Domoljublje je posljednje utočište svih SDP-ovaca

Photo: Borna Filic/PIXSELL

Bernardić je opasan diletant. A najopasnija nije mogućnost da takva kriminalna neznalica, spram koje i Milanović djeluje educiran i inteligentan, dođe na vlast. Ne, najopasnije je to da će HDZ ostati na vlasti idućih par desetljeća i, neometan od konkurencije, potonuti još dublje u korupciju i nesposobnost.

PDV po Bernardiću

Za SDP-ovce je dobro da su izbori tajni. Jer bi onda, pored što moraju lobirati za Bernardića, morali još i glasovati za njega. Nakon što je dugo mudro šutio, prošlog tjedna je progovorio i time otklonio svaku sumnju u svoje znanje i pamet.

Naime, i srednjoškolci danas znaju da nije moguće imati jedan PDV za domaće, a drugi za strane proizvode, jer je to onda u stvarnosti carina, a ne porez. A mi smo u bescarinskoj uniji, EU-u. Koja ne dopušta carine na robu uvezenu iz drugih članica EU-a. U stvari, ni Srbija koja nije članica EU-a, ali je u procesu pridruživanja, za kojeg se nadamo da će trajati još jako dugo, ne može cariniti robu iz EU-a. Osim ako ne želi izaći iz pristupnog procesa.

Ali Bernardić, valjda, misli da su u EU-u toliko retardirani da neće shvatiti da je niži porez na domaće proizvode isto što i carina na uvozne, iako temeljni dokumenti EU-a jasno kažu da se ne dozvoljavaju ni neizravne carine: “Niti jedna država članica ne uvodi posredno ili neposredno nacionalne poreze bilo koje vrste na proizvode drugih država članica u većoj mjeri od onih koji su neposredno ili posredno uvedeni na slične domaće proizvode.”

Je li Bernardić populist koji računa s tim da Hrvati dobrim dijelom ionako nemaju pojma o tome, ili je i on, kao lider najveće oporbene stranke, potpuna neznalica i diletant? Na žalost, potonje: “Želimo napraviti ono što sve razumne zemlje rade – smanjiti PDV na domaće poljoprivredne proizvode. Što bi Italija ili Austrija bile pametnije od nas? Nismo mi tako bedasti da ne znamo smanjiti PDV na domaće poljoprivredne proizvode i pozivam Vladu da to napravi”, ispalio je “mali Bero”.



Austrija i Italija, istina, imaju manji PDV na poljoprivredne proizvode nego na većinu drugih stvari. Ali nemaju manji PDV na domaće poljoprivredne proizvode, nego na one iz ostatka EU-a, jer to nije moguće! Ignorancija Bernardića graniči sa znanstvenom fantastikom: Niti zna kakav je PDV u Austriji i Italiji, niti ima pojma o temeljnim principima funkcioniranja EU-a. Pa kao što mala djeca, zbog neznanja i nepoznavanja načina na koji funkcioniraju stvari često izmišljaju očita i logična, ali neprovediva rješenja za probleme koje ne razumiju dovoljno, tako i Benrardić fantazira i lupeta o stvarima u koje se ne razumije. Problem je što bi trebao.

Usto, on smatra da bi na policama trgovačkih lanaca trebalo biti 40 posto proizvoda domaćih proizvođača. Pravo socijalističko rješenje! Što ako kupci te proizvode ne budu kupovali, nego one jeftinije uvozne? Bacit će ih u smeće, a gubitak će im nadoknaditi tko, Vlada? Ili će jednostavno dignuti cijene da nadoknade gubitke? Zašto 40 posto, Bernardiću, zašto ne 100 posto? Pa da opet idemo u kupovinu u Trst i Graz? Da ne govorimo da je i ta ideja protivna propisima EU-a.

Bernardić je opasan diletant. A najopasnija nije mogućnost da takva kriminalna neznalica, spram koje i Milanović djeluje educiran i inteligentan, dođe na vlast, jer to nije moguće, on ne bi mogao dobiti izbore ni za predsjednika kućnog savjeta. Ne, najopasnije je to da će HDZ ostati na vlasti idućih par desetljeća i, neometan od konkurencije, potonuti još dublje u korupciju i nesposobnost. Jer, povijest je dokazala, kad ne postoji konkurencija, kad se stvori monopol u politici ili ekonomiji, posljedice su uvijek pogubne. A HDZ, čak i ovakav nikakav, trenutno nema nikakve konkurencije na hrvatskoj političoj sceni. Time ni potrebe unaprijediti sebe ili išta drugo. Kao socijalistički auti poput Trabanata koji su, lišeni konkurencije, na kraju izgledali kao muzejski primjerci.

‘Ja sam Hrvat iz Hrvatske, a ne iz Brisela’

Nakon što su mu svi imalo upućeni i stručni ljudi u ovoj zemlji poručili da je ignorant, neznalica i diletant, mali Bero se pokušao izvući i objasniti što je zapravo mislio kad je ispalio glupost o manjem PDV-u samo za domaće proizvode. Pa je ispalo da, zapravo, nije mislio. I još se dublje zakopao.

Upitan, kako misli provesti svoj neprovediv plan na tragu “lukavih planova” Baldricka iz Crne Guje, Bernardić je odgovario kako se to može napraviti kroz izmjene zakona o PDV-u na poljoprivredne proizvode koji se dominantno proizvode u Hrvatskoj. “Mnogo je tih proizvoda. To su mandarine, to su jagode, to je kupus, to je krumpir. Ono što je također važno je da moramo gledati da spustimo PDV i na njihov repromaterijal”, izjavio je. I krenuo se busati u hrvatska prsa junačka: “Konačni cilj je konkurentnija poljoprivreda, to znači nižu cijenu za kupce i konkurentniji proizvod koji poljoprivrednici prodaju lancima. Ponovit ću, ja sam hrvatski političar, a ne briselski političar, zastupam hrvatske interese, ne briselske, ima puno onih koji se šepure kao pjetlići, a kad dođu u Bruxelles onda su manji od makova zrna, mi to nećemo raditi, ovo je naša zemlja”

Dobro, koga ide ovo “briselski političar” znamo. Kvaka je da je Bero ponovno ispao, najblaže rečeno, bedast. Prvo, zato jer propisi EU-a ne dopuštaju da vi, primjerice, uvedete više poreze na aute iznad 2000 kubika ako se u vašoj zemlji proizvode prvenstveno oni manje kubikaže. To se smatra varanjem i prikrivenom carinom. Isto tako se smatra prikrivenom carinom na uvoz ako smanjite PDV samo na one poljoprivredne proizvode koje prvenstveno uvozite sami, a ne i na one koje prvenstveno uvozite. Usto, PDV možete smanjiti na sve poljoprivredne proizvode, ili niti na jedan. “Cherry picking” nije u skladu s propisima EU-a.

Dakle, Bero nije napravio domaću zadaću, pa se opet izblamirao. Ali zanimljivo je da SDP-ovci, kad god se masno izblamiraju, krenu s pričama kako su oni veliki zaštitnici hrvatskih nacionalnih interesa, koje HDZ uredno izdaje na svakom koraku. Potonje je uglavnom točno. Prvo je pak obična demagogija: SDP-u je domoljublje tek posljednje utočište, kad ništa drugo ne pali kod birača. Doduše, ja vjerujem da je Milanović bio iskren kad je u šatoru ispalio što je ispalio, pa je to došlo u medije, ali mu nije pomoglo, nego ga je koštalo vlasti. Jer su mu birači SDP-a zamjerili da se tako ružno izražava o susjednim, prijateljskim i nesvrstanim zemljama Srbiji i BIH. A oni drugi ionako ne bi glasali za SDP ni da ih Papa moli ih na koljenima. Domoljublje je, izgleda, posljednje utočište svih SDP-ovaca.

Pucnji na Mamića

Hrvati, većinom, ne vole Zdravka Mamića. Isto tako, Hrvati vole teorije zavjera. Prvo je lako objašnjivo: Mamić je verbalno krajnje agresivan, vulgaran, obogatio se na izrazito sumnjiv način, Dinamom vlada na način koji se ne dopada ni navijačima Dinama, ni bilo kojoj drugoj navijačkoj skupini. Usto, protiv njega se vodi nekoliko procesa za višemilijunske pronevjere. Popularan je kao stidna uš u kupleraju.

Neovisno o tome, smatram da je veseliti se svakom napadu na Mamića – što je u Hrvatskoj zadnjih dana i te kako prisutno – jednostavno neukusno. Mamić, možda, jest mafiozo, ali u civiliziranoj državi o tome zadnju treba reći sud, a ne dvojica iz sačekuše. To što je Mamić, najblaže rečeno, “kontroverzan”, jednostavno nije nešto čime se može opravdati atentat na nekoga – bilo koga. Uostalom, oni koji prate znaju što mislim o Mamiću. Ali ne, ne mislim da itko smije okolo mlatiti ljude, bacati ih u more i pucati na njih. Inače nam ne trebaju sudovi i policija, možemo uvesti zakon linča.

A druga stvar su teorije zavjera, pa je tako odmah krenula ona da je Mamić organizirao atentat na samog sebe, kako bi se izvukao od suđenja. Istina, uvijek je legitimno pretpostaviti da je netko organizirao atentat na samog sebe, ali u ovom slučaju je najblaže rečeno – besmisleno. Jer, kao prvo, Mamić nema motiva za to: ranjavanje mu ništa ne znači što se suđenja tiče, on se vratio u Hrvatsku i suđenje ide dalje. Vjerojatno i bez ikakve odgode, jer će Mamić svakako za koji dan izaći iz bolnice. A kao drugo, da je taj metak otišao par centimetara dalje i pogodio arteriju, Mamić bi iskrvario tamo usred ničega, gdje je ranjen. A da je otišao pola metra gore, zacijelo bi bio mrtav na mjestu. Ne, kad organizirate lažni atentat na sebe, to ne radite tako da možete lako pritom i poginuti. Nego izmislite da vam je netko prepilio šerafe na kotaču auta. Uostalom, da vi organizirate lažni atentat na sebe, biste li nekom dali pravi pištolj, s pravim mecima i rekli mu da puca na vas iz poprilične daljine i to dok se krećete? Pa da je baš i snajperist? Ne biste? Ne bi ni Mamić. Uostalom, ima sasvim dovoljno onih koji ga žele ubiti i bez njega samoga. Što i ne čudi previše.

Stvar je možda najbolje prokomentirala moja kolegica s “dnevnog”, Snježana: “Kažu ovi što ne vole Mamića da je on sam režir’o ovo propucavanje. Da izbjegne sud, jel’… I da ispadne žrtva, jel’… Ja im fakat vjerujem jer je sam sebe napao i na Braču. Na onoj snimci se točno vidjelo kako k’o lud trči za sobom i nabija se u šakom u glavu. Onda se primio za kragnu, šutno se u guzicu i pao u more. Kamera to nije snimila, al’ kažu svjedoci da je još neko vrijeme sam sebe potapao u vodi.”

Problem je što su mediji i državne institucije od Mamića, kojeg inače ne simpatiziram ni najmanje, napravile lovinu koju je dopušteno zatući toljagom, upucati, baciti u more, a samo zbog svoje višegodišnje nemoći da ga osude, pa su to prepustili ulici. A kako dosad nisu našli ni tko je nacrtao svastiku na Poljudu, nisam siguran ni da će naći tko je propucao Mamića.

Uhićenje mladih ustašica u Benkovcu

Prvo je pri podmetanju požara uhvaćeno nešto Srba, konkretno njih sedam, što domaćih što uvezenih, što “neuračinljivih”, a što uračunljivih. Što je proizvelo priličan problem za dio medija. Pa je podmetanje požara uglavnom objašnjeno kao dječja zaigranost – ono, gle baš fora kak to gori. Ništa nacionalno. Usput, navedeno je da se “spominje da su dvojica državljani Srbije”, iako je policija potvrdila da jesu. Za ostalih pet nije potvrđeno koje su nacionalnosti, ali se zna tko živi u selu u kojem su uhićeni. Zanimljivo da su mediji u Srbiji bili izravniji: “Srbi palili po Hrvatskoj”, piše Blic. Naši mediji su takve naslove izbjegavali kao politički nekorektan govor mržnje.

Ali onda im je laknulo, kad su uhićene nešto kasnije i dvije Hrvatice. A naslov je bio u Jutarnjem, “Zapalila sam Brgud jer tamo žive Srbi”. “‘Revoltirana sam prema Srbima još od Domovinskog rata. Tada mi je zapaljen dom. Moja obitelj ostala je bez svega’ – rekla je, kako smo doznali u spomenutom selu, mlada piromanka policajcima odavši im razlog osvete zbog koje je pričinjena velika materijalna šteta, a žitelji Brguda, u kojem većinom živi srpsko stanovništvo, od tada žive na rubu straha”, piše isti taj Jutarnji.

Dakle, kad požare pale Srbi, onda je to, po hrvatskim medijima sudeći, nevina dječja igra – klinci su malo pretjerali, ništa nacionalno. Ako pale starci, onda su ionako neuračunljivi. Tako je bilo i pretprošlog tjedna kad je Stevo htio podgrijati konzervu u šest ujutro sred šume, pa je zapalio na dva mjesta. Kad pale Hrvati, to je zato jer su krvožedni ustaše i žele upepeliti Srbe koji žive u strahu. Od ustaša. Opet.

Mislim da bi trebalo i službeno uvesti neka pravila izvješćivanja o požarima u svrhu suzbijanja govora mržnje. Recimo, kad su počinitelji Srbi, zabraniti objavljivanje imena, inicijala, nacionalnosti, sela iz kojeg potiču ako je srpsko, i kao motiv obavezno navesti kuhanje kave, dječju igru, ili podgrijavanje konzerve. Kad pale Hrvati, kao razlog obavezno navesti u naslovu mržnju prema Srbima, te objaviti puno ime, prezime, adresu, broj telefona i fotografije optuženih. Uključujući maloljetnike.

Ma, što opet hoće taj Rimac?

Uvijek me šokira koliko Hrvati mrze Matu Rimca. Iako je hrvatski Elon Musk, samo što ne mulja toliko investitore kao Amerikanac. Valjda zato jer je Hercegovac. Ili zato jer je uspješan. Ili zato jer je Hercegovac i uspješan. Nigdje više ksenofobije nego na ljevici! Nije naš, nek’ se vrati odakle mu je ćaća došao!

Ovaj put je povod zlim komentarima to što Rimac opet zapošljava. 25 ljudi. Što bi on? Neke eksperte za elektroničke sustave, termalne inženjere, stručnjake za ugrađeni software, za baterije, razvojne stručnjake i nešto tehničara za sklapanje elektronike? I to ukupno 25 komada inženjera i stručnjaka?

A za ove s FFZG što su završili “rodne studije” i diplomirali ekofeminizam niti jedno radno mjesto? Diskriminacija! Nema ni referenta za zaštitu na radu, ni sekretarice u popisu traženih radnih mjesta! Pa bi još da ljudi nešto rade u tvorničkoj hali, izrabljivač jedan kapitalistički, pa još neke tamo inženjere za neke stvari za koje nitko ne zna ni što su zapravo… a za pošten antifašistički svijet koji se mučio studirati dvadeset godina na filozofskom – ništa? Mučko đubre! Daj ljudima ponudi nešto što znaju raditi!

Meni je fenomenalno da Hrvati godinama kukaju kako – “nećemo valjda biti nacija konobara”, “fuj turizam, mi bi proizvodnju…”, a kad je netko pokrene, krenemo s vilama i motikama na njega. Iskreno, da sam na mjestu Mate Rimca, vjerojatno bih davno već spakirao kofere i otišao negdje gdje su poduzetnici dobrodošli, i oni koji otvaraju radna mjesta u visokotehnološkom sektoru, i privlače strane investicije, i predstavljaju dobru reklamu za zemlju.

A usto, Rimac je malo i optimist. Ne znam gdje misli naći sve te eksperte za pogonske sustave, termiku motora, razvojne inženjere, kad je u Hrvatskoj često problem naći i električara, postavljača keramičkih pločica, stolara ili vodoinstalatera koji zna posao i stručan je. No, bitno je da mi želimo živjeti od visokotehnološke industrije jer, valjda, mislimo da smo Bogom dan narod za to; ma kakvi Nijemci i Japanci. A kad imamo šansu, onda radije ne bismo. Bolje ipak konobarit.

Krađa kurikuluma

Crnogorci su na glasu kao lijen narod. Uvijek sam, doduše, mislio da je to predrasuda dok nisam došao početkom osamdesetih u JNA. Pa su tako, umjesto da naprave program kurikularne reforme, prepisali naš. Prvenstveno onaj dio koji se odnosi na tjelesni odgoj. A kako nisu na glasu kao nacija od previše tjelesne aktivnosti, to kod mene budi sumnju u vrijednost Jokićevog kurikuluma u tom dijelu. Znate, ono, “iđe, a leži”.

No, Jokić je jako ponosan na ono što smatra svojim autorskim djelom. Kurikulum. “Nečasno je što je crnogorska politika bez pitanja i konzultacija preuzela metodologiju i dokumente Cjelovite kurikularne reforme na kojoj je autorski radilo više od 500 hrvatskih učitelja i znanstvenika, a koju su platili naši porezni obveznici. Ako je Hrvatska suverena država, takav postupak zahtijeva političku reakciju”, kaže Jokić, koji drži i da bi Hrvatska trebala tražiti i financijsku kompenzaciju od susjeda. A valjda bi onda i njemu pripao dio?

Je li se, možda, Crnogorcima kurkilumu svidio jer se, recimo, u povijesti možda ne spominje “agresija” ili “velika Srbija”, nego “region” i “civilne žrtve nakon Oluje”? Ili se ipak jednostavno radi o tome da su uzeli naš ne zato jer je naročito dobar, nego jer im se nije dalo prevoditi s, recimo, švedskog? A naš mogu samo kopi-pejstati? Šalu na stranu, Jokiću, izgleda, laska da je netko uzeo od njega kurikulum. Makar to bili i Crnogorci. No mene više brine nešto drugo. A to je da naša djeca na Pisa – testovima iz matematike postižu lošije rezultate nego gotovo svi drugi Europljani. Što je katastrofa. A ne vjerujem da će ovaj kurikulum tu nešto bitno promijeniti, iako sam od više stručnjaka čuo da je metodologija učenja matematike u našim školama promašena i zastarjela, i da je to razlog zaostajanja.

A u Hrvatskoj, na ljevici koja je kurikulum i pisala, prevladava uvjerenje da će djeca bolje znati matematiku ako izbacimo vjeronauk iz škole. Neće. Samo će manje znati o nekim drugim stvarima. Ukratko, na taj kurikulum je bilo dosta primjedbi iz stručnih krugova, no to je Jokić prodao kao bitku između naprednih snaga i zatucanih desničara, i prošlo mu je, pa o tome, jesu li rješenja iz Kurikuluma dobra ili ne, nema smisla niti razgovarati, jer je Jokić sve sa stručne razine prebacio na političko-politikantsku i time sebe zaštitio od bilo kakvih kritika, a kurkilum od bilo kakvih promjena i javne rasprave. Što nije dobro.

A što se Crnogoraca tiče, iskreno, ne vidim u čemu je problem. Kurikularna reforma nije autorsko djelo i na nju ne postoje autorska prava: svatko je slobodan kopirati rješenja i praksu drugih zemalja, koliko je meni poznato. Druga je stvar, je li pametno kopirati rješenja za koja se još ne zna kako će funkcionirati u praksi, i koja nisu dokazana.

Maturalna putovanja sa zadrškom

Nakon što je Barcelona kulturno obogaćena masovnim gaženjem ljudi, Ministarstvo je dalo naputak da se ne putuje u Španjolsku. Naputak je, smatram, nepotreban i promašen: Teroristički napad se već dogodio, gdje će se dogoditi idući, ne znamo. Ali vjerojatno ipak negdje drugdje, ne u Španjolskoj. Možda u Italiji, Grčkoj, tko zna. Sigurno je samo da se neće dogoditi u Mađarskoj ili Poljskoj, jer tamo ne primaju imigrante a nemaju ni onih od prije.

No to je stvorilo problem hrvatskim maturantima, koji često idu na maturalac u Španjolsku. I to u kolovozu, krajem istog. Agencije, razumljivo, ne žele vratiti uplaćen novac, jer ga ni njima hoteli vjerojatno neće vratiti, niti avioprijevoznici, ako su ugovorili povoljne cijene bez mogućnosti otkazivanja (inače je skuplje). No zašto je baš Španjolska tako popularna? “Dozvolili smo djeci, kao i sve drugo podilaženjem da se maturalna putovanja svedu na tisuće prijeđenih kilometara zbog opijanja po jeftinim klubovima, u još jeftinijim ljetovalištima kao što je Lloret de Mar. Dno dna. Odavno bih ja zabranila Španjolsku da se mene pita. Mi profesori koji odrađujemo ta putovanja, u takva gnjusna mjesta, smo tu dežurni čuvari da netko ne strada, bilo od alkohola ili nečeg drugog. Dakle, mogla bi na tu temu satima. Dječica žele Lloret, roditelji ugađaju dječici, profesori su sluge pokorne kao i uvijek i u svemu.

Jedino čime se mogu pohvaliti su dva maturalca u Pariz, krvavo izborena u mojih 25 godina rada u školi”, kaže mi jedna nastavnica. “Danas su mi zahvalni. I to je zadovoljstvo.”

Možda bi Ministarstvo, uz to što se bavi davanjem naputaka da se ne ide tamo gdje je grom već jednom udario, kao da to povećava šanse da opet udari na isto mjesto, trebalo izdati neki naputak gdje da se ne putuje – ne temeljem opasnosti od terorizma, nego temeljem toga što bi bilo najbolje za klince? Možda na mjesta poput Madrida, ako se već ide u Španjolsku, a ne jeftinog ljetovališta u kom nema ničeg za vidjeti osim klubova, a onda mogu na maturalac i na Zrće, jeftinije je?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI