Čak i ako policija odradi posao, Dorh i Uskok pod štafetnom palicom politike i interesnog lobija, guraju predmet duboko u ladice ili pod tepih. Suci nisu uvijek presudni. Upravo je Državno odvjetništvo ono koje po nalogu diže optužnice, ili ih sabotira da ne prolaze pred sudom, pa imamo situacije gdje po dvije godine, a i više, nema pravomoćnih optužnica jer nisu sastavljene u skladu sa zakonom
Katastrofalno stanje u hrvatskom pravosuđu zbog kojeg mnogi optužuju sudstvo da je upravo ono krivo za sve brojnija iseljavanja iz Hrvatske, za drastično osiromašenje građana, za samoubojstva pojedinaca koji su pred deložacijama odlučili radije oduzeti si vlastiti život, potaknulo nas je da razgovaramo s predsjednikom Udruge za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa „Veronika Vere“, Dragom Raspudićem.
Razgovarali smo s njim na povratku iz Šibenika, gdje su članovi „Veronike Vere“ doputovali pružiti podršku sucu Željku Rogiću kojem se sudilo na šibenskom Općinskom sudu, zbog nanošenje duševnih boli sucima zadarskog suda. Sudac Željko Rogić javnosti je iznio dramatične i šokantne činjenice iz kojih je razvidno da u Hrvatskoj odluke donose sudovi na kojima su zaposlene cijele obitelji. Koliko povjerenja tako formirani sudovi ulijevaju građanima, bilo je vidljivo već i iz okupljanja više od 50 članova Udruge „Veronika Vere“ u Šibeniku, kojima su se pridružili i članovi – „Sudstvom ogorčeni građani“ iz Splita, „Građanske inicijative“ iz Šibenika, ali i građani koji su jednostavno došli dati podršku, iako nisu članovi udruga. Sve su to pokazatelji da su građani Republike Hrvatske izgubili povjerenje u hrvatsko pravosuđe, te da su počeli sumnjati u nepristranost sudaca i u pravičnost njihovih sudskih odluka.
Gospodine Raspudić, ovo je drugo ročište na kojem ste, zajedno sa članovima Udruge „Veronika Vere“ došli podržati suca Željka Rogića. Nije li to malo kontradiktorno? S jedne strane Udruga ističe na nepravilnosti u radu sudaca, a s druge strane dajete podršku jednom sucu? Možete li nam to objasniti?
– Prema mojem mišljenju, sudac Rogić se nije uklopio „u krdo“, koje je onda prema njemu zauzelo stav – da obzirom „ne razmišlja i ne miriše kao ostali pripadnici“, treba ga uništiti. Stoga je izložen grubom progonu svojih kolega samo zato što je iznio neospornu činjenicu da se na hrvatskim sudovima često sudi po principu – „ti meni ja tebi“ – što ukazuje na premreženost i nepotizam o kojem je sudac Željko Rogić i govorio. A upravo je to razlog zašto su protiv njega podnesene tolike tužbe, što privatne kaznene, što tužbe zbog „nanošenja duševne boli“, čime je sudac Rogić, u stvari, postao dio nas, žrtava pravosuđa, kojeg progoni sustav, nevisno o tome što je i on zaposlenik tog istog sustava.
Šibenski ogranak Udruge sudaca, izašao je 6. veljače ove godine u javnost s priopćenjem u kojem je navedeno da su nevladine udruge „huškači koji provode zakon ulice, čime udaraju na čast i ugled sudaca i sudstva“. Biste li se vi složili s tim sudačkim priopćenjem?
– Oni suci koji donose drugostupanjske presude nedjeljom (u neradni dan za sudove), koji iseljavaju ljude iz domova na temelju krivotvorina, koji koriste neovisnost sudstva za otimanje imovine građana, koji „omaške“ ne priznaju kao pogreške i koji su „nepogrješivi“ čak i kad načine grube pogreške – nemaju ni čast ni ugled.
