Načelnik općine Joško Roščić jači i od premijera Plenkovića

0
683
Ivo Cagalj/PIXSELL

Prije petnaestak godina, još 2003. godine građevinski poduzetnik Kruno Žulj u turističkoj i građevinskoj zoni kupio je zemljište od 4416 četvornih metara, za tadašnjih tri milijuna maraka. Želio je sagraditi hotel s najmanje dvije stotine ležaja, investicija je to koja bi vrijedila najmanje 30-ak milijuna eura, zaposlila mnogo ljudi i otvorila perspektive ne samo Baškoj Vodi, nego i okolnim mjestima. To zaista izgleda predobro da bi bilo ostvareno. Jer, uvijek u lokalnim sredinama postoji netko tko to ne želi, ili želi, ali uz povratnu uslugu.

U društvu punom apsurda još jedna apsurdna priča neće izazvati senzaciju, tek će ostaviti trpak, pa i bljutav okus spoznaje što može očekivati čovjek koji odluči investirati u mjestu u kojem živi. Svježa priča o nakaradnosti našeg društva, pokvarenosti politike i prevarantskom ponašanju lokalnih moćnika dolazi nam iz Baške Vode, prelijepog turističkog mjesta nedaleko Makarske. Priča, unatoč svih svojih nelogičnosti, traje eto već 15 godina, akteri stoje na istim pozicijama, makar je razvidno tko je u priči ispao oštećen…
Dakle, prije petnaestak godina, još 2003. godine građevinski poduzetnik Kruno Žulj u turističkoj i građevinskoj zoni kupio je zemljište od 4416 četvornih metara, za tadašnjih tri milijuna maraka. Želio je sagraditi hotel s najmanje dvije stotine ležaja, investicija je to koja bi vrijedila najmanje 30-ak milijuna eura, zaposlila mnogo ljudi i otvorila perspektive ne samo Baškoj Vodi, nego i okolnim mjestima. To zaista izgleda predobro da bi bilo ostvareno. Jer, uvijek u lokalnim sredinama postoji netko tko to ne želi, ili želi, ali uz povratnu uslugu.

“Zemljište sam kupio u lipnju 2003. kada je važećim prostornim planom bila dozvoljena izgradnja hotela, jer se čestice zemlje nalaze unutar građevinskog područja turistički funkcionalnih urbanih cjelina”, riječi su poduzetnika Krune Žulja.
Kruno Žulj je kupio zemljište u građevinskoj zoni (od 1985. godine), gdje ćeš ljepše, imao sredstva i treba graditi. Ali… Investitoru potom rekli sljedeće: “pričekaj da se donese plan”, rekao mu to načelnik općine i plan se radio od 2003. do 2008. godine. “Samo” pet godina. Kada je plan bio zgotovljen, to je bilo nešto posve drugo – sto dvadeset metara starog puta do njegova kupljenog zemljišta u urbanističkim kartama tek napravljenog urbanističkog plana više nije postojalo. Doslovce, isparilo! Načelnik općine je put pretvorio u šetnicu, a novi put je ucrtao preko hotela tako da nema pristupa zemljištu više ni s jedne strane. Osim spuštanjem helikoptera koji bi mogli pritom i graditi.

Loading...

Očito je netko zamijenio urbanističke karte, jer jedne su bile na uvidu, a druge su stavljene u konačan plan. Investitor jednostavno ne može graditi hotel, jer nema pristupnog puta. Novim urbanističkim planom njegovo zemljište postalo je bezvrijedno. Jednostavno je prevaren. Shvatio je to i nije mu preostalo ništa doli borbe. Za svoje zemljište.
Investitor Kruno Žulj prije gotovo godinu dana sve je prijavio USKOK-u. Načelnik oćine, Joško Roščić praktički je investitoru onemogućio gradnju pretvaranjem puta u šetnicu. I nikome ništa!
Investitor Kruno Žulj prijavio je nezakonite radnje ne samo USKOK-u, već i Ministarstvu graditeljstva. Na stotine puta odlazio je u Zagreb i kod tadašnje šefice Ministarstva graditeljstva ministrice Anka Mrak-Taritaš dobio je odbijenicu. Ona je jednostavno oprala ruke od svega, tvrdila je da zbog zamjene urbanističkih karata ne mora reagirati Ministarstvo, nego sudovi. Majke ti mile, ta riječ je o Ministarstvu graditeljstva, ne o Ministarstvu za istraživanje ruda i izgubljenog vremena, ta kome se trebao javiti oštećen poduzetnik koji je kupio građevinsko zemljište koje je potom praktički nestalo?
Nemoćan i već s nepovjerenjem u hrvatske institucije Kruno Žulj krenuo je ostvarivati svoje pravo za koje smatra da bi svatko u hrvatskoj državi trebao imati, a to je borba za svoju imovinu. Zatražio je pomoć od Europske komisije. Urbanističke karte šalje na utvrđivanje Građevinskom fakultetu u Ljubljani, načelnik općine Rošćić eksperte iz Slovenije ne želi ni primiti.

Načelnik općine Baša Voda Joško Roščić je put do zemljišta pretvorio u šetnicu, a novi put je ucrtao preko hotela tako da nema pristupa više ni s jedne strane. Očito je netko zamijenio urbanističke karte, jer jedne su bile na uvidu, a druge su stavljene u zgotovljen plan. Čovjek jednostavno ne može graditi hotel, jer nema pristupnog puta. Novim urbanističkim planom njegovo zemljište postalo je bezvrijedno, te je na njemu nemoguća gradnja

Stručnjaci te institucije su jednostavno ustvrdili da je došlo do nepodudaranja izloženih i konačnih službenih urbanističkih karata te da je izgubljeno povjerenje u transparentnost i ispravnost cijelog postupka. Zaključak je bio da se morao raditi novi uvid! Roščić eksperte iz Slovenije nije želio ni primiti. Šta ti je sila! I moć!

Šetnica koju je načelnik općine Roščić izmislio je sama po sebi besmislena, isključivo je investitoru Žulju onemogućen pristup svom zemljištu. Što znači da se presijecanjem našeg zemljišta onemogućava gradnja hotela.
Po mišljenju Žulja je sve napravljeno da bi ga se moglo ucijenjivati. Smatra da će prije ili kasnije dobiti potrebne dokumente što nije sporno. Isto tako smatra da to netko mora platiti, nemogućmnost gradnje od 2008. godine do danas… Zemlju koju ne može ni prodati, ni graditi a zacijelo ni darovati nikome platio je svojedobno tri milijuna maraka. Da bi apsurd bio veći u nemogućnosti je koristiti put koji se koristio 50 godina. Žulj ističe da će dokazati tko je zamijenio urbanističke karte i da za to netko mora odgovarati. Sudski, nego što!
U svojim nastojanjima da dokaže svoje pravo u prosincu prošle godine Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske odobrilo je gradnju hotela s četiri zvjezdice, poduzeću Čarolija d.o.o, u vlasništvu Žulja, u Baškoj Vodi. Prvi korak u velikoj borbi je dobiven. Postoji lokacijska dozvola.

Načelnik općine Joško Roščić na ovu odluku se žalio, žalba nije bila usvojena. Isti je uložio silne napore ne bi li bez točnih argumenata spriječio investiciju vrijednu najmanje 30 milijuna eura koja bi Baškoj Vodi donijela ne samo hotel već i nova radna mjesta, te dodatnu vrijednost samom turističkom središtu Baške Vode i Hrvatske.
Kako će utjecati kazneni postupci radi goleme štete, koje pokreće Žuljeva tvrtka, na političku budućnost Joška Roščića ostaje za vidjeti. Kolika je snaga jednog načelnika općine HDZ-ovca Joška Roščića pokazuje i to da je njegova kćerka Dragica Roščić saborska zastupnica u novom sazivu hrvatskog Sabora. Vidi li premijer Plenković i da li ga to uopće zanima što lokalni šerifi čine štetu ne samo HDZ-u čiji je on predsjednik, već i hrvatskom poduzetništvu, gospodarstvu i demografiji. Jer, nova radna mjesta, nove investicije doprinose razvitku i boljitku Lijepe naše, ako je još netko tako zove.

U tužbi Žuljeva tvrtka traži nadoknadu štete, i u njoj se navodi: „Dokaz naših navoda mogu
biti kaznene prijave koje su urudžbirane u MUP-u, DORH-u i drugim nadležnim institucijama u kojima se navode kaznena djela Joska Roščića“. Očito će priča o nepodudaranju urbanističkih karata Prostornog plana teško koštati Joška Roščića. Je li to bio poseban alat za reket investitora i poduzetnika, pitanje je za hrvatsko pravosuđe.

Nije tajna, načelnici općina vode svoja mjesta kao da vode trgovačka društva, postavljaju svoje ljude, a Roščić je otišao i korak dalje, te je svoju kćer još ugurao u saborsku fotelju.
U ovoj zemlji je sve moguće. Onaj tko je 15 godina u pravu i naposljetku to dokaže morao bi imati pravo na nadoknadu štete. Postupak dobivanja lokacijske dozvole za gradnju hotela u Baškoj Vodi Žulj je počeo s 45 godina starosti, a završava kao 60-godišnjak. U svojoj tužbi jednostavno traži nadoknadu štete, i u istoj se navodi: “Dokaz naših navoda mogu biti kaznene prijave koje su urudžbirane u MUP-u, DORH-u i drugim nadležnim institucijama u kojima se navode kaznena djela Joska Roščića”. Što rade hrvatske institucije i hoće li ikada u Hrvatskoj jedan premijer stati na stranu investicija koja omogućavaju radna mjesta ili će i dalje štititi zbog glasova ovakve interese pojedinih lokalnih političara.

Očito će priča o nepodudaranju urbanističkih karata Prostornog plana teško koštati Joška Roščića. Je li to bio poseban alat za reket investitora i poduzetnika, pitanje je za hrvatsko pravosuđe koje ima sve dokaze i prijave u svojim rukama.

Nadalje, pitanje odgovornosti načelnika općine Baška Voda Joška Roščića (HDZ) sad dobija na dramaturgiji. Zapravo, kako objasniti opstruiranje jednog poslovnog zahvata po svaku cijenu nauštrb građana i radnih mjesta za kojima država vapi kao umirući u pustinji za vodom nego kao silu lokalnog moćnika koje ne može zaustaviti ni prvi čovjek stranke iz koje dolazi, premijer Andrej Plenković.

Nažalost, bezbroj je ovakvih priča u Hrvatskoj, bezbroj je i općinskih načelnika koji zahtijevaju svoj dio u svakoj igri s poduzetnicima. Ima i onih kojima je igra strana. I onda nastane problem kojeg država, društvo, politika ne žele riješiti. Nije ovdje stvar samo Krune Žulja i Joška Roščića, ovo pitanje spada u domenu budućnosti našeg društva. Kakvog ga želimo, poduzetničkog ili s političkim reketom.

Ovo je pitanje i za premijera Plenkovića, želi li biti na čelu stranke u kojoj načelnici općina mogu mjesto kojeg vode pretvoriti u svoju privatnu tvrtku, ne samo želi li… Ima li snage to promijeniti u svom mandatu. Jer, zasigurno mu ne treba još jedan “lex Agrokor”! Ovo nije problem Žulja u Baškoj vodi, već takvih problema u Baškoj vodi ima napretek. Zaustavljenih investicija i pogodovanja ljudima koje načelnik općine drži za svoje uznike.