Država uporno progonila Sanadera, a skrivala Todorićev kriminal i sramotnu ulogu Rohatinskog i Holjevca!

0
1205
Photo: Zarko Basic/PIXSELL

Kod Sanadera je riječ o 'individualnoj korupciji', koja ne počiva niti na jednom konkretnom dokazu, a koja nije niti do dana današnjeg dokazana, a kada je riječ o Todorićevom nedjelu, puno bi trebalo vode da se operu svi oni visoki političari koji su sudjelovali u toj neviđenoj pljački.

Sa svakim novim danom i svakim novim otkrićem nadležnih tijela u aferi Agrokor, sve više dolazi do izražaja činjenica da su za financijski slom države, mnogi to nazivaju i pljačkom, ali ne u korist Todorićeva posrnulog koncerna, nego u produžavanju njegove agonije, krivi, prije svih –  bivši guverner HNB-a, Željko Rohatinski, i bivši viceguverner za nadzor, Davor Holjevac. Evidentno je, tvrde relevantni izvori, da je spomenuti dvojac, bio na “pipi” Agrokora, pa i nije čudno da su “frizirali” tečaj HNB-a prema Agrokorovim potrebama. Primjerice, kada je Agrokor kupovao devize, kupovao ih je po  tečaju od 7,20, kuna, a prodavao po cijeni od 7,55 do 7,60 kuna. Na taj način su oni “ubili”  sve izvoznike i svu zdravu ekonomiju u Hrvatskoj, ali ne da bi spasili Agrokor, nego, prije svega –  za svoj probitak…

Rohatinskog se još od ranije optuživalo da je radio u korist uvoznog lobija i bankarskog sektora jer je tečajem pogodovao uvoznicima, a ne izvoznicima i jer je dopustio preveliko zaduživanje stranih banaka koje posluju u Hrvatskoj kod svojih “majki banaka” u inozemstvu, te izvlačenje novca iz Hrvatske na račune tih istih stranih banaka u višestruko većim iznosima. U tom kontekstu treba se samo podsjetiti,  kako su se uništavale male banke, za čiju propast su opet, po mišljenju relevantnih stručnjaka, “najzaslužniji” Rohatinski i Holjevac. Tako je, primjerice, slomu Credo banke od prije šest godina, o čemu smo pisali u prošlom broju 7Dnevno, definitivno kumovalo raspirivanje straha među građanima od  tadašnjih čelnih ljudi HNB-a. Prije svega, to se odnosi na tadašnji istup viceguvernera Davora Holjevca, koji je, uz Credo banku, poimence naveo još četiri banke nad kojima se provodi stroži nadzor, iako one, gledajući adekvatnost kapitala, nisu bile  u problemima. A nakon Holjevčevog istupa,  došlo je do značajnog povlačenja depozita u četiri prozvane banke.

Loading...

“Da se nešto takvo dogodilo u SAD-u, štediše i vlasnici malih banaka tužili bi središnju banku. Holjevac je pogriješio, a i inače Narodnoj banci nedostaje takta u takvim situacijama. Pokazalo se to i 1998., kada je izbila afera oko Glumine banke, pa 2002. kada smo imali slučaj Riječke banke i sada. U takvim prilikama nužan je razrađen način komunikacije da ne dođe do širenja panike’, kazao je tada ekonomski analitičar Ante Babić. Slična je razmišljanja iznio i ekonomist Ljubo Jurčić, koji je naglasio da HNB mora djelovati, a ne plašiti ljude. “U slučaju Credo banke, HNB je trebao prije reagirati, a ne čekati njezin bankrot”, isticao je tada  Jurčić, izravno optužujući  guvernera Željka Rohatinskog i viceguvernera za nadzor Holjevca za bankrot spomenutih malih banaka.

Rohatinski i Holjevac uništili male banke

Inače, takvo ponašanje HNB-a, na čijem je čelu bio guverner Željko Rohatinski, kao i Holjevčev istup,  naišli su  na kritiku i kod HDZ-a i tadašnje Kukuriku koalicije. “Učinjeno je niz propusta, ponajprije regulatornog tijela HNB-a, koji zna već četiri godine za stanje u Credo banci koje nije nastalo preko noći. HNB mora snositi odgovornost zbog toga i nedopustivo je da viceguverner na javnoj televiziji spominje nazive ostalih četiriju banaka. On je zadnji čovjek na svijetu koji smije spomenuti i četiri najbolje, a kamoli četiri najgore banke”, kazao je tada, danas aktualni ministar državne imovine, Goran Marić, gostujući na Radiju 101. Dodao je  kako je nedopustivo da viceguverner javno govori o bankama za koje je dokazano da sve imaju adekvatnost kapitala iznad one koja je propisana zakonom i zbog toga sada imaju problema.

S njim se složio i SDP-ovac, Gordan Maras, navodeći kako se nada da se takve izjave više neće ponoviti. Zanimljivo je da  nakon svih tih silnih kritika na račun tadašnjeg viceguvernera Holjevca, njemu nije falila ni dlaka s glave, jer su ga, prema  tvrdnjama pouzdanih izvora, štitili tadašnji guverner Željko Rohatinski i gazda Agrokora, Ivica Todorić. No, nasljednik Rohatinskog na mjestu guvernera HNB-a, Boris Vujčić, nije bio spreman oprostiti Holjevcu gaf s malim bankama i stati iza njega. Tako je Vujčić, prvi radni dan na mjestu guvernera HNB-a u srpnju 2012. godine, iskoristio da vruću fotelju viceguvernera za nadzor banaka, umjesto Davora Holjevca ponudi – Damiru Odaku. Tim povodom valja podsjetiti da su se oko pozicije viceguvernera za superviziju banaka, lomila koplja  u stručnoj  javnosti  i to po  pitanju – treba li  ostati ili otići – Davor Holjevac.

Ekonomisti su mu, a bankari posebno,  zamjerili spomenuti  javni istup kada je HNB zbog kriminala oduzeo dozvolu za rad Credo banci. Holjevčev istup stvorio je paniku na tržištu, a male banke morale su se obratiti HNB-u zbog kredita za likvidnost.  Taj javni gaf, novi guverner nije bio spreman gurnuti pod tepih i stati iza Holjevca, kao što je to učinio Željko Rohatinski.

Kako je Agrokor funkcionirao na fiktivi

Inače  Rohatinski i Holjevac, bili su u bliskim odnosima s Ivicom Todorićem, pa su njih dvojica slovili kao privatni guverner i viceguverner gazde Agrokora. Treba samo pogledati nadzorne kamere  koncerna Agrokor, pa da se vidi  što su to Holjevac i Rohatinski toliko dugo radili u Agrokoru. Istini za volju, svojedobno je u tome prednjačio i Slavko Linić sa svojom hobotnicom, predvođenom Šegonom i ekipom. Zamislite državu čiji je bivši ravnatelj policije došao na to mjesto u policiji s mjesta sigurnosti  koncerna Agrokor, da bi se ponovno vratio  nakon odlaska s mjesta ravnatelja policije. Zamislite koliko je složenih  procesa u Agrokoru  taj “nepotkupljivi” policajac morao progutati i odraditi u korist Agrokora!? I pitanje je,  koji su sve utjecajni ljudi iz politike, DORH-a, policije sudjelovali da  bi Agrokor funkcionirao na fiktivi i održavao se u životu na fiktivi…

Dakle, kada se govori o usponu Ivice Todorića i njegovog poslovnoga carstva koje trenutno prolazi kroz najveću krizu od svog postanka, uvijek je bila nezaobilazna tema – njegov odnos s državom. Jer, činjenica je da su mnogi državni dužnosnici nakon okončanja mandata našli zaposlenje u Agrokoru, a dosta ih se opet iz koncerna  vraćalo u javni sektor. Broj transfera je povelik, o čemu su do sada u više navrata iscrpno pisali brojni mediji, pa je sasvim  normalno zapitati –  jesu li neki od  tih silnih “Todorićevih ljudi” pogodovali svom bivšem gazdi?

Među zvučnim imenima koja su u posljednja dva desetljeća svoju bogatu poslovnu karijeru gradila na relaciji  između državnog sektora i Todorićeva koncerna Agrokora, svakako se nalaze ona, poput aktualnog ministra financija, Zdravka Marića, zbog kojeg je premijer i predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković, razvrgnuo koaliciju s  Mostom. No, upućeni tvrde, da je Zdravko Marić u lancu možebitne kaznene  odgovornosti, samo mala maca u odnosu na puno važnija i bitnija imena  koja su u protekla dva desetljeća ordinirala na relaciji koncerna Agrokor i države.   Tu se prije svega misli na bivšeg guvernera Željka Rohatinskog i viceguvernera za nadzor Davora Holjevca, čija će se uloga u aferi Agrokor  tek vidjeti u svoj svojoj punoći, nakon što nadležne institucije, u miru, odrade svoj posao. 

Nitko nije reagirao na prezaduženost Leda i Jamnice

U tom kontekstu će vrlo zanimljivo biti vidjeti sve koji su na popisu dužnika, a vjerojatno postoji i Todorićeva “crna bilježnica”, u kojoj su detaljno opisana zaduženja što državnih,  što privatnih tvrtki, kao i političara i drugih važnih ljudi u državi. A kada već spominjemo važne ljude u državi koji su radili i za gazdu Ivicu Todorića, njihov broj, barem onih koji su se do danas, na ovaj ili onaj način spominjali u javnosti – nije mali. Neki od njih su se utrkivali tko će viši i tko će bolji rejting podići svome Gazdi, u čemu je, čini se, najviše prednjačio, Damir Kuštrak, bivši HSLS-ov zamjenik ministra financija, Mate Crkvenca, u vladi Ivice Račana. Tako je on, primjerice, u intervjuu za Nacional prije više od deset godina, na pitanje – smetaju li ga optužbe da je “Todorićev čovjek”?, Damir Kuštrak, tada predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), odgovorio da se time ponosi, a ne srami.

“Zašto bi mi smetale? Naprotiv, vrlo sam ponosan na svoju ulogu u razdoblju kada se izgrađivao koncern Agrokor i bila mi je čast raditi s osobom kakva je Ivica Todorić”, gordo je tada poručio Kuštrak. Inače, poslovna karijera tog diplomiranog građevinara, usko je povezana s Agrokorom. U Todorićev koncern došao je kao 38-godišnjak, sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, da bi 1994.  odmah  sjeo u fotelju starijeg potpredsjednika kompanije. Bio je zadužen za prehrambenu industriju, Ledo, Jamnicu, Bobis, Solanu Pag i dr. Za Todorića je radio šest godina, da bi 2000., kao član HSLS-a, bio imenovan zamjenikom ministra financija, Mate Crkvenca.

Iako zamjenik, Kuštrak je mnoge stvari u Ministarstvu radio samostalno, a neki idu toliko daleko da ga smatraju glavnim kreatorom državnog proračuna u te tri godine koliko je bio u Vladi. Dolaskom Ive Sanadera 2003. na vlast, Kuštrak se vratio u privatni sektor, te je preuzeo Mediku. Šefom HUP-a postao je 2007., a godinu dana nakon toga otišao je iz Medike i vratio se  u Upravu Agrokora, na funkciju izvršnog potpredsjednika za izvozna tržišta. Nakon toga, Todorić je Kuštraka iz Uprave preselio u Nadzorni odbor koncerna. 

Rojs bi bio pošteniji guverner od Rohatinskog

U tom kontekstu više je nego zanimljiva i priča  Marijana Benka, šefa sigurnosti u Agrokoru i bivšeg ravnatelja policije. Inače riječ je o jednom od najiskusnijih hrvatskih kriminalista koji je od 1990. do 1998. radio kao načelnik Odjela općega kriminaliteta u MUP-u, potom  kao načelnik Sektora kriminalističke policije MUP-a, te kao pomoćnik ministra za kriminalističku policiju. Nakon odlaska u mirovinu, koju je stavio u mirovanje, zaposlio se kod Todorića. U Agrokoru se zadržao do prosinca 2005., kada je na osobni poziv tadašnjeg premijera Ive Sanadera, postao – ravnatelj policije. Todoriću je bilo žao što je Benko napustio Agrokor.

“Naš rastanak, kao i cijeli naš odnos, bili su vrlo korektni, puni uzajamnog poštovanja. Iako mu je bilo žao što idem, radovao se što ću raditi tako odgovoran posao. Kazao mi je i da se uvijek mogu vratiti”, ispričao je Benko za Nacional. I vratio mu se u proljeće 2010. godine, a zlobnici su tvrdili da je Benko samo išao spašavati državu po nalogu gazde Agrokora.

Dakako da je zanimljivo spomenuti i brojna druga zvučna imena koja su radila i za državu i za Todorića – od bivše ravnateljice HZZ-a, Sanje Crnković Pozaić, Čede Maletića, bivšeg direktora Hrvatske poštanske banke, Mirka Galića, bivšeg veleposlanika u Parizu i njegova sina Mislava koji je od 2004. do 2008. vodio Ledo, a danas je u Upravi Agrokora na funkciji izvršnog potpredsjednika za poslovnu grupu Hrana. No,  da bismo nabrojali sva ta silna imena, trebalo bi nam puno više prostora i vremena pa o tome nekom drugom prigodom.

No,  iz svega navedenog ispada da u cijeloj toj priči najmanje treba kriviti gazdu Todorića. Jer, ljudski je uzeti, kada ti netko nešto nudi. U tu nevjerojatnu priču o aferi  Agrokor, zbog koje se, a to smatraju i ugledni inozemni analitičari  – “Hrvatska  nalazi na rubu najveće gospodarske i ekonomske krize od osvajanja nezavisnosti’ – možda bi se izvrsno mogla uklopiti i antologijska izjava miljenika aktualne vlasti, Ljube Ćesića Rojsa: “Tko je jamio, jamio!”  Kad kažemo miljenika vlasti,  tu prije svega mislimo na njegovo nedavno pojavljivanje na Sinjskoj alci u svečanoj loži, rame uz rame s predstavnicima najviše vlasti u državi, i to u trenucima kada se već mislilo da će otići na odsluženju – zatvorske kazne.

Inače, i taj spomenuti umirovljeni general, koji se svojedobno hvalio da je iz BiH “donosio pare u kutijama za cipele”, bio bi sto puta pošteniji guverner od Rohatinskog, iako evidentno ima znatno veći broj cipela od njega.

Agrokor neodvojiv od vladajuće nomenklature

A gdje bi bio kraj našim izvoznicima da nije bilo guvernera Rohatinskog, Holjevca… i njihovih nasljednika… Primjerice, evo kako su naši izvoznici gubili na nerealnom tečaju eura od 7,50 kuna i realnom tečaju koji bi trebao biti 9 kuna, a nije bio, jer se spomenuta bratija iz HNB-a pobrinula da – ne bude. Tako je, na primjer,  izvoznik koji je imao 10 milijuna eura izvoza godišnje,  pokraden za 2 milijuna eura, a onaj koji je imao  20 milijuna eura izvoza – oštećen ili pokraden za pet milijuna eura!? Zamislite gdje bi bio kraj tim izvoznicima, da nisu po nalogu spomenute gospode spašavali ono što se ne može spasiti! Jer Agrokoru već u zadnjih deset godina nije bilo spasa. Oni su toga bili svjesni pa su pod egidom spašavanja Agrokora – spašavali sebe i bogatili se. Što se pak Todorića tiče, on je  za uzvrat morao preuzeti raznorazne propale tvrtke. Sve je to bilo u svrhu produženja agonije…

I u pravu su pojedini analitičari koji smatraju da je kolaps Agrokora posljedica  urođenog patrimonijalizma i rodijačkog karaktera hrvatskoga gospodarstva.  Na papiru je to privatno dioničko društvo na čelu s osnivačem Ivicom Todorićem, a zapravo je ono neodvojivo od vladajuće nomenklature. Stoga bi se nadležne institucije, ako žele dobro hrvatskoj državi i njenim građanima, pod hitno  trebale prestati baviti svim drugim poslovima i procesima, osim ovoga s Agrokorom. Jer ako su “institucije koje rade svoj posao” progonile,  a i dalje progone, bez sumnje, dosadašnjeg najuspješnijeg hrvatskog premijera,  Ivu Sanadera, ma što drugi mislili o tome, te ga osudile bez i jednog konkretnog dokaza, sada bi trebale svoju stručnost i profesionalizam dokazati na slučaju Agrokor koji trese i same gospodarske i financijske temelje ove zemlje.

Sanadera se progonilo  po nalogu Državnog odvjetništva i politike. Jesu li ti koji su progonili i sudili Sanaderu, svjesno skrivali Todorićev kriminal  i istragu usmjeravali u drugom smjeru? – pitaju se danas dobro upućeni. A kao jedan od primjera, navode  i aferu Gruntovec, u kojoj su osuđeni Srećko Ferenčak i Turković, dok je, za divno čudo(!), kupac Todorić koji je koristio sva prava – ostao  netaknut. Iako, ruku na srce u svemu tome nema kaznenog djela.