Njegova ekselencija Fakhraddin Gurbanov, veleposlanik Republike Azerbajdžan u Republici Hrvatskoj, dao je veliki intervju glavnom uredniku portala Geopolitika News Zoranu Meteru. Veleposlanik Gurbanov diplomat je s golemim iskustvom, koji je svoje diplomatske dužnosti, između ostalog, obavljao u SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji… Govori engleski, turski i ruski jezik. Ovaj razgovor imao je naglasak na razvoj sveukupnih hrvatsko-azerbajdžanskih odnosa, kao i na aktualno stanje u globalnim geopolitičkim procesima. Intervju prenosimo u cjelosti, a u skraćenoj verziji možete ga pročitati i u hrvatskom političkom tjedniku „7Dnevno“.
1. Zoran Meter: Nedavno je u službeni posjet Hrvatskoj stigao azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev. Radi se o povijesnom posjetu, koji otvara mnoge perspektive u odnosima dviju zemalja. Kako Vi, Ekselencijo, komentirate taj posjet? O čemu su, konkretno, izvan uobičajene političko-diplomatske retorike, razgovarali predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Ilham Alijev i što je na kraju dogovoreno, koji su sporazumi potpisani ili se tek planiraju potpisati? Kakva je, prema Vašem mišljenju, budućnost odnosa između Republike Hrvatske i Republike Azerbajdžana?
Njegova Ekselencija Fakhraddin Gurbanov:
Danas su odnosi između Azerbajdžana i Hrvatske na najvišoj razini. S tim u svezi želim poglavito istaknuti Zagrebačku deklaraciju o strateškom partnerstvu i prijateljskim odnosima, potpisanu u vrijeme posjeta predsjednika Ilhama Alijeva Hrvatskoj u 2013. godini.
U 2016. godini u posjet Azerbajdžanu došla je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. A početkom rujna ove godine predsjednik Ilham Alijev došao je u službeni posjet Hrvatskoj na poziv gospođe predsjednice Grabar-Kitarović.
U okviru posjeta potpisana su dva dokumenta – Program o kulturnoj suradnji između Ministarstva kulture Republike Azerbajdžana i Ministarstva kulture Republike Hrvatske za razdoblje od 2018.-2020. godine, i Memorandum o razumijevanju o suradnji između Ministarstva poljoprivrede Republike Azerbajdžana i Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. U vrijeme posjeta strane su se suglasile da međuvladina komisija za gospodarsku suradnju treba izvršiti ozbiljan posao za povećanje robne razmjene i učvršćenje gospodarskih veza.
Nedavni posjet predsjednika Azerbajdžana Hrvatskoj i obavljeni pregovori dat će impuls i mogućnost za proširenje i produbljenje ekonomske suradnje.
2. Jasno je kako je energetika jedna od ključnih tema u ukupnim odnosima Azerbajdžana s Europskom unijom, pa tako i Hrvatskom. „Južni plinski koridor“ (TANAP+TAP+JAP) jedan je od projekata kojima EU želi diversificirati svoju opskrbu plinom i učiniti je manje ovisnom o Rusiji. Jedan krak iz plinovoda koji bi išao iz nalazišta Shah Deniz II, i preko Turske i Grčke vodio za Italiju (TAP) mogao bi biti izgrađen i prema Hrvatskoj (JAP), a završavao bi u Splitu. Što mislite, ukoliko postoji takva mogućnost (čitaj: dozvola Bruxellesa), je li Azerbajdžan spreman i financijski sudjelovati u realizaciji projekta „Jadranskog plinovoda“ za opskrbu Hrvatske, moguće i BiH, iz plinovoda TAP? Naime, „Južni plinski koridor“ u konačnici bi imao protočnost od 15 milijardi m3 plina godišnje, što i nije baš previše za plina žednu Europu, ukoliko usporedimo podatak da bi samo kroz plinovod „Sjeverni tok 2“ godišnje prolazilo 55 milijardi m3 plina.
Nj. E.:
Naša suradnja u energetskoj sferi vrlo je važna. Azerbajdžan se aktivno bavi realizacijom „Južnog plinskog koridora“, bio je inicijator tog golemog projekta. Taj projekt objedinjuje 7 država, predviđa postavljanje plinovoda od Bakua do Europe u duljini 3500 kilometara.
Azerbajdžan ima vrlo velike pričuve plina. Potvrđene rezerve plina iznose 2,6 trilijuna metara kubičnih.
U Bakuu se već četiri godine za redom održava zasjedanje Konzultativnog vijeća Južnog plinskog koridora. Hrvatska je na tim zasjedanjima predstavljena na visokoj razini.
Azerbajdžan je važan logistički centar-most između Istoka i Zapada. Hrvatska ima važan strateški položaj u svojoj regiji. Proširenje suradnje između Azerbajdžana i Hrvatske u toj sferi otvara ozbiljne perspektive.
3. U Hrvatskoj, na otoku Krku, planira se izgradnja LNG terminala za ukapljeni plin, koji je zadnjih godina sve više zastupljen na svjetskim energetskim tržištima. Ima li i Azerbajdžan interesa po tom pitanju i je li, možda, kao partner spreman sudjelovati i u LNG projektu na otoku Krku?
Nj. E.:
Hrvatska, kao i Azerbajdžan, postigli su ozbiljne uspjehe u realizaciji projekata međunarodnih tranzitnih koridora i centara.
Hrvatska inicijativa za izgradnju terminala za ukapljeni plin na otoku Krku u posljednje je vrijeme sve više aktualna. Interes Hrvatske u sudjelovanju u „Južnom plinskom koridoru“ i izgradnji terminala ukapljanog plina na otoku Krku može biti perspektivan projekt.
Azerbajdžanski nacionalni interesi
4. Nakon raspada SSSR-a i u godinama nakon stjecanja nezavisnosti Azerbajdžan je ubrzanim koracima gradio svoje odnose sa Zapadom. Vaša je zemlja postala sudionik različitih političkih platformi s ciljem postupnog približavanja Europskoj uniji, a isto tako i sudionik programa NATO saveza „Partnerstvo za mir“. Međutim, posljednjih godina taj početni zanos i entuzijazam kao da se negdje zagubio. Sve su uočljivije bile oštre kritike Zapada, prije svega SAD-a, usmjerene na stanje ljudskih prava i demokracije u Azerbajdžanu. Službeni Baku na te je kritike odgovarao sa sve većim negodovanjem, a stanje je, može se reći, kulminiralo prošle godine, kada su Sjedinjene Države zamrznule dio aktiva Vaše zemlje u SAD-u. Sada, u vrijeme dramatičnog zaoštravanja američko-ruskih odnosa, kritike iz Washingtona ipak su sve rjeđe i tiše. Jer posve je sigurno kako je prekoatlantski partner primjetio spremnost azerbajdžanskog državnog vrha za unaprijeđenje već ionako relativno stabilnih odnosa s Rusijom. To, naravno, ne bi trebalo biti čudno jer je Rusija azerbajdžanski veliki susjed s kojim je poželjno imati stabilne i korektne odnose. Nedavno je predsjednik Alijev bio i gost ruskog predsjednika Putina u Sočiju, kojom su prigodom potpisani i pojedini sporazumi, uključno i oni iz sfere energetike. Iako to službeno još nije potvrđeno, Azerbajdžan je spreman prihvatiti i poziv za dobivanje statusa promatrača unutar ruskog pandana NATO saveza, Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti. Naravno, to nikako ne znači da on pri tom izlazi iz programa „Partnerstvo za mir“, ali poruka koju Baku odašilje Zapadu i više je nego jasna: on ima mogućnost izbora! A mogućnost izbora uvijek je i najbolji recept za ostvarivanje barem najbitnijih dijelova svojih ukupnih nacionalnih interesa. Azerbajdžan, čini se, prilično uspješno „brodi“ sve olujnijim globalnim geopolitičkim morem, pri čemu je, svakako, njegov najjači adut bogatstvo energentima i geostrateška važnost tj. smještaj na razmeđu Europe, Bliskog istoka te Srednje i Južne Azije. Koji su, zapravo, najvažniji azerbajdžanski nacionalni interesi i gdje se, Ekselencijo, vaša zemlja vidi pozicionirana u budućem ustroju svijeta, u vrijeme kada pucaju dosadašnja savezništva i partnerstva, a rađaju se neka nova, donedavno posve nezamisliva?