Bivši saborski zastupnik Damir Kajin je izjavio da je hrvatsko pravosuđe, „leglo kriminala“, dodavši kako mu nije jasno zbog čega se Udruga hrvatskih sudaca zgražava. Što vi mislite o njegovoj izjavi?
– Ne samo da je hrvatsko pravosuđe leglo kriminala, već je to jezero živog blata, u koje smo svi mi već potonuli do grla i iz kojeg nema izlaza, osim samo tonuti još dublje.
Mislite li da je korupcijom okrznuto samo sudstvo, ili je isto stanje i u Dorhu i u Uskoku?
– Ponovit ću isto što je rekao i Damir Kajin. Čak i ako policija odradi posao, Dorh i Uskok pod štafetnom palicom politike i interesnog lobija, guraju predmet duboko u ladice ili pod tepih. Suci nisu uvijek presudni. Upravo je Državno odvjetništvo ono koje po nalogu diže optužnice, ili ih sabotira da ne prolaze pred sudom, pa imamo situacije gdje po dvije godine, a i više, nema pravomoćnih optužnica jer nisu sastavljene u skladu sa zakonom. S druge strane, zakon im nije niti bitan za podizanje optužnica protiv onih koji im iz nekog razloga stoje na putu, ili im se nalaze na crnim listama. U takvim predmetima djeluju promptno i „učinkovito“.
Kako komentirate izjavu Udruge hrvatskih sudaca koja se osvrnula na oslobađajuću presudu Tomislavu Horvatinčiću, ističući kako „zbog jedne nepravomoćne presude nije pravedno blatiti čitav sudbeni sustav i sve suce koji pošteno i vrijedno obnašaju svoju dužnost“…
– Sucima koji pošteno i vrijedno obnašaju svoju dužnost, osobno skidam kapu, a oni koji donose presude po rođačkim i političkim vezama – udružena su zločinačka lopovska banda.
Smatrate li da se prema hrvatskom pravosuđu postupa nepravedno kada ih se proziva za nepotizam, korupciju, namještanje sudskih presuda?
– Takav oblik suđenja i obiteljskog uhljebljivanja nije nepotizam, to je banditizam!
Je li razumno voditi sudski spor 26 godina i ne okončati ga kroz to vrijeme? Kako duljina sudskog postupka od 26 godina utječe na zdravlje, život, obitelj stranke u postupku koja očekuje pravičnu presudu?
– Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, kazne za najteža djela propisane su između 15 i 20 godina. Tek za teške oblike ubojstva propisane su kazne od 40 godina, a nekad ubojicama presude i manje kazne, ili ih se čak i oslobodi krivnje. Stranke koje vode postupak 26 godina, ili godinu više ili manje, kažnjene su poput najvećih kriminalaca već dugotrajnošću sudskog postupka, jer nema veće kazne od one da čitav život živiš napet, nervozan, poremećenog osobnog i obiteljskog života, tako da na kraju, čak da se i pozitivno riješi spor, više i nema nikakvog zadovoljstva, a ni zdravlja.
Slažete li se s izjavom Udruge sudaca da su nevladine udruge „mračne sile“ i da nastupaju u onim situacijama kada nisu zadovoljne odlukama suda, pa tek tada nastupa „sumrak pravosuđa“, te da sve ovisi o osobnim interesima pojedinaca?
