Emilu Tedeschiju i sestri oprošteno pranje novca preko međunarodnih kriminalaca dok se Mamiće progoni i za legalne transfere

Goran Stanzl/PIXSELL

Mamić je napravio tvornicu uspješnih hrvatskih nogometaša koje je plasirao u inozemstvo dok se Tedeschi bogatio uvozeći žvakaće gume i isisavajući Atlantic Trade transferima milijuna preko poreznih oaza na privatni račun u Klagenfurtu

U prvom dijelu priče o nezakonitom odljevu milijuna iz Hrvatske putem fiktivnih ugovora i računa opisali smo i rezultate temeljite međunarodne istrage osoba involviranih u ilegalne financijske transakcije Emila Tedeschija i njegove sestre Lade.
U nastavku donosimo dijelove istrage koja se vodila u Americi te zaključke do kojih je došao hrvatski Ured za sprečavanje pranja novca, odnosno zašto su iznijeli sumnje na počinjenje teških predikatnih kaznenih dijela.

U istrazi sumnjivih poslova suvlasnika Atlantic Tradea, omiljenog tajkuna bivšeg SDP-ova premijera Zorana Milanovića, na svjetlo dana izašle su i mračne pojedinosti krim-biografija njegovih suradnika u spornim transakcijama.

Tako je iz nadležnih tijela SAD-a pristigla obavijest da je 1993. američka je carinska uprava zajedno sa francuskim i talijanskim vlastima bila uključena u istragu nekih tvrtki koje je kontrolirao Diego Colombo a koje su navodno bile povezane sa određenim nezakonitim aktivnostima. Colombo je kako smo naveli u prethodnom članku bio samo dio lanca osoba koje su Tedeschiji koristili kako bi zamaskirali mračne puteve milijuna iz Atlantic Tradea.
Krucijalni dokaz isisavanja milijuna i pranja novca Tedeschijevih stigao je od austrijske financijske obavještajne službe. Oni su dostavili podatak da je račun tvrtke Northbridge zatvoren 28. svibnja 2001. te da su raspolagatelji sredstava na računu bili najmoćniji hrvatski brat i sestra – Emil Tedeschi i Lada Tedeschi.

Od švicarske financijske obavještajne službe dostavljeno je da tvrtka, koju su pomagači Tedeschijevih koristili u sumnjivim transakcijama, H & H Hermes and Horace Ltd. nije niti egistrirana u švicarskom registru trgovačkih društava.

Naime, sredstva koja je tvrtke Atlantic Trade doznačila u korist računa tvrtke Western Credit Discount and Factoring Limited kod Citibank transferirana su u korist računa tvrtke H & H Hermes and Horace Limite a koji je bio otvoren kod Bank Bnp Paribas Sa u Zurichu.
Stoga je hrvatski Ured za sprečavanje pranja novca i suzbijanje terorizma opravdano zaključio kako u slučaju brata i sestre Tedeschi, odnosno vlasnika Atlantic Tradea, postoji osnovana sumnja u počinjenje nezakonitih aktivnosti u RH.



U istrazi su prikupljeni podaci i Deviznog inspektorata. Evidentno je bilo da je tvrtka Atlantic Trade uvoznik i distributer proizvoda poznatih svjetskih marki u RH te da je za uvoz plaćala posredničke usluge tvrtkama Northbridge i US Brands. Na temelju računa izdanih od Northbridgea u razdoblju od 1996. do 2000. plaćeno je od 3.264.048 USD na privatni račun Tedeschijevih u Erste banci u Beču.
Također na temelju računa izdanih od US Brands u razdoblju od siječnja 2000. do kraja svibnja 2001. plaćeno je 1.388.664,86 USD na račun kod njujorške Citibank. Posredničke usluge tvrtkama Northbridge i US Brands plaćane su po svakom izdanom računu koje su tvrtke Wrigley, Mars, Gillette, Johnson&Johnson izdavale Atlantic Tradeu. Prema podacima koje je dostavio američki ured za sprečavanje pranja novca Atlantic Trade je u razdoblju od početka svibnja 2002. do kraja studenog 2002. na račun kod Western Credit Discount and Factoring Limited otvoren kod Citibanka u New Yorku uplatila iznos od 563.106 USD. Nakon tih uplata na teret istog računa obavljeni su transferi u korist računa tvrtke H& H Hermes and Horace Limited otvoren u Zurichu.

Prema podacima koji su službeno dostavljeni iz SAD-a predstavnik tvrtke Johnson & Johnson je izjavio da ne zna detalje poslovanja US Brandsa i da mu nije poznato da Atlantic Trade koja inače distribuira njihove proizvode plaćala za to proviziju US Brandsu. Naglasimo kako je iz Austrije jasno detektirano da su krajnji vlasnici računa otvorenog kod bečke Erste banke brat i sestra Tedeschi a ne tvrtka Northbridge.

Tako da iz samog tijeka novca, te činjenice da su predstavnici Johnson & Johnsona izjavili kako je u tekst ugovora s Atlantic Tradeom ugrađena provizija jasno proizlazi kako je odljev milijuna iz tvrtke Emila Tedeschija i njegove sestre Lade putem fiktivnih tvrtki s osobama međunarodno sumnjive reputacije bio isključivo u interesu isisavanju milijuna na njihov privatni bečki račun.

Rezultat istrage Ureda za sprečavanje pranja novca

Unatoč iskazanim sumnjama Ureda za sprečavanje pranja novca nije se dogodila nikakva istraga pranja novca u režiji najmoćnijeg SDP-ovog tajkuna. Logično, bila je to istraga otvorena u mandatu Vlade Ivice Račana i koalicijskih partnera i zato je očit politički nalog da se istraga sumnjivih transakcija zaustavi te da se Tedeschije ne procesuira za pranje novca i utaju poreza.
Takvom političkom odlukom poništeni su svi napori hrvatskog Ureda za sprečavanje pranja novca, Deviznog inspektorata i niza institucija te rezultati međunarodne istrage. Hrvatskim istražiteljima preostalo je zaključiti da se u slučaju Tedeschijevih radilo o tome da su nezakonita sredstva kasnije ulagana u financijski sustav RH na razne načine. Također, zaključili su i da se radilo o nezakonitom transferu kapitala iz Hrvatske i to možda radi financiranja nezakonitih aktivnosti Diega Colomba i njegovih tvrtki.

Kako je ugovorima koje je Atlantic Trade sklopio i sa tvrtkom Northbridge i US Brands ugovorena agentska provizija po svakoj izdanoj fakturi za robu poznatih trgovačkih marki Ured sumnja da je i u postupku uvoznog carinjenja te robe umanjena carinska vrijednost budući da je za iznose ugovorenih i plaćenih provizija po izdanim fakturama trebalo uvećati samu cijenu uvezene robe a što nije učinjeno jer je Atlantic Trade te provizije deklarirala kao kupovne provizije.
Temeljem svega gore navedenog Ured za speračavanje pranja novca i financiranje terorizma posumnjao je da su Emil Tedeschi i Lada Tedeschi u tvrtci Atlantic Trade počinili predikatno kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju opisano i kažnjivo po članku 292. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona tako da su po prethodno međusobnom dogovoru a s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi tvrtkama (Northbridge Ltd i US Brands Llc) sastavili neistinite fakture za usluge.

Navedeni Ured posumnjao je da su te neistinite fakture knjižene u poslovnim knjigama tvrtke Atlantic Trade na teret troškova i da se na taj način umanjila porezna osnovica za obračun poreza na dobit što je navelo na sumnju da su spomenute odgovorne osobe počinile kazneno djelo utaja poreza i drugih davanja opisano i kažnjivo po članku 286. Kaznenog zakona kao predikatno kazneno djelo.

Hrvatska politika skida glave Mamićima a oprašta Braci & Seki Tedeschi

Kako je Ured posumnjao da su te fakture neistinite te da su sredstva koja su uplaćena u korist tvrtki Northbridge i US Brands pribavljena navedenim predikatnim kaznenim djelima Ured time su Tedeschiji izvršili prvu fazu pranja novca – faza polaganja novčanih sredstava, pribavljenih kaznenim djelima u Hrvatskoj u financijski sustav RH i drugih država.
Unatoč međunarodno provedenoj istrazi i pribavljenim dokazima, nije se dogodio nikakav proces protiv vlasnika Atlantic Tradea. Moćni Emil Tedeschi u godinama koje su uslijedile mogao je svima soliti pamet, jer je u medijima glorificiran kao turbo uspješni poduzetnik kristalno čiste i neokaljane biografije. Ta mu je pozicija omogućila da se oglašava i po pitanju Todorićevog londonskog egzila, da kritizira više HDZ-ovih vlada i to sve s pozicije uspješnog hrvatskog menadžera koji je tobože neovisno od politike uspio napraviti regionalni proboj. Istina je posve suprotna, niti jedan brand koji je Tedeschi preuzeo bilo u Hrvatskoj ili regiji nije unaprijedio niti je na tržište plasirao ikakav novi hvalevrijedan brand. Jedino što je uspio je hipotekarno opterećenje imovine tvrtki koje je preuzimao (poput Cedevite…) te uvoz svjetskih brandova u RH. O bijedi “hrvatskog gospodarskog čuda” Atlantic Tradea najbolje svjedoči ofucana ponuda njihovih outlet dućana. Tu se vidi sva mizerija jednog običnog preprodavačkog carstva svjetskih robnih marki.

S druge strane svjedočimo kako se Zdravka Mamića progoni zbog poslovanja preko off shore tvrtki i novčanih transfera prigodom preprodaje Dinamovih igrača. Razlika između Mamića i Tedeschija je ogromna i to u korist Mamića. Naime, Mamić je naparvio turbo-uspješnu tvornicu hrvatskih igrača i toj tvornici – Dinamu – omogućio golemi profit. Također, Mamić nije poput Tedeschija uvoznik žvakaćih guma i ostale trećerazredne zapadne robe široke potrošnje. Mamić je uspio napraviti uspješan hrvatski izvoz nogometaša i vjerojatno je to jedan od razloga što se njemu financijske transakcije ne praštaju.
Zdravko Mamić, njegov brat Zoran i sin Mario nemaju tu sreću da se prezivaju Tedeschi i da su omiljeni SDP-ovi tajkuni. Da to oni jesu, ne bi državni odvjetnik Cvitan češljao njihove račune tako temeljito. I da je Hrvatska zemlja pravde prvo bi pred lice te iste pravde vjerojatno bili dovedeni Tedeschiji i vjerojatno bi najmoćniji hrvatski Braco & Seka prvi položili račune. Ovako gledamo farsu na županijskim sudovima od Zagreba do Osijeka. Ponavljamo – pravdu – jer da toga ima u Hrvatskoj ne bi isti zakoni bili selektivno primjenjivani, za jedne ne bi vrijedili a za druge bili toaletni papir. I da Hrvatska nije zemlja u kojoj politika i isključivo politika odlučuje o svemu – onda bismo prije ikakvog suđenja za Mamiće imali sudsku sagu zvanu – istraga o pranju novca i utaje poreza Emila i Lade Tedeschi.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI