Raketni napad putničkog zrakoplova na američku fregatu

0
569

Foto: preuzeto s portala Navsource.

Za vrijeme iračko-iranskog rata vođen je tkzv. tankerski rat, u kojem su jedna i druga strana pokušavale u napadima na tankere u Perzijskom zaljevu ugroziti ili onemogućiti izvoz nafte protivničke strane.

Iračka strana nije raspolagala učinkovitim pomorskim snagama, između ostalog, jer je ono malo raketnih čamaca kojima su raspolagali bilo uništeno već u prvim danima rata. Ratnih brodova, sposobnih za djelovanje dalje od iračke obale, u dubini Perzijskog zaljeva, prema Hormuzu, nisu imali, iako su tijekom 80.-tih godina pregovarali o kupnji  dviju talijanskih fregata tipa „Lupo“ i  ugovorili kupnju šest talijanskih korveta  klase „Al Assad“, naoružanih  raketama brod-brod tipa „Otomat“. U Italiji je naručen i jedan flotni tanker klase „Stromboli“. Stoga su napade na tankere, koji su prevozili iransku naftu od iranskih terminala prema Hormuškom tjesnacu, napadali zrakoplovstvom uz korištenje francuskih protubrodskih vođenih raketa tipa AM-39 „Exocet“ koje su nosili i ispaljivali irački borbeni zrakoplovi francuskog porijekla Mirage F1.

U Perzijskom zaljevu nalazilo se je i mnoštvo trgovačkih i ratnih brodova neutralnih zemalja, među njima i američki ratni brodovi koji su osiguravali prohodnost pomorskih putova kroz Perzijski zaljev i tjesnac Hormuz, ključnih pravaca dopreme energenata prema SAD-u i Europi. Među njima nalazila se je i raketna fregata USS „ Stark“ klase Oliver Hazard Perry.

Dana 17. svibnja 1987. godine fregata je patrolirala u središnjem dijelu Perzijskog zaljeva, 3 km izvan proklamirane zone iračko-iranskih ratnih djelovanja. Oko 10:00 sati po lokalnom vremenu fregata „Stark“ je osvjetljena radarskim snopom nepoznatog  zrakoplova koji joj se približavao. Radari američke fregate zrakoplov su na vrijeme otkrili i pratili ga. Dok se zrakoplov približavo zapovjednik fregate Glenn R.Brindel pokušao je stupiti u radijski kontakt sa zrakoplovom tražeći od njega da se identificira. Nije dobio odgovor, a u trenutku kada se zrakoplov približio na oko 35 km američku fregatu potresle su dvije snažne eksplozije. Bilo je očito da su pogođene od strane iračkoga zrakoplova jer su Iračani na takav način i koristeći protubrodske rakete napadali iračke tankere. Irak je odmah priznao napad, navodeći da je pilot zamijenio fregatu „Stark“ za iranski tanker. Washinton je prihvatio ispriku,  a javno je za napad okrivio Iran.

Foto: USS fregata “Stark”

Odmah je bilo jasno da je pogođena s dva protubrodska projektila francuske proizvodnje AM39 Exocet. Starkovi radari nisu supjeli otkriti dolazne projektile i posada je prekasno shvatila da je pod vatrenim udarom. Prva raketa je probila trup odmah ispod mosta, no nije eksplodirala ali je njezino nepotrošeno raketno gorivo izazvalo požar većih razmjera. Drugi Exocet, također aktivno radarski vođen, leteći na visini od  samo 3 metra iznad površine mora pogodio je isto mjesto na fregati ali je njegova bojna glava detonirala, napravivši rupu na trupu dimnezija 3X5 metara, neposredno iznad vodene crte. Raketni projektili izazvali su velika oštećenja fregate, izbacili je iz borbene uporabe i izazvali požar koji je gorio gotovo 24 sata. Kako bi spriječio potonuće broda kapetan je poplavio pojedine odsjeke na desnom boku broda održavajući tako nastalo oštećenje iznad površine mora i spriječavajući tako punjene trupa vodom i potonuće broda. Brod je uz pomoć razarača USS Waddell i USS Conyngham uspio doploviti do bahreinske luke Manama. Poginulo je 37 američkih mornara a 21 je ranjen. Istražni odbor američke mornarice  otpremio je zapovjednika Brindela pred vojni sud koji ga je ukorio, nakon čega se povukao iz službe.

Motivi napada niti danas nisu potpuno jasni iako je verzija o pogrešnoj identifikaciji fregate kao tankera malo vjerojatna jer je riječ o brodovima velike razlike u gabaritima, karakteristikama plovidbe i manevriranja. Zamijeniti brod  dužine oko 130 metara za tanker prosječne dužine 250 do 300 metara je malo vjerojatno za iskusnoga pilota kakav je bio irački bojnik čije je ime  do danas ostalo zaštićeno vojnom tajnom. U trenutku napada za sobom je imao 1000 sati borbenih misija. Amerikanci su s njim razgovarali nakon pada Saddama Husseina ali su njegove osobne podatke i okolnosti događaja klasificirali. Što se stvarno zbilo tako je poznato samo iračkim i američkim obavještajnim strukturama.

U trenucima nakon napada vjerovalo se je da je napad izvršio irački lovac bombarder Mirage F1 EQ, francuske proizvodnje, što je inače bila zadaća tih zrakoplova tijekom tankerskog rata. No američke službe također su imale podatak i da su Francuzi Iračanima isporučili i Mirage F1 verzije EQ-4 i EQ-5 koji su bili opremljeni uređajima za dopunjavanje gorivom tijekom leta, pa su, stoga, imali dovoljno veliki akcijski radijus da napadnu Stark poletajući iz iračkih matičnih baza. Tijekom napada od strane fregate Stark i drugih američkih ratnih brodova uočen je samo jedan zrakoplov. Slijedom toga napad na Stark izveo je samo jedan Mirage F1, jer su ti zrakoplovi bili i jedini irački zrakoplovi koji su u to vrijeme mogli nositi i ispaljivati rakete Exocet. Irak je u razdoblju od 1983. do 1985. godine za napade na iranske tankere raketama Exocet koristio i pet iznajmljenih francuskih borbenih zrakoplova tipa Super Etendard od kojih je jedan izgubljen u borbi, a ostali su vraćeni Francuskoj  gotovo dvije godine prije napada na fregatu Stark.

No, u zraku je ostalo visiti pitanje kako je moguće da je Mirage F1 ispalio dva projektila Exocet kada su  Miragei F1, pa i najmoderniji verzije  EQ-5 mogli nositi samo jedan takav projektil. Mirage F1 verzije EQ-6 koji su mogli nositi dva projektila Exocet isporučeni su Iraku  nakon napada na fregatu Stark, a sva potrebna oprema za njih tek početkom 1988. godine, kada su postali operativno sposobni.

Rješenje zagonetke za koje se vjeruje da je bilo poznato i američkoj strani je u prerađenom  malom putničkom poslovnom mlažnjaku francuske proizvodnje  Dassault Falcon 50. Taj VIP zrakoplov u Francuskoj je prerađen u zrakoplov sposoban nositi i ispaljivati dvije  protubrodske rakete  AM-39  Exocet, na način, da mu, je grubo rečeno, na prednji kraj ugrađen nos Miragea F1 s radarom Cyrano IVM i izvidnički kontenjer za otkrivanje i praćenje ciljeva tipa Harlod. Ispod svakog krila zrakoplov je mogao nositi po jedan protubrodski projektil Exocet.

Iskustva Iračana u korištenju projektila AM 39 Exocet protiv tankera u razdoblju od 1980. do 1986. godine pokazala su da je pogodak jedne rakete nedovoljan za nanošenje veće štete i izbacivanje iz uporabe tako velikog broda kao što je tanker. U cijelom tom razdoblju samo su četiri tankera bila potopljena,  a ostali su preživjeli napad, neki čak s manjim oštećenjima jer dio projektila nije eksplodirao, odnosno, nisu im se aktivirale bojne glave. Zaključeno je iz toga kako bi svaki tanker trebalo pogoditi s barem dvije rakete Exocet da bi mu se nanijela ozbiljnija šteta. Svi tada raspoloživi irački Miragei F1 mogli su nositi samo jedan Exocet.

Stoga su Iračani od francuske tvrtke Thales zatražili modifikaciju jednog svog VIP putničkog zrakoplova tipa Falcon 50 civilne registracije YI-ALE u zrakoplov koji bi mogao nositi i ispaljivati dvije rakete Exocet. Iračani su Francuzima priopćili da im je potreban školski zrajkoplov za uvježbavanje posada posljednje primljene varijante Miragea F1 EQ-5 . Stoga je modificirani zrakoplov trebao biti opremljen jednako kao i Mirage F1 EQ-5, s tom razlikom da je mogao nositi dva protubrodska projektila. Francuzi su izvršili modifikaciju zrakoplova do siječnja 1987. godine i on je pod svojom civilnom registracijom iz Francuske preletio u Irak 9. veljače 1987. godine letom preko Korzike, južne Italije, Grčke i Turske nakon čega je uključen u sastav 81. eskadrile iračkog ratnog zrakoplovstva. Prerađeni VIP putnički zrakoplov dobio je ime Susanna.

Napad na američku fregatu bila je njegova prva i posljednja borbena misija. Iračani ga nakon toga više nisu koristili iako su bili svjesni da Amerikanci znaju za njegovo postojanje. U međuvremenu Francuska im je isporučila prve Mirage F1 koji su mogli nositi po dvije rakete AM39 Exocet pa je Susanna izgubila  svoju borbenu svrhu. Početkom operacije Pustinjska oluja zrakoplov je u cilju izbjegavanja uništenja preletio u Iran i od tada u javnosti više nikada nije viđen, niti je poznato što su Iranci s njim učinili.

U svakom slučaju irački Dassault  Falcon 50 ušao je u povijest ratovanja kao  putnički zrakoplov koji je izvršio uspješni raketni napad na ratni brod.

 

 

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Loading...