Primjer novog Zakona u praksi: hrvatskom državljaninu N.N.-u, koji je sudjelovao u ratu na agresorskoj, srpskoj strani, te je u međuvremenu aboliran i dobio je PTSP, u Zavodu za vještačenje, uz jasno svu dokumentaciju, priznat će najmanje 30 postotno tjelesno oštećenje za stalno, na temelju čega se određuju druga prava. S druge strane, hrvatski branitelj koji će nakon 12 godina po novom Zakonu dobiti priliku da bude vještačen te mu su se potvrdi PTSP može dobiti manje od 20 posto tjelesnoga oštećenja i, za razlike od njegovog srpskog „kolege“, samo privremeno do tri godine
Vlada Republike Hrvatske je 4. kolovoza na svečanoj sjednici u Kninu prihvatila prijedlog novog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskoga rata i članovima njihovih obitelji, a prijedlog donosi objedinjavanje braniteljskih i stradalničkih prava u jedinstvenom zakonu, otvorene rokove za priznavanje statusa branitelja i hrvatskih ratnih vojnih invalida, uvođenje naknade za nezaposlene branitelje (umjesto opskrbnine) i vraćanje prava na besplatne udžbenike, sistematske preglede za branitelje i donošenje Nacionalne strategije za zaštitu i očuvanje zdravlja branitelja i stradalnika iz Domovinskoga rata. Osim toga, donosi i ubrzanje stambenog zbrinjavanja, usklađivanje načina ostvarivanja prava na mirovinu te zaštitu stečenih prava pripadnika HVO-a.
Čovjek bi rekao da branitelji uistinu imaju mnogo razloga biti zadovoljni, ali oni su ipak vidno uznemireni. Smatraju da su prema nekim odredbama (p)ostali građani drugoga reda, jer su onemogućeni u ostvarivanju svojih prava. Prema našim saznanjima primjedbe braniteljskih udruga već se vrlo ozbiljno razmatraju na najvišoj razini u Ministarstvu rada.
Zašto? „Kvaka 22“ krije se u kafikijanskoj Uredbi o metodologiji vještačenja, koju je Vlada donijela na svojoj sjednici 6. srpnja ove godine, a Uredba ima zakonsku snagu i izravno je skopčana s provedbom Zakona o hrvatskim braniteljima. Da vas ne davimo jezikom prava i birokracije, evo plastično o čemu se radi: recimo, hrvatskom državljaninu N.N.-u, koji je sudjelovao u ratu na agresorskoj, srpskoj strani, te je u međuvremenu aboliran i dobio je PTSP, u Zavodu za vještačenje, gdje će predat svu potrebnu medicinsku dokumentaciju, priznat će najmanje 30 postotno tjelesno oštećenje za stalno te će mu se na temelju toga odrediti invalidnina. S druge strane, hrvatski branitelj koji će nakon 12 godina po novom Zakonu dobiti priliku da bude vještačen te mu su se potvrdi PTSP može dobiti manje od 20 posto tjelesnoga oštećenja, a i ako dobije veći postotak, on mu je, za razlike od njegovog srpskog „kolege“, privremena do tri godine. Kolika je snaga narečene Uredbe, govori i odgovor zainteresiranom branitelju tijekom javne rasprave o novom Zakonu, kojega je zanimalo konačno izjednačavanje oboljelih i ranjenih branitelja po stupnju tjelesnog oštećenja. Njemu je 29. kolovoza ove godine odgovor uputio načelnik Sektora za pravne poslove Ministarstva Branitelja, Ivica Akmadža, te doslovce rekao sljedeće: „Vještačenje (medicinsko) u postupcima za ostvarivanje prava temeljem novog Zakona i dalje će biti regulirano Uredbom o metodologiji vještačenja, a nadležna povjerenstva donosit će nalaze i ocjene sukladno Listi postotaka oštećenja organizma koja je sastavni dio spomenute Uredbe“.
Spomenuti nakaradni primjer za PTSP koji gura hrvatske branitelje u neodrživo ponižavajuću poziciju došao je iz „kuhinje“ Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, što i ne treba odveć čuditi jer imamo dokumentaciju o tragičnom slučaju branitelja M. Z. iz Gline koji je 2010. počinio suicid i još tragičnijim postupcima Zavoda, odnosno nadležnih osoba u Zavodu, prema pokojniku, branitelju, te njegovoj obitelji. Branitelj M. Z. raznio se ručnom bombom u svojoj obiteljskoj, ratom uništenoj kući. Liječničko povjerenstvo Ministarstva branitelja sastavljeno od pet eminentnih liječnika psihijatara obrađivalo je slučaj pokojnog M. Z., a predmet vještačenja bila je moguća povezanost njegove nasilne smrti sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Liječničko je povjerenstvo TRI PUTA zaključilo kako „bi opisi kliničkih slika M. Z.-a mogli odgovarati opisu one populacije branitelja koji su imali značajne psihičke poteškoće kao posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu, a nisu nikada potražili pomoć… Sukladno tome suicid se može povezati s neliječenim PTSP-om, koji je nastao u mlade osobe pod utjecajem ratnih iskustava.“
Vještačenju se pristupilo kako bi obitelj pokojnog branitelja M. Z., njegova supruga i dvoje djece ostvarili pravo na obiteljsku mirovinu. I, premda je struka rekla svoje, referentica u pravnoj službi Ministarstva branitelja Mirjana Popić, u više je navrata tražila nadopunu medicinske dokumentacije s jasnom namjerom da derogira stručni stav povjerenstva i prebaci ga na daljnje rješavanje u Zavod za vještačenje. Tamo je daljnju sudbinu slučaja nesretnog M. Z. po naputku iz Ministarstva branitelja posebno opstruiralo dvoje liječnika, dr. Ivica Ištuk i dr. Eos Martinac, te su svojim postupcima dodatno retraumatizirali pokojnikovu suprugu, ponijevši se krajnje neumjesno i neprofesionalno, o čemu postoje dokazi i svjedoci.
Tek nakon odlaska SDP-a s vlasti i Freda Matića i njegove ekipe iz Ministarstva branitelja obitelj pokojnog branitelja M. Z. dobila je zadovoljštinu jer je slučaj napokon pozitivno riješen. No, u Zavodu za vještačenje ostali su i dalje isti oni „stručnjaci“ koji su kumovali neprimjerenoj i za obitelj M. Z.-a nadasve traumatičnoj farsi. Dapače, dr. Ištuk i doktorica Martinac, prema našim saznanjima, posljednjih su mjeseci sudjelovali i u izradi nove Uredbe o metodologiju vještačenja, a cijelo ovo vrijeme su glavni akteri većine vještačenja braniteljskih predmeta u Zavodu! Sam dr. Ištuk je još davnih 1990-ih (dok još nije imao status specijalista) nego je bio običan liječnik, vodio Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti hrvatskih ratnih vojnih invalida i falsificirao je podatke o braniteljima oboljelima o PTSP-a. Pa je tako u prvom izvješću o provedbi Zakona o pravima hrvatskih branitelja 1997. godine naveo lažne podatke kako PTSP iznosi preko 50 posto uzroka svih tjelesnih oštećenja!
„Razvidno je da je ili neuk i glup, ili je namjerno htio pokazati PTSP u lošem svjetlu kao najezdu tobože lažnih invalida“, kaže nam jedan psihijatar koji se već četvrt stoljeća bavi braniteljskom populacijom.
Dr. Eos Martinac supruga je dr. Mirana Martinca, koji je svojedobno bio ravnatelj zagrebačke gradske bolnice Sveti Duh, a široj je javnosti poznat od 2011. kad se našao u središtu seks skandala i afere „Pancho“. Studentica optužena za podvođenje starleta imućnoj klijenteli imenovala je i dr. Martinca, navodeći da je plaćao seksualne usluge. On je inače blizak SDP-u te se svojedobno bio kandidirao, neuspješno, i za gradonačelnika Gline.
Na koncu, postavlja se pitanje što donošenjem novog Zakona mogu očekivati hrvatski branitelji (posebice ono oboljeli od PTSP-a) kada u sprovedbi tako važne Uredbe sudjeluju osobe koje su zorno pokazale kako su im karijera i politička podobnost bitnije od medicinske i stručne objektivnosti?