– Nikako se ne bih složio s tom tvrdnjom. Jedino bih se složio s tvrdnjom da je nastupio „sumrak pravosuđa“ i to je nastupio davno prije nego li su registrirane udruge za borbu protiv korupcije i udruge za pomoć i zaštitu žrtava pravosuđa. Upravo je stanje u hrvatskom pravosuđu bio okidač koji je potaknuo osnivanje udruga kroz čije aktivnosti se pokušava ukazati na „bolesno stanje u hrvatskom pravosuđu“, koje pod hitno treba mijenjati. Upravo iz udruga sudaca, svojim priopćenjima, osporavaju legitimitet na zakonit način registriranim udrugama, koje prema rješenjima nadležnih tijela i prema statutima, imaju pravo ukazivati na određene nezakonitosti u sudskim postupcima, pa i na povrede ljudskih prava. Ukazivanje na povrede zakona nije blaćenje suda. Živimo u demokratskom društvu i svi bi morali biti spremni na kritiku, pa tako i suci. Ustav propisuje da suci moraju suditi po zakonu i po Ustavu Republike Hrvatske. Znači da nedodirljivost sudaca ne obuhvaća one suce koji krše zakon.
Kako komentirate činjenicu da Vrhovni sud u sporovima male vrijednosti, određuje delegaciju sudova u gradovima udaljenim i po 300 kilometara od grada u kojem živi ovršenik, pa se ljudima ne isplati ići na sud jer nemaju financijske mogućnosti i redom gube sporove?
– Smatram to manipulacijom. Umjesto da se pomogne ljudima da što lakše i jednostavnije riješe spor, imamo situaciju da u ovršnom postupku koji po žalbi ide u parnicu vrijednosti 200 kuna, građani imaju trošak od 2000 kuna, pa i više – što troškova putovanja, što odvjetničkih troškova, pa radije nikud ne putuju, nego odustaju od pravne bitke. To je jednostavno prisila nad građanima i teror.
Pojedinci vas optužuju da samo žestoko kritizirate sudstvo i da ne priznajete hrvatsko pravosuđe. Ima li u tome istine?
– Kategorički tvrdim, ja Drago Raspudić, predsjednik Udruge „Veronika Vere“ za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa, da priznajem hrvatsko pravosuđe, ali da ne priznajem pojedine udružene zločinačko lopovske bande koje na hrvatskim sudovima donose presude po rođačkim i političkim vezama, a protiv zakona i protiv hrvatskih građana, za što imam i dokaze.
Kakvi su planovi Udruge „Veronika Vere“ u 2018. godini?
– Nastavljamo s aktivnostima na ukazivanju nezakonitog postupanja pojedinih sudaca, radi čega ćemo podnositi i kaznene prijave protiv onih sudaca koji grubo krše zakon, ali i pohvaliti one suce koji sude po zakonima Republike Hrvatske. Već u travnju ponovno ćemo pružiti podršku obitelji Schumacher koja je na nezakonit način, odlukama Općinskog suda u Zadru, iseljena iz vlastite kuće na Viru, kao i sucu Željku Rogiću na suđenju u Šibeniku. U međuvremenu, predat ćemo naš prijedlog Ministarstvu pravosuđa za novi ovršni zakon, jer smatramo da samo osobe koje direktno prate sve nepravilnosti u ovršnim postupcima i sudjeluju u njihovoj korekciji, direktno pomažući ovršenim ljudima, mogu sugerirati o izmjenama tih nepravilnosti u zakonu.
Bez pomoći države i Zagreba
Drago Raspudić već godinama upozorava na katastrofalno stanje u hrvatskom pravosuđu i na sudovima u zemlji. Organizator je brojnih prosvjeda protiv sudaca i njihovih skandaloznih odluka.
Iako je u Hrvatskoj marginaliziran, u Strasbourghu su ga srdačno dočekali predstavnici brojnih institucija. Tako je u nedavnom posjetu u sjedištu Europske unije objasnio sve probleme s kojima se susreće hrvatski narod u nedostižnoj borbi za pravdu, protiv onih, koje on „od milja“ zove – „banda lopovska“.
Iako je predsjednik Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa i dnevno ima više od 200 poziva građana, država mu do danas nije dala niti jednu kunu za njegov rad, a Grad Zagreb ignorira njegova nastojanja da se udruzi dodijeli gradski prostor u kojem bi mogli primati brojne građane.
Tuženi sudac Željko Rogić otkriva nepotizam i korupciju na zadarskom sudu!