Dionice tradicionalno padaju pred početak i u prvoj polovici ekonomske recesije. Iako je na prvi pogled u takvoj situaciji najbolje ne posdjedovati dionice i čekati bolja vremena, postoje načini za ostvarivanje profita na padu dionica.
Direktni način ostvarivanja profita na padu dionica je “short selling”, tj. posudba dionice, prodaja po sadašnjoj cijeni, kasnija kupnja dionice po nižoj cijeni i vraćanje posuđene dionice. Na prvi pogled to neupućenoj osobi može izgledati kao financijska magija u kojoj netko zarađuje na padu cijene nečega što nema, no princip je vrlo jednostavan.
Primjer:
Investitor očekuje pad cijene dionice sa 170$ na 150$.
Posuđuje dionicu od brokerske kuće i prodaje je na tržištu po 170$.
Ako kasnije dionica zaista padne na 150$, investitor je kupuje na tržištu i vraća brokerskoj kući uz naknadu od npr. 1$ po dionici.
Neto profit za investitora u ovoj situaciji je 170 – 150 – 1 = 19$ po dionici.
Takav način trgovanja na financijskim tržištima više nije dostupan samo velikim financijskim institucijama na Wall Streetu. Danas ga omogućuje sve više brokerskih kuća pa i mali investitori mogu iskoristiti sve mogućnosti koje nudi financijska industrija.
Budući da je teško znati koja će dionica najiše pasti u krizi i hoće li uopće pasti (jer postoje firme koje sasvim dobro posluju i u kriznim vremenima), mnogi profesionalci shortaju dioničke indekse – koji predstavljaju prosjek cijelog tržišta. Indeksi se sastoje od mnogo važnih dionica na burzi, stoga poprilično dobro reflektiraju ekonomsku situaciju u cijelom gospodarstu – ako gospodarstvo raste, dionički indeksi u pravilu rastu, a vrijedi i obrnuto.
Kada je u pitanju američko tržište, u posljednjih stotinjak godina je u krizama SP500 indeks u prosjeku pao 34%.
Budući da nije realno očekivati da ćete pri trgovanju uspjeti kupiti i prodati dionice ili indeks u najboljem mogućem trenutku, ostvarivanje prinosa od 20% pri shortanju indeksa je odličan rezulatat u situaciji u kojoj je vrijednost portfelja većine drugih investora je pala za 20%. No kada je ivnestitor u short poziciji, vrijeme ne radi za njega nego protiv njega. Naime, kriza prije ili kasije završi, a količina postojećeg novca se povećava, stoga dionice prije ili kasnije ponovno dosegnu novu rekordnu vrijednost.
Zbog toga se dio investitora odlučuje na indirektni način profitiranja na padu cijena dionica. Radi se o iskorištavanju nekativne korelacije kretanja cijene SP500 indeksa i cijene zlata. Naime, kad dionice padaju, cijena zlata u pravilu raste, a vrijedi i obrnuto.
S obzirom da cijena bilo čega maksimalno može pasti 100%, no s obzirom na prirodu ponašanja tržišta i dioničkih indeksa nije realno očekivati da će prosječni investitor koji se odlučuje na short selling uspjeti ostvatiti prinos značajno veći od dvadesetak posto, ulaganje u zlato je možda sigurnija investicija na početku kriznih vremena. Naime, cijena bilo čega (uključujući zlato) teoretski može porasti neograničeno i pri tome vrijeme radi u korist investitora – što duže se posjeduje zlato, veća je vjerojatnost da će biti ostvaren profit. Na početku posljednje krize (od 2007. Do 2011. Godine), cijena zlata je porasla gotovo 200%, dakle u postotrku višestruko više od pada SP500 indeksa, koji je pao 58%.
Naravno, postotni pomaci vrijednosti SP500 idneksa i cijene zlata će u nadolaćim godinama vjerojatno biti nešto drugačiji, no realno je za očekivati da će vrijednost indeksa ponovo pasti, a cijena zlata porasti. S obzirom na spomenutu činjenicu da kod short sellinga vrijeme radi protiv onoga tko shorta indeks, može se zaključiti da će u idućim godinama ulaganje u zlato biti sigurnija opcija od shortanja dionica, a sasvim je moguće da će biti i isplativija.