Bugarski državni plinski operater Bulgartransgaz usvojio je konačnu investicijsku odluku o proširenju nacionalnog plinovodnog sustava od granice s Turskom do granice sa Srbijom.
Investicijski projekt iznosit će 2,77 milijardi bugarskih leva (1,4 mlrd. eura), priopćio je danas Bulgartransgaz, a namjenjen je za prihvat plina koji iz Rusije dolazi plinovodom „Turski tok“.
Obvezujuće ponude za kupnju plina iz tog projekta dala su dva sudionika. Zakupljena je 100%-tna količina.
Ruski plinski div „Gazprom“ završio je polaganje dviju podmorskih cijevi dnom Crnog mora u sklopu plinovoda „Turki tok“, a svaka cijev ima kapacitet od 15,75 milijardi m3 plina godišnje. Prva cijev tog plinovoda namjenjena je za tursko tržište, a druga za europsko. Iz druge (europske) cijevi 3,5 milijardi m3 plina bit će namjenjeno Bugarskoj, 2,5 mlrd. m3 Srbiji, a 6 mlrd. m3 – Mađarskoj. Preostalih 3,75 mlrd. m3 može biti isporučeno u Slovačku i Austriju (u središnji europski hub Baumgarten).
Bulgartransgaz namjerava izgraditi plinovod duljine 474 kilometra, od bugarsko-turske granice do granice sa Srbijom. U Srbiji će tvrtka kćer „Gazproma“ – Gastrans, izgraditi plinovod „New Transmission Gas Pipeline“ do granice s Mađarskom.
I tako, dok hrvatska vlada planira ulaganje stotina milijuna eura u po pitanju rentabilnosti krajnje neizvjestan projekt LNG terminala u Omišlju, na otoku Krku, Bugarska, kao članica EU i NATO saveza (a članica NATO saveza je i Turska), odlučila je energetsko pitanje, kao najvažnije u sklopu vlastite nacionalne sigurnosti, samostalno preuzeti u svoje ruke (Mađarska je to učinila već davno prije). Pri tom će, nema sumnje, Bruxelles Sofiji izići u susret i dati joj svoj „blagoslov“ jer mu drugo ništa neće niti preostati. A Srbija, u geopolitičkom smislu još uvijek „ni na nebu ni na zemlji“, takvo stanje, zapravo, koristi u svrhu ostvarenja svojih strateških energetskih interesa, i čini to vrlo dobo – htio to netko priznati ili ne. Ostaje li Hrvatska, u svojoj „slijepoj“, bespogovornoj strateškoj odanosti Sjedinjenim Državama, budući energetski izolirani otok pokazat će vrijeme – i to vrlo brzo. Samo da ne bude prekasno.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news