Hrvatski piloti bili su prvi instruktori sirijskih pilota

0
1303

Prava zvijezda među novim instruktorima bio je Mato Dukovac , bivši pilot zrakoplovstva NDH i hrvatski pilot sa najviše zračnih pobjeda tijekom 2. svjetskog rata ostvarenih na istočnom ratištu. Leteći na Messerschmittu Me-109 Dukovac je srušio 44 sovjetska borbena zrakoplova ,a jedna zračna pobjeda mu je ostala nepriznata od strane zapovjedništva.

Jedan trenutak povijesti ratovanja doveo je bivše pilote ratnog zrakoplovstva Nezavisne države Hrvatske predvođene zračnim asom Matom Dukovcem u dodir sa strujom zbivanja koja su obilježila cijelu povijest Sirije, sve do današnjih dana. Hrvatski piloti bili su prvi instruktori sirijskih pilota koji su stjecajem povijesnih okolnosti, potom desetljećima vladali Sirijom od Muhammada Umrana i Salaha Jadida do Hafeza Al-Assada , i njegova sina današnjeg predsjednika Bashara Al-Assada .

Putovi im se nakon prvog arapskog izraelskog rata razilaze i Dukovac odlazi za Kanadu, a prvi piloti sirijskog ratnog zrakoplovstva preuzimaju uloge koje im je namjenio hiroviti i često bizarni hod povijesti. Svoje pilotske vještine predaju novoj generaciji sirijskih pilota među kojim je i budući sirijski predsjednik Hafez Al-Assad. On pak, sa svojim instruktorima Umranom i Jadidom, bivšim učenicima Mate Dukovca, stvara političko partnerstvo koje će ih kroz međusobnu suradnju i kasnije obračune dovesti do samih vrhova državne vlasti Sirije. Njihovo djelovanje odrediti će smjer zbivanja koja u konačnici vode do nasljeđivanja i preuzimanja vlasti u Damasku od strane Hafezova sina Bashara Al-Assada , islamističke pobune protiv njega podržane izvana i krvavoga sirijskoga rata.

Angažman stranih pilota

Sirija je postala nezavisna država 17. travnja 1946.godine. Njena vojska bila je u formiranju, a najveći problem predstavljao je nedostatak obučenog kadra, posebice za potrebe budućega ratnog zrakoplovstva. Prvi zapovjednik sirijskog zrakoplovstva, pukovnik Abdel Wahad Al Hakim 1947. godine angažirao je temeljem privatnih ugovora grupu iskusnih stranih pilota borbenih zrakoplova kako bi obučili prvu skupinu sirijskih pilota. Među njima su bila dva bivša njemačka pilota sa bogatim ratnim iskustvom, od kojih je jedan -Fritz Strehle letio i borio se tijekom 2. svjetskog rata na prvom njemačkom mlaznom borbenom zrakoplovu Messerschmitt Me-262.

No, prava zvijezda među novim instruktorima bio je Mato Dukovac , bivši pilot zrakoplovstva NDH i hrvatski pilot sa najviše zračnih pobjeda tijekom 2. svjetskog rata ostvarenih na istočnom ratištu.Leteći na Messerschmittu Me-109 Dukovac je srušio 44 sovjetska borbena zrakoplova ,a jedna zračna pobjeda mu je ostala nepriznata od strane zapovjedništva.Sve o ratnom putu Mate Dukovca za trajanja drugog svjetskog rata i ostalih pilota NDH sadrži knjiga „100 godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj“ grupe autora: Tomislava Aralice , Roberta Čopeca, Marka Jerasa, Zdenka Kinjerovca i Tomislava Haraminčića izdana 2012. godine.Nakon rata Mato Dukovac našao se u zarobljeničkom logoru u Italiji odakle je preko veza Šefkije Muftića, koji je za vrijeme NDH bio šef redarstva u Tuzli i imao dobre veze u Ministarstvu unutarnjih poslova u Damasku , zajedno sa još četiri pilota i zrakoplovna tehničara zrakoplovstva NDH otišao u Siriju, gdje je postao instruktor novoosnovanog sirijskog zrakoplovstva.

U Libanonu, u bazi Estabel hrvatski i njemački instruktori obučili su 30 sirijskih pilota uključujući Salaha Jadida i Muhammada Umrana koji će se kasnije naći u vrhovima državne vlasti sirijske države. Za obuku su koristili deset North American T-6 „Texan „školskih zrakoplova i dva zrakoplova Piper „Cub“ koje su Siriji donirali Amerikanci. Nakon početka arapsko- izraelskog rata 1948.godine cijela postrojba uključila se u borbena djelovanja. Prva borbena misija Mate Dukovca bila je 14.srpnja 1948. godine kada je zrakoplovom North American T-6 „Texan poletjevši iz zračne baze Mezze kod Damaska izvršio bombardiranje izraelskih položaja u području Tube. Malo prije kraja rata Dukovac raskida ugovor sa sirijskim ratnim zrakoplovstvom i odlazi živjeti u Kanadu.

