Budakova ulica, nije ime dobila, kako to misle čak i mnogi njeni stanari po književnik i ustaškom glavešini Mili Budaku, već je riječ o Divku Budaku.
Dok mediji objavljujukako zagrebački gradonačelnik Milan Bandić osim biste Ive Lole Ribara namjerava na zagrebačke ulice i trgove vratiti i biste sedmorice sekretara SKOJ-a (stradalih u vrijeme “Šestojanuarske diktature” kralja Aleksandra Karađorđevića), izgleda da je Bandiću promaknulo da jednu takvu bistu ima skoro pa doslovno u svom dvorištu.
Naime u Bandićevoj gradskoj četvrti i to u Budakovoj(!) ulici nalazi se bista Josipa Debeljaka (1902 – 1931). Debeljak, inače po zanimanju pekar rođen je u zagorskom Orešju, a član SKOJ-a (Saveza komunističke omladine Jugoslavije) postao je 1921. Nakon što je obnašao brojne funkcije u partiji 1928. postao je sekretar CK SKOJ-a. Jedan partijski sastanak u kavani “Priroda” u današnjoj Vinogradskoj ulici pošao je po zlu i Debeljak se našao opkoljen policijskim agentima. Došlo je do pucnjave u kojoj je ubio jednog policajca. Iako i sam ranjen uspio je pobjeći ali je par dana kasnije otkriven u jednom stanu na zagrebačkim Sveticama gdje ga je policija ubila zajedno s još jednim partijskim mu drugom. Inače, Svetice i Stara Pešćenica bile su tada, a i još dugo vremena radničke četvrti pogodne za razvoj tzv napredne ljevice.
Gradonačelnik Bandić, dugogodišnji “čuvar tekovina …” izgleda da je zaboravio da bistu jednog od heroja svoje mladosti ima u blizini svoga doma. Na početku teksta spomenuta Budakova ulica, nije ime dobila, kako to misle čak i mnogi njeni stanari po književnik i ustaškom glavešini Mili Budaku, već je riječ o Divku Budaku. On je raspad kraljevine Jugoslavije i početak II. Svjetskog rata dočekao u ustaškom logoru u Kerestincu. Nakon što je propao pokušaj bijega skupine zatvorenika među kojima je bio i poznati hrvatski književnik August Cesarec, Divko Budak strijeljan je u šumi Dotršćini u blizini današnje Policijske akademije. Da priča o revolucionarnom kvartu u kojem živi zagrebački gradonačelnik iznosimo podatak da je u neposrednoj blizini Budakove ulice, Debeljakove biste i Bandićevog stana 1941. godine izveden jedan od prvih napada na Njemačke vojnike u ovom djelu Europe. Naime trojica “ilegalaca” bacila su bombu na autobus koji je prevozio njemačke avijatičare na tadašnji zagrebački aerodrom Borongaj, pri čemu je nekoliko Njemaca poginulo. I taj događaj je puno godina kasnije imao bizaran epilog. Naime u frankfurtu je krajem 60-tih godina uhićen predstavnik jedne zagrebačke tvrtke pod optužbom da je 1941. u Zagrebu “izvršio atentat na pripadnika okupacijskih snaga”. Riječ je bila upravo o jednom od spomenutih ilegalaca iz današnjeg Bandićevog kvarta. Čovjek je, naravno, ubrzo na intervenciju iz Beograda pušten na slobodu.
Inače bista Josipa Debeljaka, smještena u ukusno uređenom parkiću, prije nekoliko godina je bila “nestala”. Policija je međutim ubrzo otkrila da je bista bila metom “sakupljača sekundarnih sirovina” od kojih je oduzeta i vraćena na svoje mjesto.