Summit ŠO: raspad međunarodnog poretka, borba protiv terorizma i potpora Iranu, kao glavni zaključci

foto: UN Chronicle – the United Nations

U Biškeku, glavnom gradu Kirgistana, održava se summit Šangajske organizacije (ŠO) koju čine Rusija, Kina, Indija, Pakistan, Kazahstan, Tadžikistan, Uzbekistan i Kirgistan.

Glavne teme o kojima se raspravlja su problemi sigurnosti, borba protiv terorizma i narko-trgovine, stanje na Bliskom istoku, razvoj logistike, infrastrukture i veza, borba protiv klimatskih promjena i td. Danas su na proširenoj sjednici svoje govore održali lideri spomenutih zemalja, nakon čega će biti usvojena zajednička izjava.

karta: preuzeto s Geo-Ref.net 



Redom se govori o tome kako postojeći svjetski poredak „puca po šavovima“, mijenja se ravnoteža sila, raste broj sukoba i da su nužni novi putovi riješenja globalnih problema. Upravo ŠO ima cilj postati ta nova snaga koja će dovesti do uspostave nove ravnoteže snaga, rečeno je danas u Biškeku. Ali prioritet, svakako, ostaje borba sa svjetskim terorizmom i ekstremizmom. O tome je govorio i ruski predsjednik Vladimir Putin, navodeći i pozitivne primjere ruskih metoda u borbi protiv terorizma u Siriji. Govorio je o neprihvatljivosti američkih poteza u odnosu prema sporazumu o iranskom nuklearnom programu, kojega, kako je kazao, treba očuvati pod svaku cijenu. Napominjemo, proširenoj sjednici nazočio je i iranski predsjednik Hassan Rouhani, a Iran je zemlja koja već nekoliko godina čeka „u predvorju“ za punopravno članstvo u ŠO. O iranskom nuklearnom programu ovisi stabilna situacija u svjetskoj arhitekturi međunarodnih odnosa, rečeno je dalje. Nakon formalnog završetka summita, na marginama istoga očekuju se i odvojeni sastanci ruskog predsjednika s kineskim vođom Xi Jinpingom i iranskim čelnikom Hassanom Rouhanijem, čija je zemlja sinoć od strane SAD-a i službeno proglašena krivom za jučerašnje napade na  dva tankera u Omanskom zaljevu.

Podsjećamo: osim spomenutih punopravnih članica ŠO, još je niz zemalja u predvorju te organizacije, bilo u statusu dijaloških partnera koji čekaju prijam u punopravno članstvo, bilo onih koji su u statusu promatrača. Radi se o slijedećim zemljama: Bjelorusija, Armenija, Azerbajdžan, Iran, Turska, Mongolija, Kambodža, Nepal i Šri Lanka. Svoje molbe predale su i Sirija, Irak i Saudijska Arabija. Sveukupno, „obitelj ŠO“ na ovaj ili onaj način čini 18 država. Službeni jezici među državama-članicama ŠO su ruski i kineski (prema potrebi može se služiti i engleskim jezikom). I sama ta činjenica govori o tome tko je „gazda“ u ovoj organizaciji, koju mnogi zapadni analitičari smatraju stvarnim pandamom NATO savezu, kao vojno-političkoj organizaciji zapadnih država. Podsjećamo kako su na samom startu nakon osnivanja ŠO u njezino članstvo željele pristupiti i Sjedinjene Države ali je to bilo odbijeno te je već tada bilo posve jasno kako se stvara novi suprostavljeni pol, jer niti Kina niti Rusija ne mogu postati članice NATO saveza ili drugih zapadnih integracijskih političkih ili sigurnosnih organizacija, čime one ostaju na međusobno suprotnim „stranama barikada“. Radi se o svojevrsnoj novoiscrtanoj geopolitičkoj (ne ideološkoj, kako je to bilo u vrijeme hladnoga rata, osim, samo uz veliko „možda“ po pitanju Kine, koja je jedina od članica ŠO formalno još uvijek komunistička zemlja) podjeli svijeta, koja u praksi to još uvijek nije, ali tendencije i politički potezi koji se vuku „s obje strane barikada“ jasno ukazuju kako se ide upravo u tome smijeru i da je težište sukoba prostor Euroazije.

karta: preuzeto s Global Research

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI