(Video) NJEMAČKE KUNE ZA JORDAN

0
210

Početkom ove godine, Njemačka je, u sklopu programa vojne pomoći, preko tvrtke Rheinmetall ugovorila isporuku Jordanu  dodatnih 25 borbenih vozila pješaštva Marder 1A3 (Kuna) u vrijednosti od preko 17 milijuna eura. Vozila su modificirana i usavršena, odnosno prilagođena pustinjskom  ratovanju  i jordanskim potrebama. Uz vozila će biti isporučeni i pričuvni dijelovi, streljivo, dokumentacija, specijalni alati i osigurano održavanje. Tijekom 2016. i 2017. godine Rheinmetall je, također u sklopu njemačke vojne pomoći Jordanu, isporučio 25 obnovljenih Mardera tako da će ih jordanska vojska ukupno imati 50.

Marder je gusjenično borbeno vozilo pješaštva, naoružano topom Rheinmetall  RH-202 kalibra 20 mm i strojnicom MG3 kalibra 7,62 mm. Vozilo težine oko 35 tona, pokretano diesel motorom od 600 KS,  postiže brzinu i do 65 km/sat. Ukrcava 9 vojnika s punim naoružanjem i opremom. Verzija  Marder 1A3, isporučena Jordanu, opremljena je modularnim oklopom koji vozilo štiti od pogodaka topovskih zrna kalibra 30 mm. Vozilo se u sastavu njemačkih postrojbi dokazalo u Afganistanu. U srpnju 2009. godine talibani su opkolili i napali njemačku borbenu postaju u regiji Chahar Dara, provincije Kunduz.  Marderi, koji su branili njemačku postrojbu u cjelodnevnoj borbi, bez vlastitih gubitaka desetkovali su talibanske snage i odbili napad.  Jedina mana bio je nedostatak klimatizacijskih uređaja u vozilima pa su posade bile izložene velikim psihofozočkim naporima tijekom borebenih djelovanja. Njemački Marderi iskazali su se i u lipnju 2011. godine za trajanja koalicijske operacije „Operation Halmazg“, kada su bez gubitaka odbili talibanski napad i pokušaj opkoljavanja manje njemačke padobranske postrojbe. I tom prigodom talibani su platili visoku cijenu okršaja s Marderima. U Afganistanu su,  ipak,  u dva navrata uništena barem 3 njemačka Mardera i to svi uz pomoć improviziranih eksplozivnih naprava pri čemu je poginuo jedan njemački vojnik. Borbeno vozilo pješaštva Marder verzije A3 pokazalo je u ratnim okolnostima borbe protiv asimetričnog neprijatelja veliku sposobnost preživljavanja na bojištu, mogućnosti zaštite ukrcanog pješaštva i posade, veliku pokretljivost i učinkovitost svojih oružnih sustava. Njemački Marderi naoružani su lanserom protuoklopnih raketa „Milan“. Primjerci isporučeni Jordanu nemaju lansere  tih raketa, jer jordanska vojska koristi američke protuoklopne rakete BGM-71 TOW i najnovije američke FGM-148 Javelin.

Loading...

U vrtlogu bliskoistočnih kanibaliziranih ratova bez kraja i konca našla se  i Hašemitska Kraljevina Jordan, preko koje se prelamaju interesi svih zaraćenih strana. Dovoljno je pogledati činjenicu da graniči s Izraelom, palestinskom Zapadnom obalom, ratom opustošenom Sirijom, ratom zahvaćenim Irakom i, na istoku, Saudijskom Arabijom, direktno i indirektno uključenom u sve bliskoistočne ratove i notornim sponzorom ekstremnih sunitskih islamističkih organizacija.

Gotovo je pravo čudo kako se islamistički teror uz masu izbjeglica  još uvijek nije prelio na teritorij jordanske kraljevine. Kako bi zadržao svoju obrambenu moć  Jordan je pristupio masivnom reformiranju svojih oružanih snaga, preustroj postrojbi i preslagivanje vojnoga vrha. Kralj Abdullah preustroj je 2016. godine započeo kadrovskim promjenama  u vojnom vrhu, smjenom i umirovljenjem starih generala i uvođenjem u službu nove generacije visokih časnika. Cilj preustroja je prilagoditi jordansku vojsku novim izazovima,  koji sada dolaze od strane asimetričnih protivnika,  prije svega terorističkih organizacija,  a ne kao u ranijim desetljećima od strane konvencionalnih oružanih snaga. Nekada je Jordan ratovao s moćnim državama  kao što su  Izrael i Sirija,  koje su koristile organizirane i velike konvencionalne vojske,   a sada mu prijetnje dolaze od strane velikog broja organizacija islamističkog terora, različitih naziva,  ali s istim ciljem – uništenjem hašemitske dinastije i države Jordan. U načelu Jordan se suočava s prijetnjom kakvu je već u svojoj povijesti  imao kada su na njegovom teritoriju palestinske izbjegličke organizacije stvorile  paravojne postrojbe i pokušale nametnuti paralelnu vlast u državi. Tadašnji kralj Hussein žestoko je reagirao i vojnom silom za vrijeme  tzv. “Crnog rujna“  1970. godine  uspio slomiti palestinske vojne formacije i ponovo uspostaviti  jedinstvenu vlast nad jordanskim teritorijem.

Jordanska vojska u prilagodbi novim prijetnjama primarno  reorganizira svoju kopnenu vojsku kako bi je učinila fleksibilnijom i mobilnijom, jer su prijetnje konvencionalnog rata u ovom trenutku daleko manje od prijetnji asimetričnoga,  nekonvencionalnog oružanog sukoba. U preustroju naglasak se stavlja na manje specijalističke postrojbe,  opremljene oružnim sustavima koji osiguravaju veliku pokretljivost i prilagodljivost pri borbenoj uporabi.

U tom kontekstu restruktuiraju se i oklopne postrojbe jordanske vojske. Umijesto teških britanskih tenkova Challenger 1(Al Hussein) kojih je Jordan ima gotovo 400, u oklopne postrojbe se uvode visoko pokretna borbena vozila na gusjenicama i na kotačima, uvezena iz Italije i Njemačke. Teški Challengeri, koji, iako imaju moćni top od 120 mm ne jamče uspjeh protiv gerilskih postrojbi zbog slabe pokretljivosti, koja se može poboljšati jedino transportom  tegljačima, sporosti sustava za ciljanje i male brzine paljbe. U sukobu sa suvremenim protuoklopnim raketnim sustavima, kakvim raspolažu terorističke postrojbe, njegov oklop ne bi imao šanse i rezultati bi bili isti kao u slučaju turskih Leoparda u Siriji i saudijskih tenkova u Jemenu.  Iz tog razloga službeno se  jordanski Challengeri 1 povlače iz naoružanja. Postoji mogućnost da je pravi razlog ipak moguća isporuka nekoj od zaračenih bliskoistočnih strana, a da Jordan nastalu prazninu u posjedovanju glavnog borbenog tenka nove generacije namjerava popuniti nabavkom nekog novog tenka s boljim osobinama, prije svega boljim modularnim oklopom  i topom  veće brzine paljbe, aktivnom  obranom  protiv protuoklopnih raketnih sustava  i boljeg sustava upravljanja vatrom.

U međuvremenu, glavni borbeni tenk jordanske vojske bit će stari ali modernizirani američki M-60A3 Patton s ugrađenim modernim sustavom upravljanja vatre,  tvrtke Raytheon, i topom 105 mm.

U uporabi će ostati oko 180 tenkova M-60A3. Istovremeno, u naoružanje se uvode borbena vozila visoke pokretljivosti talijanske proizvodnje Centauro B1 s topom kalibra 105 mm koji, koristi isto streljivo kao i tenkovi M-60. Centauro je, prvotno, prigodom uvođenja u talijanske oružane snage zamišljen kao lovac tenkova no zbog razvoja suvremenih tenkova on više nije pogodan za tu svrhu. Centauro je vozilo na kotačima konfiguracije 8×8, velike brzine po putovima i izvan njih i velike prohodnosti. Danas se koristi za obranu otpornih točki, vođenje aktivne obrane i pružanja neposredne potpore pješaštvu i oklopnim postrojbama. Raspolaže eksplozivnim i protuoklopnim streljivom, a njegov  učinak po „ mekim“ ciljevima,  kao što su prepravljena terenska vozila kakva koriste terorističke postrojbe, je razoran. Jordanska vojska u naoružanje ih je uvela oko 140, s tim da je 80 raspoređeno u operativnim postrojbama, a ostali su u pričuvi.

Nabava borbenih vozila pješaštva Marder i talijanskih borbenih vozila Centauro B1 ojačala je borbenu sposobnost jordanske vojske protiv trenutno najopasnijeg protivnika, oružanih  formacija holdinga islamističkog terora i značajan su čimbenik preustroja jordanskih oružanih snaga.

 

Original možete pronaći na geopolitika.news