Možda bi na to pitanje najtočniji odgovor mogli dati Anđelko Jeličić, bivši vanjski suradnik HEP-a, Tomislav Ćorić bivši predsjednik Uprave te državne tvrtke i Ivan Matasić član Uprave HEP-a. Naime, dvojac Šerić i Matasić su, po tvrdnjama naših sugovornika, potpisali ugovor s Jeličićem kao vanjskim suradnikom HEP-a za nula kuna. Pitaju se zbog čega? Navodno, taj ugovor je potpisan nekako u isto vrijeme kada su gospoda Šerić i Matasić prelazili srpsku granicu idući na 'hodočašće' Vuku Hamoviću, srpskom trgovcu strujom i sinu general- pukovnik JNA Rade Hamovića. Je li o tim putešestvijama išta znao gospodin Jeličić i kakve je sve poslove tamo dogovarao spomenuti dvojac Šerić i Matasić bilo bi zanimljivo doznati.
Ovih dana u našu redakciju je stigla zanimljiva priča nekolicine bivših djelatnika HEP-a koji su nam iscrpno obrazlagali kako se za nula kuna može ući u poslovne tajne te moćne državne tvrtke, te kako se može, na različite načine trgovati, manipulirati i ucjenjivati njima. Naime, oni su se u toj priči dotaknuli nekih sadašnjih ali i nekih bivših visokopozicioniranih djelatnika HEP-a, koji su na ovaj ili onaj način povezani s bivšim vanjskim suradnikom te tvrtke Anđelkom Jeličićem. Inače, dotični gospodin se kao vanjski suradnik HEP-a, predstavlja kao najbolji poznavatelj gospodarsko političkih kretanja u toj državnoj tvrtki i kao stručnjak koji izvrsno vlada tom složenom materijom.
No, nakon što mu nova uprava HEP-a nije produžila ugovor gospodin Jeličić je postao i glavni ‘vanjski’ dojavljivač svih nepravilnosti u toj državnoj tvrtci medijima, političarima i DORH-u. Tako spomenuti gospodin već duže vrijeme upozorava političke moćnike za paradokse koji se događaju u toj firmi, kojoj prijeti, kako on u bezbrojnim obraćanjima medijima i nadležnim tijelima tvrdi, u najmanju ruku maglovita, odnosno upitna i velom tajni prekrivena budućnost. S brojnim, kako kaže, manifetlucima koji su se provodili u HEP-u Anđelko Jeličić upozoravao je ministre, saborske zastupnike, na desetke dopisa poslao je na adrese političkih i gospodarskih moćnika a sve kako bi upozorio na (ne)stvarnost zbivanja u HEP-u.
Tako je bivšeg ministra gospodarstva Tomislava Panenića upoznao sa zbivanjima u HEP-u, uputivši mu i kritike što nije poduzeo energične mjere kao predsjednik Skupštine HEP-a i predložio na Vladi da se promijeni Nadzorni odbor HEP-a čiji je i današnji predsjednik Nikola Bruketa kojeg je postavio Zoran Milanović. I u svemu tome ne bi bilo ništa zagonetno ni neobično i bilo bi za svaku pohvalu, da izvori iz HEP-a ne kažu kako spomenuti gospodin Jeličić, koji se predstavlja najvećim pravednikom među običnim smrtnicima, nema jedan ‘krimen’ zbog čega se nad svim što radi i poduzima nalazi veliki upitnik.
Koje je to škole završio gospodin Jeličić
Naime, naši sugovornici tvrde da je Jeličić potpisao ugovor s HEP-om za nula kuna kao njegov vanjski suradnik. Pitaju se je li to moguće, te pozivaju Jelčića, ako se već tako grčevito bori za pravdu i istinu, da hrvatskoj javnosti, do koje mu je – kako tvrdi- izuzetno stalo, podastre taj ugovor i dokaže da to nije istina. A ukoliko su te tvrdnje točne, oni se pitaju pa zbog čega je on radio za nula kuna, kada je već odavno poznato da nema besplatnog ručka a kamo li besplatnog rada, pogotovo u svojstvu vanjskog suradniuka tako važne državne tvrtke. Je li, pitaju se oni, taj svoj besplatni rad, odnosno savjetovanje za nula kuna, možda kompenzirao uvidom u sve poslovne tajne HEP-a, koje bi kao takve, u određenim situacijama bile zlata vrijedne. Osim toga oni pitaju gospodina Jeličića, koje je to on škole završio da ga se postavi vanjskim suradnikom HEP-a, te ga pojedini portali predstavljaju vrsnim poznavateljem energetske problematike. Bilo bi dobro, kažu oni, da gospodin Jeličić, kao što svako malo nekoga iz HEP-a prijavljuje DORH-u i šalje pisma medijima i političarima, podastre i svoju diplomu, kako bi pokazao nevjernim tomama koju on stručnu spremu ima. On je mogao imati uvid, kao vanjski savjetnik, u sve povlaštene informacije i tako ući u poslovne tajne HEP-a. Sada neke od tih tajni dijeli s novinarima i DORH-om, sumnjaju naši sugovornici i postavljaju pitanje je li on pod krinkom raskrinkavanja eventulanih afera i sumnjivih radnji i sam ulazi u sivu zonu. Je li on možda trgovao s tim povlaštenim informacijama, i napokon u kojoj su funkciji te njegove silne prijave DORH-u i pisanije vodećim političarima.
