Kako je zamjenica novog Agrokorovog povjerenika prala novac za Josipa Galinca!

0
9197
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Svi koji su godinama bili poslovno vezani uz nekoć našeg najvećeg građevinskog diva Industrogradnju, te potražuju dugovanja i pravdu za sebe, ali i kaznu za Josipa Galinca, strahuju da Visoki trgovački sud neće potvrditi rješenje o stečajnom postupku nad dužnikom ISTO d.d., kojeg je Trgovački sud u Varaždinu otvorio 21. prosinca 2017. godine. Jer, kad god je Industrogradnja u pitanju, ni jedno rješenje nižih instanci o otvaranju stečajeva ne preživi Visoki trgovački sud, znan i kao leglo korupcije!

Ako itko u Hrvatskoj, od takozvanih vrlih gospodarstvenika, zaslužuje da bude u zatvoru, onda je to Josip Galinec pod čijim je sad već 12-godišnjim upravljanjem Industrogradnja, nekoć najveći građevinski div u jugoistočnoj Europi, postala eklatantni primjer najvećeg urušavanja neke tvrtke u Hrvatskoj, te uništavanja hrvatskoga gospodarstva u kojem se šteta može mjeriti u milijardama kuna i tisućama izgubljenih radnih mjesta.

Galinčevo dugogodišnje štetočinsko i devastirajuće djelovanje pravi je odraz i kriminalnog stanja u našem pravosuđu, u konkretnom slučaju na trgovačkim sudovima, te Visokom trgovačkom sudu, znanima i kao legla korupcije! Upravo zato svi oni koji su godinama bili poslovno vezani uz Industrogradnju, te potražuju pravdu za sebe, ali i kaznu za Galinca, strahuju da Visoki trgovački sud neće potvrditi rješenje o stečajnom postupku nad dužnikom ISTO d.d., kojeg je Trgovački sud u Varaždinu otvorio, pred kraj prošle godine, točnije 21. prosinca 2017. godine. Jer, kad god je Industrogradnja u pitanju, ni jedno rješenje nižih instanci o otvaranju stečajeva, ne preživi Visoki trgovački sud!

E, sad, što je to ISTO d.d. i kakve ima veze s Industrogradnjom koju je Josip Galinec krajnje suspektno preuzeo 2006. sa 2600 radnika, pa u međuvremenu uništio kompletan core business, ugasio sve izvozne poslove, napustio sva inozemna tržišta, otpustio praktički sve zaposlene, pa taj negdašnji poslovni gigant danas broji slovom i brojkom četrnaest (14!!!) radnika? Da bismo došli do ISTO d.d. moramo se vratiti u prošlost i pokušati na što jednostavnije objasniti skandalozan Galinčev modus operandi i još skandaloznije, zapravo besramno nereagiranje pravosuđa, koje je poduzetniku šarlatanu i prevarantu dopustilo da razmrvi i devastira nekoć građevinski ponos Hrvatske s poslovima po cijelome svijetu i imovinom vrijednom više od milijardu kuna, te uništi stotine ljudskih sudbina.

Izbjegavanje nadležnosti Trgovačkog suda

Loading...

Galinčeva je Industrogradnja konstantno u blokadi žiro računa od 2007. godine. Blokada je prekinuta samo za vrijeme predstečajne nagodbe koja je izglasana na temelju fiktivnih tražbina. Odmah po završetku predstečajne nagodbe, blokada je nastavljena, te su pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođeni deseci stečajnih postupaka zbog neisplaćenih plaća radnicima. Da bi se eskivirali ti brojni stečajni postupci, tvrtka u vlasništvu Josipa Galinca, Cipela broj 42 d.o.o., osniva u Varaždinu firmu ISTO d.d. s kapitalom od 200.000 kuna, te joj pripaja Industrogradnju d.d., koja se sad zove Industrogradnja grupa d.d., s kapitalom većim od 550 milijuna kuna. Sve se to događa tijekom 2017. godine, a sve to radi kako bi izbjegao stečajeve. Cilj je, naravno, izigravanje vjerovnika i izbjegavanje nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu.

Zanimljivo je da je u to vrijeme direktorica Galinčeve tvrtke Cipela broj 42 d.o.o., bila Irena Weber, današnja zamjenica novog izvanrednog Vladina povjerenika Agrokora. Ljudi iz njihova okruženja u to vrijeme, govore da je ideja za, u najmanju ruku neobičan naziv tvrtke Cipela broj 42, proizašla iz činjenice da gospođa Weber nosi cipele broj 42 i ručno ih godinama daje izrađivati u postolarskoj radnji Igrec u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. E, sad takvo „zajedničko djelovanje“ moglo bi nešto govoriti i o bliskosti Galinca i Irene Weber, što potvrđuju i naši sugovornici i kažu nam da su gotovo svaki drugi dan njih dvoje izlazili na večere.

Već sama činjenica da je u jednom razdoblju bila u operativnom dijelu Galinčevih protupravnih akrobacija, Irenu Weber na neki način kontaminira. No, Plenković i njegovi suradnici sigurno su bolje upoznati s Weberičinim poslovnim životopisom nego mi, pa što drugo, nego zaključiti da im više odgovaraju kontaminirane, nego zdrave snage na trenutno najvažnijem poslu u državi.

No, vratimo se srži naše priče… ISTO d.d. ubrzo po osnivanju ulazi u blokadu žiro računa. Josip Galinec i njegova ekipa tada dijele ISTO d.d. na Industrogradnju d.d. s novim OIB-om i sjedištem u Varaždinu, te ISTO grupu d.d.. Opet, da bi se izigrali vjerovnici koji imaju potraživanja prema tvrtki ISTO d.d.. I što se događa? ISTO d.d. ostaje blokiran, a Galinec i njegovi partneri u toj tvrtki ostavljaju radnike i vjerovnike. Bez ičega! Svu vrijednu imovinu Galinec je prebacio na ISTO grupu d.d. Međutim, prebačenu imovinu nije još uspio proknjižiti pa bi, ukoliko Visoki trgovački sud potvrdi odluku o pokretanju stečaja nad tvrtkom ISTO d.d., sva vrijedna imovina Industrogradnje ušla u stečajnu masu, te bi se radnici, vjerovnici i država mogli makar dijelom namiriti.

Država je već odavno trebala reagirati

„Bojimo se da vuk opet ne pojede magare. Galinec je, jasno, podnio formalnu žalbu na rješenje o otvaranju stečaja, ali mnogo su jači njegovi neformalni kanali, osobito na najkorumpiranijem Visokom trgovačkom sudu. Galincu je, naravno, u interesu da izbjegne stečaj, jer će, ne samo ostati bez svega, nego će biti razotkrivene sve njegove protuzakonite akcije i izigravanje pravosuđa. Iako se, zapravo, o njegovom protupravnom djelovanju sve zna duže od desetljeća, pa je najodgovornije u njegovom slučaju hrvatsko pravosuđe, a svoju odgovornost snosi i nesposoban represivni aparat“, kaže nam naš sugovornik, temeljito upoznat sa svim Galinčevim muljažama i nedopustivim propustom pravne države da ga spriječi, goni i kazni.

U slučaju njegova gospodarenja Industrogradnjom, država je već odavno trebala reagirati. On nema zaposlenih, on nema poslovnih aktivnosti, u višegodišnjim je blokadama. Pa svrha stečaja je da se proda imovina i namire vjerovnici. Umjesto da se provode zakoni, a u ovom segmentu mi imamo fantastične zakone, Josipu Galincu je, očito s dobrim razlogom i pod političkim pokroviteljstvom i SDP-ove i HDZ-ove vlade, dopušteno da Industrogradnju izmrcvari do neprepoznatljivosti, da ju mrvi, prekraja, spaja i pripaja društva unutar krovnog društva. Bezbroj je Galinčevih rukavaca koji se račvaju na stotine strana, a sve sa ciljem da sva nekretninska imovina Industrogradnje „putuje“ preko firmi koje uglavnom imaju blokirane račune, da bi se izbjegle obaveze prema vjerovnicima što se mjere u desecima, vjerojatnije u stotinama milijuna kuna.

