Predstavnici više desetaka zemalja i više od 150 tehnoloških tvrtki u ponedjeljak su se na Pariškom mirovnom forumu dogovorili o aktiviranju borbe protiv ilegalnih aktivnosti u kibernetskom prostoru i, u okviru toga, miješanju u izbore.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron predložio je novu inicijativu u sferi zaštite od hakerskih napada i povjerenju na internetu. Deklaracija pod nazivom „Pariški poziv na povjerenje i sigurnost u kibernetskoj sferi“ poziva na ujedinjenje svih država i razradu zajedničkih načela osiguranja sigurnosti na internetu.
„Mi osuđujemo zlonamjernu hakersku djelatnost u mirnodopsko vrijeme, također i onu koja prijeti pojedinimm osobama ili ključnoj infrastrukturi, ili čini značajnu sistemsku štetu, i sa zadovoljstvom prihvaćamo pozive k jačanju njihove zaštite“, navodi se u Deklaraciji.
Predloženi dokument francuskog predsjednika potpisalo je 50 država, između ostalih, članice Europske unije, Japan i Kanada. Međutim, među potpisnicima nije bilo SAD-a, Rusije i Kine!
Ali deklaraciju su potpisale velike tvrtke, poput Facebooka, Googla i Microsofta.
Ovim se dokumentom predlaže zajedničko djelovanje država potpisnica na sprječavanju „štetnih aktivnosti“ u sferi kibernetskog prostora, a prije svega se radi o borbi protiv miješanja u izbore, propagande i mržnje, kao i krađe poslovnih tajni.
Također se navodi, kako se u korištenju informacijsko-komunikacijske tehnologije primjenjuje međunarodno pravo, „između ostalog i čitav Statut Ujedinjenih naroda, međunarodno humanitarno pravo i međunarodno običajno pravo“. Pri tom se u dokumentu ne navode konkretne mjere za realizaciju postavljenih ciljeva, već se samo navodi kako države imaju „odlučnu namjeru raditi zajedno, u postojećim institucijama i kroz vlastite organizacije, institute, instrumente i procese, pružajući uzajamnu pomoć i izrađujući projekte o suradnji“.
Međutim, činjenica da tri najveće i najmoćnije zemlje svijeta u ovoj francuskoj inicijativi ne sudjeluju (barem ne za sada), baca itekako veliku sjenu na njezin stvarni smisao i mogućnost postizanja zacrtanih ciljeva. Jer ako nešto za male zemlje vrijedi i one se toga moraju pridržavati, a velike zemlje to isto ne prihvaćaju i za njih nema nikakvu važnost, nije teško uočiti tko je u takvim odnosima snaga u prednosti. Ali i to, tko ima neke drukčije namjere, ili barem druge metode za postizanje sličnih zadaća, koje ne želi dijeliti s drugima. Velike države očito, iznova, po tko zna koji put, igraju svoju “veliku igru”.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news