Njegovi učenici ostaju u sirijskom ratnom zrakoplovstvu , kojemu se 1950.godine pridružuje otac sadašnjeg sirijskog predsjednika Hafez Al –Assad. Nakon završetka letačke obuke na školskim Texanima prebačen je u postojbe naoružane talijanskim borbenim zrakoplovima Fiat G.46 i G.55

Sueska kriza- stižu MIG-ovi

U međuvremenu Sirija je naručila od Velike Britanije 12 mlaznih borbenih zrakoplova Gloster „Meteor“ F.Mk9 koji su joj isporučeni krajem 1952. i početkom 1953. godine.Kako sirijsko zrakoplovstvo nije imalo obučene pilote za taj tip zrakoplova sirijski piloti poslani na obuku u Veliku Britaniju, a neki od njih u Egipat, koji je u svom naoružanju od ranije imao „Meteore“ i obučene posade. Među onima koji su upućeni u Egipat na šestomjesečni tečaj bio je i Hafez Al-Assad.U egipatskoj zračnoj bazi Bilbeis obučavao ga je nitko drugi do Hosni Mubarak, budući maršal , zapovjednik ratnog zrakoplovstva Egipta i egipatski predsjednik ,a tada obični zrakoplovni satnik.

Nakon obuke Hafez je uključen u sastav 9. eskadrile naoružane borbenim zrakoplovima Gloster „Meteor“. Tijekom Sueske krize 1956.godine britanska i francuska obavještajna služba raspolagala je nepotvrđenom informacijom da su Rusi u blizini Damaska rasporedili 123 borbena zrakoplova MiG- 15 i MiG -17 kojima namjeravaju borbeno djelovati protiv britanskih i francuskih snaga koje su se iskrcale na egipatskoj obali i zajedno sa izraelskim snagama zauzele Sueski kanal,kao odgovor na egipatsku nacionalizaciju kanala. U cilju potvrde te informacije britanski i američki izvidnički zrakoplovi upadali su u zračni prostor Sirije , često leteći na vrlo malim visinama. Kako Sirija u to vrijeme nije imala izgrađeni radarski sustav zračnog promatranja koji bi locirao i identificirao neprijateljske zrakoplove u presretanje uljeza sirijski piloti polijetali su nakon primljenih dojava organiziranog sustava vizulanog otkrivanja ciljeva uz pomoć lokalnih policijskih postaja diljem Sirije ,koje su običnim civilnim telefonskim vezama zrakoplovnom stožeru dojavljivale uočavanje nepoznatih zrakoplova.Temeljem jedne takve dojave u rano jutro 6.studenog 1956.godine Hafez Al-Assad je u blizini Latakije svojim Gloster „Meteorom“ presreo izvidnički zrakoplov English Electric „Canberra“ PR.Mk.7 iz sastava 13.eskadrile britanskog ratnog zrakoplovstva. Hafez je uspio postaviti svoj zrakoplov u povoljnu poziciju, otvorio vatru, ali je promašio, a britanski zrakoplov je povečavajući brzinu umakao u pravcu svoje baze na Cipru. Nekoliko sati kasnije dva sirijska zrakoplova „Meteor“ od kojih je jednim upravljao Hafez upučeni su u presretanje druge „Canberre“, također uočene u zoni Latakije .Ovoga puta britanski zrakoplov napadnut je sa dvije strane, pa je srušen u blizini libanonske granice.Dvoje članova posade uspjelo je iskočiti i preživjeti ,a jedan je poginuo u srušenom zrakoplovu. Istoga dana,neposredno prije zalaska sunca nakon svoje prve ostvarene zračne pobjede Hafez je ponovo upučen u presretanje CIA-nog zrakoplova Lockheed U-2 , istoga kakav četiri godine kasnije srušen nad SSSR-om raketnim projektilom,a njegov pilot Gary Powers zarobljen .No, Hafezov Meteor za razliku od ruskog projektila nije mogao dostići visinu na kojoj je letio U-2,pa je odustao od presretanja. Na povratku u bazu došlo je do zbrke zbog narušenih radio veza, pa je Hafez promašio bazu i svojim Meteorom završio u pustinji i jedva preživio nakon uništenja i požara zrakoplova.

Nakon borbenog iskustva tijekom toga rata Hafez AL-Assad je upučen u SSSR na obuku upravljanja borbenim zrakoplovima MiG- 15 i MiG -17,koje je u svoje naoružanje uvodilo sirijsko zrakoplovstvo. Po povratku u Siriju 1958.godine Hafez se neočekivano našao u zrakoplovstvu nove državne tvorevine jer je Sirija zajedno sa Egiptom i Jemenom ušla u federaciju UAR (Ujedinjene Arapske Republike) u kojem je glavnu riječ dakako vodio Egipat, kojim je tada vladao feldmaršal Abdel Hakim Amer. Na egipatsko traženje velik broj sirijskih borbenih zrakoplova uključujući i 20 MiG -17PF presretača opremljenih radarom zajedno sa svojim posadama prebačeno je u egipatske zračne baze. Hafez je zajedno sa učenicima Mate Dukovca , Salahom i Jadidom i Muhammadom Umranom raspoređen u 31. eskadrilu zrakoplovstva UAR.

Katasrofa u šestodnevnom ratu

Hafez , Jadid i Umran uskoro su postali politički bliski i sve manje ih je zanimalo zrakoplovstvo ,a sve više politik,a pa su formirali tajni vojni komitet čiji je cilj bio izdvajanje Sirije iz federacije UAR. Već u rujnu 1961.godine Sirija je izašla iz federacije UAR,ali nova vlada koja se je nakon vojnog udara formirala u Damasku Hafeza, Jadida i Umrana i sve ostale članove njihove „Baath“ stranke istjerala je iz vojske.

Nakon sudjelovanje u novom neuspjelom državnom udaru Hafez je pobjegao u Libanon gdje je uhićen i vrać en u Siriju te zatvoren. Po izlasku iz zatvora posvetio se,a što bi drugo,planiranju slijedećeg vojnog udara zajedno sa Jadidom i Umranom. Pažljivo je formirao obavještajnu mrežu i i stvorio svoju vlastitu oružanu formaciju, koja je zauzela zračnu bazu Dmeyr, sjeveroistočno od Damaska i pomogao dolasku na vlast stranke“ Baath“. Na čelnu poziciju u Siriji došao je tada Dukovčev učenik Salah Jadid i odmah na funkciju zapovjednika zrakoplovstva imenovao svoga suborca iz dana ilegalne borbe za vlast Hafeza AL-Assada. Jadid i Muhammad Umran koji je također bio u samom vrhu vlasti uskoro se se međusobno sukobili oko suradnje s SSSR-om no, nakon još jednog državnog udara 1966.godine Jadid je preuzeo potpunu kontrolu nad Sirijom ,a Hafeza je zbog iskazane podrške unaprijedio i imenovao ministom obrane. Dukovčevog učenika generala Umrana bivši suborci smjestili su u zatvor Mezzeh,gdje su ga držali sve do 1967.godine i šestodnevnog rata sa Izraelom nakon kojeg je Sirija ostala bez Golanske visoravni. Odmah nakon puštanja iz zatvora Umran je pobjegao u Libanon,što mu baš i nije puno pomoglo, jer je u libanonskom Tripoliju 13.ožujka 1972.godine likvidiran kao pas nasred ulice najvjerojatnije od ruke sirijskih obavještajnih službi,a nije isključena ni mogućnost da su to obavile izraelske službe nakon što su ga iskoristile koliko su mogle.

Iako je Hafez svojim informacijama i djelovanjem uspio spriječiti pokušaj državnog udara CIA-e protiv Jadida krajem 1966. godine kstastrofalni poraz Sirije u šestodnevnom ratu 1967.godine sa Izraelom izazvao je konačni razdor između Jadida i Hafeza.U studenome 1970.godine nakon dugotrajne obaviještajne pripreme Hafez Al-Assad uspio je sa vlasti državnim udarom srušiti Jadida i uhititi ga.Hafez je kao povod iskoristio je Jadidovu odluku da u pomoć palestinskim frakcijama u Jordanu koje zaratile sa jordanskim vlastima pošalje sirijske trupe predvođene oklopnim postrojbama.Hafez je namjerno uskratio podršku sirijskog zrakoplovstava svojim vlastim trupama upućenim u Jordan kako bi pomogao njihovom porazu i kompromitirao Jadida.Jordanski kralj Hussein je pak,kako bi se obranio od palestinskih formacija i regularne sirijske vojske hladno je zatražio i dobio pomoć Izraela čije snage su desetkovale sirijske postrojbe i protjerale iz Jordana.Hafez je nakon preuzimanja vlasti Jadida optužio za bespotrebnu smrt stotina sirijskih vojnika u avanturističkoj akciju u Jordanu i zatvorio.

Nesretni general Jadid , bivši Dukovčev učenik u zatvoru je ostao pune 23 godine ,sve do 1993.godine kada je umro ,a Hafez Al-Assad je nastavio vladati, poslije njega njegov sin. Tako su oba Dukovčeva učenika koji su dogurali do generalskih činova i vrhova vlasti u Damasku nesretno skončali u međusobnim obračunima i serijama državnih udara iz koji je kao pobjednik izašao njihov dotadašnji politički i ratni suborac Hafez-al Assad.