Kao što smo u našim analizama već pisali nakon sastanka američkog državnog tajnika Mikea Pompea i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeya Lavrova nedavno u Sočiju, kako, usprkos lijepim izjavama o nužnosti međusobne suradnje oko pitanja od zajedničkog interesa, mi, zapravo, ne vidimo stvarnog područja za tu suradnju zbog njihovih dijametralno suprotnih stavova o svim ključnim svjetskim problemima (zajednički interesi ionako ne predstavljaju problem), današnja vijest to samo potvrđuje. Naime, američki ministar energetike Rick Perry u utorak je u Kijevu izjavio kako SAD namjeravaju uvesti sankcije protiv projekta „Sjeverni tok 2“ (info: Bloomberg).
Sjedinjene Države uskoro bi mogle pripremiti zakon o sankcijama protiv tog plinovoda, kazao je ministar Perry (prijedlog zakona već je upućen u proceduru Kongresa, op. GN.).
Međutim, ovoga puta, ovaj američki zakon, ukoliko bude usvojen, po prvi će puta udariti po EU (a ne Rusiji koja je već ionako pod sankcijama), konkretnije, po europskim tvrtkama, što bi predstavljalo veliki politički i psihološki pomak u odnosima prekooceanskih saveznika i partnera! Ove sankcije odnosile bi se na one europske energetske tvrtke koje aktivno sudjeluju u ovom energetskom projektu, koji nipošto nije samo rusko-njemački, kako ga se često pogrešno (ili tendenciozno) prikazuje.
Podsjećamo: jučer, nakon svoje inauguracije na dužnost predsjednika Ukrajine, Vladimir Zelenski se sastao s predstavnicima američke administracije i Kongresa koji su nazočili tom svečanom činu, te ih pozvao na jačanje sankcija protiv Rusije. Osim toga, američki ministar energetike već je ranije javno govorio kako se SAD protive izgradnji plinovoda „Sjeverni tok 2“ i „Turski tok“, pri čemu one svoje protivljenje uvijek smještaju u kontekst europske sigurnosti i njezine pretjerane ovisnosti o ruskom plinu. S druge strane Njemačka i članice EU koje podupiru izgradnju „Sjevernog toka 2“ ukazuju kako se Washington ne smije miješati u energetsku politiku Unije i da je to isključivo pravo EU i nikoga drugog. SAD, osim toga, pokušajem osiguranja smanjenja uloge Rusije u energetskoj opskrbi EU nastoje otvoriti prostor za dostavu svog ukapljenog plina iako je on znatno skuplji od onog ruskog, koji se dostavlja plinovodima.
Ali, zapravo, u čitavoj ovoj priči je najvažnija činjenica da će Europska unija postajati sve više „žedna“ plina već od početka idućeg desetljeća (zbog zatvaranja mnogih nalazišta u Norveškoj, Sjevernom moru i Nizozemskoj, kao i potpunom zatvaranju njemačkih nuklearki i termoelektrana, kao i francuskih nuklearki, zbog čega će netko morati nadoknaditi taj posljedični veliki nedostatak energije) i da se ona u srednjoročnoj pa i dugoročnoj perspektivi neće moći odreći niti ruskog niti plina koji će dolaziti iz drugih izvora, a što svi analitičari koji prate situaciju vezanu uz plinovod „Sjeverni tok 2“ jako dobro znaju. Tim više će biti zanimljivo pratiti daljnji razvoj stanja ukoliko SAD uistinu odluče uvesti spomenute sankcije protiv „Sjevernog toka 2“, poglavito iz perspektive da je financiranje tog projekta već ionako gotovo u cjelosti završeno, a postavljeno je i oko 1200 kilometara cijevi, što je više od 50% njegove ukupne duljine. Osim toga, europske energetske tvrtke koje u tom projektu sudjeluju (Engie, Uniper, OMV, Shell i Wintershall) nikako nisu mali igrači i već dugo vremena izjavljuju kako se neće „povinuti“ pod prijetnjama američkih sankcija. Ali u novim američkim sankcijama ne bi bile obuhvaćene samo spomenute tvrtke investitori, već i one koje kao kooperanti sudjeluju u samoj izgradnji, poput talijanskih i švicarskih tvrtki za dubokovodno polaganje plinovodnih cijevi. Ukoliko bi Amerikanci uistinu uveli ove sankcije, to bi predstavljalo još jedan udarac Bruxellesu, jer je on nedavno ionako Washingtonu već izišao u susret, usvojivši dugo najavljivane izmjene u tzv. treći energetski paket, koje se odnose na to da vlasnik plinovoda iz trećih zemalja u EU ujedno ne može biti i jedini dobavljač plina tj. da on mora omogućiti njegovo korištenje i za druge „igrače“. Tom se zakonu ruski „Gazprom“, kao većinski vlasnik i planirani jedini dobavljač plina kroz plinovod „Sjeverni tok 2“ dugo protivio. Istina, u tu izmjenu tj. plinsku direktivu Europske unije, po pitanju plinovoda „Sjeverni tok 2“ ugrađen je i jedan element, kojim se omogućuje da članica EU na čiji teritorij plinovod dolazi ima pravo odlučiti hoće li se spomenuta direktiva primijeniti ili ne. Naravno, u konkretnom slučaju riječ je o – Njemačkoj.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news