Zoran Meter: Milorad Dodik o Srbima koji ne vide svoju budućnost u BiH

foto: Narod.hr

Da je BiH kaotična i potpuno nefunkcionalna zemlja, prije svega tako posložena prema željama ključnih međunarodnih silnica, i nije neka nepoznanica. Upravo na to jučer je želio ukazati i predsjednik predsjedništva BiH i vođa bosanskih Srba Milorad Dodik. S njim se u mnogome ne treba slagati kada su u pitanju njegove klasične politikantske i dnevnopolitičke izjave za domaće potrebe, kao i izjave ideološke prirode tipa „mi-oni“, u kojima smo „mi“, naravno, uvijek u pravu. Međutim, Dodikova percepcija današnjeg ustroja susjedne nam države ukazuje na bit tamošnjih problema, htjeli mi to priznati ili ne, a prihvaćanje takvih izjava kao točnih od strane dijela tamošnjeg hrvatskog naroda ili njegovih političkih predstavnika ne znači kako tamošnji Hrvati olako zaboravljaju prošlost i ne pamte što se u BiH događalo od 1992.-1995.g. i koliko je u njima negativna uloga bila baš od strane srpskog naroda, zasljepljenog velikosrpskim državnim projektom. Naprotiv, BiH Hrvati bolje od većine ukupnog hrvatskog nacionalnog korpusa imaju izgrađen nužni politički instinkt za opstanak ali i za percepciju licemjerja i zlouporabe istinske prošlosti u korist mutnih političkih projekata i državnih konstrukcija u nedolazećoj budućnosti, u kojima se njima ništa dobro ne piše. I upravo zato tamošnji Hrvati (preciznije, dobar dio njih) u Miloradu Dodiku gledaju situacijskog partnera, a ne povijesnog ili nekog budućeg saveznika na kojeg će se oni moći oslanjati u zaštiti svojih interesa jer ih niti Dodik, niti bilo koji predstavnik nekog drugog naroda predstavljati ne može i neće. Oslanjanje na same sebe, a ne moljakanje pred tuđim vratima i sluganstvo, jedini su način za očuvanje opstojnosti i svojih nacionalnih prava.

Jučer je Milorad Dodik izjavio kako međunarodni protektorat nad BiH mora biti ukinut, jer za posljednjih 20 godina nije pomogao niti jednom od triju naroda te države. On sada predstavlja prepreku za razvoj obaju entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH. Ako bi Dejtonski sporazum bilo primjenjen u njegovoj izvornoj varijanti, do danas bi se u BiH formirali snažni entiteti, koji bi se mogli slobodno razvijati, izjavio je Milorad Dodik. „Sve ove godine zbog napada i ponašanja visokog predstavnika, koji je široko kršio međunarodni sporazum, mi smo spoznali kako imamo potpunu paralizu federalnih tijela, bez i najmanje ideje o tome, kako BiH treba izgledati sutra“, kazao je predsjednik predsjedništva BiH. Zato i imamo različite stavove. Bošnjaci npr. misle kako Republika Srpska mora nestati i da BiH mora postati unitarna zemlja, a Sarajevo obvezno postati središte svih zbivanja, naglasio je dalje čelnik bosanskih Srba. „Hrvati su, sa svoje strane, nezadovoljni svojim položajem u Federaciji BiH i više od svega žele formirati svoju teritorijalno-političku jedinicu ako bi to bilo moguće. Mi Sbi ne vidimo svoju budućnost u BiH, u kojoj nema ničega osim pogleda s visoka međunarodnog čimbenika i ideologije neoliberalizma, koja nas želi gurnuti u nekakvu nefunkcionalnu tvorbu, iz koje ništa dobro neće izići“, izjavio je Dodik za televiziju RTRS.

Podsjećam kako je funkcija visokog predstavnika za BiH utemeljena 1995. g. od strane UN-a s ciljem implementacije Dejtonskog sporazuma. U veljači 2007.g. Vijeće za provedbu Mirovnog sporazuma odlučilo je završiti mandat visokog predstavnika za BiH s 30. lipnjom 2008. g. Međutim, u veljači 2008. g. usvojena je odluka o produljenju njegovog mandata na neodređeno vrijeme.

Činjenica je da su pojedine, vrlo važne odredbe iz tog ključnog međunarodnog sporazuma koji je doveo do zaustavljanja krvavog etničkog rata u toj zemlji, u međuvremenu posve ignorirane pa čak i dezavuirane i degradirane, ponajprije po pitanju ravnopravnog statusa hrvatskog naroda u FBiH. U tome je, na žalost, važnu ulogu imalo i potpuno pasivno promatranje službenog Zagreba na pogoršanje njihovog položaja, protivno Ustavu RH koji nalaže skrb naše države o Hrvatima izvan Hrvatske, poglavito onima u BiH u kojoj su oni i formalno jedan od tri konstitutivna i jednakopravna naroda. To je ponajprije bilo vidljivo u razdoblju dvostrukog predsjedničkog mandata Stjepana Mesića i u mandatu Ive Jospipovića, kada se potpuno otovreno govorilo da se Hrvatska neće miješati u unutarnje stvari susjedne zemlje i da se tamošnji Hrvati sami moraju izboriti za svoje mjesto u BiH, sukladno tamošnjem ustavu i zakonima. Naši „državnici“ pri tom su  potpuno ignorirali činjenicu da se upravo taj ustav i ti zakoni u BiH svjesno krše na štetu Hrvata, kao i činjenicu da je hrvatski narod najmalobrojniji, a time i najnezaštićeniji narod u BiH. A da i ne govorimo o izostanku minimalne želje različitih međunarodnih silnica da se hrvatsko pitanje riješi, ne samo sukladno općim međunarodno-pravnim normama, već i sukladno potpisanom i pravno-obvezujućem Dejtonskom sporazumu. S kakvim se problemima Hrvati u BiH još uvijek susreću najbolje svjedoči i nepoštivanje odluka Vrhovnog suda BiH od strane njezinih izvršnih tijela i provođenje izbora na način kojim se omogućuje da hrvatskog člana predsjedništva de facto bira (i o njemu odlučuje) većinski bošnjački narod. I ta se anomalija nastavlja, dok se istodobno broj Hrvata u BiH rapidno smanjuje, a što se trenutačnom političkom konstrukcijom u toj zemlji sigurno neće moći usporiti, a kamo li zaustaviti.



Bošnjački politički predvodnici vrlo dobro uviđaju sve spomenute anomalije (makar i samo s moralnog aspekta) koje se u izbornim procesima provode na štetu Hrvata. Međutim, oni ih iz nekog razloga svjesno ignoriraju ili nemušto opravdavaju politikantskim verbalnim akrobacijama bez ikakvog čvrstog uporišta u uvriježenim standardima međunarodnih normi i pravila kada je u pitanju zaštita prava bilo kojeg naroda, poglavito onog manjinskog. Zato se s pravom postavlja pitanje, koja je intencija ovakvog ponašanja bošnjačkih političkih elita, i je li njihovo formalno zalaganje za BiH kao ravnopravnu zajednicu svih naroda samo izlika za puno mutnije ostvarenje isključivo svojih nacionalnih interesa u nekakvim budućim preslagivanjima na ovim prostorima, u kojima BiH, na ovako klimavim nogama na kojima je izvana umjetno postavljena i održavana, niti nema zajamčen državotvorni subjektivitet ma koliko se o njemu formalno govorilo i na njemu inzistiralo. Povijest, ali i aktualna globalna geopolitička zbivanja o tome nam itekako svjedoče. Mijene su jedina konstanta.

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI