Hoće li nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, Plenković svezanih ruku voditi HDZ i državu? Je li na pomolu novi politički obračun s Plenkovićem unutar HDZ-a, u kontekstu skorog isteka mandata glavnom državnom odvjetniku, Dinku Cvitanu, što bi, tvrde insajderi, mogla biti nova tempirana bomba za stranačkog šefa i hrvatskog premijera?
Ovih se dana predsjednik HDZ-a i hrvatski premijer Andrej Plenković nalazi u izrazito nelagodnoj situaciji. Unutar njegove stranke već danima traju napadi na njega zbog najave ratifikacije Istanbulske konvencije, zbog čega je u stranci već pala jedna ostavka, a podnio ju je šef HDZ-a u Kistanjama, Roko Antić. No, Plenkovića oštro kritizira i skupina istaknutih članova HDZ-a i bivših dužnosnika. Među njima su Zdenka Babić Petričević, Ante Beljo, Zdravko Gavran, Hrvoje Hitrec, Perica Jurič, Jure Ivančić, Neven Jurica, Nediljko Matić, Milan Kovač, Božo Medić, Stjepan Tuđman, Ivanka Zorić i Miljenko Žagar. Oni su javno pozvali vodstvo HDZ-a „na poštovanje volje hrvatskih građana i članova HDZ-a i odustajanje od nepotrebnog prisiljavanja na potvrđivanje Istanbulske konvencije.“
No, predsjedniku HDZ-a i premijeru Plenkoviću rat je objavila i Crkva, koja s oltara poziva na prosvjed pred HDZ-om. Također je i u hrvatskoj dijaspori prava uzbuna zbog Plenkovićeve najave ratificiranja Istanbulske konvencije, a primjerice, hrvatska dijaspora u Australiji reagirala je na sličan način kao i svi domoljubi u Hrvatskoj: spontano se okupila i odlučila reći – sada je dosta – Istanbulska konvencija je sramota i nasilje koje ne želimo gledati, slušati ni trpiti. Tim povodom je u Sydneyju, u nedjelju, 18. ožujka, nakon glavne svete mise u najvećoj od tri Hrvatske katoličke župe, u Župi sv. Nikole Tavelića u St. Johns Parku, masovno potpisivana peticija protiv Istanbulske konvencije. Uz kratak popratni tekst koji su prisutni potpisivali, objavljeno je i pismo sisačkog biskupa ,Vlade Košića, jedinog hrvatskog biskupa koji je otvoreno rekao tko su današnji političari u Hrvatskoj i tko je Plenković koji je trenutačni hrvatski premijer. Košić naziva Plenkovića „bijednim briselskim slugom i njihovim potrkalom.“
Peticija se nastavlja potpisivati i dalje, a slične manifestacije otpora Istanbulskoj konvenciji spremaju se i u drugim australskim gradovima u kojima žive Hrvati. Australski Hrvat, Marko Franović, rekao je za Plenkovića i sadašnji HDZ, u povodu nasilnog guranja Istanbulske konvencije: „…opet su postali janjičari.“
Plenković ne poznaje dovoljno HDZ
Dakle, situacija za Andreja Plenkovića nije ni malo bajkovita, unatoč činjenici da je na sjednici Predsjedništva HDZ-a, održanoj u utorak, 20. ožujka ove godine, 19 članova bilo za ratifikaciju Istanbulske konvencije, a 6 – protiv. Naime, nikada do sada se nije dogodilo da o tako važnim pitanjima na sjednicama Predsjedništva stranke i jedan član Predsjedništva bude suzdržan, a kamo li protiv onoga što predlaže i gura čelnik stranke. Pa čak ni za vrijeme bivše oktroirane predsjednice HDZ-a, Jadranke Kosor, nitko se nije smio usuditi proturiječiti joj, a kamo li glasovati protiv njezinih prijedloga. Čak ni onda kada je ona odlučila iz stranke izbaciti Ivu Sanadera i to samo pola godine nakon što je cijelo vodstvo, ali i članstvo HDZ-a, na stranačkoj konvenciji u Arena centru u Zagrebu 1. srpnja 2009. godine frenetično skandiralo, „Ivo, Ivo!“
U tom kontekstu bi Plenković doista trebao bitio zabrinut što na Predsjedništvu stranke nije jednoglasno podržan njegov prijedlog o ratificiranju Istanbulske konvencije, a izjavom da će sve biti dobro sto posto, Plenković je, kako je dobro primjetio Mislav Bago, novinar Nove TV – „…očito podcijenio stanje u svojoj stranci i očito je da ne poznaje dovoljno HDZ, kojem je predsjednik”. Bago je tim povodim još izjavio da će to biti veliki problem, jer će mu manevarski prostor za donošenje ključnih odluka unutar HDZ-a biti znatno sužen.
“Bojim se da nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, teško da možemo očekivati velike reforme. Više će se u HDZ-u posvetiti jedna strana drugoj, zauzet će se neke startne pozicije za neki idući politički obračun, ili za slijedeće posrtanje Andreja Plenkovića”, ustvrdio je Bago.
“U ovom trenutku, ovo više nije priča o Istanbulskoj konvenciji. Ovo je priča o Andreju Plenkoviću i tome kako on kontrolira HDZ i kako će on, gotovo zavezanih ruku, voditi tu stranku i upravljati državom”, zaključio je Bago.
Cvitan – nova tempirana bomba za šefa HDZ-a?
A o zauzimanju startnih pozicija za neki idući politički obračun s Plenkovićem unutar HDZ-a, o čemu je govorio Bago, možda će se već uskoro početi naveliko raspredati i to u kontekstu skorog isteka mandata glavnom državnom odvjetniku, Dinku Cvitanu, što bi, tvrde insajderi, mogla biti nova tempirana biomba za stranačkog šefa i hrvatskog premijera. Naime, dubljom analizom aktualnog stanja u HDZ-u, dolazi se do neminovnog zaključiti da u stranci ima ogroman postotak onih koji su za smjenu Dinka Cvitana s mjesta čelnog čovjeka DORH-a. Također je i u vladajućoj koaliciji raspoloženje prema Cvitanu i njegovom šefovanju DORH-om u protekle četiri godine – sve negativnije.
Sve je veći broj onih koji su izričito protiv da se Cvitanu produži mandat. Tu se prije svih misli na zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i njegovu stranku. Bandić će, sasvim je izvjesno, svoju daljnju potporu vladajućoj koaliciji uvjetovati Cvitanovim odlaskom, jer mu je jasno da ne može mirno spavati u svom stanu u Bužanovoj ulici sve dok u Gajevoj ulici u Zagrebu stoluje Dinko Cvitan. I Bandićevi neistomišljenici polako uviđaju, pogotovo nakon što je sve očitije da će pasti optužnica i protiv Petra Pripuza, jednog od glavnoosumnjičenih u aferi Agram, da je njegov progon, zapravo, bio politički motiviran. Istodobno, sve što se u svezi s tom aferom sada događa, samo je posljedica Milanovićeva političkog obračuna dok je bio na čelu SDP-a i obnašao funkciju predsjednika Vlade RH.