Nj. E.:
Odnosi između Azerbajdžana i Rusije temelje se na zajedničkoj povijesti, kulturi i dobrosusjedskim odnosima. Rusija je glavni trgovinski partner Azerbajdžana. Razvijeni odnosi proizlaze iz velike perspektive suradnje, ustrojene na uzajamno korisnim uvjetima.
Suradnja Azerbajdžana i NATO-a nalazi se na visokoj razini. Azerbajdžan je donio odluku o jačanju broja svog vojnog kontingenta u misiji „Odlučna potpora“ u Afganistanu.
Vanjska politika Azerbajdžana formira se i proizlazi iz nacionalnih interesa. Naša zemlja provodi fleksibilnu, višesmjernu i na uzajamno korisnim načelima vođenu vanjsku politiku.
Moram kazati kako je glavni nacionalni prioritet i dalje riješenje armensko-azerbajdžanskog Nagorno-Karabahskog sukoba. Ne smije se zaboraviti da se, osim teritorija Nagorno Karabaha, još i 7 njemu pripadajućih administrativnih zona nalazi pod okupacijom. Više od milijun izbjeglica i interno raseljenih osoba rezultat su te agresije.
Uspostava teritorijalne cjelovitosti i povratak izbjeglica i interno raseljenih osoba u svoje domove, su prioriteti. A općenito, bez obzira koliko banalno to zvuči, nacionalni interesi su prospetitet naše države, mir i blagostanje, prijateljski odnosi.
5. Ne kopira li, u tom smislu, azerbajdžanski državni vrh aktualnu vanjsku politiku turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana s obzirom da su vaše dvije zemlje, zapravo, najveći saveznici, kako u političkom tako i u gospodarskom i vojno-sigurnosnom planu, a da i ne govorimo o jezičnoj, kulturološkoj, vjerskoj i drugoj sličnosti vaših dvaju naroda?
Nj. E.:
Kao jedna od najjačih ekonomija svijeta Turska je i članica G20. Ona je članica NATO saveza. Jedna je od najvažnijih igrača ne samo u regionalnoj, već i u svjetskoj politici.
Odnosi s Turskom imaju poseban (specijalan) karakter. Mi imamo prijateljske odnose ne samo na razini političara, već i naših srodnih naroda. Mi često govorimo – Azerbajdžan i Turska dvije su države, a jedan narod.
Turska je snažna država u gospodarskom, političkom i vojnom planu. I mi nju želimo vidjeti još snažnijom.
Odnosi s Iranom i Armenijom
6. Azerbajdžanci su gotovo 80% muslimani šijtskog smjera islama. To bi ih, prema takvim, danas popularnim (vjerskim) kriterijima podjele (s kojima se ja u biti ne slažem) trebalo činiti bliskima Irancima i Iranu kao stožernoj svjetskoj šijtskoj državi. Međutim, odnosi Bakua i Teherana povijesno gledano i nisu pretjerano dobri iako se u zadnje vrijeme primjećuje napredak, prije svega u planiranju zajedničkih infrastrukturnih i gospodarskih projekata. U Iranu živi brojna azerbajdžanska nacionalna manjina, prema pojedinim izvorima ona broji čak i do 20 milijuna stanovnika. Je li ta manjina „most“ ili „uteg“ u odnosima Baku-Teheran i kakvi su, zapravo, stvarni odnosi dviju susjednih zemalja – izuzetno bogatih energentima, poglavito u kontekstu sve jačeg političkog i sankcijskog pritiska Trumpove administracije na Teheran nakon američkog jednostranog povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma?
Nj. E.:
Kako sam već ranije naveo, Azerbajdžan svoje odnose gradi na načelu dobrosusjedstva i međusobnog poštovanja. Naša zemlja od davnina je mjesto gdje u miru i prijateljstvu žive predstavnici različitih vjeroispovjedi i konfesija, nacionalnosti i kultura.
Azerbajdžan je jedinstvena zemlja. Muslimanska zemlja, u kojoj je država odvojena od religije, Azerbajdžan je turkojezična zemlja, koja ima uske, čvrste kulturne veze s Rusijom na sjeveru i Iranom na jugu.
Posljednjih nekoliko godina primjećuje se osjetni rast turizma. Iran i Azerbajdžan povezuju povijesno-kulturne veze. Naša zemlja aktivno sudjeluje u infrastrukturnim projektima. Mogu reći kako su naši odnosi dobri, dobrosusjedski, a osim toga se razvijaju.
7. Azerbajdžan, zemlja vrlo bogate povijesti i kulture, široj hrvatskoj javnosti poznata je, na žalost, najčešće po nafti i plinu, ali i po sukobu sa susjednom Armenijom oko Nagorno Karabaha. U Armeniji je nedavno došlo do nasilne (iako to na kraju nije tako ispalo jer je sve provedeno sukladno ustavu i zakonima i temeljem političkog konsenzusa u nacionalnom parlamentu) promjene na mjestu predsjednika vlade. Novog premijera Nikola Pashinyana mnogi smatraju prozapadnim političarem iako on najavljuje nastavak vođenja dosadašnjeg vanjskopolitičkog smjera zemlje, naslonjenog na Rusiju. Isto tako nemali je broj onih promatrača u Rusiji koji smatraju kako Moskva Pashinyanu ne vjeruje, a time se i tumači najnovije intenziviranje kontakata između predsjednika Alijeva i Putina, koje uključuje i jačanje suradnje čak i u vojno-tehničkim odnosima tj. kroz izvoz ruskog naoružanja Azerbajdžanu. Kako službeni Baku gleda na stanje u Armeniji i na koji način on namjerava riješiti problem Nagorno Karabaha, azerbajdžanskog teritorija većinski naseljenog Armencima, kojeg Baku ne kontrolira još od vremena raspada SSSR-a? Vojno riješenje, za koje Baku govori kao o legitimnoj i mogućoj varijanti u slučaju nepostizanja političkog sporazuma s Erevanom uz međunarodno posredovanje, svi znaju, moglo bi zapaliti čitavu regiju. Primjerice, Rusija u Armeniji ima svoju veliku vojnu bazu, golemog strateškog značaja s obzirom na uzavrelo političko i vojno stanje na Bliskom istoku. Mogu li najnovije političke promjene u Armeniji dovesti do ubrzanja političkog riješenja problema Nagorno Karabaha, a ukoliko ne, što Azerbajdžan namjerava dalje činiti, jer stanje je jednostavno predugo nestabilno i po regiju prijeteće i potrebno ga je čim prije riješiti?
Nj. E.:
Kao što sam već ranije kazao, armensko-azerbajdžanski Nagorno-Karabahski sukob je glavni prioritet vanjske politike Azerbajdžana. Taj sukob ostaje nerješen neovisno o rezolucijama UN-a br. 822, 853, 874 i 884, koje zahtijevaju brzo povlačenje armenske vojske s okupiranih teritorija Azerbajdžana i osiguranje povratka interno raseljenih Azerbajdžanaca.
Čitava međunarodna zajednica priznaje Nagorno Karabah kao nedjeljivi dio Azerbajdžana i podupire njegov teritorijalni integritet i suverenitet u okviru njegovih međunarodno priznatih granica.
Stav Hrvatske u odnosu na riješenje tog sukoba je jasan – ona podupire teritorijalnu cjelovitost Azerbajdžana, što se temelji na međunarodnom pravu.
Armenija nastavlja, koristeći silu, kršiti azerbajdžanski teritorijalni integritet i suverenitet. Sukob mora biti riješen na temelju međunarodnog prava, na načelima uvažavanja državnog suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i poštivanja granica. Mi nastojimo pred međunarodnu zajednicu iznijeti stvarnu sliku stanja, motive i posljedice agresije izvršene na moju zemlju. Nadamo se kako će međunarodna zajednica utjecati na politiku agresora i pomoći u uspostavi mira u regiji.
Velika važnost kulturne suradnje
8. I za kraj, vratimo se opet u Hrvatsku. U Zagrebu djeluje Hrvatsko-azerbajdžansko društvo prijateljstva. Dvije zemlje i dva naroda nemaju nikakvih povijesnih nesuglasica i problema i postoje svi pozitivni preduvjeti za izgradnju prijateljskih i uzajamno korisnih odnosa. U čemu Vi, Ekselencijo, osim energetike, danas vidite najveći potencijal u razvoju bilateralnih odnosa dviju zemalja? Postoji li mogućnost i za intenzivniju kulturnu, obrazovnu i sportsku suradnju, naravno i turizam, kako se sve ne bi svelo na krutu politiku i korporativne interese, bez kojih se, jasno, ne može ali im se, svakako, trebaju pridodati i neki drugi sadržaji?
Nj. E.:
Treba reći, kako su u nekoj mjeri naše kulture slične. I Azerbajdžan i Hrvatska su pomorske zemlje. Tu je i klimatska sličnost, geografska, kulinarska… Povijesno središte Zagreba sliči starom gradu Bakua.
Za vrijeme susreta na različitim razinama, ja uvijek govorim kako kultura može izgraditi mostove koje ne mogu političari. Treba razumijeti da kultura ima vrlo važnu ulogu u uspostavi međusobnog povjerenja između naroda i država.
U svezi toga mogu reći, kako Azerbajdžan i Hrvatska imaju drevno i bogato kulturno nasljeđe. Štoviše, to nasljeđe je ponos svjetske kulture. Također mogu primjetiti da su naši narodi slični i po tome što se ponose svojom kulturom i vole svoju povijest, a također poštuju kulturu i povijest drugih naroda.
Htio bih, također, istaknuti ekranizaciju romana Kurbana Saida „Ali i Nino“ u prosincu 2017. g. Uz pomoć Hrvatsko-azerbajdžanskog društva prijateljstva organiziran je put na komemorativnu svečanost povodom dana rođenja azerbajdžanskog partizana, heroja Mehdija Huseynzade, te razne konferencije i prezentacije.
Veleposlanstvo aktivno sudjeluje na festivalu Marko Polo, koji se održava u gradu Korčuli, na istoimenom hrvatskom otoku, gdje se rodio čuveni putnik. On se održava pod sloganom „Put svile – put dijaloga“. Osim toga, održana je i premijera filma „Cjeloživotna misija“, snimljenog uz potporu Fonda Heydara Alieva (predsjednik Azerbajdžana od 1993.-2003.g., op. ZM.). U rujnu je u Zagrebu održan sinfonijski koncert uz sudjelovanje poznatih vrhunskih umjetnika iz naše zemlje.
Turistička industrija jedan je od čimbenika za diversifikaciju ekonomije i za imidž države. Treba kazati kako je, neovisno o ogromnom potencijalu suradnja u tom sektoru vrlo mala. Nadamo se da će u nadolazećim godinama broj turista između naših država biti višestruko povećan.
Zoran Meter: Vaša ekselencijo, iskreno Vam se zahvaljujem na ovom razgovoru u svoje ime i u ime redakcije portala Geopolitika News i želim Vam još puno uspjeha u Vašoj diplomatskoj karijeri.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news