Ovih se dana „zakuhalo“ na relaciji Peking-Toronto zbog kanadskog uhićenja visoke dužnosnice kineske tvrtke Huawei na zamolbu američke strane, zbog njezine suradnje s Iranom. Međutim, senzacionalna vijest, koja nije neposredno povezana s prethodnom iako ima isti fundament, upravo je sada objavljena, a odnosi se na to, da je kineski energetski div CNPC, pod pritiskom SAD-a tijekom trgovinskih pregovora između dviju strana, zaustavio svoje sudjelovanje u golemom iranskom plinskom projektu „Južni Pars 11“ (iz kojeg se, prethodno, 20. kolovoza, pod pritiskom SAD-a povukao i francuski „Total“, a upravo CNPC je imao pravo preuzimanja njegovog udjela, čime bi postao većinski dioničar s 50,1% udjela). Informaciju je objavio Reuters, pozivajući se na izvore unutar kineskih službenika.
Otkazivanje od projekta uslijedilo je nakon tri kruga pregovora američkih i kineskih predstavnika, održanih u listopadu u Pekingu. Jedan od izvora ove informacije izjavio je kako su američki pregovarači pozivali CNPC na suzdržanost oko financiranja novih projekata u Iranu. Podsjećamo da su Sjedinjene Države, s danom stupanja na snagu energetskih sankcija protiv Irana (5. studenog), Kini i još sedam zemalja – velikih uvoznica iranske nafte, omogućili nastavak tog uvoza za još pola godine.
Nepoznato je u ovoj vijesti to, je li kineska vlada neposredno intervenirala i naredila ovakav scenarij svojoj (državnoj) energetskoj tvrtci (Geopolitika News oko toga nema iluzija jer su za Kinu stabilni trgovinski odnosi sa SAD-om primaran interes; vrijedi i obratno), ali je sasvim izvjesno kako je ovakva odluka donesena u svjetlu spomenutih pregovora. Također bismo dodali kako je napoznanica i to, što je američka strana Pekingu ponudila zauzvrat, jer je sigurno kako se pregovarački ustupci (poglavito ne ovakvoga tipa i u ovakvim globalnim geopolitičkim odnosima) ne rade jednostrano. Ali pretpostaviti ipak možemo, kako se i jedno i drugo temelji na rezultatima nedavnog sastanka Trump-Xi Jinping u Buenos Airesu, na marginama summita G20, kada je američki čelnik izjavio kako su dvije zemlje vrlo blizu postizanju trgovinskog sporazuma. Trump to sigurno nije izjavio bez razloga, iako je neobično da je nedugo nakon toga uslijedio spomenuti incident u Kanadi s uhićenjem dužnosnice kineske tvrtke Huawei, koji i dalje prijeti dalekosežnim posljedicama ne samo po kinesko-kanadske odnose (jer Ottawa je to ipak učinila na zamolbu SAD-a).
Naravno, odmah treba reći kako su ukupni američko-kineski odnosi (uključno i oni gospodarski) puno kompleksniji nego što je to problem CNPC-ovog investiranja u iranski energetski projekt. Sličnih kineskih investicija u Iranu ima još puno, a da ne govorimo o vojno-sigurnosnoj suradnji Pekinga i Teherana. Međutim, nedvojbeno je, ipak, da će ova vijest glasno odjeknuti širom svijeta i da će pri tom glasniji biti oni koji će ukazivati na kinesku „kapitulaciju“ pred Trumpom, iako je za takvu konstataciju još jako, jako daleko. Puno prije će se na kraju raditi o obostranim kompromisima i uzajamno korisnim rješenjima (ili najmanje bolnim riješenjiima u zalog za „svjetliju budućnost“).
Prema podacima iz navedene vijesti, Iran će sada imati 120 dana za odluku o tome, hoće li dozvoliti CNPC-u ostanak u projektu „Južni Pars 11“ (radi se o najvećem svjetskom nalazištu prirodnog plina!) u statusu pasivnog investitora, ili će s njim raskinuti ugovor, kako je to učinio i s francuskim „Totalom“. Partner s iranske strane je tamošnja Nacionalna iranska naftna kompanija (NIOC).
Original možete pronaći na www.geopolitika.news