S tim progonom se nije složio ni tadašnji Predsjednik RH, Ivo Josipović, i ma što god mislili o njemu, ne može mu se odbiti činjenica da je bio legalist. Naime, Josipović je, tvrde insajderi, večer prije uhićenja zagrebačkog gradonačelnika, sjedio s njim u Gradskoj kavani u Zagrebu. Znali su to dobro i premijer Milanović i njegov poslušnik Cvitan, te mnogi smatraju da je Bandićevim uhićenjem, samo dan poslije, nakon što je popio kavicu s tadašnjim predsjednikom Josipovićem, bivši premijer želio pokazati, ne samo tko je gazda u državi, nego i započeti proces Bandićeva političkog uništenja. Iz pouzdanih izvora naš tjednik saznaje da je nakon Bandićeva uhićenja, Ivo Josipović, nazvao premijera Milanovića i otprilike mu rekao sljedeće: „Zorane, ovo nije za hapšenje, a kamo li za policijsku istragu!“
U kontekstu tih Josipovićevih izjava, moglo bi se postaviti i pitanje aktualnom premijeru – zna li on da je Cvitan ispunjavao sve želje bivšega premijera Milanovića? Vjerojatno zna, pa sukladno tome, Plenković rezonira – ako je Cvitan ispunjavao Milanovićeve želje dok je obnašao funkciju premijera, zašto onda ne bi po istoj matrici poslušnosti, ispunjavao i njegove želje kao aktualnog premijera? Ako je to tako i ako se nastavi s praksom da se u Hrvatskoj nastave uhićivanja uz dva do tri svjedoka, koji će igrati kako DORH svira, onda je najbolje da Cvitan bude doživotni glavni državni odvjetnik…
Šeks optužio DORH i Jarnjaka…
Podsjetimo da je u aferi Agram u kojoj su 20. listopada 2014. godine uhićeni Milan Bandić i brojni njegovi suradnici, od kojih su najzvučnija imena Slobodana Ljubičića i Petra Pripuza, zagrebačkom gradonačelniku stavljeno na teret i „trgovanje utjecajem pri nezakonitom zapošljavanju sebi bliskih osoba u Gradskom poglavarstvu i Zagrebačkom Holdingu“. Neki se sada pitaju – ako je Cvitanu i to bilo sporno kod Bandića, kako to da premijeru Andreju Plenkoviću nije sporno to što je Tonko Obuljen, brat ministrice kulture, Nine Obuljen Koržinek, imenovan za novog predsjednika Vijeća HAKOM-a. Plenković, naime, smatra da se tu ne radi o nepotizmu, jer se Obuljen cijeli život bavi tom problematikom. „To je bio javni natječaj, radi se o čovjeku koji se cijeli život bavi tim temama. Što se tiče potencijalnog sukoba interesa, ministrica nije ni bila na toj Vladi“, odgovorio je Plenković na upit novinara.
Treba li ovom prigodom podsjetiti našega vrlog premijera, da ni Ivo Sanader nije prisustvovao sjednici Vlade, na čijem je čelu tada bio, kada se donosila odluka o prodaji zgrade u Planinskoj ulici u Zagrebu, zbog čega je bivši premijer nepravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora. Plenkoviću, primjerice, nije sporno ni to da Josipa Rimac, koja je i sama bila u sukobu interesa, sudjeluje u izradi Zakona o sukobu interesa…
Iako bi Plenković rado na čelu DORH-a ostavio sadašnjeg glavnog državnog odvjetnika, Dinka Cvitana, jer naprosto ne zna ni tko bi mogao biti njegov zamjenik, ogromni su pritisci unutar same stranke da Cvitan ode. A nakon svjedočenja Plenkovićeva glavnog savjetnika, Vladimira Šeksa, u nastavku suđenja Ivi Sanaderu u aferi Fimi media, u kojem je rekao da je Ivan Jarnjak imao kontakte s DORH-om i da je spreman svjedočiti protiv HDZ-a i Sanadera, možda će Plenković i progledati. Iako je tada glavni državni odvjetnik bio Mladen Bajić, ništa ne može ekskulpirati ni njegovu tadašnju desnu ruku, Dinka Cvitana, inače u to vrijeme šefa Uskoka, koji su po tvrdnjama Vladimira Šeksa, zajedno s Jarnjakom, ali i ostalim „svjedocima“, montirali optužnicu protiv HDZ-a i bivšega premijera.
Amerikanci protiv Cvitana, Čermak lobira za njega
Šeks je kazao da je nakon smrti dr. Franje Tuđmana stranka bila u teškom stanju. Za predsjednika je tada izabran Ivo Sanader, zahvaljujući kojem se stranka počela revitalizirati. Šeks je ustvrdio i da je Sanader decentralizirao HDZ, delegiravši sve što je mogao na lokalne ogranke. Za financijsko materijalno poslovanje stranke bio je zadužen glavni tajnik stranke, a u to vrijeme je to bio Ivan Jarnjak. Šeks je kazao i da nikada nije bilo primjedbi, niti su uočene nepravilnosti u financijskim izvješćima koja su prezentirana Predsjedništvu HDZ-a.
Upitan, je li čuo za ikakve crne fondove iz kojih se financirao HDZ, Šeks je odgovorio: „O tome nikada ništa nisam čuo, a bilo bi apsurdno i izvan svake pameti da netko priča o ilegalnom financiranju stranke.“ Šeks je još rekao da je znao da je glavni tajnik stranke, Ivan Jarnjak, pod istragom. „On je u to vrijeme od mene tražio savjete oko te situacije. Vidio sam da je moj prijatelj ozbiljno zabrinut. Par mjeseci prije sastavljanja lista za Sabor kazao sam mu da ne bi bilo dobro ni za njega ni za stranku, da bude na listi za Sabor, jer sam čuo da će biti optužen. On mi je kazao da neće biti optužen. Rekao je da će se znati pobrinuti za sebe. Shvatio sam da ima kontakte s DORH-om, te da je spreman svjedočiti i protiv vlastite stranke“, kazao je Šeks na sudu. „Kada sam vidio kako je svjedočio, tereteći Sanadera i stranku, shvatio sam da je tako svjedočio kako bi sa sebe skinuo odgovornost, te teretio članove stranke“, dodao je Šeks.
Hoće li ovo Šeksovo svjedočenje doprijeti do ušiju Andreja Plenkovića, koji zna, da Cvitan, kao tadašnja Bajićeva produžena ruka, ne uživa nikakvo povjerenje u stranci, te hoće li napokon shvatiti da Cvitanu u travnju istječe mandat i pobrinuti se da na njegovo mjesto dođe netko u koga bi se moglo imati povjerenja.?Plenković zna da bi Cvitanovom smjenom donekle primirio strasti u HDZ-u nakon ratificiranja Istanbulske konvencije, ali je i duboko svjestan da zbog pritiska Amerike, mora maknuti Cvitana, jer je iz kuta najveće svjetske sile više nego evidentno da Cvitana podupire Moskva. A iz svega što se u posljednje vrijeme događalo oko Agrokora, evidentno je, kažu izvori iz tog koncerna, da Rusi „daljinski“ upravljaju Cvitanom.
Iako neki Plenkovićevi koalicijski partneri zagovaraju Cvitanov opstanak, Bandićeve ruke u Saboru su za opstanak koalicije daleko potrebnije. Osim što Cvitan treba otići, u HDZ-u smatraju da je ovo prigoda da se dobro proventilira i sam DORH. Dakle, Cvitanu, čini se, u ovom trenutku ne može pomoći ni snažno lobiranje nekih haaških generala, prije svih, Ivana Čermaka, koji su i dalje fascinirani bivšim premijerom Zoranom Milanovićem, pa žestoko upiru kod Plenkovića da na čelu DORH-a zadrži Milanovićeva Cvitana. Ovdje se postavlja pitanje – što treba pojedinim haaškim generalima, prije svih Čermaku, da svojim domoljubljem žicaju Cvitanov opstanak na čelu DORH-a? Istodobno neki pitaju – kakva je razlika između Čermaka i generala Zagorca?
Možda Čermak lobira za Cvitana jer se plaši da bi neki drugi glavni državni odvjetnik mogao začeprkati po Čermakovom enormnom bogatstvu koje je stekao u vrijeme Domovinskog rata, a dobro je znano da nema zastare za ratno profiterstvo. Činjenica je da je Zagorčeva protupravno stečena imovina oduzeta, pa bi bilo zanimljivo vidjeti Čermakovo dokazivanje, kako je došao do silne imovine.
Pokojni ministar obrane, Gojko Šušak, okretao bi se u grobu da zna kako su njemu bliski generali povezani s Čermakom. Treba li podsjetiti da je ministar Šušak, kada je umro, ostavio svoju obitelj, tako rekuć bez krova nad glavom, u usporedbi sa spomenutim generalima-tajkunima…