Ono što je ruska strana proteklih tjedana i mijeseci najavljivala kao gotov čin, koji su Amerikanci odlučili poduzeti već znatno ranije od pokrenutih, slabašnih političkih kontakata s Rusijom po pitanju produljenja raketnog sporazuma, danas se i potvrdilo. Naime, američki državni tajnik Mike Pompeo izjavio je kako Sjedinjene Države s 2. veljače napuštaju sporazum o uništenju raketa malog i srednjeg dometa i da SAD od sutra „zaustavljaju ispunjenje svojih obveza u okviru“ toga sporazuma.
Sjedinjene Države daju Rusiji rok od 6 mijeseci za spas toga sporazuma. „Ako se Rusija ne vrati k potpunoj i provjerljivoj provedbi sporazuma tijekom idućih 6 mjeseci, i uništavanju raketa, lansera i s njim povezane opreme koji krše raketni sporazum, sporazum će biti razvrgnut“, izjavio je američki državni tajnik Mike Pompeo.
Kazao je i kako kršenje tog sporazuma s ruske strane sprječava normalizaciju odnosa između Washingtona i Moskve. „To uništava šanse da bilateralni odnosi krenu u boljem smijeru. Rusko kršenje (sporazuma) stvara rizike za milijune europljana i Amerikanaca“, izjavio je Pompeo. SAD se nadaju promjeni odnosa s Rusijom. Međutim Moskva „mora promijeniti svoje destabilizirajuće ponašanje i to se tiče ne samo sporazuma o raketama malog i srednjeg dometa“, kazao je američki državni tajnik.
Drugim riječima, Pompeo nije izrekao ništa novo što i ranije nismo znali i o čemu već nismo pisali u našim analizama. Međutim, on s jedne strane u istoj ovoj izjavi tvrdi kako bi ruski prestanak kršenja ovog sporazuma doveo do normalizacije odnosa dviju zemalja, da bi odmah potom (ne doslovno tim riječima ali u tom kontekstu) kazao kako Moskva, ukoliko želi promjene na bolje u odnosima s Washingtonom, mora promijeniti svoju cjelokupnu vanjsku „destabilizirajuću“ politiku. Osim toga Pompeo ne govori istinu kada kaže da je rusko kršenje raketnog sporazuma „rizik za milijune europljana i Amerikanaca“. Kao prvo, ruske rakete malog i srednjeg dometa, makar i bilo istina da neke od njih krše odredbe tog sporazuma (što Moskva postojano negira, a za kršenje sporazuma optužuje upravo SAD i njegove poteze povezane s instaliranjem proturaketnog štita u Istočnoj Europi, u blizini ruskih zapadnih granica, kao i američkih raketa morskog baziranja koje se uopće u sporazumu ne spominju ali su u međuvremenu razvijene i razmještene na nizu američkih brodova oko morskog oboda Rusije) ni u kom slučaju ne mogu dosegnuti američki teritorij. To mogu jedino interkontinentalne rakete koje nemaju veze sa spomenutim sporazumom.
Opasnost od kršenja i razvrgavanja ovog sporazuma postoji prije svega za Europu i Rusiju (a ne SAD), čiji su teritoriji u dometu bilo ruskih (u slučaju EU), bilo američkih raketa raspoređenih na europskom tlu (u slučaju Rusije). I to je sva mudrost. Osim toga, američki Kongres je još u ljeto prošle godine (daleko prije pokretanja razgovora o raketnom sporazumu) odobrio proračunska sredstva za razvoj raketa koje izlaze iz okvira ovog sporazuma i njihov razmještaj na europskom tlu.
