ne misli napustiti Europsku uniju. Euroskeptici i dalje smatraju kako je bolje biti prvi u svom selu nego puniti zgusnute redove svačijeg grada. Međutim, s obzirom da su danas u EU sveprisutni, vjeruju kako ju je moguće transformirati «izunutra». Ostaje otvoreno pitanje kako, jer  nisu razvili zajednički koncept, nego bi svaki suvereni europski narod ponaosob htio da EU sliči baš njegovom etno selu.

Prema eurofilskoj «progresističkoj» ideologiji i dalje je bolje biti čak i zadnji u gradu Bruxellesu, nego prvi u svom etno selu. Stoga progresisti neće bez žestoke borbe populistima prepustiti udobne fotelje europskog parlamenta koje griju posljednjih 40-tak godina.  Priznaju slabosti EU, ali ih ne prepoznaju kao proizvod vlastite neoliberalne politike. Inzistiraju na načelu individualizma, preuzetom iz filozofije liberalne političke misli i ekonomije djelovanja slobodnog tržišta, te nije razvidno koju bi kolektivnu akciju hipotetska progresistička i federativna EU mogla poduzeti, a da ne bude protivna toj filozofiji.

Deklarirani progresist, koji s podozrenjem gleda na populističku viziju EU (Savez suverenih europskih naroda), francuski predsjednik Macron trenutno je vrlo usamljen na europskoj sceni.  Vjeruje kako je EU sklop koji se ne može svesti na zbroj njegovih elemenata zbog višestrukih i raznovrsnih interakcija koje se u njemu odvijaju. Smatra da EU treba promatrati kao globalnost, kako bi u njenom sklopu bilo moguće identificirati sustav koji taj sklop pokreće i time izbjeći da nas preplavi njegova kompleksnost. Takvim holističkim, sustavnim pristupom nekom problemu EU, moguće je sagledati sve njegove aspekte, s «globalnog» (općeg) i «lokalnog» stanovišta (produbljivanje detalja) u isto vrijeme, te putem brojnih iteracija progresivno korigirati i dopunjavati rješenje tog problema.

Međutim činjenica je da takve «40-godišnje iteracije» nisu iznjedrile rješenja za temeljne probleme europskih građana: pad životnog standarda većine u korist nesrazmjernog bogaćenja happy few, urušavanje sustava socijalne zaštite, dezindustrijalizacija i nezaposlenost u korist industrijalizacije zemalja u razvoju, povećanje broja sigurnosnih ugroza i invazija migranata. Stoga se stvorio nepremostivi jaz između dobitnika i gubitnika globalizacije, a francuski pokret Žutih prsluka već više od četiri mjeseca pokušava nacionalnoj i europskoj medijsko-političkoj sceni nametnuti  razmatranje zahtijeva gubitnika globalizacije.

Za razliku od «progresista», «populisti» nude neke trenutne konkretne odgovore na zahtijeve Žutih prsluka, a koje kontinuirano podržava 70% francuskih građana. Stoga je budući razvoj EU vezan za rezultat europskih parlamentarnih izbora u Francuskoj. Kampanja je počela, a svi instituti za istraživanje javnog mišljenja najavljuju tijesnu pobjedu: ili Macronovih progresista (LaREM), ili Le Penovih populista (RN). Naime, s američke strane Atlantika  puše populistički vjetar koji je dao krila francuskoj radikalnoj desnici.

Nakon George Sorosa – Steve Bannon

Ambicija arhitekta Trumpove pobjede, bivšeg bankara Goldman Sachs-a Steve Bannon-a, je paralizirati EU već ove godine. To bi se trebalo dogoditi nakon europskih parlamentarnih izbora na kojima bi «njegovi» kandidati trebali osvojiti zadovoljavajući broj fotelja. To je, prema   Bannon-u, prvi korak prema konačnoj pobjedi njegovih ideja na nacionalnim izborima država članica EU koji slijede (Echos). S tim je ciljem bivša/sadašnja siva eminencija Donalda Trumpa (brojni analitičari smatraju  kako je njegovo razilaženje s Trumpom privid) osnovala vlastitu zakladu pod nazivom Pokret. Ta bi fondacija trebala pospješiti federiranje svih europskih euroskeptika i desnih radikala, odnosno njihovo ujedinjavanje u obliku europske političke «supergrupe» koja bi postupno okupila trećinu EU država i postala «trn u nozi» europskih institucija.

Bannonova pobjeda bi, na taj način, dugoročno održala angloamerički soft power u europskom prostoru. Naime, nakon arhitekta EU modela Demokrata George Soros-a, Steve Bannon je preuzeo funkciju arhitekta EU modela Republikanaca, zahvaljujući čemu su danas sve europske političke strukture  (i lijeve i desne) kolonizirane američkim normama.

