WSJ: Rusko-kineski savez opasan za SAD

Geopolitika News nastavlja s prijevodom onoga što smatra dostojnim prijevoda. Danas je to analitički uradak iz američkog medija The Wall Street Journal, objavljen 29. siječnja, potpisan od strane dvojice poznatih američkih analitičara  Grahama T. Allisona i Dimitria K. Simesa, na temu rusko-kineskih odnosa u konktekstu američkih nacionalnih interesa.

U članku se navodi kako je bivši savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski još 1997.g., upozorio, kako najveća ugroza po interese SAD-a u dugoročnoj perspektivi dolazi od „velike koalicije“ Kine i Rusije, koje „ujedinjuje ne ideologija, već zajedničko nezadovoljstvo“. Ta će koalicija „podsjećati na golemi problem sovjetsko-kineskog bloka, iako će sada Kina, najvjerojatnije, biti predvodnik, a Rusija njezin sljedbenik“.

Upozorenje Brzezinskog malo je njih čulo. Međutim, zbližavanje „nezadovoljnih“ može uskoro iz prostora hipoteze prijeći u geopolitički fakt, jer Peking i Moskva sve više usuglašavaju svoje poteze s obzirom na „američku ugrozu“. Ideja o Antanti dviju najvećih država Euroazije washingtonskim se elitama toliko nije svidjela da ju nisu željeli niti ozbiljno razmatrati. Bivši ministar obrane u Trumpovoj administraciji James Mattis prošle je godine izjavio kako se interesi Moskve i Pekinga „ne podudaraju zbog prirodnih razloga“. Naime, nema nikakve sumnje da su njihove vrjednosti i kultura jako različiti.

Međutim, navodi dalje WSJ, praksa u međunarodnim odnosima govori o tome, da je neprijatelj mog neprijatelja – moj prijatelj. Povijesni znalci shvaćaju koliko su se često sklapali neprincipijelni savezi, između ostalih Molotov-Ribbentrop, pa dalje, između SAD-a i SSSR-a u vrijeme Drugog svjetskog rata…

Današnji odnosi između SAD-a i Rusije zaoštrili su se u mnogim regijama, od Bliskog istoka, do Istočne Europe. Pri tom se vanjskopolitičke elite u Washingtonu sve više slažu u mišljenju kako je Kina glavni strateški protivnik SAD-u, jer se Peking i Washington međusobno suprostavljaju u sferi trgovine, kao i Južnokineskom moru. Zato bi, navodi WSJ, bilo čudno da stratezi u Pekingu i Moskvi ne bi shvatili kako oni imaju zajedničkog neprijatelja.



Bivši predsjednik Barack Obama pokazivao je vidljivi „prijezir“ prema Vladimiru Putinu, a Donald Trump tvrdi kako Kina „siluje Ameriku“. Istodobno je svoj prvi inozemni posjet u svojstvu kineskog predsjednika Xi Jinping obavio upravo u Moskvu, a nedavno je izjavio kako je ruski čelnik – njegov „najbolji i najbliskiji prijatelj“. Kako Xi Jinping, tako i Vladimir Putin smatra kako SAD žele  „podriti autoritarne režime“ i posljedično, njihov legitimitet kao vođa.

U kineskoj i ruskoj dokumentaciji suradnja Moskve i Pekinga naziva se „sveobuhvatnim strateškim partnerstvom“. U 2013. g. Xi Jinping je izjavio kako su „rusko-kineski odnosi – najvažniji bilateralni odnosi u svijetu“. Kina i Rusija usuglašavaju svoje stavove u Vijeću sigurnosti UN-a, a također i u okviru BRIKS i Šangajske organizacije (za suradnju) – ŠO(S). Kina je glavni ruski trgovinski partner i glavni kupac njezine nafte. Nakon završetka izgradnje plinovoda „Sila Sibira“ ove godine, Kina će postati za Rusiju drugo po veličini plinsko tržište, po količini odmah iza onog njemačkog.

Američki analitičari podcjenjuju rusko-kinesku vojnu suradnju. Međutim, jedan je ruski službenik nju opisao kao „funkcionalni vojni savez“, jer je Rusija počela Kini prodavati svoju naprednu vojnu tehnologiju, uključno i sustave S-400. Moskva i Peking razmjenjuju obavještajne i analitičke informacije, a aktivno surađuju i u sferi razrade raketnih motora.

Ruske elite uistinu se, kao i ranije, orijentiraju na Zapad u smislu tradicije, kulture i povijesti, a bogati Rusi kupuju nekretnine u Londonu i New Yorku (ta se tendencija posljednjih godine s dubokom mijenja, op. ZM.), a ne u Pekingu, navodi WSJ. Međutim, kako se njihove nade za integraciju sa Zapadom postupno tope, broj Rusa koji uče kineski jezik i putuju na Istok sve više raste.

Prije pola stoljeća, uvidjevši ugrozu u rusko-kineskoj veličini i sanazi, Henry Kissinger i Richard Nixon normalizirali su odnose s Kinom Mao Zedunga, povećavši time raskol između dviju (komunističkih) država. S vremenom je taj potez pomogao SAD-u potkopati temelj sovjetskog carstva i pobijediti u hladnom ratu. Međutim Kina je iz toga izvukla pouku i sada privlači Rusiju u svoju orbitu za dugoročni sukob sa SAD-om.

„Ako je glavni izazov za nacionalne interese SAD-a u XXI. stoljeću razvoj Kine, onda sprječavanje osnivanja rusko-kineske Antante mora biti prioritetna zadaća Washingtona. Kako bi vratio Rusiju na američku stranu, američke vođe morat će ozbiljno iznova razmotriti svoj strateški pristup u odnosima s Moskvom. Makar  je u okviru sadašnje manijakalne politike Washingtona tako nešto teško zamisliti, početna točka za dijalog mora postati jasno razumijevanje razloga i posljedica, navodi WSJ. Drugim riječima, kada SAD nastoje kazniti Putina za njegovo neprihvatljivo ponašanje – neovisno o njegovim ciljevima – to u potpunosti predvidljivo gura Rusiju prema „neprirodnom savezu s Kinom“.

„Pravilna globalna strategija SAD-a mora biti više realistična, i učitavati opasnost saveza Moskve i Pekinga, a isto tako s većim umijećem prilaziti osnivanju koalicije država za odgovor na tu ugrozu“, zaključuje američki analitički dvojac u svom uratku u WSJ.

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI