Agencije za utjerivanje dugova registrirane su kao d.o.o., a u opisu poslova im stoji da je riječ o tvrtkama koje se bave naplatom duga i prodajom nekretnina. Neobična kombinacija između bankarstva i trgovine. Kažu da pružaju cjelovita rješenja za nenaplativa dugovanja za banke i institucionalne dobavljače i da se poslovni partneri mogu u potpunosti osloniti na njihovo dugogodišnje iskustvo u toj industriji(!?)
Ministarstvo financija je dopustilo da se 17 milijardi kuna duga ovršenih, otkupi ispod diskontne cijene za nekih 3 milijarde i 400 milijuna kuna! Do ove prodajne cijene se dođe tako da se uzme u obzir da su ti dugovi prodavani za 10 do 20 posto od stvarne vrijednosti. Cifra se dobije ako se računa da su svi prodani za 20 posto vrijednosti, dakle, možemo je uzeti kao limit koliko su tvrtke za otkup duga platile bankama, a u stvarnosti taj iznos je sigurno i manji. Putem medija su plasirane informacije da je prodano i više od 20 milijardi kuna duga, ali razmjerno toj brojci prodajna cijena se kreće oko 5 milijardi, što opet potvrđuje činjenicu da je dug podavan po cijeni koja je barem 5 puta niža od stvarne visine duga.
Iako je udomaćen naziv – agencije za utjerivanje dugova – registrirane su kao d.o.o., a u opisu poslova im stoji da je riječ o tvrtkama koje se bave naplatom duga i prodajom nekretnina. Malo neobična kombinacija između bankarstva i trgovine, zar ne? Kažu da pružaju cjelovita rješenja za nenaplativa dugovanja za banke i ostale institucionalne dobavljače i da se njihovi poslovni partneri mogu u potpunosti osloniti na njihovo dugogodišnje iskustvo u toj – industriji. Znači, riječ je o vrsti industrije kao što sami kažu.
Imamo dokaze da ta financijsko-trgovačka industrija nije pod ingerencijom HNB-a, niti pod nadzorom Hanfe. Evo što je HNB odgovorio gospođi Agati Zidanić iz Karlovca na njen upit u vezi toga: „Poštovana gospođo Zidanić, nastavno na Vašu zamolbu da Vam za potrebe spora dostavimo informaciju o tome je li B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, MB:04066740, OIB:57509775367 pod nadležnošću Hrvatske narodne banke, možemo odgovoriti sljedeće: Hrvatska narodna banka (HNB) nije nadležna za nadzor nad zakonitošću poslovanja trgovačkog društva B2 Kapital d.o.o. Slijedom navedenog, HNB nije ovlašten niti davati mišljenja o načinu poslovanja (uključujući i o načinu komunikacije sa strankama) navedenog trgovačkog društva. Ne ulazeći pritom u okolnosti konkretnog slučaja, ako smatrate da su Vaša prava kao potrošača na neki način povrijeđena ili ugrožena, možemo Vas uputiti da se obratite Službi zaštite ekonomskih interesa potrošača Sektora tržišne inspekcije Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske. Također, zaštitu prava i interesa koje smatrate povrijeđenima, moguće je potražiti u pojedinačnom sudskom postupku“, stoji u odgovoru HNB-a.
U odgovoru kojeg je gospođa Zidanić dobila od Hanfe stoji da ta agencija nije zadužena za nadzor rada tvrtki za otkup dugova: „Poštovana gđo Zidanić, zahvaljujemo Vam se na javljanju. Više informacija o djelokrugu i nadležnosti Hanfe možete vidjeti ovdje: http://www.hanfa.hr/o-nama/djelokrug-i-nadleznost/ Društvo B2 Kapital nije subjekt nadzora, odnosno nije u nadležnosti Hanfe.“
Kao što znamo, dozvole za rad tim tvrtkama daje Ministarstvo financija na čelu kojeg se nalazi ministar Zdravko Marić. Ministarstvo je omogućilo da dužnik bude u podređenom položaju jer nema pravo biti informiran da se njegov dug prodaje; niti pod kojom cijenom, a o pravu na prvootkup da i ne govorimo! Na taj način se krši Ustav RH, jer građani i agencije za utjerivanje dugova nisu u ravnopravnom položaju, dok se država odrekla nadzora nad njihovim radom.
Zašto banke prodaju dugove?
U Hrvatskoj imamo 20-ak takvih tvrtki ili agencija, kako se obično zovu, od kojih su najpoznatije EOS Matrix i B2 Kapital. U potrazi za odgovorom, zašto banke prodaju nenaplative dugove, došli smo do zanimljivih odgovora bankara koji žele ostati anonimni. Oni navode dva razloga za prodaju:
1. – banke koje ovršuju i deložiraju građane su na lošem glasu, pada im rejting i zbog toga gube klijente. Zato, zbog očuvanja ugleda i povjerenja, radije prodaju nenaplativa dugovanja utjerivačima dugova;
2. – istodobno HNB prisiljava banke da ne smiju imati prevelik postotak kredita s greškom, tj. nenaplativih potraživanja po kreditima. Kredit je isto roba, kao i novac, kruh, auto ili bilo što drugo. Navodno je dopušteno do 5 posto takve robe s „greškom“, dok su banke u Hrvatskoj još prije nekoliko godina imale čak 14 posto takve robe s greškom. Budući da banke imaju neke kvote koje im HNB daje za broj kredita, isplati im se osloboditi mjesto za novog klijenta koji će moći platiti svoja potraživanja… Zato se rješavaju onog koji joj samo zauzima to mjesto, ne donosi profit i može srušiti bančin ugled izlaskom u medije i povlačenjem po sudovima.
Iako imamo informacije građana da su neke banke, nekim dužnicima, po nižoj cijeni prodale dug, nemamo ni jednog dokaza da u Hrvatskoj postoji i jedna banka koja nije prodavala nenaplaćene tražbine tim agencijama-utjerivačima dugova, koji ne biraju sredstva pritisaka na građane – od brojnih telefonskih poziva dužniku, pa do zvanja članova obitelji, pa čak i susjeda, samo kako bi naplatile dug.
Vlada nemoćna, jer je dug ovršenih – prodan?
Prema izjavi ministra Zdravka Marića, više se ne može učiniti ništa za ovršene jer je njihov dug već – prodan!? O tome, zašto se dopustilo da se dug na takav nemoralan način proda na štetu građana, zašto se nije zaštitilo građane na vrijeme i zašto se ne štiti ostale, čiji će dug također biti prodan po istim uvjetima – nema odgovora, ali to su pitanja na koja netko mora izreći istinu! Evo što građani o samoj prodaji duga kažu:
„Za nepodmirene dugove postoje različiti rokovi zastare, od 1 godine pa do 5, 7 ili 10 godina. Zastara vrijedi samo ako se dužnik pozove na nju, a trebala bi se obavljati automatizmom čim nastupi predviđeni rok po Zakonu o zastari“;
„Ne kužim taj pojam NENAPLATIV DUG jer kredit za kojeg je moj suprug jamac, plaćan je redovno svaki mjesec dok god je imao ugovor o radu, a uz to ako je taj kredit prodan EOS Matrixu, kako onda i dalje Raifaisen banka stoji na Fini i preko Fine dijeli dobit od rata kredita istodobno s EOS Matrixom? Pa tko je tu lud? Kod Fine stoji dug od 20.000 kuna, a EOS Matrix je poslao da njima treba platiti 89.000 kuna, pa se zajedno istodobno naplaćuju i EOS Matrix i Raifaisen banka!“;
„To do sada još nisam doživio i ni od koga nisam čuo za takvo nešto. Prije mislim da banke prodaju agencijama za male novce, dok one naplaćuju dug u cijelosti. Vjerojatno nešto od te povelike razlike završi i u menadžerskim džepovima prodavatelja“;
„Zovu te da im platiš cijeli dug, a ne ono za koliko su oni otkupili bez da su obavijestili klijenta!“;
„To prodavanje duga je potpuno nelegalno i protuzakonito, jer banke ne smiju davati vaše podatke nikome, osim policiji i na zahtjev suda!“.
A evo i jednog svjedočanstva o divljanju glavnice duga zahvaljujući Ovršnom zakonu: „Pod blokadom sam već 6 godina. Krenulo je sa 16.000 kuna duga, a danas FINA od mene potražuju više od 420.000 kuna. Naglašavam da mi redovno skidaju s računa od mirovine.“
Valja naglasiti, da dug često raste iako ga se redovito otplaćuje, zbog visokih zateznih kamata, pa je oko 90 posto blokiranih u dužničkom ropstvu. Imamo i svjedočanstva građana da su im neke banke selektivno izlazile ususret:
„Ja znam da sam imala ovrhu i jednostavno sam jedan dan otišla u banku i dogovorila se za otplatu na nekoliko rata, ali da mi oproste sve kamate. Hvala Bogu, pristali su! Kamate su mi oprostili, a glavnicu sam vratila… Jer, banke su privatne. A kad privatno kupujete, vi se možete nagoditi s vlasnikom. Isti je slučaj s bankama. Prijašnji bankarski sustav bio je državno vlasništvo. Zato se svi još ponašaju kao u komunističkom sistemu. Otiđite u banku i nagodite se. Banke to vole i podržavaju. Ako ste čak ostali i bez posla, probajte se nagoditi da vam zamrznu kredit.“
Dužnici predlažu rješenja
Na našoj FB stranici Ovršnog ustanka, tražili smo mišljenja građana – kako pravedno riješiti problem otkupa tražbine koje su izvršile tvrtke poznatije kao agencije za utjerivanje duga. Iako Zdravko Marić tvrdi da se ništa više ne može učiniti, jer je dug prodan, građani su predložili brojna rješenja:
„Rješenje? Pa koliko si dužan platiti, a ove zelenaše i kamatare poslati tamo di im je misto!“;
„Zabraniti rad agencijama za utjerivanje duga! Tako bi se natjeralo banke da dug prodaju dužnicima po cijeni kao i tim lihvarskim agencijama“;
„Građani će i dalje biti ovce i dalje glasati za HDZ i SDP. Da samo nas 325.000 blokiranih ne glasuje za njih, mogli bi riješiti situaciju“;
„Marić laže da se ne mogu riješiti naši dugovi. Neka nam Marić onda objasni kako se brišu porezni i svi ostali dugovi Todoriću, Klemmu i sličnima?“;
„Treba smijeniti i Zdravka Marića i Dražena Bošnjakovića i neka vrate pokradeno!“;
„Neka država donese Lex faktoring i preuzme sve na sebe. Treba preslikati Lex Agrokor“;
„Oprost duga!“;
„Sve pozatvarati na robiju, zaposliti državnu odvjetnicu iz Rumunjske i konačno napraviti reda u ovoj prćiji od države!“;
„Zahvaliti agenciji što je otkupila dug i ponuditi otkup po istim uvjetima od 10 posto od visine duga“;
„Ukinuti agencije za otkup duga jer ga nećemo nikad moći otplatiti, ni mi, ni naši potomci jer kamate su te koje nas žive pokopavaju“;
„Može se ugovor poništiti, tj. proglasiti ništavnim, jer je vlasnik tražbine bio dužan obavijestiti stranku o namjeri prodaje duga agencijama, što u većini slučajeva nije učinjeno. Time bi se i otpisale i sve naknadne kamate koje su nastale. Tada bi blokiranima trebalo ponuditi pravo kupnje duga, tj. otplate pod istim uvjetima i cijenom kao i agencije za naplatu“;
„Revolucija! Svi na noge! Gamad smijeniti, a strane agencije protjerati iz države…!“;
„Dug se prodaje putem cesije i sve tri strane moraju potpisati takav ugovor. Nažalost, građane nitko ne traži potpis“;
„Zaštititi egzistenciju građana. Pored toga što su banke prodale dug za 10-20 posto vrijednosti, još uvijek imaju extra profit koji su u proteklih 25 godina zaradile na kreditima. Dakle, prodaju dugovanja valja poništiti. To naprosto spada u rizik poslovanja. Nedopustivo je ljude proganjati i kamatariti do smrti, uništavati čitave obitelji. Građani trebaju biti na prvom mjestu.“
Danijel Galović, ispred Inicijative Ovršni ustanka, je izjavio: „Ovo što rade ministar Bošnjaković i HDZ u vezi donošenja novog Ovršnog zakona je svinjarija i kupovina vremena. Njima su bitniji oni koji zarađuju milijune na ovrhama, nego ovršeni građani. Zato se borba nastavlja do konačne pobjede…“
Bankarska prijevara svih vremena!
Što je to, zapravo, kredit i otkud bankama i štedno-kreditnim zadrugama novac za posuđivanje građanima? Kredit je novac kojeg banka posudi, a ne posjeduje ga – i to je najviše čuvana bankarska tajna. Dovoljno je da banke u rezervama imaju samo 10 posto pokrića da bi ljudima davale kredite. Na ovom principu funkcioniraju sve banke svijeta. Pritom im država, koja ima sudove i policiju, jamči da će onaj zrak od 90 posto, ispuniti pravim vrijednostima: teško zarađenim novcem klijenata ili zapljenama pokretnina i nekretnina!
Od 1979., npr., dolar nema pokriće u zlatu. Hrvatska se, pak, riješila svog zlata kad je Željko Rohatinski, bivši guverner Hrvatske narodne banke, prodao više od 10 tona zlata po niskoj cijeni iz trezora HNB-a. Svi mediji su divili kada je dobio nagradu kao guverner godine u svijetu. No, što je pokriće za novac, ako nije zlato? Neki kažu – minuli rad. Ni to nije istina. Pokriće je, zapravo, vaša imovina, vaše povjerenje, vaša bankovna kartica, vaš rodni list i domovnica. Za državu je pokriće državna imovina, naše šume, izvori vode, naša polja, otoci…
Tko stvara novac? Na internetu možemo naći podatak da tek 3 posto sveg novca stvaraju države, a ostalih 97 posto – privatne banke. Također oko 70 posto sveg novca na svijetu je virtualni novac koji nikad nije tiskan, niti će biti. A istodobno su dugovi enormno napuhani. Da imamo Vladu koja radi za narod, bez problema bi izbrisala vanjski dug i mnoge fiktivne dugove!
Ali kad je netko pohlepan i još ima državu iza sebe koja je isti takav parazit i lopov, onda još na tu vrijednost dodaje i lihvarske kamate! Neki se sigurno čuli da postoje banke koje daju kredite i za 0% kamata? Dakako da postoje! Jer, čak i bez kamata zarade dovoljno za dobro poslovanje…
Kad ovo znate, onda vas ne treba čuditi što su banke u Hrvatskoj tako velikodušno prodale svoja potraživanja lihvarskim agenijama za utjerivanje dugova za 20 posto, 10 posto ili za čak i puno manje vrijednosti koje idu do 1 posto! Koliko su zaradile dok ste mogli otplaćivati svoj kredit, lako je izračunati ako znate da su vam posudile samo 10 posto, a zaračunavale 100 posto + kamate + troškove obrade + zatezne kamate kad niste mogli plaćati na vrijeme + vođenje računa, itd. Prvo izračunajte koliko su vam dale, a zatim koliko su vam uzele. Ako vam neka banke nešto i otpiše, to je, zapravo, kikiriki u usporedbi s onim što su od vas dobile… Riječ je o bankarskoj prijevari svih vremena!
Banka stvara novac ‘ni iz čega’…
Evo što građani misle o toj bankarskoj prijevari svih vremena:
„To je točno. I ja sam čuo upravo to da banka od 10 posto konkretnog novca izdaje 10 puta više kredita i da se tu, zapravo, radi o virtualnom novcu. Ali novac koji oni uprihode od nas je – stvaran novac. Zapravo, uvijek sam se pitao, otkud banci toliki novac da dijeli menadžerske nagrade u enormnim iznosima i uz osiguravajuća društva su jedine koje grade nove zgrade za svoje poslovanje. A sve to ide iz naših džepova. A kada je 2008. nastupila ekonomska kriza upravo zbog bankarske pohlepe, sve su države, osim Islanda, spašavale svoje banke, jer kao banke ne smiju propasti. Kada se to usporedi s drugim firmama, od kojih svaki dan neka propadne, ili zašto ne, s blokiranima, vidi se da i države podržavaju banke dok firmama, ali i blokiranim građanima, nastoji izvući i zadnju lipu. Čini mi se da zbog toga banke postaju sve pohlepnije. Jer za razliku od svih drugih, one nemaju rizika u poslovanju“;
„To je tzv. fraktalni sustav! Na temelju tog sustava banka stvara novac ‘ni iz čega’, jer na osnovu 10 postotnog pokrića (u nekim državama je dovoljno i 5%), novac se pojavljuje u banci tek kad ga mi vratimo, pa čim jedan vrati vrijednost 10 posto svog kredita, banka može istog trenutka odobriti novi kredit… Gotovo beskonačan izvor kapitala na osnovu jednog jedinog kredita za koji banka ima tek 10 posto pokrića! A tih 10 posto pokrića ne daju iz svojih rezervi, nego posuđuju od HNB-a, uz vrlo vrlo nisku kamatu! Mnogi se pitaju, zašto države preko svoje državne banke ne plasiraju kredite građanima i na isti način pune proračune?! Zašto države na fraktalnom sustavu trpaju novac u privatne banke i u privatne džepove?!“