Liječnica Živanović Posilović vrijeđa, omalovažava i lažno optužuje sestre, a bolnica ih zastrašuje DORH-om i policijom!

Photo: Miro Petrovic/Vecernji list

Premda su se u više navrata obratile i ravnatelju bolnice Tomislavu Dujmenoviću, te svim bolničkim službama, pa i Hrvatskoj komori medicinskih sestara, zlostavljane sestre iz sisačke Opće bolnice nitko nije zaštitio, pa je gotovo istodobno njih 13 otvorilo bolovanje. Tvrde da dr. Dujmenović štiti njihovu zlostavljačicu dr. Gordanu Živanović Posilović jer ga ona ucjenjuje otkazom, ali i nekim kompromitirajućim fotografijama

„Iskreno i otvoreno, na bolovanju smo zato što smo uslijed stresa i pritisaka koji se na nas radi dovedene u stanje da smo nesposobne voditi brigu o pacijentu, a i zdravlje nam je narušeno. Naš posao je specifičan i u njemu se pogreške ne smiju događati, pa se ne toleriraju. Primjerice, kreneš dati terapiju, dođeš na pola puta i više ne znaš kome si pošao. Vrlo je teško kad morate, osim što brinete o pacijentima, razmišljati o tome kako će se liječnik odnositi prema vama i hoće li vam svojim ponašanjem podvaliti i pripisati svoje pogreške“, govore nam sestre sa sisačke intenzivne.

Čak osam medicinskih sestara s Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu Sisačke Opće bolnice dr. Ivo Pedišić prije otprilike mjesec dana istodobno je otvorilo bolovanje izazvano primarno stresom na poslu uslijed neprekidnog zlostavljanja voditeljice Odjela dr.sc. Gordane Živanović Posilović dr.med. Kada su otišle na bolovanje, nesposobne da se i dalje nose istodobno sa zahtjevnim zadaćama na jednom od najtežih bolničkih odjela gdje leže vitalno ugroženi pacijenti te obranom i zaštitom od vlastite šefice, Uprava bolnice zatražila je da komisija sisačkog HZZO-a utvrdi jesu li sestre uistinu bolesne. Kod pet sestara je utvrđena neka organska bolest, pa ih komisija nije opozvala s bolovanja, ali trima je sestrama naloženo da se vrate na posao. No, iza njih je stala njihova liječnica opće medicine, dobro upućena u torturu koju već 18 mjeseci prolaze radeći u jedinici intenzivnog liječenja (JIL), te ih je podržala i uputila da pomoć potraže dalje. Otad se njih tri liječe u dnevnoj psihijatrijskoj bolnici u Popovači, gdje bi trebale proći tromjesečni program oporavka ukoliko u međuvremenu liječnici u Popovači ne podlegnu pritiscima iz sisačke bolnice preko kontrole sisačkog HZZO-a, te im naprasno ne zatvore bolovanja.

„Kada je nas osam, sve redom sestara, istoga dana otvorilo bolovanje, ukupno je u tom trenu na bolovanju bilo 14 medicinskih sestara s našeg odjela intenzivnog liječenja. Na odjelu je ostalo raditi samo šest sestara. Bolnička uprava je, jasno, odmah reagirala, pa su u JIL povučene sestre s drugih odjela i sad odjednom u JIL-u radi šest, sedam, osam, pa i devet sestara u smjeni, a dok smo mi bile tamo radile su nas tri, četiri. Mi za sav svoj rad nismo mogli dobiti plaćene prekovremene sate, nego su nam prekovremeni rad pretakali u slobodne dane, a slobodne dane nismo mogli koristiti jer nas nije imao tko zamijeniti“, govori Gordana Gavrić, viša medicinska sestra, trenutno također na bolovanju, a koja u JIL-u radi od 1999. godine. U tom je razdoblju radila s pet, šest raznih liječnika voditelja Odjela i nikada ni sa kime nije bilo trzavica i problema.

Noćna mora za sestrinsku četu, kojih je ionako u JIL-u bilo premalo, samo 18 do 20, premda ih je po sistematizaciji trebalo biti 26, započela je prije 18 mjeseci kada je za njihovu voditeljicu imenovana dr.sc.Gordana Živanović Posilović dr.med.

Jedna od najagilnijih u obrani rada, digniteta i dostojanstva, svoga i svojih kolegica, sestra Gordana Gavrić obratila se i pismeno i usmeno brojnim službama u bolnici i izvan nje, pa kad je iscrpila sve adrese, a nitko im nije stao u zaštitu, zatražila je napismeno 12. lipnja ove godine da je premjeste na drugi odjel.



“U Jedinici intenzivnog liječenja radim od 1999. godine te s obzirom na vrijeme koje sam provela radeći u JIL-u i niz loših događaja što su uslijedili od postavljanja dr. sc. Gordane Živanović Posilović dr. med. za voditeljicu našega odjela, molim vas da mi omogućite izlazak iz službe. Smatram da se nakon toliko godina radeći u intenzivnoj, na iznimno zahtjevnom mjestu, nisam dužna još baviti i obranom i zaštitom od vlastitoga šefa. S obzirom na njezine ispade, verbalno vrijeđanje i podcjenjivanje sestara i tehničara u JIL-u, nemam više želje za radom na ovom radnom mjestu. Zbog osobnog mira, molim vas da mi uvažite ovu zamolbu.”

Prije toga i ona i njene kolegice razgovarale su, ne jednom, o zlostavljanju u JIL-u i s ravnateljem bolnice mr.sc. Tomislavom Dujmenovićem dr.med. i pomoćnicom ravnatelja za sestrinstvo Danijelom Škvorc, pisale su Upravnom vijeću, Etičkom povjerenstvu, pravnoj službi, obratile se i Hrvatskoj komori medicinski sestara, ali nisu postigle ništa da na svoj odjel vrate mir, povjerenje, uvažavanje i poštovanje, ukratko normalne međuljudske odnose bez kojih je njihov zahtjevan i težak rad još teži, a pritom su i vitalno ugroženi pacijenti još ugroženiji.

Pišući službi za pravne i kadrovske poslove, 20. lipnja 2017., sestra Gavrić navela je, točku po točku, niz optužbi protiv svoje šefice dr. sc. Živanović Posilović dr.med., voditeljice Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu:

“Doktoricu dr. sc. Gordanu Živanović Posilović dr. med. optužujem za:

  1. Iznošenje neistina
  2. Verbalno vrijeđanje sestara u Jedinici intenzivnog liječenja
  3. Optuživanje sestara za ugrožavanje pacijenata kada njoj, manualno nespretnoj, ne ide od ruke
  4. Klevetu
  5. Bacanje stvari po odjelu
  6. Namjerno dovođenje osoblja u neugodne situacije
  7. Ucjenjivanje ravnatelja
  8. Bahaćenje
  9. Nedopuštanje glavnoj sestri da obavlja poslove iz njezina djelokruga rada te iznošenje neistina o njoj
  10. Omalovažavanje liječnika kada nisu prisutni, vrijeđanje njihova rada, ismijavanje pred sestrama i drugim liječnicima
  11. Prebacivanje posla na druge liječnike u njezinom dežurstvu
  12. Paranoju
  13. Optuživanje glavne sestre odjela za falsificiranje njezinoga potpisa na rješenju za godišnji odmor sestre J. S., a sve u vrijeme dok je glavna sestra bila na bolovanju
  14. Stavljanje njegovateljice N.P. u timove sestara, uz objašnjenje da će biti tako dok na odjel ne dođu nove sestre. Idući mjesec u Upravu je poslala dopis da nema potrebu za prijem sestara itd., itd.

U internoj prepisci, dr. Živanović Posilović skandalozno je ustvrdila da je “mortalitet u šoku drastično pao otkad u njemu rade sub-specijalisti, sa 12 umrlih u siječnju na dva do tri umrla u idućim mjesecima.”

Sestre uglas viču: „Molile bismo da se utvrdi koji su to liječnici do tada utjecali na mortalitet! Što to znači, da su oni koji nisu sub-specijalisti ubijali pacijente!?“

Sestre smatraju da voditeljica njihova Odjela svojim ponašanjem nanosi psihičke probleme osoblju i zapravo potkopava vlastiti Odjel!

„U siječnju su sve sestre iz JIL-a bile pozvane i odazvale se, osim šefičine protežirane miljenice Dahne Lužaić, na sastanak u Upravu. Sve su, jedna po jedna ponaosob, iznijele svoje pritužbe na voditeljicu Odjela, te na privilegiranu medicinsku sestru Dahnu Lužaić, koja voli pripisivati tuđe zasluge sebi, a svoje pogreške drugima. No, ništa se nije promijenilo osim što je odmah poslije tog sastanka sestara s ravnateljem voditeljica dr. Živanović Posilović otišla mjesec dana na bolovanje. Zbog dermatitisa. I nitko joj nije slao kontrolu HZZO-a da je provjerava. Za vrijeme bolovanja je čak bila i predavač na skupu sestara koji se održao u hotelu Panonija u Sisku.

„Nikako nam nije jasno da je za voditelja Odjela mogao biti postavljen netko tko je već bio prijavljen etičkom povjerenstvu zbog svojih propusta i lošeg odnosa prema ostalom osoblju.

Dr. Živanović Posilović dovodi nas u neizdržive situacije, a pritom su pacijenti vitalno ugroženi. Primjerice, nije prisustvovala prijemu jednog pacijenta kojeg su nam dovezli iz operacijske dvorane jer se taman vratila s ručka i sjedila je za kompjutorom. Radi se o pacijentu koji je u operacijskoj dvorani reanimiran. Pacijenta je s operacije na intenzivnu dopratilo troje liječnika, te je dogovorena hitna dijaliza jer se pretpostavljalo da je pacijent otišao u arest zbog neispravnog katetera za dijalizu te time neprimjereno provedene dijalize. Naša voditeljica odjela nekoliko je puta napuštala i vraćala se u svoju sobu, a da pritom ni jednom nije pogledala pacijenta. Kada je napokon došla do kreveta gdje je ležao pacijent te vidjela sestru sa dijalize kako privlači dijalizator, rekla je: ‘Šta!? Kakva dijaliza!? Pacijent mokri. Vratite se natrag i recite doktorima da me nazovu.’ Na kraju, pacijent je ipak stavljen na dijalizu, ali nekoliko sati kasnije“, govore sestre, koje su se u nekoliko navrata obratile i Upravnom vijeću bolnice, pišući o svojoj neizdrživoj poziciji. Dr. Živanović Posilović upliće se na sve moguće načine u organizaciju rada sestara, a pritom izbjegava bilo kakvu komunikaciju s njima, pa su sestre primorane dešifrirati poteze i odluke voditeljice Odjela. Prekapa im po ladicama i ormarima, valjd0a u želji da pronađe pogreške s kojima bi sestre mogla dodatno pritisnuti. Maltretira ih s rasporedima, zamjenama, godišnjim odmorima, prekovremenim satima, slobodnim danima, te pritom govori: “Ovo nije ničija prčija, slobodan dan mogu odobriti samo ja, ne nikakva Marija ili Branka.“ Optužuje ih da lažiraju rasporede, da se upisuju da rade, a da zapravo nisu došle na posao. Kad zatraže razgovor, totalno ih ignorira.

Nekolicina sestara zatražila je nakon ovih 18 mjeseci rada u paklu, omalovažavanja i zlostavljanja premještaj na druge odjele, radi očuvanja ne samo svoga digniteta i samopoštovanja, nego i svoga zdravlja, ali i zdravlja pacijenata. Osim svega, dr.Živanović Posilović stalno čini razlike među zaposlenima na način da postoje oni koji smiju što god hoće i drugi kojima se obraća dopisima preko Uprave bolnice i koji jednako tako moraju pisati zamolbe Upravi bolnice ako nešto trebaju.

Kad je prije 18 mjeseci postala voditeljica Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, pokušala je za sebe pridobiti glavnu sestru s odjela Branku Jančić da udružene budu protiv sestara.

„Rekla sam i prijašnjoj voditeljici JIL-a da sam ja glavna sestra i da je moj posao štititi prvenstveno sestre te ako ih netko treba štititi ili napadati da sam to prvo ja, a ne da stanem uz liječnika protiv sestara. U jednom neformalnom razgovoru nakon toga dr. Živanović Posilović mi je rekla: ‘Bože, koga vi štitite!’ Mene je dr. Živanović Posilović uzela na zub još prije nego je postala voditeljica. Radila je na našem Odjelu kao liječnik, kad sam je pozvala u sobu nakon što je maltretirala jednu sestru i pitala u čemu je problem. No, njen ego je pregolem, jer tko sam ja da nju nešto pitam. Omalovažava, vrijeđa, optužuje za nerad ili za krivo odrađen posao… Te nismo asistirale kako treba, te ne radimo dobro, nesposobne smo… Kad sam joj rekla da se ne možemo tako razgovarati, da moramo razriješiti probleme na Odjelu, ona je rekla da nećemo ništa postići jer da je ona dobra s ravnateljem bolnice“, govori glavna sestra na intenzivnoj Branka Jančić, koja je u jednom trenutku, jer eskalacija problema na njenom Odjelu je neprihvatljiva i traje predugo, osobno otišla do ravnatelja mr.sc. Tomislava Dujmenovića dr.med, rekavši mu da želi otići iz službe te da joj nađe neko drugo mjesto jer hoće mir i normalno radno okruženje. On joj je tada rekao da po tom pitanju neće, ne želi, ne može i ne smije reagirati. Ravnatelj joj je poručio da svi koji su nezadovoljni pišu Upravi i sestre su se stvarno raspisale.

„Kad je dr. Živanović Posilović shvatila da rogoborimo protiv njenog načina rada i ophođenja s nama te da držimo stranu svojoj glavnoj sestri Branki, maltretiranja su postala učestala. Zadnje je, evo, bacala po JIL-u razne stvari, instrumente, centralne vene… svašta, optuživala glavnu sestru da nije nabavila potrebnu opremu što nije bila istina“, govori jedna od sestara koja je s još 17 kolegica iz JILa potpisala pismo potpore glavnoj sestri Branki Jančić.

Da bi primirio situaciju ravnatelj je pozvao na razgovor Gordanu Gavrić i rekao joj da želi da ona bude glavna sestra na Odjelu anestezije. Sestra Gavrić mu je odgovorila da ne treba mijenjati glavnu sestru Branku, nego jednu drugu šeficu.

Sestre govore da dr. Živanović Posilović teško odrađuje manualne postupke u „šoku“, pa onda njih optužuje da ne znaju i da su nesposobne. „Zanimljivo, sa svim ostalim liječnicima znamo, samo s njom ne znamo. Kod intubacije, kad je nešto hitno, čim primi pacijenta, odmah je ljuta jer je lijena, ona je jedini šef koji je lijen otkako sam ja na intenzivnoj 18 godina. Čim se mora ustati sa stolca hvata je huja, onda kad dođe pacijent ona već u startu počne nabrajati tko što nije uradio i što je pogriješio. Uglavnom, uvijek je netko žrtva tko ima nesreću biti uz nju u tom trenutku“, govore sestre.

U međuvremenu je voditeljica Odjela za anesteziju,reanimaciju i intenzivno liječenje dr. Živanović Posilović napisala dopis Upravi da ju viša medicinska sestra Gordana Gavrić omalovažava i mobingira, i nju i sve ostale liječnike, te je Gavrićki ravnatelj uručio opomenu pred otkaz koja je, kao upozorenje svima, izvješena na oglasnu ploču u JIL-u.

„Iako mi je glavna sestra Danijela Škvorc obećala da se malo strpim i da će me prebaciti na drugi odjel, u hitnu kiruršku ambulantu, nakon što je moja voditeljica dr.Živanović Posilović bila u Upravi, pozvali su me i rekli da ona traži da me se hitno prebaci na internu. Pitala sam sestru Škvorc zašto, što je rekla, jer se želim braniti od lažnih konstrukcija, ali gđa Škvorc mi je odgovorila da je bolje da ne znam“, priča sestra Gavrić te nam dočarava kako je Danijela Škvorc njoj pred dr. Živanović Posilović objašnjavala kako se treba ponašati i slušati šefa tj. šeficu.

„Vidiš, ovo je crveno, i ti to daš svojoj voditeljici i ona kaže da je crno, e onda je to crno. Ja se usprotivim. Sestra Škvorc mi kaže da našu voditeljicu jako vole na drugim odjelima. Odgovorim joj da ne znam tko ju voli, ali znamo da ju na našem odjelu malo tko voli, mi je ne volimo, ne vole je tehničari u dvorani, ne vole je ni doktori, ali šute. Dr. Živanović Posilović se uključi u razgovor i kaže: ‘Pa ne mora mene nitko voljeti.’ Ja uzvratim: ‘Pa vi ni niste da vas se voli, jer ste takvi kakvi jeste.’ I, eto, ja dobijem opomenu pred otkaz“, priča sestra Gavrić.

Njezine kolegice prisjećaju se kako je to izgledalo kada su pozvane pred komisiju u sisački HZZO da bi se utvrdila opravdanost njihovih bolovanja.

„Liječnica, kontrolorka HZZO-a, Maja Rudelić Zadrović, koja nas je pregledavala, uopće s nama nije uspostavljala kontakt očima. Čitala je papire te nam je rekla da ne priznaje izmišljene dijagnoze i izvježbane priče. S time da ju je usred pregleda na telefon zvao ravnatelj naše bolnice, što nam je ona znakovito dala do znanja, pozdravljajući ga ‘poštovanje, gospodine ravnatelj’. Iskreno i otvoreno smo joj rekle da smo na bolovanju zato što smo uslijed stresa i pritisaka koji se na nas radi dovedene u stanje da smo nesposobne voditi brigu o pacijentu. Naš posao je specifičan i u njemu se pogreške ne dozvoljavaju, pa se ni ne toleriraju. Primjerice, kreneš dati terapiju, dođeš na pola puta i više ne znaš kome si pošao. Vrlo je teško kad morate, osim što brinete o pacijentima, razmišljati o tome kako će se doktor odnositi prema vama i hoće li vam svojim ponašanjem podvaliti i pripisati svoje pogreške. Naš posao je specifičan i po tome što si moramo vjerovati na riječ jer su vrlo česta hitna stanja, a kasnije se piše terapija. Mi zbog niza primjera i lažnih optuživanja i okrivljavanja da smo ugrozile pacijenta više nemamo povjerenja u našu voditeljicu“, govori nam jedna od sestara, te želi naglasiti i kako ih se primorava da rade postupke koje ne smiju.

„Mi, srednje sestre, ne smijemo davati intravenoznu terapiju po zakonu, a ni srednje ni više sestre ne smiju davati krv i krvne pripravke. Mi taj posao nismo nikada odbijale napraviti sve do trenutka dok se od nas nije počelo tražiti da stavljamo svoj potpis kraj terapije, a upravo je na takvom postupku inzistirala dr. Živanović Posilović. Onog trena kad smo vidjeli da se od nas traži da stavljamo svoj potpis kraj krvi ili krvnih pripravaka, da nas se izravno tjera u prekršaj, a u slučaju pravnoga spora mi smo pred zakonom nezaštićene, mi smo rekle da nećemo davati krv, ili ako ćemo davati da ne očekuju od nas da se potpišemo.„

Jedna se sestra usprotivila voditeljici dr. Živanović Posilović i rekla joj da bi ona trebala dati krv pacijentu, na što joj je voditeljica odbrusila: „Stavit ćeš krv, ili letiš!“

Voditeljica dr. Živanović Posilović kažnjavala je neke sestre ne dopuštajući im da se zbog, recimo, brige za malo dijete, mijenjaju s kolegicom za smjenu. Rekla bi samo da razlog za promjenu smjene mora biti izuzetan, što valjda briga majke za dijete nije.

Sa svim problemima sestara na odjelu intenzivnog liječenja bio je u više navrata upoznat i ravnatelj koji, međutim, u godinu dana prigovora nije poduzeo ništa da na najkritičnijem odjelu bolnice zavlada mir. Samo bi poslije svakog razgovora ustvrdio da je glavni problem u JIL-u sestra Dahna Lužaić i komunikacija. Premda bi sestre uglas dodale „i doktorica Živanović“, ravnatelj je to svaki put namjerno prečuo.

„Cijelo vam vrijeme pričamo o doktorici Živanović, ali vi nas ne želite čuti!”, govorile bi mu sestre.

Kasnije su saznale, doduše kažu da ne mogu sa sigurnošću tvrditi, da je ravnatelj ucijenjen. Povjerio se jednoj sestri da mora maknuti njihovu glavnu sestru Branku jer da ga je dr. Živanović Posilović ucijenila da će inače dati otkaz. A bolnici ionako nedostaje anesteziologa. No, postoji navodno i još jedna ucjena. Javna je tajna u bolnici da je ravnatelj u intimnoj vezi sa glavnom sestrom Danijelom Škovrc, premda su oboje u braku, te da navodno postoje neke kompromitirajuće fotografije kojima ga se po potrebi ucjenjuje. Prava „naša mala klinika“.

Nedavno je ravnatelj jednoj sestri priznao da je podvukao crtu i da se više neće dati ucjenjivati ni sa čime: „Ako hoće, neka Gordana Živanović Posilović ode. Vjerujte mi, najradije bih je smijenio.“

No, u međuvremenu se ništa nije razriješilo u korist zlostavljanih sestara, nego ih se na neki način nastavilo zlostavljati i na bolovanju.

Na oglasnu ploču je u cilju zastrašivanja ostalih stavljeno upozorenje djelatnicima JIL-a da kome komisija HZZO-a utvrdi neopravdano bolovanje, da mu slijedi izvanredni otkaz. Pa glavna sestra bolnice Danijela Škvorc govori sestrama u JIL-u da hitno zovu svoje kolegice da zatvore bolovanja jer da će dobiti otkaze, pa govori da su u Upravi bolnice bili ljudi iz DORH-a i policije koja im je prisluškivala telefone, te da oni imaju nekakve poruke da su sestre demonstrativno otišle na bolovanje, udruženo i planski! Uhuhu, prava mala zločinačka na odjelu JIL-a!

No, sestre nisu baš tako naivne, sjele su za kompjutor, pronašle telefonske brojeve, nazvali sisački DORH gdje su im se nasmijali kada su pitale istražuje li netko njihova bolovanja. Ista reakcija dočekala ih je u policiji: „Dajte, molim vas, pa nismo mi HZZO! Kakva prisluškivanja vaših telefona!“

Sestre su zaprepaštene, ne mogu vjerovati da ih se zbog bolovanja zastrašuje DORH-om i policijom. Nakon što ih nitko nije zaštitio, ni u bolnici ni izvan nje, odlučile su svoju priču ispričati novinarima.

(nastavak priče u slijedećem broju tjednika 7Dnevno)

Facebook Comments

Loading...
DIJELI