Usred ljeta grunula je bomba: mediji su objavili da je Hrvatska zabilježila najveći javni dug otkad se o tome vode podaci, odnosno da imamo najveći rast duga u Europskoj uniji! Hrvatski javni dug, priznali su sredinom srpnja, prvi put u povijesti prešao je iznos od 300 milijardi kuna! Kako objasniti te zbunjujuće podatke, kakvo je stvarno stanje, odnosno koliki je uistinu hrvatski dug, te zašto iznos duga ne pada ako BDP, tobože, snažno raste?
Premijer Plenković je mjesecima uvjeravao javnost kako njegova Vlada radi odličan posao, te kako je hrvatskom gospodarstvu napokon krenulo…, no, onda je usred ljeta grunula bomba: mediji su objavili da je Hrvatska zabilježila najveći javni dug otkad se o tome vode podaci, odnosno da imamo najveći rast duga u Europskoj uniji! Hrvatski javni dug, priznali su sredinom srpnja, prvi put u povijesti prešao je iznos od 300 milijardi kuna!
Kako ekonomski i politički analitičari pojašnjavaju ove zbunjujuće podatke, odnosno činjenicu da imamo nikad veći javni dug, iako BDP (navodno) raste!? Kakvo je stvarno stanje, odnosno koliki je uistinu hrvatski dug, te zašto iznos duga ne pada ako BDP, tobože, snažno raste? Odgovore na ta pitanja potražili smo u razgovoru s ekonomskim analitičarom i znanstvenim sintezologom, dr. Slavkom Kulićem i sveučilišnim profesorom ekonomije, dr. Ivanom Lovrinovićem.
”Mi nikada nismo znali koliki je uistinu hrvatski javni dug, jer točni podaci o tome nikada nisu objavljeni. Istina je da je HDZ posložio vlast s HNS-om, te da imaju zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast… No, oni nemaju monetarnu vlast, a najbolji dokaz za to je činjenica da nikada nisu objavili koliki je stvarni javni dug Hrvatske. Dosad je iskazivan znatno manji dug od stvarnoga. Prema mojoj procjeni, naš dug je za 15 do 30 milijardi kuna veći od prikazanoga”, ističe dr. Slavko Kulić, čije su se “katastrofične” prognoze od prije sedam-osam godina – prema kojima će Hrvati nestati s ovih prostora u roku od 70 godina – nažalost, počele ostvarivati. Svjedoci smo masovnog iseljavanja i demografske katastrofe koja prijeti postupnim nestajanjem cijelog naroda…
Smije li vlast zaduživati građane?
”Aktualna vlast stalno se hvali rastom BDP-a od 2,9 posto, premda rast BDP-a nije pokazatelj ni pojedinačnog, ni društvenog napretka, a pogotovo nije rezultat političke učinkovitosti. Rast BDP-a nije, naime, postignut novostvorenim vrijednostima, odnosno investicijama, već je rezultat povećanje potrošnje. A rast potrošnje ne donosi ništa, osim – novog duga. Zbog toga nam predstoji rasprodaja nacionalnog bogatstva ili ponovno zaduživanje. Mi imamo sustav vladavine na dug, a to zaduživanje nema nikakvog legitimiteta. To zaduživanje hrvatskih građana, bez da ih je itko o tom zaduživanju išta pitao, najspornija je stvar u Republici Hrvatskoj. No, nitko na to ne reagira. Ni vlast, ni znanost, ni hrvatski intelektualci. Zato i nestajemo u procesu tranzicije i s tom se činjenicom moramo ozbiljno suočiti”, dodaje dr. Slavko Kulić.
Pojašnjava da će država ponovno, prema svemu sudeći, doći u proračunske poteškoće, te će u takvoj situaciji sasvim sigurno posegnuti ili za novim porezima ili za rasprodajom imovine.
”Mi stalno odgađamo suočavanje sa stvarnošću. A stvarnost je činjenica da se neprestano povećava broj parazita u državi, odnosno onih koji žive na račun poreznih obveznika. U takvim okolnostima neminovno je novo zaduživanje ili rasprodaja preostalih strateških resursa, poput voda, šuma, poljoprivrednog zemljišta. Na djelu imamo, dakle – politički brutalizam”, ističe Kulić. Napominje potom da je jedina logična posljedica takve politike uvođenje novih poreza ili rasprodaja najvrjednijeg nacionalnog bogatstva.
”No, ne može se bilo tko zadužiti u ime građana, bez njihovog sudjelovanja u toj odluci. Treba pitati građane, žele li oni da se Vlada u njihovo ime zaduži i u koju svrhu. Još prije deset do petnaest godina upozoravao sam da ćemo doći u situaciju kada će država početi rasprodavati svoje najvrjednije resurse. To se i dogodilo. Danas imamo 1200 raznih koncesija, te čak 35 stranih koncesija na pitku vodu. Kada sam tražio podatke o tome, odnosno informacije o količini iscrpljene vode, nisu mi ih dali, već su to proglasili – poslovnom tajnom. A istina je slijedeća: država od koncesionara ne dobiva gotovo ništa, a oni litru vode prodaju skuplje od mlijeka! Davanje voda u koncesiju je indirektno – proces privatizacije pitke vode”, upozorava dr. Kulić. Zaključuje potom da vlast, unatoč najavama, neće odustati od poreza na nekretnine, bez obzira kako će se takav porez ubuduće zvati.
Lažni statistički podaci
”Vlast slijedi tehnologiju vladanja, a ne tehnologiju razvoja. Stvarnost u cjelini opstaje na sve nižoj razini desupstancijalizacije (jedemo vlastitu supstancu). Događa se proces razognjištavanja i rasčovječavanja, o čemu sam i ranije govorio, a što se danas sve ubrzanije ostvaruje”, podvlači znanstveni sintezolog dr. Slavko Kulić.
Vrlo slične stavove iznio je i monetarni stručnjak, te bivši dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, dr. Ivan Lovrinović.
”Kao prvo, nemam povjerenja u statističke podatke koje Vlada stalno iznosi. Zašto? Zato što se informacije o visini javnog duga objavljuju sa čak stotinu dana zakašnjenja. Još u travnju je emitirana obveznica od 1,5 milijardi eura, a to nije registrirano u travnju, već stotinu dana kasnije! Javni dug je zbog tog zaduženja narastao na 300 milijardi kuna. U međuvremenu je otplaćen dio duga, pa je taj javni dug smanjen. No, poanta je u tome da se u eri neviđene brzine kolanja informacija, podaci o javnom dugu objavljuju sa čak stotinu dana zakašnjenja!? To je neprihvatljivo i svakao budi sumnju u vjerodostojnost tih podataka”, primjećuje dr. Lovrinović. I on tvrdi da se u javnost iznose netočne informacije, odnosno da se javni dug namjerno umanjuje.
”Podaci o javnom dugu nisu točni, jer ne uključuju dug trgovačkih društava u vlasništvu jedinica lokalne uprave i samouprave. Radi se o čak 14 milijardi kuna neprikazanog duga! To je dug Zagrebačkog holdinga i drugih sličnih tvrtki. I taj dug bi se morao prikazati u dugu opće države. Državna revizija dala je primjedbe na izvješće Ministarstvu financija, upravo zbog neprikazivanja tog duga”, ističe Lovrinović. Pojašnjava potom da bi krivulja javnog duga i dalje rasla, kada bi prikazali realno stanje, odnosno kada bi se i tih 14 milijardi kuna prikazalo kao javni dug države Hrvatske.
Istina je neugodna…
”Zalažem se da se pri Ministarstvu financija osnuje Odjel za upravljanje javnim dugom. Nevjerojatno je da za Vladu sve ovo nije problem i da mi, uz toliki javni dug, nemamo takav odjel. A dodamo li svemu ovome i činjenicu da je Plenkovićeva vlada odustala od reformi, odnosno od najavljivanog rasterećenja poduzetnika i smanjenja državne administracije, onda je jasno da je ovakvo stanje neizdrživo, te da to sve mora uskoro puknuti. U opasnosti je mirovinski sustav, jer je umirovljenika sve više, a zaposlenih koji stvaraju nove vrijednosti – sve manje. Zbog svega navedenog mora se ići na snažan ekonomski rast od najmanje 5 posto BDP-a godišnje. Jer uz postojeći rast BDP-a, Hrvatska ne može otplaćivati ni kamate na dug! Rast bi morao biti barem 3 posto, da bi se moglo pokriti kamate. No, u Vladi RH ne znaju u čemu je problem. Oni nemaju ekonomski model za to”, upozorava saborski zastupnik i predsjednik stranke Promijenimo Hrvatsku.
”Premijer zavarava narod ističući samo ono što mu odgovara. Istina je neugodna, ali nužno ju je iznijeti, jer se samo tako može krenuti naprijed. Vlada bi morala što prije krenuti zastupati interese radnika i poduzetnika, a ne banaka i stranog kapitala. U Hrvatskoj jedino turizam potiče rast BDP-a. Nema druge proizvodnje. I informacije o navodnom rastu izvoza su vrlo sumnjive. Oni i transport banana preko Hrvatske u BiH prikazuju kao – hrvatski izvoz?! To nije izvoz, jer mi banane ne izvozimo. Pozivam predstavnike Vlade da se javno suočimo, da vidimo čije su tvrdnje točne: njihove ili moje”, poentira Lovrinović.
Dodaje potom da je spominjana privatizacija voda, šuma i poljoprivrednog zemljišta posve neprihvatljiva, te ističe da bi klauzulu o zabrani privatizacije tih dobara trebalo staviti i u Ustav RH.
”Primjeri iz zemalja Latinske Amerike pokazuju da je voda znatno poskupjela, nakon što je vodoopskrba privatizirana. Zato davanje vodoopskrbe u koncesiju treba pod svaku cijenu spriječiti, odnosno zabraniti”, naglašava čelnik stranke Promijenimo Hrvatsku. I on, poput Slavka Kulića, smatra da Plenkovićeva vlada neće odustati od poreza na nekretnine.
Oporezovati bogate, a ne sirotinju!
”Naši su roditelji svoju štednju uložili u nekretnine. Platili su porez na promet, platili su razne dozvole, pa bi uvođenje poreza na nekretnine značilo dvostruko oporezivanje. No, uvjeren sam da Plenković nije odustao, već da traži novi celofan kojim će umotati taj namet. No, Promijenimo Hrvatsku se zalaže za općenarodni referendum o tom porezu. Ako se već uvodi porez, pravednije je uvesti porez na imovinu, jer bi obuhvaćao porez na dobit, na dionice, na zrakoplove, na jahte… Tako bi se oporezivali najbogatiji, dok se porezom na nekretnine osiromašuju obični mali ljudi. No, da bi se uveo porez na imovinu, trebalo bi učiniti mnogo pripremnih radnji, za što treba barem tri do pet godina”, podvlači dr. Ivan Lovrinović, koji također primjećuje da je Vlada odustala od reformi, odnosno od smanjenja državne uprave, te od rasterećenja poduzetnika i radnika.
”Ovakva politika vodi destabilizaciji gospodarstva i društva, te daljnjem iseljavanju i zaduživanju zemlje. Oni nemaju ekonomski program kojim bi mogli pokrenuti zemlju”, navodi u zaključku profesor ekonomije, napominjući da njegova stranka posjeduje takav program.