Ne klanjaju se ljudi simbolima, nego vrijednostima koje im simboli predstavljaju

0
629

Za petokraku spremni

Vijeće mudraca – u Hrvatskoj poznato i kao Vijeće za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima – dalo je mišljenje o simbolima oko kojih u Hrvatskoj, posve nepotrebno, postoji prijepor. Simboli su, naravno, petokraka i pozdrav Za dom spremni.
Preporuka nije obvezujuća za Vladu, ali je slučajno baš onakva kakvu Plenković želi čuti, jer je i sam pričao o „kontekstualizaciji“ simbola. Što bi, uostalom, bilo u redu kad se ta kontekstualizacija ne bi provodila u kontekstu antifašizma koji prožima Hrvatsku, dok narod iz nje bježi u katolibansku Irsku.
Što je to kontekstualizacija? Reklo bi se, to je ono kad mladi partizan pozdravi baku u selu sa „Smrt fašizmu, bako“, a ona uzvrati „I tebi, sinko“. Pa vi njen odgovor stavite u kontekst kakav vam drago. No, da ne duljimo, mudraci su zaključili da petokraku ne bi smjeli zabraniti jer je ESLJP, Europski sud za ljudska prava, u slučaju Attila Vajnai protiv Mađarske, presudio da se zvijezda petokraka ne može smatrati isključivo simbolom komunističkog totalitarizma, jer ona simbolizira i druge stvari, recimo međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvo, te pojedine zakonite političke stranke.
E sad, meni nije jasno kako bi onda taj sud presudio u slučaju pozdrava ZDS, da se kad našao pred njim. Jer, ni pozdrav Za dom spremni, ne simbolizira samo ustaški režim, već ga koriste pojedine zakonite političke stranke u Hrvatskoj, a simbolizira i otpor Hrvata srpskoj okupaciji devedesetih. Naime, bio je sastavni dio najpoznatije ratne pjesme devedesetih, Thompsonovih „Čavoglava“, a nerijetko se koristio u postrojbama i ne samo HOS-a. Nije da mi je nešto posebno stalo do tog pozdrava, ali stalo mi je do poštivanja principa.
Dakle, ako je pozdrav ZDS neustavan, onda je to i petokraka, neovisno o tome što ESLJP mislio o njoj, jer ESLJP nije pisao naš Ustav. A i to njihovo mišljenje je malo čudno: otkad petokraka simbolizira „borbu za pravednije društvo“, jer ne postoji nikakav konsenzus niti o tome što pravda kao takva zapravo jest – dana od Boga, kako je tvrdio Platon, ili društveni dogovor, ili prirodni zakon kako je tvrdio Locke, ili ono što će rezultirati najboljim posljedicama, kako je tvrdio John Stuart Mill? Ako se držimo ovog posljednjeg, onda petokraka sasvim sigurno ne simbolizira pravdu! A ako se držimo prvog, dolazimo do paradoksa, jer petokraka negira Boga.

Loading...

Usto, ne postoji ni konsenzus što je pravdno: Je li pravedno da netko tko ne radi dobiva socijalu i živi gotovo jednako dobro kao i netko tko radi i trudi se? Neki misle da jest, neki da ne, i tako je u svemu. Gotovo da ne postoji stvar u kojoj bi se ljudi dogovorili oko toga što jest, a što nije pravedno u danom slučaju, zato odvjetnici i zarađuju toliko.
No, ono što sasvim sigurno nije pravedno, različit je tretman istog. Ili, da budem precizniji, nije pravedno da petokraka, pod kojom je 91. u simbiozi s kokardom rušena Hrvatska, ima bolji tretman od ZDS, pod kojim je nerijetko branjena. Ako petokraka ne simbolizira samo komunističke zločinačke režime, nego i „antifašizam“, onda niti ZDS ne simbolizira samo ustaštvo, nego i obranu zemlje od agresije izvana.
A ono što nije nepravedno, ali jest glupo: Pozdrav “Za dom spremni” je, kaže vijeće mudraca, neustavan, ali će vojne postrojbe iz Domovinskog rata, poput HOS-a, imati iznimke prilikom obilježavanja spomena. Pa, ako je nešto neustavno, onda je neustavno! Što, svastika je „neustavna“, ali ćemo je dozvoliti kod obilježavana spomena palih vojnika Wermachta? Je li to ta logika i filozofija?

Simboli su jedno, a njihova uporaba nešto posve drugo. Antifa koristi istu crno-crvenu estetiku kakvu je koristio i onaj švabo s čudnom frizurom (ne Trump). Godine 1987. je na izboru za plakat za Dan mladosti, najveći praznik u SFRJ uz svinjokolju preimenovanu u Dan Republike, odnijelo likovno rješenje studija „Novi kolektivizam“ (da su komunistički vlastodršci bili pametni shvatili bi iz imena studija podvalu!) koji je bio minimalno prepravljeni čuveni nacistički plakat Richarda Kleina, samo je svastika zamijenjena petokrakom – a orao golubicom. Poanta je: fašizam je mentalni sklop, način funkcioniranja i razmišljanja čopora, ne ideološka orijentacija. Današnja antifa nije, suštinski, ništa manje fašistička od Mussolinijevih crnokošuljaša. Zato je i rasprava o simbolima besimislena, kao i njihova zabrana. Ne klanjaju se ljudi simbolima, nego vrijednostima koje im simboli predstavljaju. A to se može razlikovati, „kontekstualno“.
Dodajmo ovom da se ni kokardom nitko nije bavio, kao ni službenim simbolima susjedne, prijateljske i nesvrstane Srbije koji su korišteni pri „etničkom čišćenju“ Hrvatske, pri čemu je „etničko čišćenje“ eufemizam za ono što se prije uvođenja orvelovskog novogovora u službenu upotrebu zvalo genocid. Jesu li kokarde dopuštene samo prilikom službenih manifestacija srpske nacionalne manjine ili prilikom posjeta kralja Ace Vučića, ili i inače?

Dolazak Hrvata na obale sinjeg mora

Lijevi tisak likuje, jer je arheolog dr. Vladimir Sokol izašao s novom teorijom o dolasku Hrvata u današnju Hrvatsku. Po njemu, to se nije dogodilo u VII. stoljeću, kako se najčešće vjerovalo, nego stoljeće kasnije. I to s područja današnje Češke. Tako sad uz iransku, slavensku, ilirsku i gotsku teoriju, imamo i ovu, „češku“.
No, ja ne shvaćam zašto naši „lijevoliberalni intelektualci“ imaju takvu fiksaciju na brojanje krvnih zrnaca Hrvatima? Koja je poanta, što se hoće dokazati i kome? Uostalom, Hrvati kao politička nacija nisu nastali ni u sedmom ni u osmom, nego, kao i većina nacija današnje Europe, tamo negdje u 18. – 19. stoljeću, pri čemu je ključan bio Ilirski preporod. Ne, ranosrednjevjekovna plemena nemaju previše veze s današnjim političkim nacijama, i pozivanje na to je bespredmetno. A uostalom, očito je da su Hrvati kulturu i jezik preuzeli od Slavena uz određene keltske utjecaje vidljive u simbolima (pleter!), a genetiku uglavnom od starosjedilaca Balkana, uz razne utjecaje sa svih strana, od Irana do Gota i tko zna koga sve. Za genetsku čistoću Hrvata, međutim, nikog osim ljevice nije previše briga, niti je to bitno.
Zašto je onda njima bitno? Svojedobno je Dežulović dobio fraze zbog genetskih istraživanja koje je pokazalo da, s te strane gledano, baš i nismo previše gena dobili od Slavena. Čovjek razvezao o tome preko pola Jutarnjeg. Da dokaže da genetičari pojma nemaju o genima. Jer, valjda, čovjek misli da je ideja jugoslavenstva na neki način povezana sa zajedničkim slavenskim porijeklom. Pa ako tog porijekla nema, onda njegov život gubi smisao. Besmislice.
Stvar pomalo podsjeća na nedavni slučaj neke maloljetne mrdačice dupetom, tzv. „twerkerice“, za koju stalno pišu kako konzervativci zbog nje bijesne. Jer, eto, istjerali ju „konzervativci“ koji ne razumiju umjetnost iz „Hrvatska ima talent“, pa sad pleše po noćnim klubovima. Kao da je konzervativce briga što ona radi po noćnim klubovima, gdje je striptizetama i „umjetnicama“ tog tipa i mjesto! Ljevica jednostavno ima potrebu konzervativcima imputirati da ih izluđuju stvari koje zanimaju i izluđuju samo njih. Kao ovo s identitetom Hrvata. Nama, koji imamo identitet i znamo gdje spadamo, ionako nije naročito bitno kad su Hrvati kao pleme došli ovdje.

Zvijer s istoka

Kad pročitate naslov u novinama „ZVIJER S ISTOKA’ NAPALA CIJELU EUROPU“, prvo vam padne na pamet da se opet radi o nekom propagandnom antiruskom uratku. A kad u podnaslovu vidite da piše i „U Poljskoj sve više mrtvih“ i „Najgore se tek očekuje“, pomislite, da nije stvarno izbio opet kakav rat; ionako uvijek svi prvo zgaze Poljsku, kako Rusi kad idu na zapad, tako i Nijemci kad idu na Ruse?

A onda shvatite da je rječ o vremenskoj prognozi. O valu hladnoće koji je zahvatio Europu. Pa kako novinari u ovo vrijeme ne mogu pisati o tome kako ćemo se zbog globalnog zatopljenja svi podaviti u oceanu i spržiti na suncu, mogu praviti senzaciju od nečeg drugog. Problem je što živimo u vrijeme sveopće komercijalizacije svega i, još gore, u vrijeme kad novine ne plaćaju oni koji ih čitaju – na internetu je sve besplatno – već oni koji se u njima reklamiraju. Senzacionalistička ostrašćenost je tako postala pravilo, a izbalansirani i objektivni pristup temama, bez emocija i racionalan, izgleda posve izumro.

No, neovisno o tim pjesničkim opisima zime u Europi, teško je oteti se dojmu da su takvi naslovi često zlonamjerni i tendenciozni, dio antiruske histerije, koju promiču isti mediji koji stavljaju i takve naslove. Jer, svi koji rade u medijima znaju – većina ionako čita samo naslove, a psihološki efekt ostaje i kad se nešto sugerira neizravno. Zapravo, ta histerija je toliko uzela maha da kad se spomene „Zvijer s istoka“, sve žrtve medija (dakle svi koji prate vijesti) automatski pomisle na – Putina.
Novi vladin zavjerenik: i nakon Ramljaka, Ramljak

Tako bi se dalo sažeti imenovanje novog povjerenika lešinarskih fondova za Agrokor. Pročitao sam jutros na Dnevnom rečenicu: „Iako u ovom procesu ni Todorić nije bez grijeha, vrijeme je pokazalo da je u većini svojih kritika bio u pravu.“ A ja ovaj put nisam bio njen autor. Takvu rečenicu sam, međutim, napisao još davno, čim je Todorić postao, silom prilika, bloger. Tada gotovo nitko nije tako mislio, danas ipak ima sve više onih koji shvaćaju da nacionalizacija Agrokora nije bila provedena radi spasa korporacije i radnih mjesta, već iz posve drugih motiva – u rasponu od onih političkih, do onih posve banditskih i hajdučkih koji se svode na puku otimačinu.
Tako ćemo, umjesto Ramljaka, dobiti mlado od Ramljaka na njegovom mjestu. Odnosno, umjesto kompromitiranog Ramljaka, dobit ćemo Fabrisa Peruška, koji je dosad bio u Agrokorovom sustavu za financije i predsjednik uprave Agrokorovog „Tiska.“ Čovjek od Ramljakovog povjerenja, očito.
A njegova će pomoćnica biti Irena Weber, iz istog inkubatora iz kojeg je bio i Ramljak, CAIB-a, investicijske banke u kojoj je provela sedam godina nakon fakulteta. I koju je tada vodio Ante Ramljak. A od 2008. do 2016. je bila, također, na visokim položajima u Hypo Alpe Adria banci. Dakle, u vrijeme kad je ta banka povlačila svoje najspornije poteze, koje mnogi povezuju s pranjem zapadnoeuropskog novca preko zemalja „zapadnog Balkana“ gdje je ta banka poslovala.
Da stvar bude bolja, i dalje će po svoj prilici ostati ista ekipa savjetnika zbog koje je Ramljak morao otići, na istim plaćama. A Vlada i dalje neće imati instrumente preko kojih bi kontrolirala kako prinudna uprava troši novac. Osim medija i Fižulića.

