Zoran Meter: POMPEO: ZA SAD-E JE GLAVNA UGROZA KINA I RUSKO SVOJATANJE SJEVERNOG MORSKOG PUTA

U Finskoj, u sklopu sastanka Arktičkog vijeća, jučer su se odvojeno sastali američki i ruski šefovi diplomacije Mike Pompeo i Sergey Lavrov. Ali prije detalja s tih događaja, osvrnimo se na intervju američkog državnog tajnika finskoj novini Helsingin Sanomat. U njemu Pompeo kaže kako su SAD spremne surađivati s Moskvom u procesu riješenja onih problema u kojima postoje zajednički interesi (zapravo, Pompeo ne kaže ništa novo. Štoviše: radi se o dobro poznatom, javno izrečenom stavu Rusije još iz vremena uvedenih oštrih proturuskih sankcija za Obamine administracije. Dakle, Pompeo prihvaća ono što je Moskva već odavno predlagala!). Pompeo, dalje, kaže, kako predsjednik SAD-a Donald Trump potpuno shvaća da su za dijalog potrebna dva partnera. „Razgovor predsjednika Trumpa i Putina bio je jako dobar. Mislim kako on može postati temelj za osnivanje timova, kako bi se krenulo naprijed“, izjavio je američki državni tajnik.

U intervjuu američki državni tajnik navodi kako su tijekom, u petak održanog jednoipolsatnog telefonskog razgovora Trump i Putin razmotrili i pitanje suradnje o sporazumu o ograničenju strateškog ofanzivnog oružja te je izrazio nadu da će, za razliku od Sporazuma o raketama malog i srednjeg dometa dvije zemlje imati dostatno stimulacije koja će ih „ponukati na stvarno ispunjenje dogovorenoga“. Ali pritom je dodao kako sada postoji i „treća strana“, koje prije deset godina, kada su sklopljeni sporazumi o strateškom ofanzivnom oružju, nije bilo – Kina. Upravo Kina, navodi Pompeo, predstavlja „geostratešku ugrozu“ i zato bi Washington jako želio da i ta zemlja postane „dio bilo kojeg postignutog sporazuma“, i  da će se SAD „potruditi da tako bude“.

Ovdje je nužno podsjetiti kako Peking odbija sudjelovanje u budućim sporazumima takvoga tipa između Washingtona i Moskve i to ne bez razloga: on polazi od činjenice kako obje te zemlje imaju veliku prednost u nuklearnom i strateškom raketnom naoružanju, te da je, dok se između triju strana ne postigne strateški paritet, po Kinu štetno sudjelovati u takvim sporazumima. Zbog toga je kinesko Ministarstvo vanjskih poslova ovih dana (vidi poveznicu ispod teksta) i iznova javno priopćilo kako odbija sudjelovanje Kine u bilo kakvim sporazumima toga tipa i naglasilo, kako nitko nema pravo umjesto nje donositi takve odluke. A Washington je posljednjih tjedana i mjeseci radio upravo to (o čemu svjedoče i navedene Pompeove riječi), tj. otvoreno govorio kako priprema svoj prijedlog budućeg nuklearnog sporazuma kojeg će poslati Rusiji i Kini).

Pompeove riječi na sastanku Arktičkog vijeća

Za razliku od intervjua finskom mediju, Mike Pompeo je na sastanku Arktičkoga vijeća bio jednako strog i prema Rusiji i Prema Kini. U svom je službenom govoru u više navrata optužio Rusiju zbog, kako je rekao, njezinih destabilizirajućih poteza vezanih uz Sjeverni morski put, i govorio o protupotezima koje poduzimaju SAD, uključno i o jačanju svoje vojne nazočnosti i izgradnji novih ledolomaca. Pompeo je kazao kako Washington taj put smatra međunarodnim vodama i da je spreman osporavati pretenzije Rusije na njega. „Na Arktiku nema ljudi, ali to ne znači da ne treba biti zakona i mi to nećemo dopustiti“.



Ovdje se može podsjetiti kako je Sjeverni morski put otvoren 1991.g. za međunarodnu plovidbu, pri čemu je Rusija u svojim službenim dokumentima zadržala odredbu kako se radi o „povijesnoj nacionalnoj (ruskoj) prometnoj komunikaciji“. Duljina toga puta, koji se proteže od Karskih vrata do zaljeva Providnosti, iznosi 5,6 tisuća kilometara i predstavlja za gotovo dva puta kraći put između Europe i Dalekog Istoka u odnosu na druge pomorske putove, prije svega onaj kroz Indijski ocean i Sueski kanal.

Pompeo je naglasio kako je Rusija objavila svoje planove o spajanju Sjevernog morskog puta s kineskim pomorskim putom u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put“. A upravo je Kinu označio kao još jednog potencijalnog agresora u toj regiji, pri čemu je pozvao čitavi svijet na praćenje „destabilizirajućih poteza Kine u drugim dijelovima svijeta“!

Karta: Sjeverni morski put

Washington je uvjeren, tvrdi Pompeo, kako Kina može iskoristiti svoje civilne istraživačke djelatnosti u Arktiku za vlastite vojne ciljeve, uključno i slanje svojih podmornica za eventualno sprječavanje nuklearnih napada.

Razgovor Pompeo-Lavrov

Međutim, u naknadno održanom razgovoru, u okviru spomenutog zasjedanja, između Mikea Pompea i Sergeya Lavrova navedene se teme iz govora američkog državnog tajnika uopće nisu spominjale. Njih je ruski šef diplomacije (koji je, naravno, slušao Pompeov službeni govor) okarakterizirao kao riječi namjenjene širokoj publici, kazavši, kako su njih dvojica razgovarali samo o realnim temama, koje je nazvao neposrednim nastavkom telefonskog razgovora Putin-Trump od prošloga petka. Lavrov je novinarima izjavio kako su njih dvojica razgovarali o strateškoj stabilnosti, a da su u središtu razgovora bile Sirija, Ukrajina i Venezuela. Sve više od toga ostalo je izvan dometa javnosti, što se moglo i očekivati i što samo potvrđuje kolika je važnost susreta dvojice prvih diplomata dviju svjetskih velesila.

Međutim, ovdje želim ukazati na još nešto: potpuno je iluzorno očekivanje (a Washington je s tim zakasnio dobrih najmanje pet godina, i od pokretanja ukrajinskog sukoba), da će SAD na svoju stranu uspjeti pridobiti Rusiju za formiranje nekakve „zajedničke fronte“ protiv Kine. Jer, koliko god Moskvi sada godi što je Washington konačno shvatio i prihvatio nužnost suradnje s Rusijom po onim pitanjima u kojima dvije zemlje imaju zajedničke interese, po pitanju Kine ti su interesi sada posve suprotni. I dok SAD Kinu doživljava kao jedinog ozbiljnog globalnog protivnika (u strateškim dokumentima za nijansu blaži izraz od izraza „neprijatelj“) u bližoj budućnosti (upravo je Pompeo i kao ranije direktor CIA-e i sada, kao državni tajnik ne jednom javno kazao kako je „Kina, a ne Rusija, glavni američki suparnik“), Moskva i Peking djeluju sve više sinkronizirano: jako dobro shvaćaju što se krije iza američke politike „zavadi pa vladaj“ i znaju da su primorani, sve da to i ne žele, jačati svoje bilateralne odnose i stratešku suradnju kao protutežu i jedino jamstvo uspješne borbe protiv američke globalne hegemonije. Pri tom si i Rusija i Kina potpuno svjesno ostavljaju pravo na individualne (bilateralne) razgovore sa SAD-om, usmjerene na poboljšanje međusobnih odnosa – ali na poboljšanje, koje više nikada neće biti na uštrb treće strane, ma što da im Washington primamljivoga nudi. Jer tu se jedino i isključivo  radi o dugoročnoj opstojnosti i zaštiti kineskih i ruskih nacionalnih i državnih interesa, a ne o punim džepovima njihovih društvenih i političkih elita ogrezlih u hedonizmu, kako je to bilo vidljivo 90.—ih godina u Rusiji, sa svim svojim, dobro znanim posljedicama.

A streteška vojna i politička stabilnost, kao i u fizici i mehanici, temeljena na tri točke predstavlja najčvršču moguću konstrukciju, koja jamči međusobnu ravnotežu i stabilnost (kao tronožac). Tako i u ovom slučaju tri točke ili trokut međuodnosa Moskva-Peking-Washington (abecednim redom) jedino predstavljaju stvarnu stabilnost globalnog poretka, kakav god on bio. Do neke nove uspostave snaga u budućnosti i pojave tko zna kojih i kakvih sila, kao dio ukupnog povijesnog razvojnog ciklusa.

Kina neće sudjelovati u američko-ruskim sporazumima o atomskom naoružanju

 

 

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI