(Video) Saudijsko okretanje Pakistanu i Kini: RIJAD ŽELI NUKLEARNU TEHNOLOGIJU

Foto: Arabian Business

Saudijski princ prijestolonasljednik Muhammed bin Salman boravio je u dvodnevnom službenom posjetu Pakistanu, 17. i 18. veljače. Ništa posebno interesantno, ukoliko se ne bi znalo kako najmoćniji čovjek političkog vrha Saudijske Arabije ne proživljava složene trenutke  vezano uz zvjersko ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija u generalnom konzulatu SA u Istanbulu, početkom listopada prošle godine. Dovoljno je spomenuti kako je prije tjedan dana američki Kongres donio odluku o obustavi američke vojne pomoći Saudijskoj Arabiji u vojnoj kampanji koju ta zemlje predvodi unutar arapske koalicije u susjednom Jemenu, upravo zbog toga ubojstva i sumnji kako iza njega stoji sam saudijski državni vrh. A jedna od rijetkih osoba koja je odmah stala u političku zaštitu saudijskog nasljednoga princa upravo je bio pakistanski premijer Imran Khan, koji je nasljedniku saudijskog prijestolja pripremio i kraljevski doček.

I tako zbog toga, ali nikako i samo zbog toga razloga, Muhammed bin Salman našao se sa svojom političkom i biznis svitom u Islamabadu, u vrlo nezgodno vrijeme, neposredno nakon što je u indijskom Kashmiru izvršen veliki teroristički napad u kojem su poginula 44 pripadnika indijskih snaga sigurnosti i za što je New Delhi  odmah i nedvosmisleno optužio upravo Pakistan, zaprijetivši mu velikim posljedicama i izolacijom, prije svega onom gospodarskom. I u tome je Indija vjerojatno u pravu, budući da nije prevelika tajna kako pakistanske obavještajne službe vrlo dobro surađuju s indijskim ekstremistima unutar islamskih separatističkih organizacija, bilo onih koji se bore za nezavisnost Kashmira ili onih koji su za njegovo pripajanje Pakistanu. Pa iako Saudijska Arabija ima kudikamo veću gospodarsku suradnju i robnu razmjenu s Indijom nego sa Pakistanom, političke dividende koje Rijad sada nastoji polučiti očitio će puno lakše ići preko Pakistana, a onda i Kine.

I ne samo političke, već i one vojne i gospodarske prirode. Naime, Rijad je već uspio pridobiti da Pakistan u jemenski sukob na stranu arapske koalicije pošalje svoje vojnike, vojne stručnjake i instruktore, čime itekako može usložniti relativno dobre odnose koje su posljednjih godina uspostavili Pakistan i Iran, kao dvije susjedne i velike zemlje, koje imaju vrlo sličan pogled i na rješavanje dugogodišnjeg sukoba u susjednom im Afganistanu. Te je odnose nedavno usložnio i veliki teroristički napad na pripadnike iranske revolucionarne garde na istoku Irana, uz granicu s Pakistanom, gdje djeluju baludžistanski ekstremisti, čije je kažnjavanje Teheran odmah i zatražio od Islamabada, upozorivši, kako će u protivnom biti primoran sam se s njima obračunati.

Pozivanjem pakistanskih vojnih stručnjaka, prije svega onih iz sfere raketne tehnologije i nuklearnog naoružanja, Rijad itekako računa na njihovu pomoć u razvoju svoje nuklearne tehnologije. Zabrinutost takvim stanjem sve više brine i pojedine izraelske analitičare, u vrijeme dok uspostava čvrste političke suradnje između Tel Aviva (Jeruzalema) i Rijada ide vrlo sporo i teško zbog opterećujućeg bremena nerješenog palestinskog pitanja. Saudijska Arabija još uvijek nije priznala izraelsku državu tj. s njom nema diplomatske odnose, iako se određena prije svega sigurnosna suradnja odvija na nižim razinama, a isto tako i ona gospodarska.



Što se tiče gospodarske suradnje sa Saudijskom Arabijom, ona je za Pakistan važna iz perspektive odluke Washingtona da svojim utjecajem zabrani dodjelu kredita MMF-a Islamabadu, a SAD je u međuvremenu obustavio ili značajnoi smanjio i svoju vojnu pomoć toj zemlji. U takvim okolnostima Pakistan se još više vezao uz svog strateškog azijskog saveznika – Kinu. Ali Peking lako ne „odrješuje kesu“ i u prvom redu financira i kreditira Pakistan u odnosu na projekte koji se neposredno vežu uz izgradnju Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora, kao ključne dionice kineskog mega-projekta „Jedan pojas – jedan put“. I tu je Islamabad vrlo kooperativan. Međutim, novca nikada dosta s obzirom teško ukupno gospodarsko stanje u zemlji, pa je Rijad Pakistanu u tom smislu itekako dobro došao. Saudijci su u prošla dva dana u Islamabadu potpisali memorandume u vrijednosti od 21 milijarde dolara, a odnose se na ulaganja u pakistanske projekte. Prije svega ih zanima energetika, poljoprivreda i prerada poljoprivrednih proizvoda, obnovljivi izvori energije, mediji i kulturna suradnja. Međutim, većina analitičara realnim smatra kako će se od te sume na kraju realizirati investicije u vrijednosti od najviše 10-12 milijardi dolara, što je također značajan novac. A osim njih, Rijad već sudjeluje i u direktnom financiranju Islamabada: tako je prošle godine on njemu dodjelio sredstava u iznosu od 6 milijardi dolara.

Međutim, ono što upada u oči jest to, da se spomenute saudijske investicije iz potpisanih memoranduma neposredno uključuju i vežu uz projekte uz spomenuti kinesko-pakistanski ekonomski koridor. Teško je vjerovati kako Peking s tim nije upoznat i da on o svemu tome na kraju neće morati dati i svoj konačni „amen“. Jer gazda na tom strateškom prometnom i infrastrukturnom koridoru, koji vodi sve do krajnje pakistanske luke Gwadar na Indijskom oceanu (nedaleko od granice s Iranom), gdje Kina upravo gradi pomorsku luku i svoju zračnu bazu, ipak mora biti Peking. A o tome najbolje svjedoči i informacija pristigla iz kineskih medija, kako nasljedni princ Muhammed bin Salman   21. i 22. veljače dolazi u službeni posjet Kini i predsjedniku Xi Jinpingu.

Sve to skupa potvrđuje i stavove na koje sam na portalu Geopolitika News više puta upozoravao: Saudijska Arabija, osim diversifikacije svoga gospodarstva, počinje i diversifikaciju svoje vanjske politike. Proteklih mjeseci zabilježeno je intenziviranje političkih, diplomatskih i gospodarskih kontakata te zemlje s partnerima u Rusiji i u Kini. Te su dvije sile ionako sve prisutnije na Bliskom istoku, u vrijeme kada američki predsjednik Donald Trump otvoreno najavljuje smanjenu američku nazočnost u regiji. Osim toga, Saudijcima nikako nije u interesu prepuštanje ekskluzivne suradnje s Rusima i Kinezima samo Iranu, u ovako nanovo posloženim globalnim i regionalnim geopolitičkim odnosima. A ekskluzivu u višesmjernom vođenju vanjske politike Rijad ne želi prepustiti niti Turskoj, kao svom najvećem suparniku unutar bliskoistočnog sunitskog svijeta.

 

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI