Stolovanje Josipa Galinca Industrogradnjom postalo je eklatantni primjer najvećeg urušavanja neke tvrtke u Hrvatskoj i uništavanja hrvatskoga gospodarstva u kojem se šteta može mjeriti u milijardama kuna i tisućama izgubljenih radnih mjesta. Galinčevo dugogodišnje štetočinsko i devastirajuće djelovanje pravi je odraz i kriminalnog stanja u našem pravosuđu
Afera Agrokor, ili čišćenje Todorićevih štala, bit će, kazuje premijer Andrej Plenković, revizija proteklih 25 godina hrvatske tranzicije. Svi smo sve znali i sada priznajemo da smo svi sve znali, nadovezao se guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić. Dvadeset i pet godina svi smo svjedočili sljubljenosti Todorićeva Agrokora i države, odnosno sljubljenosti politike i ekonomije, svjedočili smo rođačkom kapitalizmu čije će posljedice u finalu snositi, odnosno platiti u većem dijelu hrvatski građani.
Jednako tako puno se zna, umnogome manje nego o velikom Todoriću, ali dovoljno, o kontroverznom poduzetniku Josipu Galincu, koji je u debeloj sjeni velikih igrača, a uz blagoslove svih politika, i lijevih i desnih, i crvenih i žutih, i uz pogodovanje pojedinaca iz pravosuđa, prije desetak godina, mešetareći dionicama i pritom protupravno koristeći povlaštene informacije, prvo neprijateljski preuzeo Industrogradnju, nekoć najvećeg građevinskog diva u jugoistočnoj Europi, a onda ju temeljito uništio! Suspektno i kriminalno djelovanje Josipa Galinca i dalje službeno ostaje ispod radara Državnog odvjetništva i istražnih organa, premda su ladice u DORH-u pune kaznenih prijava i optužujuće dokumentacije protiv Galinca, no očito još nema političke volje da se započne s njegovim kaznenim progonom. Mnogi se, dakle, i dalje prave da ništa ne znaju, ne vide i ne čuju, kao što su se do jučer pravili slijepi i gluhi kada su u pitanju bili Todorići.
U međuvremenu stolovanje Josipa Galinca Industrogradnjom postalo je eklatantni primjer najvećeg urušavanja neke tvrtke u Hrvatskoj i uništavanja hrvatskoga gospodarstva u kojem se šteta može mjeriti u milijardama kuna i tisućama izgubljenih radnih mjesta. Galinčevo dugogodišnje štetočinsko i devastirajuće djelovanje pravi je odraz i kriminalnog stanja u našem pravosuđu te zloporaba u gospodarskom poslovanju koje se provode unutar kriminalno loših zakonskih okvira. A tko je pisao loše zakone koji pogoduju kriminalnom poslovanju i pljačkanju narodne imovine – zna se. Političke garniture koje su se smjenjivale na vlasti, više HDZ-ova, a manje SDP-ova.
Kad je 2006. postao većinski vlasnik Industrogradnje, ta je tvrtka imala poslova za 20 do 30 milijuna eura godišnje, imala je više od 2000 zaposlenih, a danas Galinec ima ukupno četiri zaposlena čovjeka u 50-ak svojih poslovnih subjekata! Ej, četiri!!! Vrijednost imovine Industrogradnje bila je viša od milijardu kuna, a mjerila se, među ostalim, sa 150 do 200 objekata u Hrvatskoj.
Patološki prevarant
Da preuzme Industrogradnju Galincu je najviše i najkonkretnije pomogao njegov negdašnji negdašnji prijatelj i partner Sandi Šola, čija je obitelj stolovala kasnije upropaštenom Karlovačkom bankom. Šolina je banka Galincu odobrila kredit od 240 milijuna kuna, koji je dijelom anuliran tako da je Industrogradnja ostala bez 25.000 četvornih metara vrijednog građevinskog zemljišta gotovo uz samo more, u Ičičima. Tim kapitalom Galinec je sa svojim partnerima iz brokerskoga miljea preuzimao dionice Industrogradnje. Iako je bio Industrogradnjin broker, Galinec dionice nije kupovao za tvrtku nego za sebe.
