U srijedu, 24. travnja, objavili smo vijest kako je ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao uredbu kojom se pojednostavljuje stjecanje ruskog državljanstva za stanovnike pobunjenih ukrajinskih regija Donjeck i Lugansk. U obrazloženju, Putin je kazao kako ne želi stvarati dodatne probleme novim ukrajinskim vlastima ali da je strpljenje završilo i da se više ne može bez djelovanja gledati na odsječene stanovnike istoka Ukrajine, lišenih najosnovnijih građanskih prava od strane središnje vlade u Kijevu (vidi poveznicu ispod teksta).
Međutim, čini se kako Rusija ide i korak dalje. U subotu, 27. travnja, u vrijeme svog posjeta Kini, ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je kako Moskva razmišlja i o pojednostavljenom davanju ruskog državljanstva ne samo za stanovnike Donbassa, već i za sve Ukrajince. „Mi razmišljamo o tome da omogućimo pojednostavljeno stjecanje našeg državljanstva za (sve) državljane Ukrajine“, kazao je Putin.
Podsjećamo: u Rusiji, trenutačno, na privremenom radu boravi oko pet milijuna Ukrajinaca, koji se time skrbe za svoje obitelji u Ukrajini, od kojih je mnogima to i jedini izvor prihoda. Takav potez pomogao bi i njima ali i mnogim Ukrajincima, prije svaga u istočnom dijelu zemlje, od kojih mnogi imaju i bliske rodbinske veze u Rusiji ali, ne manje važno, i prilično različite stavove oko odnosa Ukrajine i Rusije u odnosu na svoje sugrađane iz zapadnog dijela zemlje. Naravno, ruski potez sigurno nije motiviran humanitarnim razlozima, već, kao što to, uostalom, uvijek i svugdje biva, primarnom brigom za vlastite nacionalne interse. Naime, Rusija je nakon raspada SSSR-a u potpunosti zanemarila profesionalnu brigu i metodologiju unapređenja razvoja bilateralnih odnosa s tom – sebi ključnom zemljom na svojim zapadnim granicama, s velikim brojem autohtonog ruskog stanovništva (a ne naknadno doseljenog nakon Drugog svjetskog rata, kako je to većinom bio slučaj u baltičkim državama bivšeg SSSR-a). Dakle, nije se ponašala na način kako se u takvim slučajevima ponašaju suvremene i snažne zapadne zemlje), već se isključivo (i krajnje naivno) oslanjala jedino na čvrste povijesne, jezične, vjerske i kulturološke veze. Takav, po ruske interese krajnje kontraproduktivan pristup (što se pokazalo i u „euromajdanskoj revoluciji“ 2014.g. u Kijevu), osim dominantnog elementa nonšalantnosti i oslanjanja na nekakav – „naš zajednički duhovni prostor“, dijelom je bio uvjetovan i financijskim razlozima i teškoćama kroz koje je nakon raspada SSSR-a prolazilo ukupno rusko društvo.
Međutim, čini se kako je ruski državni vrh, očito, suočen s realnim globalnim geopolitičkim stanjem u kojem je Rusiji od strane SAD-a namjenjena, vrlo blago rečeno sporedna uloga, odlučio prekinuti s politikom „prirodnog riješavanja stvari“ i krenuo u „proaktivno rijšavanje problema“ u zonama svog primarnog nacionalnog interesa. Moskva iz faze “reagiranja na podražaje” od strane SAD-a (ne samo po pitanju Ukrajine) sada prelazi u ofanzivniju fazu “stvaranja podražaja” i primoravanja suprotne strane na reakcije, čime usporava njihovo strateško djelovanje. Rusija ovim potezom nedvojbeno daje do znanja kako je njezino “strateško strpljenje” i iščekivanje promjena politike službenog Kijeva definitivno završilo, neovisno o pobjedi Vladimira Zelenskog, čije prve poteze, iz kojih će se i moći iščitati njegova buduća politika prema Rusiji, ona čak niti ne želi čekati. Ona Zelenskom na samom startu daje do znanja kako je, ukoliko ne počme voditi konstruktivniju politiku u odnosu na svog prethodnika Petra Porošenka, spremna na novu radikalizaciju međusobnih odnosa, za što ima i više nego dovoljno instrumenata na ukrajinskom terenu. A ta “konstruktivnija politika” novog ukrajinskog državnog vrha, prema shvaćanju Moskve, morat će sadržavati elemente koji će na dugoročno razdoblje otkloniti bilo kakvu mogućnost ukrajinskog pristupanja NATO savezu, kao minimum ispod kojeg Rusija neće ići. Ali i još dosta toga.
U čitavom ovom kontekstu promatramo i spomenutu, današnju Putinovu objavu iz Kine. Je li za rusko „popravljanje svojih pogrešaka“ iz prošlosti, kada je u pitanju Ukrajina (ali i ne samo ona) prekasno pokazat će jedino vrijeme, jer ovdje se radi o potezima dugoročnog karaktera.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news