Je li plato Doklam vrijedan života 2,5 milijardi ljudi?

Najnoviji porast napetosti u pograničnim područjima dviju država započeo je unatrag nekoliko mjeseci, a eskalirao je  sredinom srpnja. Prethodno se sve ograničavalo na manje sukobe između pograničnih vojnika, ali sada je glasnogovornik kineskog Ministarstva obrane otvoreno upozorio da indijska vojska mora napustiti plato Doklam - ukoliko ne želi rat

Dok je čitav svijet usredotočen na američko-ruske odnose, Siriju, Jemen, Ukrajinu, Afganistan i Sjevernu Koreju, jedna druga „vruća točka“ prolazi gotovo medijski neopaženo, iako u sebi nosi razarajući potencijal, čak veći od svih spomenutih kriza zajedno. Riječ je o uistinu vrlo lako mogućem izbijanju otvorenog ratnog sukoba između Kine i Indije, dviju nuklearnih sila sa, zajedno gledano, gotovo 2,5 milijardi stanovnika. A, sve zbog spornog pograničnog platoa Doklam na Himalajskom gorju.

Pogranični spor dviju zemalja traje već desetljećima i odnosi se na različite sporne teritorije na Himalajskom gorju, a dvije su zemlje zbog toga sredinom i u drugoj polovici prošlog stoljeća već vodile nekoliko ratova. Onaj najkrvaviji, u kojem je na obje strane poginulo tisuće ljudi, izbio je 1962. godine, a Indija je u njemu bila poražena. Uglavnom, svi indijski pogranični sporovi posljedica su pokvarene britanske kolonijalne i postkolonijalne aktivnosti pri određivanju državnih granica između novouspostavljenih država.  Međutim, od tada pa do danas, ukupno geopolitičko stanje, kao i snaga gospodarstava, a poglavito vojski dviju golemih država, drastično se promijenilo. Obje zemlje su i dio međunarodne vojne nuklearne elite, s tim da je Kina po tom pitanju ipak puno snažnija. Ali, to ne umanjuje zabrinutost…

Plato Doklam nije dio indijskog teritorija

Najnoviji porast napetosti u pograničnim područjima dviju država započeo je unatrag nekoliko mjeseci, a eskalirao je  sredinom srpnja novom žestinom. Prethodno se sve ograničavalo na manje sukobe između pograničnih vojnika, ali sada je glasnogovornik kineskog Ministarstva obrane otvoreno upozorio da indijska vojska mora napustiti plato Doklam – ukoliko ne želi rat.



Posljednji sukob dogodio se prije mjesec dana, nakon što su kineski vojnici počeli graditi prometnicu na tom platou, o čijem se suverenitetu, zapravo, spore Kina i Butan. Međutim, neovisno o tome što plato Doklam nije dio indijskog teritorija, New Delhi je posebno osjetljiv na kineske građevinske zahvate na tom prostoru, zbog njegove strateške važnosti.

Gradnja cesta na platou Doklam može poslužiti kao „odskočna daska“ za kineski napad na, za Indiju životno važan koridor Siliguri, koji povezuje sjeveroistok Indije s ostalim dijelom zemlje. Početkom ljeta je indijsko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo, kako kineske aktivnosti u toj zoni imaju „ozbiljne posljedice po sigurnost“. Indijska vojska željela je zaustaviti radove na izgradnji te ceste, nakon čega je Kina optužila New Delhi za kršenje njezinog suvereniteta.

Peking  je postupno osnažio prilično veliki vojni kontingent u toj regiji, a posljednje izjave kineskog Ministarstva obrane o zaštiti suvereniteta, ne ostavljaju mjesta sumnji u ozbiljnost kineskih namjera. Osim toga, izričito je rečeno kako će kineska pogranična vojska reagirati na sve opasnije stanje na tom platou izazvano potezima indijske vojske.
Štoviše, ovih dana je kineski predsjednik Xi Jinping, iako ne spominjući konkretna imena država, u povodu proslave 90. godišnjice Kineske narodne vojske kazao: „Kineski građani cijene mir i mi se ne bavimo intervencijama i teritorijalnom ekspanzijom. Ali pritom ćemo se usprotiviti bilo kakvim oblicima upada na kineski teritorij. Nikome nećemo dati, bilo kakvoj organizaciji ili političkoj stranci, u bilo koje vrijeme i u bilo kakvom obliku –  Kini oduzeti dio njezinog teritorija. Nitko ne smije očekivati kako ćemo mi progutati štetu po pitanju našeg suvereniteta, sigurnosti i razvoja.“

Istodobno s oštrom retorikom kineskog Ministarstva obrane, ali i više nego jasnim riječima kineskog predsjednika, oštrim priopćenjem oglasilo se i kinesko Ministarstvo vanjskih poslova, kazavši kako indijska vojska još uvijek stoji na kineskom teritoriju i da je Peking djelovao oprezno, zahtijevajući da Indija povuče svoje snage. „Ali indijska strana, ne samo što nije poduzela nikakve stvarne korake za ispravljanje svojih grešaka, ona je razradila sve moguće razloge koji nemaju nikakvu utemeljenost, kako bi opravdala nezakonit prijelaz granice indijskih vojnika“, navodi se u priopćenju kineskog MVP-a.

