Fotelja američkog veleposlanika u UN-u neuobičajno je dugo prazna, nakon što je Nikky Haley tu funkciju napustila još u listopadu prošle godine. Međutim, čini se kako je odluka o njezinoj zamjeni konačno donijeta, iako su o tome još na redu neke formalne procedure.
Naime, Bijela kuća je na svom službenom sajtu objavila vijest kako je predsjednik Donald Trump u Senat poslao dokument o imenovanju Kelly Craft, iz savezne države Kentucky, inače sadašnje veleposlanice SAD-a u Kanadi, na dužnost američke veleposlanice pri UN-u.
Craftino imenovanje sada mora potvrditi gornji dom američkog Kongresa, a kada će se obaviti potrebna saslušanja još nije priopćeno.
S tom funkcijom u najvišem međunarodnom političkom tijelu – UN-u, Trumpova administarcija nikako ne može doći „na zelenu granu“. Naime, spominjale su se čak i varijante da Trump na to mjesto postavi svoju kćer Ivanku, a ranija glavna kandidatkinja za nasljednicu Nikki Haley Heather Nauert povukla je svoju kandidaturu „zbog obiteljskih obveza“.
Treba kazati kako je uloga američkog veleposlanika u UN-u, prije svega na zasjedanjima Vijeća sigurnosti, postala zahtjevnija nego bilo kada od vremena završetka hladnog rata. U tom se tijelu sve češće odvijaju vrlo ozbiljne i žučne rasprave o brojnim „vrućim“ temama međunarodne politike, u kojima one između ruskog veleposlanika i američkih predstavnika predstavljaju prave verbalne „dvoboje“, nerjetko kaubojskoga tipa, u kojima se ne biraju riječi, zbog čega je nužno veliko političko znanje, ali i poznavanje klasične psihologije i posjedovanje snažne mentalne stabilnosti. Zato ova funkcija više uopće nije toliko privlačna, za razliku od vremena kada je sve više-manje teklo glatko zbog relativne globalne geopolitičke stabilnosti do unatrag cca pet godina i izbijanja ukrajinske krize. Američki se predstavnici u VS proteklih nekoliko mjeseci često mijenjaju, zbog čega u ključnim raspravama čak sudjeluju i ponajviši i vrlo iskusni dužnosnici američke administracije, poput potpredsjednika Mikea Pencea, predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i državnog tajnika Mikea Pompea, što vjerojatno i nije slučajno jer se njihovom nazočnošću i sudjelovanjem htjelo jednostavnije doći do željenih odluka VS (što se, u konačnici, nije događalo kada se radilo o raspravama o američkom priznanju Golanske visoravni i više puta o krizi Venezueli, gdje američki prijedlozi rezolucija nisu prolazili, čak i ne zbog veta Moskve ili Pekinga već zbog jednostavnog nepostojanja dovoljnog broja glasova). A rasprave između američkih dužnosnika i ruskog veleposlanika u UN-u Vasilya Nebenzye o tim temama nerjetko su bile za antologiju, pa i za holivudsku ekranizaciju. Naime, Nebenzya je u veljači 2017.g. na toj funkciji zamijenio iznenada umrlog Vitalya Churkina, čija smrt (infarkt), iako se to nikada neće moći znanstveno utvrditi, itekako može biti posljedica upravo spomenutih žestokih, i uglavnom neplodnih političkih rasprava u VS koje na samom terenu svjetskih žarišta vrlo rijetko donose bilo što korisno. Jer, u međunarodne odnose iznova se implementira politika temeljena na „zakonu jačeg“ tj. soliranja u donošenju odluka.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news