Trumpov „povijesni korak“: povlačenje iz sporazuma o trgovini oružjem, ili penetracija vojno-industrijskog kompleksa u ključne pore države

0
239

Američki predsjednik Donald Trump službeno je najavio kako će Sjedinjene Države povući svoj potpis s Međunarodnog sporazuma o trgovini oružjem, i da će Ujedinjeni narodi o toj američkoj odluci uskoro dobiti i službenu potvrdu. „To će biti još jedan povijesni korak za zaštitu Amerikanaca“, izjavio je sinoć čelnik SAD-a.

Inače, ratifikaciju toga sporazuma Sjedinjene Države počele su u vrijeme administracije Baracka Obame. Trump je Sporazum nazvao „lošim i pogrešnim“, kazavši, kako SAD više ne namjeravaju sudjelovati u njegovom izvršenju, pri čemu je potpisao odluku o zaustavljanju ratifikacije dolkumenta s ciljem „zaštite suvereniteta Amerike“.

Ubrzo nakon ove vijesti oglasio se i glavni tajnik UN-a Antonio Gutteres, izjavivši, kako je ovaj sporazum „jedini globalni instrument za povećanje transparentnosti i nadzora u međunarodnoj trgovini oružjem“. „On je poglavito važan u sadašnje vrijeme, kada vidimo rast međunarodne napetosti  i nove interese za širenje i modernizaciju (vojnih) arsenala“, kazao je glavni tajnik UN-a.

Hoće li ovaj vapaj glavnog tajnika UN-a na kraju ostati vapaj „hodajućeg u pustinji“? Po svemu sudeći hoće i to iz više razloga: najnovijom odlukom Trump, zapravo, nastavlja „rušiti“ sve međunarodne sporazume koji su potpisani u vrijeme Baracka Obame, poput onoga o iranskom nuklearnom programu, trans-tihooceanskog sporazuma o slobodnoj trgovini i td., što je samo nastavak njegove političke linije jačanja američkih gospodarskih i vanjskopolitičkih interesa, bez bilo kakvih ograda međunarodnog karaktera koje bi taj politički smijer (poznat i kao „America First“) usporavali ili ograničavali. Naravno, Washington pri tom u svijetu postojano projicira nove ili produbljuje stare napetosti, iscrtava nove linije sukoba i stvara potencijalna žarišta koja omogućuju nužne preduvjete za još snažniji, i međunarodno-pravno gledano neometani američki izvoz oružja svojim saveznicima i partnerima s ciljem zaštite od „diktatorskih režima“ koji ruše „zapdane demokratske vrijednosti“ i toga slično. Jasno je, naravno, kako iz takvih, uopćenih političkih fraza (koje služe kao razlog i opravdanje za protupoteze) stoje isključivo ekonomski interesi, ponajviše američkih proizvođača i trgovaca oružjem, koji su bili i glavni pokrovitelji Trumpove predizborne kampanje (naravno, u svemu tome nikakvih Rusa ili „malignog“ utjecaja Moskve na njegov izbor nije bilo, a na što ukazuju i ovih dana i tjedana objavljivani rezultati službenih istraga, pokrenutih od Trumpovih političkih oponenata iz Demokratske stranke i Kongresa). Biznis je, uostalom, kamen pokretač Trumpovog političkog diskursa. I u tome nema ništa sporno, poglavito ukoliko on pridonosi općem boljitku američkog (ili bilo kojeg drugog) društva. Štoviše! Međutim, problem se može javiti (a upravo se to i događa), ukoliko pohlepa za novcem nadvlada nužna ograničenja koja biznisu postavlja sama država, a kako ne bi došlo do pojave kritične težine „povlaštenih kasta“ (njih je uvijek bilo i bit će) i penetracije njihovih predstavnika u ljučne institucije državne vlasti, a time i do neželjenih pa i opasnih posljedica. A te posljedice i ta opasnost, u konkretnom slučaju, odnose se – ni manje ni više negao na globalni mir i stabilnost. A da se ti procesi upravo događaju, dovoljno je podsjetiti kako je v.d. američkog ministra obrane, nakon ostavke inače čvrstog proameričkog ali i racionalnog vojnog profesionalca generala Jamesa Mattisa krajem prosinca prošle godine, po prvi put postala osoba koja je došla neposredno iz vojno-industrijskog kompleksa. Radi se o Patricku Shanahanu, koji je 30 godina proveo u američkom zrakoplovnom divu Boeingu, koji je jedna od glavnih poluga ukupnog američkog vojno-industrijskog kompleksa, gdje je obnašao najviše upravljačke pozicije te kompanije s golemim utjecajem u američkom društvu.

A upravo su na pogubni scenarij penetrcije ljudi iz vojno-industrijskog miljea u američke ključne državne institucije još u drugoj polovici prošlog stoljeća ozbiljno upozoravali i najviši američki politički dužnosnici, permanentno govoreći kako se to nikada ne smije dozvoliti, vrlo dobro znajući za opasnosti koje iz toga mogu proizići. Jer privatni – korporativni biznis primarno polazi od zaštite svojih interesa, dok država i njezine institucije imaju potpuno suprotnu ulogu i cilj – zaštitu ukupnih državnih interesa, koji nikada ne smiju biti podređeni onim privatnim. Događa li se upravo to u današnjem američkom društvu i ako da, je li stanje još uvijek pod kontrolom, prosudite sami – najbolje kroz razvoj aktualnih procesa globalnog geopolitičkog karaktera.

 

Original možete pronaći na www.geopolitika.news