Osim toga, kineski mediji bliski Vladi, javno govore kako je Kina spremna ponoviti sukob iz 1962. godine.

Kina traži pristup Indijskom oceanu

Pritom treba naglasiti, kako, osim platoa Doklam, Kina i Indija imaju još i dosta drugih teritorijalnih sporova, a nije na odmet spomenuti i kako je prilikom izvana sponzorirane tibetanske pobune protiv kineskih vlasti, pokrenute 50-ih godina prošlog stoljeća, pomoć Tibetancima pristizala upravo – preko indijskog teritorija. Također, nakon poraza, nekoliko tisuća tibetanskih pobunjenika, na čelu s duhovnim vođom Dalaj lamom, s Tibeta se povuklo na indijski teritorij.

Međutim, ovaj pogranični spor nikako se ne smije promatrati izvan šireg geopolitičkog konteksta. Naime, Kina već dugi niz godina nastoji pronaći alternativni pristup Indijskom oceanu, koji neće ugroziti Americi odane zemlje oko zone Južnokineskog i Istočnokineskog mora, kao ni tamo stacionirane brojne američke vojne baze i pomorske snage, iako se Kina, s njega niti ne pomišlja povući jer ga smatra „svojim dvorištem“. Osim toga, i indijska vojnopomorska flota sve češće uplovljava u tu sigurnosno nestabilnu pomorsku zonu, pri čemu se partnerski postavlja u odnosu na Kini neprijateljski Japan, a poglavito na Vijetnam, koji s Kinom ima prilično ozbiljne teritorijalne sporove. Ne tako davno je izbio prvi kinesko-indijski incident u tom akvatoriju.

Kina tu zonu Tihog oceana nastoji uspješno zaobići posredstvom uspostavljenih, gotovo savezničkih odnosa s Pakistanom, za koji dvije zemlje kažu „da su viši od Himalaja, dublji od oceana i slađi od meda“. U Pakistanu, Kina već službeno koristi pomorsku luku Gwadar, za koju je od Islamabada dobila koncesiju, kao odskočnicu za daljnji prodor prema Perzijskom zaljevu, Istočnoj Africi – gdje je, u Džibutiju, upravo izgradila svoju prvu vojnu bazu na afričkom tlu – Crvenom moru i Sueskom kanalu, te dalje Sredozemnim morem prema Europi. Prema procjenama analitičara, Kina u Indijskom oceanu namjerava izgraditi čak 18 vojnih baza.

Indija se zbog svih tih kineskih poteza osjeća teritorijalno, a onda i pomorski okruženom, jer su njezine glavne izvozne luke smještene na zapadu Indijskog potkontinenta, tj. otvorene su prema Pakistanu. Štoviše, Kina, prema sporazumu iz 2015. godine, namjerava u Pakistan, kao Indiji, blago rečeno nepartnersku, a ponekad i neprijateljsku državu, investirati golemih 46 milijardi dolara. Za usporedbu, to je četiri puta veći iznos od poznatog Marshalovog plana za poslijeratnu Europu.

Kada tako sagledamo stvari, kao i u kontekstu sve napetijih američko-kineskih odnosa koji imaju dugogodišnju tendenciju pogoršavanja, te s druge strane američko-indijskih odnosa koji imaju tendenciju pojačavanja suradnje, nije teško zaključiti koga bi u eventualnom vojnom sukobu podržao Washington, koji se u njega ne bi neposredno miješao i ulazio u nepotrebne rizike. Inače, SAD je posljednjih godinu-dvije postao najveći izvoznik oružja Indiji, potisnuvši s prvog mjesta Rusiju čije oružje još uvijek čini oko 70 posto ukupnog indijskog naoružanja.

Oružani sraz globalnog karaktera

Također je važno napomenuti kako je Indija, skupa s Pakistanom, od ove godine postala i punopravna članica Šangajske organizacije pod dominacijom Pekinga i Moskve. Rusija postojano čini diplomatske napore kako bi umanjila kinesko-indijske tenzije, zbog, kako kaže, kilometara himalajske pustoši, što smatra potpunom geopolitičkom glupošću. Ponajviše, ako se uzima kao  razlog za pokretanje rata tako opasnih dimenzija i posljedica, od kojeg niti jedna od te dvije zemlje ne može imati bilo kakve koristi. S druge strane i Peking i Moskva nastoje kroz Šangajsku organizaciju smanjiti napetosti između New Delhija i Islamabada.

Što će na kraju od svega ovog biti, teško je reći. Ali je činjenica, da kinesko-indijski potencijalni sukob ni u kojem slučaju nije isključen. Štoviše, on je itekako moguć s obzirom na rastuću neprijateljsku retoriku i indijsku vojnu nazočnost u pograničnoj zoni koja njoj uopće teritorijalno ne pripada…

No, možda je ipak baš to ono mjesto o kojem danas, kao o nepoznatom, govore razni svjetski analitičari, tražeći prostor budućeg velikog oružanog sraza globalnog karaktera. I to s obzirom na nikad veće gomilanje vojnih potencijala i potpisanih golemih ugovora o kupnji najsuvremenijih tipova naoružanja u mnogim svjetskim zemljama, koje se, prema mišljenju pesimista – negdje mora i ispucati…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI