Gospodo, pa već imate gotov kamp! Samo deložirajte Medića i Zagrebello preimenujte u Crobello!

0
5223
Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Iz izvora bliskih Davoru Šukeru stigla je informacija da Hrvatski nogometni savez izlazi iz „priče“ o gradnji bilo kakvog sadržaja na Sveticama. Nepoznato je koliki su dio Uefina budžeta za kamp pojela dosadašnja HNS-ova ulaganja, jednako kao što je nepoznato i ima li HNS ikakvu ideju kako oplemeniti namjenski novac iz kuće europskoga nogometa

Nadan Vidošević je prije 23 godine, dok je započinjao živjeti svoj „američki san“ na hrvatski način, negdje rubno na polju svojih interesa snatrio, pa i javno progovorio, tada i kao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, o kampu hrvatske nogometne reprezentacije. On je kamp vidio na zapuštenom samoborskom kupalištu Šmidhen, svidjelo mu se govoriti o hrvatskom Milanellu u zelenoj oazi nadomak Zagreba. Tih je godina, 1993. i 1994. talijanski Milan sa Bobanom i Capellom žario i palio Europom, hrvatska nogometna reprezentacija nastupala je u svojim prvim kvalifikacijama za veliko natjecanje, za Euro 1996. u Engleskoj, pa je Milanello bio prva Vidoševićeva asocijacija te sinonim za nogometnu i organizacijsku prvorazrednost. No, ni sam Vidošević nikada u to još uvijek ratno vrijeme u Hrvatskoj nije ozbiljno zagrizao u ideju o hrvatskom Milanellu, ponudio ju je tu i tamo tek kao desert u finišu razgovora o tada bitnijim pitanjima.

U iduća dva desetljeća Nadan Vidošević predatorski je izgradio svoja dva privatna Milanella, jedan na zagrebačkim obroncima, na Prekrižju, drugi u Gorskom kotaru, izvlačeći za svoje osobne pothvate i svoj osobni luksuz tuđi novac, za što mu se trenutno i sudi. Pa tako on, Vidošević, ima, među ostalim, 300 metara grijane šetnice oko svoje vile-utvrde, dok Hrvatska ni dan danas nema ni jedan grijani nogometni travnjak, što nigdje u Europi više nije nikakva ekskluziva nego standardni prosjek i opća briga za zdravlje i prosperitet igrača zahvaljujući kojima se u nogometu posljednjih 15-ak godina okreće enormni novac. I, dok naše reprezentativne uzdanice uživaju u svojim klupskim sredinama u primjerenim uvjetima igranja i treniranja, dotle se na povremenim akcijama u hrvatskom Apsurdistanu svaki puta iznova suočavaju sa zaostalošću i općom nebrigom u svakom pogledu koja je dramatično nagrizla i sve dobro što je nekad u ovoj zemlji niklo, a sad propada ili je već propalo. Ni sva euforija nakon osvajanja bronce na SP u Francusko 1998., ni sve kasnije velike pobjede i gotovo redoviti plasmani na najveća natjecanja, nisu bili dovoljan vjetar u leđa ni nogometnim ni lokalnim i(li) državnim poklisarima da barem pokušaju infrastrukturom pratiti rezultatske iskorake nogometne reprezentacije. U Ćirino vrijeme ona se okupljala i živjela u hotelu Intercontinental, kasnije ju je Vlatko Marković kao predsjednik HNS-a, koji je njegovao dobre odnose sa Slovencima, udomio, paradoksalno, u susjednoj državi, u Čatežu. Istodobno je u Tuhelju postavio kamen temeljac za izgradnju kampa nogometne reprezentacije, što je za navijek ostalo mrtvo slovo na papiru, kojim se tek s vremena na vrijeme tehniciralo, sve dok cijela ta akcija sad već pokojnoga Vlatka nije postala predmet javne poruge.

Markovićev nasljednik Davor Šuker vratio je reprezentaciju u Zagreb, smjestio ju je zagrebački mirni kvart Zelengaj, u hotel As kojeg je pretvorio u izolacijsku zonu dok su Vatreni ondje. Premda se činilo da će zelengajska baza biti tek privremeno rješenje, evo već petu godinu reprezentacija je stisnuta u objektu koji svojim sadržajem ipak ne zadovoljava sve potrebe, osobito sportsko-regeneracijske, jedne ekstra sportske momčadi.

Činilo se da će ekipa oko Šukera, ako ništa drugo a onda barem 30-ak godina mlađa od Markovića i Srebrića, napokon izgurati projekt nacionalnog nogometnog kampa, kakvim se već godinama diče Srbi, pa Slovenci, odnedavna i Crnogorci. Nakon dosta građanskoga otpora, Grad Zagreb odlučio je prije nešto više od dvije godine dati zeleno svjetlo HNS-u za gradnju kampa na Sveticama, višedesetljetnom raju zagrebačkih rekreativaca. Nakon dugotrajnih pregovora Zagrebačka nadbiskupija, vlasnik zemljišta na Sveticama, pristala je ustupiti prostor Gradu u zamjenu za neke druge parcele, a Grad je, odnosno Milan Bandić uime Grada, potpisao sa Hrvatskim nogometnim savezom Ugovor o ulaganju sredstava u sportsku građevinu Sportsko rekreacijski centar Svetice. Prema Ugovoru, Grad Zagreb kao vlasnik nekretnina daje suglasnost HNS-u kao investitoru da na Sveticama izgradi Hrvatski atletsko-nogometni centar koji će obuhvaćati atletski centar, nogometni centar i dio prostora za rekreaciju građana.

Još u svibnju 2015. Damir Vrbanović, izvršni direktor HNS-a, i uime HNS-a potpisnik Ugovora s Gradom Zagrebom, odlučno je govorio:

„Što se nas tiče, mi smo spremni. Hrvatski nogometni savez je sa svoje strane, financijski i organizacijski, spreman realizirati projekt u najbržem mogućem roku.“

Istodobno je javnosti predočen projekt kako će sve u završnici izgledati, a realizirao ga je arhitekt Davor Mateković iz arhitektonskog ureda Proarh, uz poruku da će se „brigom za povijest i identitet stvoriti snažno urbano žarište Zagreba“. Matekovićevo rješenje predviđalo je izgradnju manjeg stadiona s kapacitetom od 3000 mjesta, dodatna tri nogometna terena (dva s umjetnom i jedan s prirodnom travom), dvoranu za atletičare, ali i sadržaje za lokalnu zajednicu, poput terena za mali nogomet, košarku, trimm stazu, gimnastiku na otvorenom, dječje igralište te zonu relaksacije, koji će biti otvoreni za javnost.

Četrnaest mjeseci kasnije, u srpnju 2016., Damir Vrbanović, i dalje ozaren i odlučan, govori:

„Već za nekoliko tjedana, možda i prije, a svakako tijekom ljeta, počinju radovi na Sveticama. Strojevi će početi s iskopima, dugo pripreman projekt Nogometnog centra Hrvatskog nogometnog saveza, na kojem će i atletičari imati spektakularan stadion, a građani izvrsne uvjete za rekreaciju, ide u fazu izvođenja građevinskih radova. Riješena je projektna i poslovna dokumentacija, dobili smo građevinsku i lokacijsku dozvolu.“

Građane Zagreba, ponosno je isticao Vrbanović, projekt neće stajati ni novčića. Ukupna cijena bit će između 10 i 11 milijuna eura, a sve plaća Uefa.

„Istina je da već imamo osigurano oko 75 posto sredstava, jer je još ranije Uefa uplatila na račun HNS-a 7,5 milijuna eura za gradnju kampa. Za ostatak novaca prijavili smo se na novi natječaj Uefe koja će nam iz sljedećeg programa dati i preostali novac u roku do godine i pol dana“, pričao je Vrbanović te optimistično najavio izvođenje ozbiljnih radova tijekom jeseni 2016., pa finiš posla u 2017. i naposljetku centar u zimi 2017./2018.

„Vjerujem da će naša reprezentacija prije SP u Rusiji moći isprobati naš kamp!“

Hoće, frišku figu!

Osim što su bageri sravnili sa zemljom sve što je na Sveticama bilo na putu ostvarenja idejnoga projekta atletsko-nogometnog centra, još uvijek nije „pala“ prva lopata budućega kampa, a sve je izglednije da ni neće. Premda su se i prema Ugovoru i prema Vrbanovićevim riječima danas na Sveticama već trebale kočoperiti završne konture novog zagrebačkog sportskog bisera, Svetice danas, zapravo već mjesecima, izgledaju nikad gore, poput opustošene ratne zone ili kakvog černobilskog parka.

Zašto je nakon početnog poleta sve stalo? Možda zbog neskrivene želje HNS-a da se iz projekta izguraju atletika i građanstvo? Javna je tajna da Šukeru, Mamiću i ostalom HNS-ovu društvu nikada nije „sjelo“ da HNS neće biti jedini, isključivi i ekskluzivni korisnik kampa. Nogometni čelnici vole raditi daleko od javnoga uvida, pa su s godinama uspjeli otuđiti od naroda i reprezentaciju. Diže im se kosa na glavi i od same pomisli da bi na Modrićevu butinu, Mandžukićevo koljeno ili Čačićevu shemu oko mogao baciti nekakav atletičar ili ne daj Bože kakav rekreativac namjernik. Ili da kamere neke nepozvane TV ne snime ono što je dopušteno samo Televiziji HNS-a…

I tako je pred zastupnike u zagrebačkoj Gradskoj skupštini neki dan umjesto pozivnica na skoro otvaranje kampa, sletio aneks Ugovora kojim i bi se gradnja atletsko-nogometnog centra pretvorila u gradnju nogometnog kampa na gradskoj imovini. Vrli potpisnici Ugovora predvidjeli su da bi ulaganje trebalo iznositi 92 milijuna kuna, što je HNS bio kadar financirati, no nakon izrađenog projekta ispostavilo se da za njegovu realizaciju treba gotovo dva i pol puta više, 220 milijuna kuna, pa bi oni sada brže-bolje izbacili iz projekta atletiku i građanstvo.

Dio zastupnika pozvao je ostale da sabotiraju glasanje za aneks, jer se, rekli su, radi o čistoj zloporabi gradske imovine, a više od sabotaže atletičara i rekreativca zabrinula ih je nova tvrtka koja se pojavila u aneksu ugovora, te mogući privatni interesa koji se krije iza nove firme. Prema predloženom aneksu ugovora poslovi vezani uz izgradnju Hrvatskog atletsko-nogometnog centra odjednom prenose na društvo Svetice Sport d.o.o. Riječ je o tvrtki koju je osnovao Hrvatski nogometni savez, a u Sudskom registru stoji da u njenom Nadzornom odboru, među ostalim, sjede i predsjednik HNS-a Davor Šuker te dvojac iz osječke sudnice, Zdravko Mamić i Damir Vrbanović. Eto ti ga ne, gdje god je lova evo Mamića! Iako formalno više ne obnaša nikakvu funkciju u HNS-u, on je i dalje mozak svih operacija kako u Savezu, tako i u Dinamu, pa je, čemu čuđenje, osvanuo u Nadzornom odboru tvrtke koja će voditi poslove oko gradnje Svetica.

Grad je (ali još uvijek ne i Skupština) pristao da Svetice Sport d.o.o preuzme poslove sve dok je HNS većinski vlasnik tvrtke. I tu dolazimo do problema… .

“Trgovačko društvo, a Svetice Sport d.o.o. su trgovačko društvo, ima pravo ostvariti dobit, a sve dok je HNS vlasnik 51 posto, obavljat će poslove vezane uz izgradnju. Dakle, sutra netko može postati vlasnik 49 posto društva i uživati u raspodjeli dobiti. Šteta što ti biznis modeli, temeljeni na besplatnoj atraktivnoj gradskoj zemlji i Uefinom, novcu nisu dostupni svim građanima”, rekao je neki dan Dominik Etlinger, zastupnik SDP-a u bivšem sazivu Gradske skupštine, i veliki oponent Bandiću oko nogometnog projekta na Sveticama.

Gradonačelnik je na vrijeme shvatio da aneks ugovora neće proći u Skupštini, pa je točku o njegovu izglasavanju skinuo s dnevnog reda dok se ne objasne sve nejasnoće oko projekta. Dodao je da bi on volio da se na Sveticama počne graditi što prije, ali neka „kao u starom Rimu zastupnici tri dana zasjedaju, neka pitaju što ih god volja i dobiju odgovore na pitanja“, a nakon toga će Bandić ponovno uputiti prijedlog novog ugovora na Skupštinu u studenome.

Pitanje je, međutim, hoće li se zastupnici imati oko čega izjašnjavati, jer iz izvora bliskih Davoru Šukeru stigla je informacija da će Hrvatski nogometni savez odustati od svake gradnje bilo čega na atraktivnom gradskom dobru! Do zaključenja broja iz HNS-a nismo dobili ni potvrdu ni dematij dramatičnoga preokreta i izlaska „nogometaša“ iz posla s Gradom. Prema Ugovoru, ako HNS ne izvrši obvezu izgradnje u ugovorenim rokovima, Grad ima pravo jednostrano raskinuti ugovor bez obveze plaćanja bilo kakve naknade za izvedene radove, naknadu štete ili na drugi način uložena sredstva.

Ako HNS odustaje od gradnje kampa na Sveticama, znači li to da diže ruke i od gradnje reprezentativnog kampa negdje drugdje? Nemali novac HNS je već potrošio na arhitektonsko rješenje te dobivanje sve moguće dokumentacije za gradnju, čini se, Potemkinova sela na Sveticama. Nepoznato je koliki su dio Uefina budžeta za kamp pojela dosadašnja HNS-ova ulaganja, jednako kao što je nepoznato ima li HNS ikakvu ideju kako oplemeniti namjenski novac iz kuće europskoga nogometa.

Mi imamo vrlo konstruktivan, zapravo odličan prijedlog: gospodo iz HNS-a, pa vi već imate gotov cakum-pakum nogometni kamp u širem središtu Zagreba. Između Prisavlja i Savskoga nasipa, u Veslačkoj ulici, gdje si je i klub, NK Zagreb, i polivalentni, reprezentativni nogometni kamp, Zagrebello, prisvojio Bandićev dugogodišnji intimus i partner u nekim poslovnim kombinacijama, Dražen Medić. Pa kako je NK Zagreb de facto već odavno propao, stropoštao se pod Medićevom strahovladom najprije u Drugu, pa evo i u Treću ligu, gdje ima autsajdersku ulogu, s kakvim bi to argumentima jedan klub u rasulu polagao pravo biti korisnikom biser kampa poput Zagrebella!

Pa, eto, gospodo iz HNS-a, ali i iz Grada, deložirajte Medića iz Veslačke i smjestite ga, ako baš negdje morate, u okruženje primjereno njegovim sportskim i rezultatskim dosezima. A Zagrebello možete, ne nužno, preimovati u Crobello i dati ga u zakup i na upravljanje HNS-u. Kamp u Veslačkoj ulici, čiju je izgradnju Grad platio oko 70 milijuna kuna i godinama plaća nemale troškove održavanja, dakle Zagrebello i više nego zadovoljava svojim sadržajem i komforom potrebe svih hrvatskih nogometnih reprezentacija, pa i one najvažnije A momčadi.

Osim četiri nogometna igrališta, dva s pravom, dva s umjetnom travom, krasne polivalentne dvorane, bazena, saune, teretane, Zagrebello ima i 20-ak apartmana visoke razine, vlastitu kuhinju, restoran i kafić. U ugostiteljskom smislu reprezentacija bi imala sve što i u hotelu As, a u sportskom smislu puno više nego u Asu.

Novac koji bi HNS uplatio Gradu za koncesiju na Zagrebello, Bandić i ekipa morali bi reinvestirati u obnovu poharanog sportsko rekreacijskog centra na Sveticama, na radost atletičara, tenisača i građana. Vukovi bi bili siti, a sve koze na broju. Jedino bi Dražen Medić sa „svojim stadom“ ostao bez „pašnjaka“. No, drugo nije ni zaslužio!

Osim toga, Grad je prije nekoliko dana raskinuo s NK Zagrebom ugovor o koncesiji na stadion u Kranjčevićevoj, jer Medićev klub nije bio kadar, ni uz svu gradsku pomoć, plaćati režije i troškove održavanja. Ne znamo što bi to priječilo Grad da preuzme od Medića tj. NK Zagreb i svoj, gradski, nogometni kamp, te ključeve uruči Hrvatskom nogometnom savezu! Uz „nešto za nešto“…

Loading...