U svojoj galopirajućoj devastaciji svega vrijednog što je Industrogradnja nekad posjedovala, on se izravno i neizravno povezao s utjecajnim političarima najšireg spektra, od Stjepana Mesića, Ive Sanadera, Zorana Milanovića, njihovih ministara financija Ivana Šukera, Slavka Linića i Borisa Lalovca, a posebno je bio skopčan s Radovanom Fuchsom, ministrom obrazovanja u Sanaderovoj Vladi, jer je s Fuchsovim sinom Rikardom godinama poslovno i financijski blisko surađivao. Upleten je u poslovene kombinacije i s istaknutim HDZ-ovcem Milijanom Brkićem, čijoj je ženi osigurao poslovni prostor u zagrebačkom naselju Špansko.
Po razmjerima afera i dubioza koje vuče za sobom, i koje DORH i Uskokovi istražitelji tek trebaju rasvijetliti, mogli bismo ga nazvati malim Todorićem. No, to bi za Galinca bio kompliment. Jer, Todorić je ipak stvarao, gradio, zapošljavao i plaćao svoje ljude, a kuda god je Galinec zagazio ostavio je pustoš, u njegovih 11 godina Industrogradnja ne da nije ništa izgradila, nego nije pomakla ni jednu ciglu. U međuvremenu je potjerao sve do jednoga radnika, rasprodao svu građevinsku tehniku, kamione, bagere, strojeve, počistio račune i prisvojio veliki dio imovine. Osim toga Industrogradnja je imala i broje sudske sporove i naplate potraživanja, ne zna se kamo je sav taj novac nestao, a radi se o milijunima, desecima milijuna kuna!
Godinama živi i djeluje na rubu da ga se procesuira, ali kao lički medvjed bio je zaštićen u vrijeme dok je glavni državni odvjetnik bio Mladen Bajić. Gotovo da nije bilo dana da Galinec nije pohodio u Bajićevu kancelariju. Ljudi koji ga
poznaju kažu da nema uobičajene ljudske strasti za, recimo, ženama, ili automobilima, sportom, bilo čime, ni potrebe za javnim razmetanjem, ali ima patološku potrebu da nekog, tj. svakog prevari. „On je u ekstazi kad nekog zajebe“, govori nam čovjek koji godinama već ima pravnih peripetija s Galincem, pa nastavlja:
„Čujte, pa on ima 52 ili 53 žiro računa, teško je to pratiti, a povezan je, evo piše u Sudskom registru, sa 55 različitih poslovnih subjekata, od kojih je većina aktivna. Putem svojih brojih firmi on provodi i pokriva sve malverzacije i svoju imovinsku korist. U cijelosti je pokriven na trgovačkim sudovima, premda sad bježi od zagrebačkog, pa sve seli u Varaždin. Svi mu stalno pogoduju premda je izbjegavao obveze prema radnicima, dok je radnike imao, dok ih sve nije rastjerao u Njemačku, Skandinaviju i Irsku. Godinama uz blagoslov sudstva izbjegava platiti vjerovnike i obaveze prema državi. Pa ipak, ta mu država i dalje ide niz dlaku.“
Galinčeva je Industrogradnja konstantno u blokadi žiro računa od 2007. godine. Blokada je prekinuta samo za vrijeme predstečajne nagodbe koja je izglasana na temelju fiktivnih tražbina. Odmah po završetku predstečajne nagodbe blokada je nastavljena te su pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođeni deseci stečajnih postupaka zbog neisplaćenih plaća radnicima. Da bi se eskivirali ti brojni stečajni postupci, tvrtka u vlasništvu Josipa Galinca Cipela broj 42 d.o.o. (i imenom firme se sprda sa svima) osniva u Varaždinu firmu ISTO d.d. s kapitalom od 200.000 kuna te joj pripaja Industrogradnju d.d., koja se sad zove Industrogradnja grupa d.d., s kapitalom većim od 550 milijuna kuna. Sve se to događa tijekom ove godine, a sve to radi kako bi izbjegao stečajeve. Cilj je, naravno, izigravanje vjerovnika i izbjegavanje nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu.