Tako se on u jednoj svojoj pisaniji obraća premijeru Andreju Plenkoviću: „Kakva je to bruka i sramota i za današnju Vladu Andreja Plenkovića, da još nisu postavili novi Nadzorni odbor HEP-a, što govori da ova Vlada nema hrabrosti po tom pitanju nešto učiniti. Poznajem veći broj saborskih zastupnika kojima sam slao materijale i upozoravao ih što se može desiti HEP-u, no nisu mi vjerovali, stoga izlazim u javnost kako bi hrvatski narod saznao što se u HEP-u „iza zatvorenih vrata“ događa, pogotovo kad je riječ o poslovima vezanim za Javnu nabavu“ – kaže Anđelko Jeličić na portalu HOP.
Ridikul ili borac za istinu i pravdu?
Inače, naši sugovornici kažu da je taj famozni ugovor gospodin Jeličić dobio od tadašnjeg predsjednika Uprave HEP-a Tomislava Šerića i člana Uprave te državne tvrtke Ivana Matasića. Podsjetimo Tomislav Šerić je prijatelj bivšeg čelnika HNS-a i bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, a na čelu HEP-a zamijenio je Zlatka Koračevića kojega je bio postavio Radimir Čačić. Šerić se u to vrijeme hvalio da je pekao pice i od toga stvorio biznis, pa je obećavao da će i HEP pretvoriti u moćnu kompaniju. A što se, pak tiče, Ivana Matasića, o njemu su u medijima kolale razne priče. Bio je član Uprave HŽ-a, a nakon što je on političkom transformacijom od HDZ-ovog omladinca postao jedna od perjanica HNS-ovog tima, pozicioniran je za ključnog člana Uprave HEP-a. Tada su mediji pisali da je HEP najznačajni plijen HNS-a, a Ivan Matasić je ‘vrlo brižljivo’ kadrovirao svoj “uigrani” tim pa je tako petnaestak djelatnika iz HŽ-a na čelu s Biljanom Lerman uposlio u sektoru HEP-ove nabave i preko istih je, zavaravši hrvatsku javnost pričama o velikom investicijskom bumu, izmanipulirao više milijardi nabavki uglavnom nemjerljivog softvera te konzultantskih i marketinških poslova, uz debelu osobnu i stranačku proviziju’, pisali su tada mediji.
Inače, postoje indicije da je Matasić i dok je radio u HŽ-u surađivao s gospodinom Jeličićem u raznim složenim operacijma. Dakle dvojac Šerić i Matasić su po tvrdnjama naših sugovornika potpisali ugovor s Jeličićem. Pitaju se zbog čega? Navodno, kažu oni, taj ugovor je potpisan nekako u isto vrijeme kada su gospoda Šerić i Matasić prelazili srpsku granicu idući na ‘hodočašće’ Vuku Hamoviću, srpskom trgovcu strujom, čiji je otac general -pukovnik JNA Rade Hamović. Je li o tim putešestvijama išta znao gospodin Jeličić i kakve je sve poslove tamo dogovarao spomenuti dvojac Šerić i Matasić bilo bi zanimljovo doznati. I na kraju se naši sugovornici pitaju zbog čega gospodin Jeličić sva svoja saznanja o mutnim poslovima u HEP-u nije iznosio u javnost i otkrivao ih DORH-u dok je bio na poziciji vanjskog savjetnika u toj državnoj tvrtki? I zbog čega, ako su Jeličićeve optužbe utemeljene i potkrijepljene relevatnim dokazima nitko do sada iz DORH-a i političara nije reagirao, jer ih je dotični gospodin, otkako je napustio HEP, naprosto zaspao pismima, dokumentima i raznoraznim prijavama?