Za hrvatofoba Dodika je sadašnja demokratska vlast u Republici Hrvatskoj sljedbenica ustaške ideologije koja ne dopušta Srbima u njihovoj domovini Hrvatskoj, ni da upotrebljavaju srpski jezik, dok Hrvati, po njegovim riječima, u RS-u imaju i uživaju - sva prava. Treba li bestidnome i ciničnome Dodiku spominjati da je oko 200 tisuća Hrvata iz Posavine i sjeverozapadne Bosne nasilno i sustavno protjerano sa svojih stoljetnih ognjišta, s područja tvorevine čija je vojska i policija počinila genocid i u kojoj se jednom narodu brani da govori jezikom kojim želi?
Čelni čovjek manjeg bh eniteta, Milorad Dodik, neposredno prije ovogodišnjeg obilježavanja “Oluje”, iznova se “proslavio” novim izljevom “ljubavi” prema Hrvatima, državi Bosni i Hercegovini, kao i zapadnim zemljama u govoru pred vrhom Srbije i tisućama izbezumljenih ljudi u Novom Sadu. Zajapureni Dodik, vidljivo iskompleksiran Hrvatima i naprednim zapadnim svijetom, šizofreno je optužio Hrvatsku za etničko čišćenje Srba u legalnoj obrambeno-vojnoj akciji „Oluja“, a međunarodnu zajednicu, za sustavni višedesetljetni progon Srba i za pokušaje uništenja Republike Srpske.
Za hrvatofoba Dodika je sadašnja demokratska vlast u Republici Hrvatskoj sljedbenica ustaške ideologije koja ne dopušta Srbima u njihovoj domovini Hrvatskoj, ni da upotrebljavaju srpski jezik, dok Hrvati, po njegovim riječima, u RS-u imaju i uživaju – sva prava. Treba li bestidnome i ciničnome Dodiku spominjati da je oko 200 tisuća Hrvata iz Posavine i sjeverozapadne Bosne nasilno i sustavno protjerano sa svojih stoljetnih ognjišta, s područja tvorevine čija je vojska i policija počinila genocid i u kojoj se jednom narodu brani da govori jezikom kojim želi?
Međutim, žalosti spoznaja kako je jedino Hrvatska stranka BiH reagirala na ovaj Dodikov istup, te logično tome, pozvala vrh HDZ-a BiH i članstvo te stranke, da preslušaju stravični govor mržnje predsjednika RS-a, Milorada Dodika, u kojeg se zaklinju da im je politički partner, a šefu “stožerne stranke”, Draganu Čoviću, i osobni prijatelj, te da se preispitaju s kakvim političarom i čovjekom imaju sklopljenu koaliciju…
Mogao je Dragan Čović, ali nije…
Prigodom preslušavanja govora mogu se i nasmijati Dodikovom tragikomičnom i imbecilnom razračunavanju sa RH oko Nikole Tesle. Zabrinjava, ne samo to što već nema reakcije iz HDZ-a BiH, već istodobno i čudi što mediji bliski toj stranci nisu uopće prenijeli dio govora Milorada Dodika u kojem se obrušio na Hrvatsku!? Primjerice, Večernji list, izdanje za BiH (u narodu od milja novina zvana “Vesela sveska Dragana Čovića”) spominje samo onaj dio u kojem Dodik negira državu BiH i ratnohuškački poručuje da će RS i Srbija uskoro biti ista država! Dodikov udar na Hrvate nisu, kao i obično prenijeli jer ga, valjda (možda čak po naputku iz Beograda?), svojim čitateljima ne smiju prikazati kao – nekakvog negativca!
S druge pak strane, predsjedatelj Predsjedništva BiH, Dragan Čović, nazočio je nekoliko dana kasnije na 302. Sinjskoj alki, no dan prije nismo ga vidjeli u Kninu na proslavi oslobodilačke akcije “Oluja”, kojom je Hrvatska vojska oslobodila veliki dio okupiranog teritorija, a ujedno pomogla Bihaću koji je godinama trpio pritisak i prijetilo mu je da se ponovi tragedija Srebrenice. Znamo da je „Oluja“ uvelike promijenila ratnu situaciju u BiH i doprinijela bržem završetku sukoba. Suradnja Armije BiH, HV-a i HVO-a, tom prilikom su najbolje pokazali koliko su bili pogrešni prijašnji sukobi i koliko je bilo nepotrebnih žrtava tijekom rata u BiH.
Čovića nije bilo tu da oda počast svima koji su doprinijeli da dođe do mira, vjerojatno da se ne zamjeri prijatelju Dodiku, koji je u to vrijeme u Novom Sadu s Vučićem, govorio o ustaškoj genocidnoj Hrvatskoj i planovima o ujedinjenju sa Srbijom. Dodik je zaboravio kako postoji BiH i da je njegov prijatelj Čović, predsjedatelj Predsjedništva BiH. Da je bio u Kninu, Čović je mogao govoriti o prognanim Hrvatima iz Bosanske Posavine i banjalučke regije, njih više od 250.000 ili da se sjetio 2500 poginulih Hrvata, ali nije bio i ništa rekao nije… Možda on ne smije po Dodiku i Republici Srpskoj onako kao što Dodik kontinuirano iznosi besmislice u javnost, kada u usta stavlja Republiku Hrvatsku i Hrvatsku vojsku.
Mogao je Čović ovom prilikom s premijerom Plenkovićem dogovoriti još veći angažman oko obnove i povratka, te sprječavanja odlaska cijelih obitelji iz BiH (pa dragi, Plenkoviću, jadan nam ne bio, što će sutra biti od Hrvatske, ako ne bude Hrvata u BiH?), ali vjerojatno ni Plenković neće uvrijediti prijatelja Milorada Pupovca, pa se nisu ni sastali. Prijateljstvo i politička trgovina i kod jednog i kod drugog stavili su u treći plan narod koji predstavljaju i kome trebaju služiti. Bitno je opstati na vlasti, a narod… ma koga briga za narod? Što reći, nego opet: “Alkar Dragan Čović, u ništaaaaa!!!”
Kompanjoni – Čović i Dodik…
I dok nam “druga Dragana” nije bilo u Kninu, pojavio se on ponovno u „Glasu Srpske“ (to vam dođe nešto kao “Dodikov Večernjak”) i poručio onako kako baš Srbima u BiH odgovara: “Jasno je da će oni koji misle napraviti neku drukčiju, unitarnu ili državu jednog naroda, pojedinca ili jedne politike, mene imati kao protivnika, što god oni o tome govorili!”
On kaže da je u BiH neophodno vratiti koliko-toliko međusobno povjerenje koje je “podobro uzdrmano” i između razina BiH i entiteta, ali i unutar Federacije BiH. Međutim, nije postavio pitanje, kako će se vratiti povjerenje dok njegov kompanjon Dodik ne posustaje u izljevima mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima, optužujući ih za napade na Republiku Srpsku, sa čijeg je područja velikosrpska politika iselila Hrvate koji su tamo nekoć živjeli?!
Čović dalje u razgovoru za “Glas Srpske” upire prstom samo u probleme Sarajeva, dok su Banja Luka i Beograd, kao idealni za suradnju s Hrvatima, te nastavlja: “Problem odnosa u Sarajevu jeste sukob ljevice i desnice na bošnjačkoj političkoj sceni, pa i odnose na relaciji pojedinaca i čitavih struktura SBB-a i SDA žele prenijeti na razinu BiH. Zato se uvijek traži krivac negdje izvan tog prostora, pa sam ja povremeno krivac, povremeno predsjednik Srpske, Milorad Dodik, povremeno lider SBB-a, Fahrudin Radončić”!
Komentirajući odluku Predsjedništva BiH da pozove predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, da posjeti BiH, Čović je izrazio nadu da bi Vučić u BiH mogao biti u narednih 20 dana. Hoće li njemu Dragan Čović postaviti pitanja koja je trebao Dodiku uputiti javno iz Knina? Možda bi ga tako barem jednim manjim dijelom počeli simpatizirati raseljeni i izbjegli Hrvati Republike Srpske…