Upravo je 7Dnevno prije nekoliko brojeva izvještavao o njemačkoj podružnici tvrtke Remondis Medison iz Draganića koja godinama zbrinjava medicinski opasan otpad na nezakonit način. Nakon naših upita institucijama i razgovora s nekadašnjom uposlenicom, Slavicom Kutle, čije smo svjedočanstvo ekskluzivno objavili, nadležne institucije odlučile su Remondis Medisonu ukinuti dozvolu za rad! Na redu je DORH - kaznena prijava protiv tvrtke već godinama skuplja prašinu u ladicama u Gajevoj!
Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i energetike, kojeg je potpisao načelnik sektora, Igor Vuković, Remondis Medisonu ukinuta je dozvola za gospodarenje otpadom! Velika je to pobjeda za Slavicu Kutle, nekadašnju zaposlenicu tvrtke koja je zbog brojnih prijava protiv poslodavca na kraju završila na ulici kao samohrana majka troje djece. Njezin radni spor kojeg vodi upravo protiv Remondis Medisona, nakon ove odluke države, od sada mora ići u potpuno drugom smjeru jer dokazuje ono na što je gospođa Kutle upozoravala godinama – a to je, da je više od 400 tona zaraznog medicinskog otpada u Hrvatskoj, tvrtka Remondis Medison odlagala nezakonito nedaleko Jastrebarskog!
Kolika je stvarna šteta po okoliš, prije svega na slivne vode i zagađenje zemlje, znat će se nakon što se otvori ta tema s kojom se, za sada, još nitko nije pozabavio.
No, istodobno je to satisfakcija za gđu. Kutle, koja se sama borila protiv giganta koji je ujedno bio i vodeći subjekt za odlaganje medicinskoga otpada, ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj Europi…
Podsjetimo, afera s tvrtkom Remondis Medison iz Draganića, otkrivena je sasvim slučajno – zahvaljujući tadašnjoj direktorici razvoja, Slavici Kutle. Iako je godinama upozoravala sve mjerodavne institucije na brojne nepravilnosti i nezakonitosti u zbrinjavanju medicinskoga otpada, nitko njezinim dopisima nije pridavao preveliki značaj. Barem ne do sada. No, kada je afera napokon izašla u javnost, Slavica Kutle dobila je izvanredni otkaz. U međuvremenu joj je Erste banka pokušavala uzeti stan kojeg je kupila na kredit, te se godinama na sudovima borila protiv „ozbiljnih“ igrača koji drmaju tržištem otpada dugi niz godina u Hrvatskoj.
Narušenog zdravlja i bez mogućnosti preživljavanja, te brige za svoju djecu, na kraju je u Hrvatskoj postala i socijalni slučaj, a onda je naš tjednik 7Dnevno jedini donio kronologiju događanja jedne od najvećih afera u Hrvatskoj, kojom se godinama nesmetano truje hrvatski narod uz blagoslov nadležnih institucija.
Bez kazni zbog 400 tona otpada…
Brojne nepravilnosti i nezakonitosti u radu tvrtke koja se bavi zbrinjavanjem medicinskog otpada, kojima je godinama svjedočila Slavica Kutle, prelile su čašu, pa je u rujnu 2013. odlučila podnijeti optužne prijedloge protiv tvrtke Remondis Medison. Da će joj se život pritom pretvoriti u pakao – nije ni pretpostavljala. I onda je kao dragovoljka Domovinskoga rata, samohrana majka i jedina hraniteljica obitelji s troje djece, zbog otkaza završila kao socijalni slučaj… Banka u kojoj je podigla kredit za skromni stan u Zagrebu, ovršila joj je sve račune i zatražila deložaciju iz jedinoga doma. Iako je godinama upozoravala brojne institucije na svoj slučaj – do danas nije dobila ni jedaan odgovor.
Iako smo pokušali, nismo dobili odgovor na pitanje – tko je sve godinama štitio Remondis Medison i zašto su svi do nedavno okretali glavu pred očitim trovanjem hrvatskih građana? Inače, tvrtka je registrirana u samoj blizini Jastrebarskog, mjesta u Zagrebačkoj županiji, u kojoj je stolovao i nekadašnji SDP-ov ministar zaštite okoliša i bivši gradonačelnik toga mjesta, pa ionako previše „slučajnosti“ u ovoj aferi koje se vežu uz Milanovićevog omiljenog ministra, neće, nadamo se, proći bez ozbiljne istrage DORH-a i policije…
Prije četiri godine, Minstarstvo zaštite okoliša i prirode pronašlo je 400 tona nepropisno i nedovoljno obrađenog medicinskog otpada na odlagalištu Doroslov u Donjem Miholjcu. U otpadu je bilo i ostataka patogenih mikroorganizama, potencijalno opasnih za ljude i okoliš. Iako je utvrđeno kako nema opasnosti od epidemije ili zaraze, jasno je kako takav aktivan otpad može biti opasan za sve koji s njim dođu u doticaj.
U međuvremenu su prošle tri godine, tresla su se brda – rodio miš. Obje tvrtke koje su odlagale otpad – Remondis Medison iz Draganića i Lotus 91 iz Varaždina – i dalje posluju, dobivaju višemilijunske iznose iz državnog proračuna, a i pitanje je, jesu li regulirale poslovanje sa zakonom… Iako su iz Zavoda za javno zdravstvo upozoravali kako su pronašli mikroorganizme opasne za ljude i okoliš, te da je riječ o opasnom materijalu, pojedincima koji su s njim radili kao i onima koji su ga distribuirali – ništa se nije dogodilo.
Koliko je bila dramatična situacija u sektoru zbrinjavanja medicinskog otpada, za sada je jedino svjedočila Slavica Kutle, nekadašnja zaposlenica jedne od tih dviju tvrtki.
Pisala je svim nadležnim institucijama, obraćala se DORH-u, Vladi, pučkom pravobranitelju.
Samo smo ga malo bolje prokuhavali!
Tvrtke su, kako smo doznali, htjele što više smanjiti troškove, pa su opasan otpad ili prekratko zbrinjavale na visokim temperaturama, ili su pak temperaturu, kojima se ubijaju patogeni mikroorganizmi – smanjivale. Laičkim rječnikom, samo su ga „malo bolje prokuhavali“, zbog čega nisu uništeni svi patogeni mikroorganizmi. Količine patogenog otpada, nastajale unatrag godinu dana, utvrđene su na temelju pratećih dokumenata, dok se svom ostalom otpadu na odlagalištu vjerojatno nikad neće ući u trag, ni propisno ga zbrinuti. Upravo je na to upozoravala gospođa Kutle.
Problem leži u činjenici, da Remondis, iako može promijeniti tehnologiju obrade otpada tako da on postane bezopasan i pripremljen za odlaganje na odlaglištu, ali takav otpad s postojećom tehnologijom je pretvarao u opasan proizvod, opasan za zdravlje ljudi i zemlju.
Naime, zakon propisuje da se potencijalno infektivan otpad može odložiti na odlagališta, samo ako prođe postupak fizikalno-kemijske obrade kojom postaje inertan i kao takav energetski koristan za spaljivanje u energanama, ili pak kao materijal zahvaljujući kojemu se ostali otpadi brže razgrađuju. Upravo je tvrtka na koju je godinama upozoravala gospođa Kutle – Remondis Medison – samo u 2012. godini zbrinula najveće količine infektivnog otpada – ukupno 1290 tona.
Iako su u Ministarstvu tvrdili, kako ne mora značiti da je svaka njihova pošiljka bila nedovoljno obrađena, analize ostalih ne postoje jer ih nitko nije ni zatražio! To bi moglo značiti da je svaka pošiljka Remondis Medisona bila potencijalno opasna, no nezakonitostima u zbrinjavanju otpada nitko nije pridavao preveliku važnost. Ako imamo na umu kako se u Hrvatskoj godišnje proizvede 2500 tona medicinskoga otpada, onda je jasno kako Remondis Medison drži pola tog hrvatskog tržišta.
Kako kaže i gospođa Kutle, infektivni otpad se nikada nije smio odlagati na odlagališta komunalnog otpada, bilo da je riječ o opasnom ili neopasnom otpadu. Prema zakonu, trebao je biti obrađen i koristiti ga kao neškodljiv materijal u graditeljstvu ili je trebao biti iskorišten u energanama, spalionicama i cementarama. No, tu činjenicu su nadležne institucije „nekako prigodno“ – zaboravile napomenuti.
Podsjetimo, u medicinski se otpad ubraja infektivni otpad, koji sadržava patogene mikroorganizme koji mogu uzrokovati bolesti kod ljudi i životinja – to su kulture i pribor iz laboratorija, oprema i materijal koji je bio u dodiru s krvlju i ostalim izlučevinama pacijenata, korišteni oštri predmeti, rukavice, općenito oštri medicinski pribor, igle, skalpeli i slično. To je i kemijski otpad s toksičnim kemikalijama, citostatici, stari rentgenski filmovi, boce za infuziju, amalgamski otpad iz stomatologije, dijelovi ljudskih tijela, amputati, otpadne pelene za djecu i odrasle…
Potencijalno infektivni otpad odlazi na odlagališta nakon sterilizacije, a obrađen se može koristiti i u energetske svrhe, dok se farmaceutski, citotoksični i kemijski otpad izvozi u inozemstvo ovlaštenoj tvrtki za njegovu obradu, ili se spaljuje kod nas u bolnici u Vinkovcima. Patološki otpad, poput dijelova ljudskog tijela, spaljuje se u krematoriju u Zagrebu ili zakapa na groblju. Neobrađen, medicinski otpad se u Hrvatskoj ne smije odlagati.
Sve po zakonu! Kontrolirali sami sebe!?
Iako je tadašnji ministar zaštite okoliša, Mihael Zmajlović, krenuo u veliku čistku zbrinjavanja medicinskog otpada, velikih promjena na tom tržištu, zapravo, nije bilo. Remondis Medison je dobio rješenje o privremenoj obustavi obavljanja djelatnosti gospodarenja otpadom, ali se to odnosilo na preuzimanje i skladištenje infektivnog otpada, kao i njegovu obradu. Preuzimanje, zvuči tragično, nije automatski uključivalo i preuzimanje infektivnog otpada po bolnicama, jer to za njih radi sestrinska tvrtka Remondis Ekologija, koja ima istog osnivača kao i Medison – njemačku tvrtku Remondis Medison GMBH – istog direktora, Toma Vereeckena i isto sjedište – u Draganiću. Tako Remondis Medison i dalje po bolnicama skuplja infektivni otpad, prevozi u Jastrebarsko na lokaciju treće tvrtke, Kemis-Termocleana, gdje ga Remondis Ekologija obrađuje u mobilnom uređaju za sterilizaciju, a onda, kao obrađenog, odlaže u skladištu Medisona u Draganiću. Na kraju, preko Kemis-Termocleana, Remondis Medison obrađeni otpad izvozi u spalionicu u Austriju.
I to je zapravo to – kada su ih otkrili, vlasnici su otvorili novu tvrtku i nastavili po starome. Postavlja se pitanje – kako je Inspekcija zaštite okoliša mogla tako nešto dopustiti i kakva je veza tvrtke koja je svoje sjedište našla u Draganiću, malom mjestu nedaleko Jastrebarskog, rodnog mjesta tadašnjeg ministra Zmajlovića?
Sve je po zakonu – tvrdili su tada u Inspekciji zaštite okoliša. Iako su uvjeravali kako redovito nadziru Remondis Medison, nisu niti jednom, otkad je Remondis Ekologija od Medisona preuzela obradu otpada, otišli u Remondis Ekologiju u Jastrebarsko kako bi uzorkovali ono što izlazi iz njihovog aparata za obradu! Riječ je o uređaju s kojim je do zabrane radio i Medison, a koji je zatim prebačen na lokaciju Kemis-Termocleana u Jastrebarsko, dok je ostalih nekoliko aparata inspekcija zapečatila u Draganiću.
Na pitanje, kako je tako nešto moguće, tadašnja glavna inspektorica za okoliš, Jasna Paladin Popadić, odgovorila je kako za tim još nije bilo potrebe, jer je svaka tvrtka koja se bavi tim poslom, pa tako i Remondis Ekologija, dužna inspekciji najmanje dvaput godišnje dostavljati vlastite analize obrađenog otpada, koje naručuje i plaća privatnom laboratoriju.
Dakle, tvrtka, zapravo, sama analizira svoj rad, a kada se otkrije da ne posluje u skladu sa zakonom – poslovanje jednostavno prebaci na drugu tvrtku i nastavi dalje raditi isti posao!
Tako je jedna takva analiza Remondis Ekologije dostavljena inspekciji (zamislite čuda!!!) pokazala da je s obrađenim otpadom sve u redu, zbog čega se inspekcija u Remondis Ekologiju nije ni zaputila. Za izvanredno uzorkovanje treba im, kaže Paladin Popović, „dovoljno opravdan razlog“, a kako je privatna analiza pokazala da problema nema, nije bilo ni inspekcije u Jastrebarskom. Na konstataciju kako je, upravo zbog bliske povezanosti s Remondis Medisonom, u Jastrebarsko već davno trebalo otići, inspektorica je naglasila kako Remondis Ekologija otpad obrađuje „tek“ od nedavno…
Upitani, pak, kako je moguće da Remondis Medison, koji je dobio zabranu gospodarenja otpadom i dalje za Remondis Ekologiju po bolnicama skuplja i prevozi infektivni otpad, a Ekologija ga zatim kao obrađenog skladišti u Draganiću u Medisonovom skladištu, u inspekciji su odgovorili kako je „gospodarenje otpadom malo šira priča, zakonski možda i ne posve jasna“. Tragičnost takvih odgovora nitko od nadležnih nije ni pokušao demantirati.
Trovali građane, Rajko Ostojić ih štitio!?
„Problem koji iznosim i za kojeg sam uvjerena da je od iznimne važnosti za zdravlje ljudi, široku javnost, datira već gotovo dvije godine. U osnovi, uz prijetnju zdravlju i okolišu, radi se i o beskrupuloznoj pljački novca svih poreznih obveznika, ozakonjenoj nepostupanjima i zataškavanjima od strane ministra zaštite okoliša Mihaela Zmajlovića, glavne inspektorice zaštite okoliša Jasne Paladin Popović, ministra zdravlja Rajka Ostojića i pomoćnika ministra za sanitarnu inspekciju Ive Afrića, te propustom Ministarstva financija.
De facto, treba reći da na lokaciji Draganići nezakonito posluju tvrtke Remondis Medison d.o.o. i Remondis Ekologija d.o.o., iako će Vas u MZOIP-u, kao što i ostalu javnost uvjeravaju, nastojati uvjeriti da se radi o zakonitom poslovanju navedenih tvrtki. Iste su umrežene s jednim od najvećih subjekata za gospodarenje opasnim i neopasnim otpadom, izvoznikom, tvrtkom Kemis Termoclean iz Jastrebarskog, u vlasništvu slovenske korporacije Gorenje i direktorom za RH, Matić Zoranom.
U svim državama, pa tako i u RH, postupanje s otpadom je dijelom u rukama tvrtki upitnog poslovnog morala, odnosno organiziranog kriminala s kojim su umreženi i najviši državni dužnosnici, kao i ‘državni službenici od povjerenja’ nadležnih ministara i njihovih pomoćnika. Stoga poslovna suradnja, odnosno prijenos vlasništva Biserke i Eduarda Maržića na Remondis GMBH, niti malo ne odstupa od stereotipa, osobito ako se zna da je Ekologija Maržić d.o.o. od 2001. do 2008. nesmetano obavljala obradu opasnog infektivnog otpada na parkiralištu Sveučilišne bolnice u izgradnji Zagreb, u vodnozaštićenom području, bez ikakvih vodnonepropusnih podloga, obveznih prihvatnih skladišta za opasan otpad i drugih obvezujućih uvjeta propisanih u Zakonu o otpadu. Koje li slučajnosti i tada je pomoćnik ministra zdravlja za inspekcijske poslove bio Ivo Afrić?!
Potom, ako je opće poznato da su Hoteli Pag d.o.o., po direktoru Eduardu Maržiću, prepoznati u devastaciji pomorskog dobra, kamp Šimuni, (dokaz: Rješenje Klasa:UP/I-342-24/10-04/233; Ur.broj:530-03-04/10-2 od 11.05.2010. godine) koje do dana današnjeg nije provedeno, niti je pomorsko dobro vraćeno u prvobitno stanje?! Potom, ako je općepoznato da su Hoteli Pag d.o.o po direktoru Eduardu Maržiću, prepoznati po izgradnji divljih marina, kamp Šimuni (bez koncesije na more sa svim pripadajućim ateimtima i studijama vezano uz onečišćenje mora i podmorja).
Potom, ako je opće poznato da su Hoteli Pag d.o.o., po direktoru Eduardu Maržiću, prepoznati po zbrinjavanju fekalnog otpada u more, kamp Šimuni“, objašnjavala je u svom apelu Slavica Kutle.
Dodala je kako svaka zdravstvena ustanova, bolnica, klinička bolnica, poliklinika, ali i ambulanta, veterinarska ambulanta, laboratorij, te ostale zdravstvene ustanove, svojim radom proizvode opasan medicinski infektivan otpad. Kako otpad ne bi ugrožavao zdravlje ljudi i životinja i kako ne bi ugrožavao podzemne vode i okoliš općenito, u EU-u i svijetu, kao jedine znanstveno priznate medode obrade takvog otpada, propisane su sterilizacija, spaljivanje u spalionicama, plazma obrada i slično.
Temeljem Zakona o zaštiti pučanstva od širenja zaraznih bolesti, svi građani RH imaju pravo zaštite zdravlja od ugroze mogućih zaraznih bolesti, osobito kad obitavaju u blizini nedovoljno obrađenog i odloženog opasnog medicinskog infektivnog otpada. „Proizvođač“ otpada odgovoran je za zakonito zbrinjavanje otpada, a to su javne i privatne zdravstvene ustanove u nadležnosti Ministarstva zdravlja RH (Zakon o održivom gospodarenju otpadom – ZOGO, NN 94/13 ), čl.6.st.1.toč.1.) kao i „obrađivač“ u slučaju novonastalog proizvedenog otpada, u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša i prirode RH.
Slavica Kutle u svojoj se borbi obraćala svima – DORH-u, Vladi, ministarstvima, sudovima, USKOK-u, pučkom pravobranitelju. Nitko joj do danas nije odgovorio, a kaznena prijava koju je napisala, godinama skuplja prašinu u nekoj ladici DORH-a u Gajevoj.
Naravno, sada je na potezu upravo DORH! Hoće li konačno početi raditi svoj posao i pokrenuti istragu na osnovu najnovijih saznanja Vlade i resornoga ministarstva?