No, najžalosnije u svemu je što otkriće da je Ramljak bio u kontaktu s ljudima iz lešinarskog fonda i davno prije nacionalizacije Agrokora, ni druga otkrića koja snažno indiciraju da je sve s rušenjem Todorića, razvlašćivanjem Sberbanke kao stvarnog novog vlasnika i dovođenjem Ramljaka, zapravo, bilo unaprijed dogovorena namještaljka, nije srušilo ni Ramljaka ni Lex Agrokor. Nego se Lex održao, Ramljak pao radi namještanja lukrativnih poslova svojim prijateljima i suradnicima. Što je, možda, širim masama lakše prepoznatljivo kao krimen, ali je ipak minorno spram razmjera štete koju će Hrvatska trpjeti zbog onog prvog. I manje nemoralno, jer pljačka je ipak manji grijeh.

Alfa lešinar u Vladi RH

Iako u ovom procesu ni Todorić nije bez grijeha, vrijeme je pokazalo da je u većini svojih kritika bio u pravu. Premijer se, prema Todoriću, ‘odlukama stavio u kandže lešinarskog fonda Knighthead koji premijerom upravlja. Taj isti premijer Plenković upravo je Knightheadu omogućio roll-up ugovor kroz koji lešinari zarađuju milijarde kuna i iznose ih iz Hrvatske. Predao im je cijeli proces Agrokora na upravljanje i kada bi imao malo poštenja, a on se poziva na svoje poštenje i moral, pokazao bi ugovore, anexe ugovora o roll-up kreditu, a pogotovo ugovore o garancijama za taj kredit u Hong Kongu. Tada bi se vidjela sva moralnost ove sramotne kriminalne operacije’, napisao je Todorić.

No, to nećemo dočekati. Ono što smo dočekali, na zabrinjavajuć način potvrđuje sve ono što Todorić priča: alfa lešinar, frontman lešinarskog fonda „Knighthead“, osvanuo je u Vladi kad se razgovaralo o tome tko će biti novi zavjerenik za Agrokor. A kad se donosio Lex Agrokor, u Vladi je bila tadašnja veleposlanica SAD-a, Julieta Vals Noyes, i to inkognito, slučajno su je snimili. Toliko o hrvatskom suverenitetu. Franjo Tuđman se vjerojatno okreće u grobu kad to gleda.

Nakon svega, teško je naći argumente da bi se proturiječilo Todoriću koji je još ranije najavio da će i novi povjerenik biti dio „zločinačke organizacije“ i, zapravo, samo fikus. I da Agrokorom i Hrvatskom, zapravo, upravlja lešinarski fond koji ima najviše 15, a vjerojatno 12 ulagača, koji zajedno u njemu drže tri i pol milijarde dolara: oko tristo milijuna dolara po osobi. Radi se, očito, o nekolicini najbogatijih pojedinaca u SAD-u i svijetu, koji su za javnost po svoj prilici veliki filantropi, a privatno pljačkaju nesvrstane i nesuvisle države preko fonda u kojem je glavni igrač, pored Wagnera, koji je tu za javnost zbog anglosakskonskog prezimena, Ara David Cohen.

A ako i dalje ne vjerujete ni riječi Todoriću, uvijek možete vjerovati Wagneru. Koji tvrdi da se „u Hrvatskoj striktno poštuje vladavina prava“. U tom slučaju ste vjerojatno iz Hlebina.

Besplatno stanovanje u Hrvatskoj

Zbog prijedloga zakona koji se tiče zaštićenih najmoprimaca koji žive u stanovima u privatnom vlasništvu, te vlasnika tih stanova, najmoprimci su ustali u obranu svog prava da doživotno besplatno stanuju u tuđim stanovima.
Naime, izmjene i dopune zakona, koje predlaže Ministarstvo graditeljstva, predvođeno HNS-ovcem, Predragom Štromarom, predviđa da će stanari 3734 takva stana u roku od pet godina morati otkupiti te stanove od vlasnika – ili iseliti iz njih. U međuvremenu, cijene najma – koje su u pravilu bagatelne – bi se povećavale za 20 posto svake godine.
Udruge zaštićenih stanara tvrde kako je zakon kreiran „pod snažnim utjecajem vlasnika stanova“, za koje kažu da ih ima i u vrhu HNS-a. Vjerojatno i ima, no koliko god prezirao HNS kao stranku, ovdje moram primijetiti da u Hrvatskoj i dalje prevladava socijalistički – „besplatno sve i svima“ mentalitet.
Njihova udruga traži da se „poštuju stečena prava zaštićenih najmoprimaca, njihova ljudska prava i da im se primjereno valoriziraju cjeloživotna ulaganja u domove.“ To je promašeno i licemjerno – zar drugi ljudi, koji su imali svoje vlastite stanove, plaćene skupim kreditima, nisu u njih ulagali? Ili misle da im je država, o trošku poreznih obveznika, trebala uz praktički besplatan cjeloživotni najam plaćati i nužne popravke? Usto, vrijeđa ih kad ih se u dopisima prema Vijeću Europe naziva uzurpatorima tuđe privatne imovine.
Problem je što oni to jesu, svojom voljom ili ne. Odnos prema imovini je dobar lakmus razine civiliziranosti jednog društva. U civiliziranim, razvijenim društvima privatna imovina je svetinja i nedodirljiva. U Hrvatskoj, pak, i dalje prevladava socijalistički mentalitet, gdje ljudi smatraju svojim pravom ušetati u nečiji stan i promijeniti bravu, a stvari će se kasnije rješavati 20 godina na sudu. I usput se pozivati da „nemaju alternative“.
Imaju, naravno, a alternativa se zove najam ili kupovina stana, kao i kod svih nas ostalih. Ovdje stanari zaboravljaju jednu stvar – pozivajući se na to da su brojni građani jeftino otkupili stanove dobivene u socijalizmu, po deset posto tržišne vrijednosti. A to je da je nije nepravda da to nije i njima omogućeno, nego da je nepravda da je stan nekom otet, i da velika većina građana nije otkupila ništa jer u socijalizmu nisu dobili društveni stan, nego su radili sami sebi kuću o svom trošku. Iako su uplaćivali u stambeni fond kao i oni koji su stan dobili.

Ukratko, ne vidim zašto bi ti ljudi završili na ulici, kako tvrde. Imaju pet godina da si nađu drugi stan koji mogu plaćati. U kapitalističkoj zemlji, poput Irske, dobili bi pet dana – u najboljem slučaju. A još manje razumijem, zašto misle da bi i dalje trebali imati status zaštićenih stanara, skoro 30 godina od pada socijalizma i time uzurpirati nečije vlasništvo? Stan treba štititi stanara od vjetra i kiše, ne od plaćanja najamnine.

Trgovačka koalicija i trgovačka stranka

„S obzirom na to da je ovo trgovačka koalicija na vlasti, i iako bi trebalo opozvati cijelu Vladu, treba razgovarati o opozivu Martine Dalić, jer je ta klika oko nje maligni tumor koji je metastazirao u Vladi i Agrokoru. Neka nepripremljena i neuspjela inicijativa za opozivom cijele Vlade mogla bi je samo učvrstiti. A s obzirom na Jandrokovićeve izjave, želimo testirati jesu li svi HDZ-ovi zastupnici i njihovi politički partneri, HNS i manjinci, spremni uložiti svoj politički kapital u Martinu Dalić i interese koje ona zastupa“, kaže Mostovac Grmoja.

Most je, dakle, sklopio savez s oporbom, SDP-om, i zajedno s njima ide rušiti kompromitiranu Martinu Dalić. Cijelu Vladu neće rušiti, jer je čak i njima jasno da to u ovom trenutku neće proći i da Plenković, nažalost, nema prave alternative ni izazivača u ovom trenutku.
No, meni je zanimljiv taj pakt Mosta i SDP-a, te ostatka oporbe. Jer, ispada da stranka koja je kod javnog bilježnika potpisala da neće koalirati ni s kim, do sad još nije koalirala samo još s HČSP-om. I to uglavnom zato jer tamo misle da Mostovci nisu pouzdani i vjerodostojni partneri. A malo je i cinično kad oni vladajuću koaliciju zovu trgovačkom, ne zato jer ona to nije, nego zato jer su „samo reforme“ Mostovci nerijetko bili spremni prodati sve principe za fotelju više u vlasti.

No, koalicije Mosta s SDP-om, izgleda, ipak neće biti. Prvo, jer u SDP-u ne žele proći kao Karamarko, niti se naći u problemima kao Plenković. A drugo, zato jer se Petrov, što je svakako pohvalno, izjasnio protiv ratifikacije Istanbulske konvencije koja problemu nasilja ne prilazi s aspekta ravnopravnosti svih ljudi, nego selektivno i diskriminatorno. Po principu da su se neki, eto, rodili kao žrtve nasilja, a neki to jednostavno ne mogu biti. No, drugo je pitanje, koliko je Petrovu za vjerovati da neće, kao i puno puta dosad, promijeniti mišljenje. I partnere.