Dakle, ova „raketna igra“ počela je već puno prije i Amerikanci se u njoj osjećaju komforno jer su daleko izvan njihovog smrtonosnog dometa. Ali to se nikako ne može reći za Europu i Rusiju. Zato je ruski vojni vrh, ne tako davno, na sastanku s vojnim atašeima zapadnih zemalja, otvoreno upozorio kako će uništiti sve one ciljeve na tlu Europe na kojima se budu razmještale nove američke rakete, navodeći, kako one predstavljaju smrtonosnu ugrozu za Rusiju. Jer, tvrdi ruski vojni i politički vrh, osim što se radi o novoj i suvremenoj tehnologiji tj. o bržim i ubojitijim američkim raketama u odnosu na one iz vremena potpisivanja spomenutog sporazuma, one se sada žele još više približiti ruskim zapadnim granicama nego što je to do sada bilo moguće. Jer 1987.g., kada je ovaj raketni sporazum bio potpisan između SAD-a i SSSR-a (Rusija je njegova pravna nasljednica), između tadašnje Zapadne Europe i SSSR-a bio čitav niz zemalja Varšavskog ugovora. Danas ne samo da su sve te zemlje u sastavu NATO saveza, već su to i neke zemlje bivšeg SSSR-a (Estonija, Latvija i Litva), a neke, poput Ukrajine i Gruzije vrlo su neprijateljski nastrojene prema Rusiji i vrlo „podatne“ za različite američke vojne „eksperimente“ u smislu suprostavljanja ruskim nacionalnim interesima. Zato nije čudo da se ovih dana u Moskvi sve više govori o apsurdu američkog političkog povratka Monroovoj doktrini intervencionizma u Latinskoj Americi, dok Washington pri tom Rusiji želi onemogućiti osiguranje njezinih interesa uz njene same državne granice. Tako se kaže da se Rusija suzdržala i od direktne vojne intervencije u Ukrajini 2014.g. i sprječavanja državnog udara u Kijevu, pri čemu je Ukrajina u svakom pogledu, i nacionalno-kulturološko-vjerskom i u geografskom Rusiji kudikamo bliža nego li je to Venezuela za SAD.
Čini se kako Moskva na takvu američku politiku definitivno neće pristati i da od ispunjenja Pompeovog „šestomjesečnog ultimatuma“ neće biti ništa (ili barem ne dok SAD ne odustanu od svog razmještaja PRO štita u Istočnoj Europi, a do čega će vrlo teško doći) te je uistinu moguće očekivati samo daljnju radikalizaciju stanja. Europi od toga sigurno neće biti bolje, a nemušte izjave Europske unije, poput one današnje od strane Federice Mogherini kako će EU uskoro objaviti zajednički stav o potrebi očuvanja raketnog sporazuma, ionako preko Atlantika nitko neće htjeti slušati. One će od strane Washingtona biti ignorirane, a time će on EU htjeti pokazati gdje joj je mjesto na globalnoj geopolitičkoj pozornici i koliko je ona u stvarnosti sposobna voditi samostalnu vanjsku politiku. Dakle, ovaj američki izazov direktno je bačen prije svega Bruxellesu, a onda i Moskvi, s jednom golemom razlikom: Rusija, za razliku od EU „u rukavu“ ima mogućnost radikalnog odgovora SAD-u ukoliko to zatreba, a EU može samo čekati, promatrati i moliti Boga da „ohladi usijane glave“ na svim stranama.
Osim što je rusko Vijeće sigurnosti pod predsjedanjem Vladimira Putina danas već održalo zasjedanje po ovoj temi, kao i o stanju u Venezueli, i istaknutiji ruski političari u ovim trenucima daju prve izjave i reakcije na Pompeove riječi. a svi se slažu kako slijedi ruska „obvezna reakcija“ na američko povlačenje iz sporazuma. Tako član ruskog Vijeća Federacije za obranu i sigurnost Faranc Kalincevich kaže da u tom slučaju nitko ne treba očekivati kako će se Rusija i dalje pridržavati toga sporazuma i da ona neće reagirati „ali neće ulaziti u utrku u naoružanju kako bi to željeli Amerikanci, želeći ekonimski iscrpiti Rusiju“. Oleg Morozov, član vijeća za međunarodne odnose Vijeća Federacije maloprije je izjavio kako će sve europske zemlje u slučaju da dopuste jačanje američkog vojnog potencijala postati cilj ruskih raketa u slučaju američkog povlačenja iz sporazuma.
Jednostavnije rečeno, Moskva će tijekom idućih šest mjeseci, umjesto svog podčinjenja današnjem ultimatumu Washingtona (to je već stvar prestiža i realne kapitulacije i do toga sigurno neće doći), vršiti pojačani političko-diplomatski pritisak na EU i njezine članice pojedinačno, da ne dopuste razmještaj novih američkih raketa na svom tlu, u zamjenu za zajedničku europsko-rusku sigurnost. Nije isključeno da takva nastojanja u konačnici i urode plodom.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news