ISTO d.d. odmah ulazi u blokadu žiro računa. Josip Galinec i njegova ekipa sada dijele ISTO d.d. na Industrogradnju d.d. s novim OIB-om i sjedištem u Varaždinu, te ISTO grupu d.d. Opet da bi se izigrali vjerovnici koji imaju potraživanja prema tvrtki ISTO d.d. I što se događa? ISTO d.d. ostaje blokiran, a Galinec i njegovi partneri u toj tvrtki ostavljaju radnike i vjerovnike. Bez ičega!
Galinec za ISTO d.d. podnosi prijedlog za predstečajnu nagodbu, što mu Trgovački sud u Varaždinu odbija, a Visoki trgovački sud RH potvrđuje odbijanje. Tako da sada pred Trgovačkim sudom u Varaždinu egzistiraju tri prijedloga za stečaj ISTO d.d. po kojima bi stečaj trebao biti otvoren ukoliko će pravosuđe raditi u zakonskim rokovima.
E, sad, kako je nestala imovina Industrogradnje, točnije kako se priprema daljnji nestanak imovine Industrogradnje?
Pravosuđe mu pogoduje
Najsjajniji je primjer predstečajna nagodba nad tvrtkom Industrogradnja grupa d.d., ona je zaključena 2014. godine, što znači da su njome trebale biti obuhvaćene sve obveze prema radnicima i očišćeni vjerovnici. Iznenada tvrtka Mostborn iz Londona, čiji su osnivači čitav niz tvrtki kćeri Mostborna u likvidaciji, osniva u Zagrebu 14. kolovoza 2014. tvrtku Mostborn Limited d.o.o. Novoosnovana firma nema zaposlenih, nema telefona, stolova, nema ni promet. Ništa. I takvoj tvrtki Industrogradnja 19. kolovoza 2014. izdaje 150 milijuna kuna zadužnica koje Mostborn Limited d.o.o. idući dan predaje na uplatu na Općinski sud u Puli, odnosno na ovrhu Industrogradnjina hotela Croatia u Dugoj uvali. Već 4. rujna 2014. Općinski sud u Puli donosi rješenje o ovrsi nad hotelom Croatia koje postaje pravovaljano, jer se Industrogradnja ne žali. Pa zašto bi se, pobogu, žalila kad je Galinec odigrao kombinaciju i uz pomoć svojih londonskih partnera izvukao iz vlasničkog portfelja Industrogradnje nekoć njezin kapitalni objekt na istarskoj rivijeri. Hotel propada, nema pošteni restoran, pošteni kafić, tamošnjim ljudima upropaštavaju se turističke sezone, hotel je sveden, jednom riječju, na ruinu!
Ili, drugi primjer otimanja imovine. Nad tvrtkom Industrogradnja nekretnine d.o.o. u vlasništvu Industrogradnja grupe d.d., sa kapitalom od 250 milijuna kuna, vodi se stečajni postupak od početka 2015. Stečajni je postupak dva puta otvaran i dva puta ukidan rješenjima Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, te je novo ročište zakazano za ovaj petak, 20. listopada. Inače, stečajni postupak je po zakonu hitan i mora biti okončan u roku od 60 dana, a ovaj nad jednom od Galinčevih fantomskih tvrtki vodi se duže od dvije godine. Iz vrlo jednostavnog razloga: pravosuđe ne radi svoj posao, nego pogoduje Galincu iz samo njima u pravosuđu znanih razloga.
Dan prije prvog otvaranja stečajnog postupka u tom predmetu Industrogradnja nekretnine d.o.o. prenose nekretninu vrijednu pet milijuna eura na tvrtku Industrogradnja usluge d.o.o. bez konkretne naplate, dakle bez kune naknade. A tvrtka Industrogradnja usluge d.o.o. u vlasništvu je Industrogradnja nekretnina d.o.o. Nakon obavljene transakcije s vrijednom nekretninom, tvrtka Industrogradnja nekretnine d.o.o. prodaje svoju tvrtku kćer Industrogradnja usluge d.o.o. tvrtki Projekt nekretnine d.o.o. koja je pak u vlasništvu tvrtke To One d.o.o., a ta je opet u vlasništvu To One grupe d.o.o. Svim je tim tvrtkama zajedničko da im je direktor ili bivši vlasnik – Josip Galinec! Vrhunac je da dok cijela ova operacija traje, vlasnik To One grupe je u tom trenutku već pokojni Ivan Pavelić, a direktor je, jasno, Josip Galinec. Nakon svega se tvrtka Industrogradnja usluge d.o.o. pripaja na tvrtku Kaštanjer Istra d.o.o., čiji je vlasnik tvrtka ISTO d.d., a njezin je direktor – čik pogodi – Josip Galinec.
To su samo dva primjera Galinčevog modusa operandi. Bezbroj je Galinčevih rukavaca koji se račvaju na stotine strana, a sve s ciljem da sva nekretninska imovina Industrogradnje „putuje“ preko firmi koje uglavnom imaju blokirane račune da bi se izbjegle obaveze prema vjerovnicima, među kojima su negdašnji radnici Industrogradnje i Republika Hrvatske. Dakle, cilj je Josipa Galinca dočepati se sve vrijedne imovine, a radnicima i državi dati frišku figu.
Uživa podršku radnika
„Da je umjesto Galinca na čelo Industrogradnje došao normalan poslovni čovjek mogao ju je spasiti iz imovine i svih budućih poslova. Pa svojedobno su u Rusiji čelnicima Industrogradnje rekli ‘koliko godišnje možete raditi, toliko ćemo vam poslova dati’! Industrogradnja je trebala graditi 14 hotela za Olimpijske igre u Sočiju, no naravno da Galinec nije učinio ništa, samo je osnivao firme i prebacivao imovinu. Njegova je najizraženija karakterna crta da sadistički uživa kad ponizi radnika i uruči mi otkaz.
Industrogradnja je imala sjajnu reputaciju u svijetu, radila je posvuda, a otvarala je vrata posvuda i ostalim našim građevinskim firmama, a danas od nje nije ostala ni sjena od sjene“, govori nam naš sugovornik koji se pita kako se nositi s nekim tko, kao donedavno Todorić, uživa zaštitu sustava, politike i pravosuđa. Ipak, apelira na institucije pravne države da zaustave Galinca u otimanju Industrogradnjine imovine.
„Znate, toliko njih oko Galinca ima putra na glavi da su u opasnosti, jer ako se prokaže on, prokazat će se možda i njih. Recimo, kad je Milanovićeva Vlada preuzimala na ime Industrogradnjina duga njezin poslovni neboder na Savskoj cesti, višestruko ga je preplatila! Sanaderova afera Planinska je mila majka za to. Milanovićeva je Vlada uzela neboder kao kompenzaciju za porezni dug prema državi. Neboder je uzet pod račun od 120 milijuna kuna duga, premda neki kažu da ne vrijedi ni 40 milijuna kuna. I ne samo to, država je još iz proračunske pričuve isplatila Industrogradnji više od 9 milijuna kuna za uređenje nebodera, a na tim je poslovima projektant, izvođač i kontrolor bio Galinec, što je zakonski nedopustivo“, kaže nam naš sugovornik iz građevinskoga miljea.
U priči oko Industrogradnjina neobdera najbolje se oslikava Galinčeva dobra suradnja i s lijevima i desnima: SDP-ova Vlada je višestruko preplatila njegov neboder, a Tihomir Orešković, premijer HDZ-ove Vlade, potpisao je rješenje o odobrenju 9.633.398 kuna Galinčevoj tvrtki Industrogradnja grupa d.d. na ime troškova za uređenje njegove bivše poslovne zgrade na Savskoj cesti, gdje je pak SDP-ova vlada smjestila Ministarstvo branitelja te Ministarstvo socijalne politike i mladih.
Htio je Galinac svojedobno i u Crnoj Gori početi sa svojim preuzimanjem njihovih tvrtki, ali su ga potjerali. Postoji i video na You Tube kanalu: došao u Željezaru u Nikšiću da bi im prodavao svoje fore, prišao mu je predsjednik tamošnjega sindikata i rekao mu: „Imate pet minuta vremena da napustite Crnu Goru!“
Ima li netko u ovoj državi hrabrosti kazati mu: „Slušaj, imaš pet minuta da napustiš Industrogradnju!“