Da ne bi Brkića, možda bismo političku debatu, kao u Americi, sveli na veličinu penisa naših vrlih uglednika…

screenshot

Nerijetki smatraju da je Milijan Brkić, kojeg se trenutno sumnjiči da je 2011., tada na poziciji zamjenika ravnatelja policije, javio određenim osobama duboko u vrtlogu tzv. elitne prostitucije da su pod mjerama nadzora i da se do daljnjega suzdrže, a možda je izuzeo i neke kompromitirajuće spise, zapravo, učinio kavalirski potez - spasio brojne uzorne obitelji od lomova, a razvratnoj gospodi sačuvao ugled i lažni moral kojeg ponosno pronose svijetom

Politička prostitucija u Lijepoj našoj zbiva se javno, na svim raznima, pred očima birača čija se izborna volja ne poštuje, u cilju očuvanja vlasti pristaje se na protuprirodni blud, sklapaju se nevjerojatne koalicije, svjetonazorski i politički suparnici u razmahanim trgovačkim akcijama postaju saveznici i nikakva se velika pompa ne diže oko tih beskarakternih, potkupljivih likova, niti se Državno odvjetništvo i ostali nadležni pravosudni organi upiru razotkriti kakvi sve materijalni i nematerijalni probici stoje iza novih političkih savezništava.

Tjelesna prostitucija, pak, u Lijepoj našoj odvija se pod velom tajnosti, skaredna je, zazorna i skandalozna, premda je i moralnija i poštenija od političke, kojoj intenzivno svjedočimo posljednjih godina otkako HDZ ima velikih problema da očuva tanku parlamentarnu većinu. No, kad se dične „prostitutke“ iz redova visokih političkih, gradskih, sudačkih, odvjetničkih, policijskih i liječničkih krugova razotkriju spuštenih gaća u stvarnom bordelu gdje blud plaćaju novcem, stvara se razorna bomba koju pošto poto treba deaktivirati prije nego što imena tzv. uglednika, uglavnom obiteljskih ljudi što nedjeljom ližu oltare, izađu u javnost. I, dakako, prije nego se, ne daj Bože, kao što je u posljednje vrijeme aktualno u SAD-u, politička debata u Hrvatskoj svede na veličinu penisa ili mikropenisa naših vrlih dužnosnika…

Brkićev, zapravo, kavalirski potez…

Nerijetki stoga smatraju da je Milijan Brkić, kojeg se trenutno sumnjiči da je 2011., tada na poziciji zamjenika ravnatelja policije, javio određenim osobama duboko u vrtlogu tzv. elitne prostitucije da su pod mjerama nadzora i da se do daljnjega suzdrže, a možda je izuzeo i neke kompromitirajuće spise, dakle smatraju neki da je Brkić zapravo učinio kavalirski potez, spasio brojne uzorne obitelji od lomova, a razvratnoj gospodi sačuvao ugled i lažni moral kojeg ponosno pronose svijetom…

Kad ima volje, osobito političke volje, ima i načina, pa je tako razotkriveni slučaj prostitucije u tzv. salonu za masažu u zagrebačkom Domu sportova, dobio nesvakidašnje brzi pravosudni epilog. Suđenje zatvoreno za javnost završilo je za samo mjesec dana, osuđeno je samo dvoje protagonista – vlasnik salona za masažu, Nebojša Perunović Pančo, koji je povezivao osobe s javne scene s djevojkama željnih lagodnoga života, dobio je dvije godine zatvora, uvjetno pet, te mu je oduzeto sto tisuća kuna, a fatalna eskort dama, Sara Sikirić, kažnjena je sa šest mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, a oduzeto joj je 25.500 kuna.

Simptomatično je za naše licemjerno i „muško“ društvo da su u jeku afere brojne starlete iz Pančina salona, koje su gospoda angažirala, plaćajući ih od 500 do 3500 eura, prokazane imenom i prezimenom, dok je u javnost iscurio identitet samo jednog klijenta, zagrebačkoga liječnika. Tko su dvojica nekoć HDZ-ovih ministra koji su koristili usluge dama iz Pančina salona, tko je barem jedan visoki dužnosnik Grada Zagreba, a tko ugledni sudac, tko su nižerangirani SDP-ovci, ne možemo čak ni nagađati. Na djelu je od izbijanja afere – zavjera šutnje. Akcija zataškavanje, odavno je već obavljena…



Sve je s nesretnim Pančom, danas bolesnim i napuštenim od sviju osim od svojih pasa, započelo u ljeto 2007. godine kada su mu jedan visoko rangirani gradski dužnosnik i jedan visokopozicionirani zaposlenik Zagrebačkog holdinga “na silu” dodijelili gradski prostor u Domu sportova u kojem je otvorio salon za masažu – Pancho sport klub. Perunović, inače izvrsni sportski maser kroz čije je ruke prošla cijela vojska naših vrhunskih sportaša, bio je u to vrijeme u lošoj financijskoj situaciji, pa su tadašnji gradski moćnici odlučili pomoći svome dugogodišnjem prijatelju.

Bez prethodne najave, iz budućeg Pančina prostora u Domu sportova izbačen je prijašnji zakupac, a ugovor koji je Perunović potpisao s Holdingom bio je znatno povoljniji od ugovora ostalih zakupaca. Perunović je tako idućih godina uživao privilegije koje si je mogao priuštiti zbog “bonusa” u kojima je u njegovu salonu uživala ugledna gospoda, pa je svoj salon i širio u više navrata. Osim toga, popularni Pančo, na ime specifičnih usluga, pune četiri godine, od 2007. do 2011., uopće nije plaćao zakupninu, pa se njegov dug Holdingu popeo na milijun kuna! Svaki put kada su mu u Holdingu pokušali naplatiti zakup, netko od gradskih pročelnika ili zaposlenika Ureda gradonačelnika je intervenirao. Najčešće je lobirao jedan bliski suradnik Milana Bandića i član tadašnjeg Poglavarstva, riječima: “Ne diraj ga!” i “Zaboravi da je tamo!“

Za Panču su urgirali iz gradskog vrha…

„Ugovor s Pančom za korištenje prostora u Domu sportova potpisao sam pod pritiskom gradskog vrha. Pančo je najprije ušao u prostor, te mi je nakon toga rečeno da s njim potpišem ugovor. Za njega su urgirali ljudi iz gradskog vrha. Duško Ljuština i drugi su me zvali zbog toga”, podsjeća se tadašnji direktor Doma sportova, Josip Čorak, negdašnji proslavljeni hrvač, osvajač olimpijskog srebra 1972. godine.

„Kad god bih priupitao Panču kad će riješiti svoja dugovanja prema Domu sportova, on mi je odgovarao da svratim do njega u salon. Valjda me mislio ‘počastiti’. Pančo nije djelovao zabrinuto, samo mi je odgovarao, ‘…budem, budem riješio dugovanja’. Znao je da ima moćne zaštitnike i dok god im je služio, nitko ga nije smio dirati. Naravno da sam znao da je Dom sportova postao paravan za kupleraj i naravno da me je to smetalo, pa sam pripremio materijale za tužbu, kompletnu dokumentaciju o nepodmirenim dugovanjima predao sam Holdingu gdje je sve kompletno obrađeno, ali nikada nisam dobio povratnu informaciju što je dalje poduzeto. Ako bih postavio pitanje previše, zaprijetio bi mi Duško Ljuština, Bandićev intimus“, kaže nam Josip Čorak.

Pančin salon imao je dva ulaza, jedan službeni i drugi stražnji, daleko od očiju sviju, za razvratnu klijentelu. Starlete su, međutim, koristile i glavni ulaz, što nam potvrđuju i brojni korisnici Doma sportova, govoreći kako su se njima pred očima sprešetavali rijetko rasni ženski primjerci.

„Moja kancelarija“, kaže Čorak, „gledala je na parking kraj tog stražnjeg ulaza. Ne mogu reći da sam dežurao kraj prozora, ali znao sam vidjeti brojne viđene ljude raznih profila da izlaze iz skupocjenih automobila i odlaze u Perunovićev salon. Je li dolazio i gradonačelnik? Čujte, vidio sam i Bandića da ulazi, a k meni nije došao. Zašto je išao ondje i što je radio, ne znam, jer mi nije poznato što se događalo iza zatvorenih vrata. No, to nije sakralni objekt, pa sumnjam da su ondje Boga molili…”

Može se samo nagađati da su se i prostitucijom u Gradu Zagrebu pokušavali sređivati razni poslovi, a otkriveni bordel za zaštićenu, nedodirljivu klijentelu samo je dodatno raskrinkao dio ljudi koji upravljaju metropolom i državom, ali neizravno i našim životima, kao nemoralne, potkupljive, pohotne i pohlepne osobe. I premda je Pančov salon za “ševu na stranputici” javno prokazan i zatvoren, nikome iz gradskih struktura koje su podržavale prostituiranje, a njihovi djelatnici i sami sudjelovali u tomu, ne samo da ni vlas nije pala s glave, nego oni i dalje na vrlo suspektan način, pogodovanjima te izigravanjem zakona i propisa upravljaju gradom i njegovom imovinom, odnosno društvenim i našim javnim dobrom.

Milijuni za idejni projekt obnove, od obnove – ništa

Sve bi zauvijek ostalo prekriveno zaboravom da nije buknula afera s lažnim SMS porukama u četverokutu Varga-Mamić-Todorić-Brkić, čija je istraga provaljena iznutra, dakle minirali su ju ljudi koji bi se trebali brinuti da institucije rade svoj posao. Potom se netko pobrinuo da ispod debelog sloja prašine isplivaju nepoznati detalji o provaljivanju istrage i nestajanju spisa o organiziranoj prostituciji pod paravanom salona za sportsku masažu.

„Tragovi u snijegu“ u oba slučaja provaljivanja istraga, vode prema vrlo važnom čovjeku hrvatske politike, potpredsjedniku Sabora i HDZ-a, Milijanu Brkiću, kojem mediji posljednjih dana neštedimice izvlače sve bolne točke – od plagiranja diplome do enormnih kredita podignutih u propaloj Karlovačkoj banci, te enormno brzog vraćanja većeg dijela dugovanja, češljaju mu imovinsku karticu i nekretnine koje nisu spojive s njegovim primanjima, a još manje s primanjima njegove donedavne supruge, koja također raspolaže s nerazmjernom imovinom.

Neki analitičari smatraju da je Brkić na koljenima, najkorisniji Plenkoviću – ranjiv je i preslab da organizira pobunu desnog krila HDZ-a, pa bi ga bilo nerazumno zamijeniti nekim potencijalno opasnijim. No, to su samo nagađanja, idući će dani ili tjedni odrediti Brkićevu političku sudbinu…

Nejasna je i sudbina bivšeg Pančina salona u Domu sportova. Prostor je zabravljen i netaknut dugih sedam godina, od izbijanja afere, a to je i te kako iskoristivih 300-tinjak kvadrata. Ravnatelj Ustanove za upravljanje sportskim objektima u Zagrebu, Marinko Tomić, kaže nam da se upravo planira prostor renovirati i urediti za fitness centar i salon ljepote: „Ništa što je sada tamo nije upotrebljivo, sve je zastarjelo, zahrđalo i propalo, nužna je potpuna adaptacija za što ćemo odvojiti namjenska sredstva.“

Zanimljivo je da je Grad Zagreb prije nekoliko godina platio 12,5 milijuna kuna za idejni projekt obnove Doma sportova, te da je zbog očekivanog preuređenja tadašnji Zagrebački sportski savez i iseljen iz Doma sportova u Almeria centar, no od obnove nije bilo ništa. Sve do 2014., dok si Anica Kovač, nakon što je sa suprugom, nogometašem Robertom, netom prije bila otvorila restoran u sklopu Nogometnog centra Sesvete, nije zamislila razgranati posao.

Ode Pančo, dođe Anica!

Anica Kovač dobila je tako bez javnoga natječaja i pod nepoznatim uvjetima pozamašan prostor u Domu sportova od oko 1000 metara kvadratnih, gdje su se nekad rasprostirali kuglana i restoran društvene prehrane. Anica Kovač se ne bavi kuglanjem, ali je izvršna predsjednica jednog kluba. Ali, ne kuglačkog, nego Karate kluba Hercegovina. Klub istog naziva i s dijelom istih djelatnika i sportaša djeluje i u Ljubuškom, a svoje natjecatelje s dvojnim registracijama iz druge države dovodi u Hrvatsku, gdje mimo svih propisa nastupaju na našim nacionalnim prvenstvima, iako ovdje ne žive niti treniraju.

Pa je, eto, velikodušni Bandić, predsjednici Kluba Hercegovina, bio pomogao s tri milijuna kuna pričuvnoga novca iz gradskoga proračuna pri uređenju dodijeljenog joj prostora u Domu sportova. A prostor će, zapravo, biti komercijalan, niti za kuglanje niti za karate, nego za wellness, gdje ćete pronaći izgubljenu energiju, te opustiti duh i tijelo uz profesionalnu njegu i uslugu.

Ode Pančo, dođe Anica! Sve je tako lako i jednostavno provedivo kad imaš Bandića za frenda…

I, što nakon svega zaključiti osim, kako je to fenomenalno sročila naša poznata književnica za djecu i mlade, a pomalo i za odrasle, Silvija Šesto Stipaničić, a što su odmah kao svoj moto prisvojili mnogi, i znani i neznani: „Neka prostitucije rade svoje posao!“

Facebook Comments

Loading...
DIJELI