EU počiva na osovini Berlin-Pariz. Onoliko koliko je njemačka podložnost angloameričkom  soft power-u neupitna, toliko je delikatna ona francuska.  Stoga je, u ovom trenutku,  na europskoj razini, najznačajnija  transformacija francuskog političkog sustava. Ista je počela izbornom pobjedom Macrona, s kojom se je završila dekompozicija francuske tradicionalne umjerene ljevice. Danas je pak na djelu fragmentacija tradicionalne umjerene desnice kojoj doprinose višemjesečne demonstracije Žutih prsluka.

Program francuskih eurofila

U svojoj prvoj najavi programa za svibanjske EU izbore, Emmanuel Macron očito drži do naglašavanja odanosti prema angloameričkim partnerima kada predlaže «ugovor o obrani i sigurnosti» kojim bi se definirale obveze EU prema NATO-u i europskim saveznicima, kao i povećanje proračuna za vojsku, uvođenje klauzule o zajedničkoj obrani koja bi odmah postala operativna i Europsko vijeće za sigurnost u koje bi bilo uključeno i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Glede unutarnje sigurnosti, Macron predlaže reformulaciju Schengena i poručuje: «Svi oni koji u toj reformulaciji žele sudjelovati odgovorno prihvaćaju ispuniti obveze: stroge kontrole granica i solidarnost prilikom provođenja zajedničke azilantske politike, temeljene na  istovjetnim  pravilima za prihvat i otpremu azilanata.»

S obzirom da je Europa prostor koji je iznjedrio socijalnu sigurnost, nužno je da intrese djelatnika s istoka i zapada, sjevera i juga, brani «socijalni štit», zahvaljujući kojem svi Europljani, bez razlike, ostvaruju istu naknadu na istom mjestu i svi u svojoj državi ostvaruju pravo na minimalnu plaću, čiji iznos ovisi o ekonomskoj stvarnosti svake EU članice ponaosob.

Aurélien Taché, zastupnik vladajuće Macronove stranke LaREM, rezimirao je u jednu rečenicu program francuskih eurofila za parlamentarne izbore: «Prenošenje velikog dijela nacionalnog suvereniteta na europsku razinu i, u isto vrijeme, podupiranje želje za demokratizacijom zemlje i davanjem riječi francuskom narodu» (C8 TV).

Na što se je nadovezala njegova kolegica,  Nathalie Loiseau – vođa liste kandidata LaREM-a, s optimističnom izbornom prognozom. Aludirajući na činjenicu da na siječanjskom mitingu Marine Le Pen (Macronove glavne suparnice) na kojem je predstavila svoju listu za EU parlamentarne izbore, nije zamijećeno prisustvo viđenijih euroskeptika iz drugih članica EU, Loiseau je izjavila da  «lider francuske desnice Marine Le Pen ostaje izolirana na europskoj sceni gdje se nacionalizmi ne zbrajaju» (Le Parisien). Iz čega je Loiseau izvela zaključak da joj je nemoguće zamisliti eurozastupnike Le Pen-ove stranke RN, koji su za tekućeg mandata propuštali svaku priliku da podrže prijedloge konstruktivnih mjera Europske komisije (npr. protiv socijalnog dumpinga, utaje poreza ili terorizma), da se odjednom počnu ponašati drugačije samo zato što  na europskoj sceni više nisu sami, odnosno jer je «populistički» trend u EU sveprisutan.

Program francuskih euroskeptika

Naime Marine Le Pen je, neposredno nakon neslavno izgubljenih posljednjih predsjedničkih izbora, krenula reformirati svoju, radikalno desno pozicioniranu parlamentarnu stranku koju je naslijedila od oca (Jean-Marie Le Pen). Ne samo da je promijenila ime stranke (iz Front National u Ressamblement National), nego je napustila ideju Frexit-a i izlaska iz eura i formulirala novu političku liniju: ne protiviti se EU, nego je mijenjati izunutra. Drugim riječima, nova strategija Le Pen je okupirati Briselske institucije i uzdrmati ih izunutra jer, kako kaže «prvi put se možemo nadati da ćemo doista moći mijenjati Europu iz Europe, pa tako i Francusku iz Europe». Glavni argument za taj strateški zaokret je «elan koji su proizveli nacionalni pokreti u Europi», poglavito u Italiji i Austriji,  a koji otvara mogućnost «tihog prelaska iz Europske unije u Europski savez naroda, prema precizno razrađenom kalendaru».

Ono što je zajedničko Emmanuelu Macronu i Marine Le Pen je oslanjanje na  elan koji je izazvao pokret Žutih prsluka. S jedne strane, nezadovoljstvo Macronovom politikom koje je pokrenulo Prsluke, opravdava analizu alarmantnog stanja francuske nacije  koje denunciraju Lepenisti.  S druge strane, Macronisti su, zahvaljujući Žutim prslucima, dobili priliku eksperimentirati novu metodu vladanja, odnosno moderirati dijalog između dobitnika i gubitnika globalizacije koji su izazvali. Velika tromjesečna debata između vladajućih i Prsluka – odnosno njihovih zastupnika u lokalnoj upravi kojima je bio zadatak prikupiti razloge nezadovoljstva prosvjednika – je završena, a Macron je dobio priliku koristiti umjetnu inteligenciju u analizi i sintezi big data – podataka proizišlih iz velike debate, zamišljene kao pomak prema participativnoj demokraciji.

«Metoda Macron» na kušnji

Rezultati Qwam analize dostupni su širokoj publici koja je pozvana pročitati oko tisuću stranica dokumenata ( ?!). Ili može prihvatiti zaključke premijera Edouard Philippea koji je, 8. travnja,  najavio četiri piste na koje njegovu vladu navodi analiza preokupacija građana izraženih tijekom velike debate: «ogromna ogorčenost zbog poreznog pritiska na građane»,  «zahtijevi za bolju povezanost ruralnog i urbanog stanovništva i koegzistenciju u duhu bratstva i jedinstva», «hitnost ekološke tranzicije radi suočavanja s klimatskim promjenama». U toj ad hoc analizi Macronove vlade, goruća imigracijsko – sigurnosna, socijalna i ekonomska pitanja, a koja je nemoguće konceptualno priključiti temama s jedne od četiri izdvojene piste, zatekle su se u rubrici «pod razno». Istodobno, već prve javne debate u kojima sudjeluju vođe stranačkih lista na ovosvibanjskim europskim parlamentarnim  izborima, u prvi su plan dovele upravo te tematike «pod razno». Stoga se svi francuski eminentni analitičari slažu s konstatacijom da je francuski predsjednik, koji uskoro javnosti treba ponuditi odgovore na zahtijeve građana izražene tijekom velike debate,  «osuđen» na kreativnost.  Nakon kreativnosti u načinu vladanja državom, očekuju se inovativna rješenja za izlazak iz duboke društvene krize na nacionalnoj i europskoj razini.

Kako za sada stvari stoje, Emannuel Macron je uspio, ne samo «razvodniti»  snažan socijalni naboj višemjesečnih prosvjeda u Francuskoj, nego je njegova vlada u tom razdoblju uspjela dodatno smanjiti francuske visoke socijalne standarde, pa i one rukovodećih  kadrova koji se zateknu na burzi rada (visina njihovih naknada je limitirana). A to unatoč manifestaciji «crvenih šalova» – rukovodećih kadrova koji su prosvjedovali protiv Žutih prsluka kako bi dali potporu vladi. U isto vrijeme je Macron i radikalnoj ljevici, odnosno njihovoj politici bezrezervne zaštite migranata i njihove jednakopravnosti  u francuskom društvu i EU, poslao kontroverznu poruku svojim izborom glasnogovornice Ureda predsjednika. Njegova je izabranica 39-ogodišnja Senegalka Sibeth Ndiaye, koja je u francusko državljanstvo primljena tek nedavne 2016. godine.  Napustila je Hollandove Socijaliste kada je Macron osnovao svoju stranku  LaREM kako bi budućeg predsjednika branila «rukama i nogama». Poznata po «sirovim» nastupima, «proslavila» se svojom izjavom da je spremna i lagati kako bi zaštitila francuskog predsjednika. Prilikom preuzimanja nove funkcije, glasnogovornica francuskog predsjednika je izjavila: «U Senegalu, zemlji u kojoj sam se rodila, crpila sam hrabrost i skromnost koju izražava moj profesionalni uspon.»

Kako Sibeth Ndiaye funkciju glasnogovornice preuzima u trenutku u kojem će biti nužno argumentirati predsjednikove stavove  glede zahtijeva prosvjednika,  ovi zadnji bi Macronov izbor mogli shvatiti kao provokaciju: izbor zaobilaženja istine i crpljenja rješenja iz afričkih iskustava.  Produbljuje se jaz između francuskih urbanih i ruralnih sredina. U onim urbanim još dominira «progresistički» multikulturalizam kao ideal skladnog života asimiliranih kulturno različitih grupa. U ruralnim sredinama u usponu je «populistički» antiliberalni konzervativizam koji proizlazi iz nacionalizma, tradicionalizma, belicizma, etatizma, intervencionizma, anti-individualizma itd. i opravdava prisilu i nasilje u svrhu očuvanja nacionalnih  i  moralnih vrijednosti.

(nastavlja se)

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Loading...