„Što nama znači da se Galinca procesuira nakon 10 godina i da na kraju završi u zatvoru, a u međuvremenu je nekoć respektabilna tvrtka spržena, a ljudi su uništeni. Nažalost, sudovi su zakazali učiniti što su morali, pa je, eto, on uspio pokazati svojim primjerom mnogima kako se mogu izigrati i pravosuđe i vjerovnici, pripajanjem i gašenjem firmi. Danas se mnogi služe upravo Galinčevim modelom poslovanja“, kaže nam naš sugovornik, također jedan od Galinčevih vjerovnika.

Bajić i dalje vuče iz sjene sve konce?

Prije nekoliko mjeseci naš je tjednik 7Dnevno pisao opširno kako je devastirana i propadala Industrogradnja otkako ju je 2006. preuzeo Josip Galinec, ali priču o Galincu i njegovu kriminalu treba servirati hrvatskom pravosuđu za doručak, ručak i večeru! Tim više, što je javna tajna da brojne kaznene prijave protiv njega za sve nezakonite radnje otuđenja imovine, šeću iz ladice u ladicu, ali nema nikakve pravosudne reakcije. Pisali smo tada da je Galinčev prvi zaštitnik godinama bio, tada glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, u čiji je ured zalazio gotovo svakodnevno. Pa, ako je istina ono što kuloari bruje, da je Bajićev nasljednik Dinko Cvitan samo figura, a da su na svim ključnim mjestima ostali Bajićevi ljudi i da Bajić i dalje vuče iz sjene sve konce, onda je i jasnije zašto je Josip Galinac i dalje izuzet od svakog kaznenog progona…

Nevjerojatna je, ali istinita priča da je Galinec 2003. godine s Industrogradnjom d.d. sklopio ugovor o savjetovanju dioničara i vođenju knjiga dioničara za naknadu od 4000 kuna mjesečno. Da, dobro ste pročitali, četiri tisuće kuna. No, već 2006. Galinec preuzima Industrogradnju kao najveći dioničar i stvarni vlasnik!? Kako je to bilo moguće, znaju jedino Galinec i mali broj ljudi oko njega koji su mu pomogli u preuzimanju tvrtke, oko čega već godinama vlada omerta.

Prevareni i radnici i vjerovnici

Posve je neusporedivo što je Galinec 2006. preuzeo, a što ostavlja devastiranoj tvrtki danas. Tri činjenice karakteriziraju Industrogradnjin poslovni slom u posljednjih 12 godina:

  1. Kontinuirano provođenje stečajeva nad proizvodnim dijelovima tvrtke

Stečajevi proizvodnih društava rađeni su sustavno iz godine u godinu. Naime, vlasnik imovine i osnovnih sredstava bilo je krovno dioničko društvo Industrogradnja d.d. Krovno je društvo proizvodnim društvima (d.o.o.-ima) iznajmljivalo osnovna sredstva, proizvodna su društva gurana u stečajeve, pa se tako krovno društvo rješavalo dugova i troškova, a zadržavalo je imovinu.

Stečajevima proizvodnih društava s ograničenom odgovornošću, radnici ostaju bez posla i mogućnosti da naplate svoje zarađene, zaostale plaće koje nisu primili, neki i više od 20 mjeseci! Dobavljači ostaju bez mogućnosti naplate svojih potraživanja. I radnici i vjerovnici su prevareni i neisplaćeni, a imovina neokrnjena ostaje u vlasništvu društva Industrogradnja d.d. Takvim postupanjem, Galinec je 2600 zaposlenih koje je preuzeo 2006., sveo na nevjerojatnih 14 u 2017. godini!

Samo stečajem proizvodne tvrtke Operativa zapad d.o.o., bez posla je ostalo 327 radnika! Njihova potraživanja s osnova neisplaćenih plaća su veća od 40 milijuna kuna, dok su potraživanja vjerovnika u stečaju iznosila više od 30 milijuna kuna.

2. Stalne statusne promjene – pripajanja i spajanja društava u okviru Industrogradnje d.d.

Svrha stalnih statusnih promjena bila je da se onemogući usporedba poslovnih rezultata iz vremena kada je društvo preuzeo Josip Galinec s razdobljem nakon toga i svih njegovih svinjarija. Uz to, te statusne promjene imale su još jedan važan cilj, a to je onemogućavanje stečaja krovnog društva zbog prezaduženosti i nelikvidnosti.

Naime, unutar Industrogradnje d.d. stalno su osnivana društva s ograničenom odgovornošću, te su s njima spajana postojeća nelikvidna i prezadužena društva koja su već egzistirala unutar Industrogradnje. Rezultat takvih spajanja bio je brisanje nelikvidnog društva iz sudskog registra. Takvim pripajanjem nestaje OIB nelikvidnog društva u Poreznoj upravi i onemogućava se naplata poreza od tvrtke koja je brisana iz sudskog registra. Na pripojeno bi se društvo, istina, trebale prenijeti obveze dotadašnjeg društva koje je brisano, ali dok to Porezna uprava i institucije utvrde, novoosnovano društvo se pripaja sljedećem novoosnovanom društvu. Na taj je način Galinec vukao za nos institucije sustava i kupovao vrijeme za izbjegavanje mogućeg stečaja krovnog društva.

Članak stečajnog zakona kojim je propisano da trgovačko društvo nakon 60 dana nelikvidnosti mora objaviti stečaj, ovakvim statusnim promjenama postaje neprimjenjiv. Kontinuiranim statusnim promjenama Galinec je toliko zamrsio novčane tijekove i tijekove pravnih sljedništva tvrtki da se i Porezna uprava RH i njezine ispostave muče s izračunom, koliko koje aktivno društvo Industrogradnje d.d. duguje državi. Osim toga, nitko ne može razmrsiti na koje je društvo koja imovina prenesena. Niti dobavljači, kooperanti i poslovni partneri ne mogu utvrditi od kojeg aktivnog Industrogradnjina društva imaju potraživanja.

Galinec je isprepleo poslovanje do apsurda, pa je predsjednik Uprave Fine u Zagrebu zatražio pomoć Pravnog fakulteta u Zagrebu ne bi li pokušali raščistiti stanje. U svim tim statusnim muljažama više se ne snalazi ni sam veliki gazda. Dokaz tome je činjenica da je Josip Galinec u Središnjem klirinškom društvu ostavio upisane dionice na tvrtki koja je izbrisana iz sudskog registra! Tako već izvjesno vrijeme Industrogradnja d.d. posluje kao dioničko društvo bez dionica i dioničara, što je još jedan apsurd bez presedana!

  1. Stalna devastacija tvrtke Industrogradnja d.d.

Razmjeri devastacije Industrogradnje očiti su iz nekoliko frapantnih podataka:

  1. Sva proizvodna društva iz core businessa su ugašena. Ugašena je stolarija, bravarija, betonara, građevinska mehanizacija, građevinska operativa itd.
  2. Svi izvozni poslovi su ugašeni.
  3. Sva inozemna tržišta su napuštena.
  4. Praktično, svi zaposleni su otpušteni.
  5. Imovina je desetkovana, a golema imovina Industrogradnje d.d. je posljednjih godina dijelom rasprodana, dijelom izgubljena zbog nebrige, dijelom napuštena zbog lošeg održavanja, a dijelom je pokradena.

Ono što je ostalo od imovine najvećim je dijelom opterećeno hipotekama banaka, države, dobavljača i ostalih vjerovnika.

Zaključno, konačni rezultat Galinčeva gospodarenja Industrogradnjom d.d su uništene mnogobrojne ljudske sudbine radnika koji su ostali bez posla i plaća što ih nisu dobivali i po 20 mjeseci, uništene su brojne obitelji otpuštenih radnika i uništene su mnogobrojne tvrtke kooperanata, poslovnih partnera, dobavljača i ostalih vjerovnika Industrogradnje.

Što na kraju preostaje? Preostaje pokušati spasiti što se još spasiti može! Bivši radnici i svi nenaplaćeni oštećeni se nadaju da će se od preostale imovine djelomično naplatiti od ISTO d.d. u stečaju, potvrdi li stečaj idućih dana Visoki trgovački sud. Svi oni stečaj iščekuju kao spas.

Odgovorni u institucijama koji poznaju situaciju, isto tako očekuju stečaj kao novi početak i priliku da se preostalu imovinu Industrogradnje proda i aktivira novi vlasnik, da se ljudi ponovno zaposle, te da svi od novog početka imaju koristi.