Intervju HDZ-ova veterana Vladimira Šeksa Večernjem listu, u kojem je ispripovijedao kako je dogovarana koalicija HDZ-a i HNS-a javno je priznavanje poništavanja iskazane izborne volje glasača, javno je priznavanje povrede izbornoga zakona što ima elemente kaznenoga djela prijevare, te naposljetku i priznavanje da je sadašnja Plenkovićeva Vlada protuustavna, jer nema izborni legitimitet
Vladimir Šeks, HDZ-ov veteran i glavni mozak brojnih izbornih i poslijeizbornih operacija, u intervjuu u Večernjem listu prošle subote ispričao je kako je HDZ dogovarao koaliciju s HNS-om, čemu je i sam osobno pomagao. Sve skupa nije ništa drugo nego otvoreno i javno priznanje namještanja rezultata izbora i ima elemente kaznenoga djela prijevare! Pretrčavanjem HNS-a pod okrilje HDZ-a poništena je iskazana izborna volja glasača te takova koalicija nema izborni legitimitet, pa možemo govoriti o povredi izbornoga zakona, o kaznenom djelu prijevare i naposljetku o – protuustavnoj Vladi RH!
Šeks u Večernjem listu priznaje da su s dijelom HNS-a postojali kontakti i prije smjene Mostovih ministara:
„Suradnja HDZ-a i Mosta bila je opterećena njihovim čudnim poimanjem sudjelovanja u Vladi. Smatrali su da su ministarstva koja su oni kontrolirali leno Mosta. Primjerice, najavili su reorganizaciju MUP-a, pravosuđa te lokalne i regionalne samouprave i kadrovirali, a o tome se uopće nisu konzultirali sa starijim partnerom. Stariji partner o tome je čitao u novinama. Odnosi HDZ-a i Mosta sve su više zapinjali, sve je više škripilo, Andrej je puno toga morao gutati, s terena su nam stizale pritužbe na Most. HDZ-ovci su se žalili da mostovci miču naše ljude i postavljaju svoje kadrove, postavilo se pitanje zašto to HDZ dopušta Mostu. Andrej je znao – ako makne Most, a nema alternativne partnere – past će Vlada. Zato smo morali paralelno početi tražiti nove partnere“, otvorio se Šeks.
Kad je Ivan Vrdoljak pod baražnom vatrom uglednih HNS-ovaca kapitulirao i dao ostavku na mjesto šefa HNS-a, a Predsjedništvo te stranke odbilo je koaliciju s HDZ-om, za nas je to bio, kazao je Šeks, hladan tuš jer smo imali uvjeravanja i informacije da Vrdoljak kontrolira stranku.
Đon-obraz koalicija
„Uoči tog Predsjedništva HNS-a u Saboru smo imali domjenak. Stojimo Vrdoljak, Andrej i ja. Vrdoljak mi tada govori: ‘Sve je u redu. Ti nećeš vjerovati koliko je Vesna konstruktivna.’ Ja kažem: ‘Reci to Andreju.’ Pa on i njemu ponavlja: ‘Sve je u redu.’ Bili smo uvjereni da će sve proći glatko i onda hladan tuš. Drugo jutro Vrdoljak je došao u Vladu, kod Andreja nas je bilo desetak, on se došao pozdraviti sa svima i reći da ga razumijemo jer nije mogao podnijeti pritisak. Ali, tada mi krećemo u ofenzivu da ga ohrabrimo da taj dan na sjednici Glavnog odbora ipak ide glasanje o koaliciji HNS-a i HDZ-a. Bili smo potpuno konsternirani jer smo maknuli Most, a otpao nam je HNS. Tada sam se uključio u akciju da Vrdoljaka preko njemu bliskih osoba iz Osijeka, i preko još nekoliko punktova, ohrabrimo da se ne predaje i da ustraje na koaliciji s HDZ-om. Na raspolaganju smo imali samo nekoliko sati i naposljetku je dio HNS-a ušao u koaliciju s HDZ-om.“
U svojoj političkoj analizi tog nečuvenog pretrčavanja na drugu stranu, Nino Raspudić je napisao: „Postoje programske, reformske, krizne i druge koalicije po različitim osnovama, ali ovo je jedinstven primjer “obraz-koalicije. Nakon što se razišao s Mostom, koji je jedino spominjao kao potencijalnog partnera u kampanji, Plenkoviću bi poštenija odluka bila odmah raspisati izbore, u kampanji otvoreno reći kako u svrhu stabilnosti zemlje ne isključuje mogućnost koalicije s bilo kim pa, ako ih dobije, neka onda s punim legitimitetom to i čini. Ovako je riječ o prijevari birača i s jedne i s druge stane“, napisao je u svojoj kolumni Raspudić.
Zlatko Hasanbegović nazvao je koaliciju HDZ-a i HNS-a prvorazrednom prijevarom te političko-ideološkim protuprirodnim bludom i konkubinatom.
„Nakon Plenkovićeve osobne odluke o likvidaciji dotadašnje saborske većine, činilo se neupućenima da je riječ o nepromišljenom i hazarderskom potezu, ali sada je jasno da je u pozadini stajao jasan cilj dugotrajno pripreman različitim podzemnim kanalima uvođenja Hrvatske demokratske zajednice, mimo volje birača, u koaliciji s notornom korupcionaškom, klijentelističkom i anacionalnom skupinom koja se naziva Hrvatska narodna stranka“, kazao je Hasanbegović koji je odmah nakon objave neprincipijelne koalicije napustio HDZ.
Optužbe da koalicija HDZ-HNS znači prijevaru birača koji na izborima nisu glasali za takvu opciju, premijer Andrej Plenković nazvao je nelogičnima i ispod svih razina. Ustvrdio je kako je u hrvatskom izbornom sustavu (deset izbornih jedinica, plus manjine, plus Hrvati izvan Hrvatske) praktički gotovo nemoguće da netko odmah dobije 76 zastupnika, odnosno većinu.
„Svi moraju pregovarati za poslijeizborne koalicije. Je li prijevara birača da je Most išao s HDZ-om nakon 11. rujna? Ista je stvar. Tadašnji čelnik SDP-a daje ostavku, klubovi se formiraju u Saboru. Ta rečenica o prijevari apsolutno ne stoji”, branio se premijer Plenković u intervjuu HTV-u pokušavajući prodati naciji muda pod bubrege glede očite izborne prijevare koju je počinio zajedno s većim dijelom vodstva male i beznačajne strančice, HNS-a, koja je zahvaljujući epskoj gluposti vodstva SDP-e postala vlasnica devet mandata u Saboru i to u situaciji kad je i jedan jedini glas vlasti vrijedan.
O da, gospodine premijeru, ta rečenica o prijevari i te kako stoji! No, krenimo redom i polako odgovarati na pitanje zašto je koalicija HDZ-HNS izborna prijevara…
Budući da je u Hrvatskoj poražavajuće stanje s demokracijom i pravnom državom teško da nas može nešto toliko razveseliti kao činjenica da je gotovo nemoguće da jedna stranka sama sakupi 76 zastupnika te da zbog toga svi moraju pregovarati za postizborne koalicije. Ali, suštinsko je pitanje: tko u Hrvatskoj, u skladu s našom regulativom, ima pravo sklapati postizborne koalicije? Odgovor na to pitanje nalazi se u našem Ustavu i Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, te svakako nije ono što je premijer pokušao (i uspio) podvaliti politički nepismenoj naciji i, na žalost, jednako nepismenim novinarima.
Naše zakonodavstvo poznaje tri vrste načina kandidiranja na izborima i sve tri se odvijaju putem kandidacijskih izbornih lista. Pritom je zakonodavstvo vrlo demokratično, pa dozvoljava da na listu ide neka stranka sama, ili koalicija stranaka, pa se te liste definiraju kao „stranačke liste“, kao i liste nezavisnih kandidata koje se tako i zovu:“ nezavisne“. Hrvatsko zakonodavstvo eksplicite ne poznaje kao glasački objekt stranke nego izborne liste. Za razliku od gospodina premijera, koji ne razaznaje stranke od izbornih lista, nego se ponaša po onoj: „ Država, to sam ja!“ Pa onda, jer mu to tako odgovara, gazi i Ustav i Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, te gura u prvi plan stranku s tuđe stranačke liste, HNS, kao da je HNS dobio mandate, a ne lista na kojoj je HNS bio. I, onda Plenković zamjenom teza pokušava prevariti cijelu naciju izjednačavanjem nečeg što se izjednačiti ne da!
Opća je pojava da se malo koja stranka kod nas usudi sama izaći na izbore, a pogotovo se to ne usude dvije najveće, HDZ i SDP, koje u stvari u ovom sustavu dvostranačja jedine imaju sposobnost obnašanja vlasti, pa zato moraju sklapati predizborne koalicije. U kojima nastoje pod svoje krilo uhljebiti što više malih stranaka i strančica kako bi priskrbile svojoj listi još koji postotak glasača. A to je presudno važno trenutačno kad nitko ne može samo tako namaknuti ni minimalno potrebnih 76 ruku, a kamo li više, s kojima bi vlast dobila kakvu takvu stabilnost. I stoga razvlači lica u osmjehe malim strankama, jer ih čini važnima i održava na životu. Naime, velika većina njih nikada ne bi prešla izborni prag da izađu na izbore samostalno, pa se pred opcijama da završe na političkim marginama ili još gore, da se ugase, njihova vodstva vrlo rado šlepaju uz velike stranke i pritom oportunistički koriste nastalu gužvu da se izbore za veliko učešće na izbornim listama, nerazmjerno svojoj veličini. Tako nastaju zajedničke stranačke kandidacijske izborne liste, koje su zapravo brakovi iz interesa, što glasače i ne mora zanimati, ali ih svakako zanimaju poruke koje u obliku svojih programa one odašilju prema njim.
Ti programi su ono oko čega se tvorci liste mogu dogovoriti, dakle, zajednički uradak svih kooperanata na listi, pa to znači da pristajanjem na pojavljivanje na zajedničkoj kandidacijskoj listi sa zajedničkim programom oni prema glasačima nastupaju kao jedna politička izborna opcija.
No, da bi u opće mogle pristupiti izborima liste moraju ispuniti uvjet da ih Državnom izbornom povjerenstvu predlože birači. Tako, naime, glasi članak 20. Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor:
„Birači predlažu kandidacijske liste na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa. Za pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Sabor potrebno je prikupiti najmanje 1500 potpisa birača.“
Zbog toga zainteresirani moraju sa svojim listama izaći pred birače i tražiti njihove potpise kako bi se mogli s njima legitimirati kod Državnog izbornog povjerenstva kao politički čimbenik, koji iskazuje interese i političke stavove dovoljno velikog dijela biračkog tijela i zato ima pravo da se na izborima natječe da zastupa njegovu političku volju u kreiranju vlasti.
No, pritom dolazi do uzajamnog odnosa jer nastaje, ne samo moralna, obaveza lista prema biračima koji su listama svojim potpisima omogućili da pristupe izborima i da provode svoje programe. Naime, stranke i pojedinci koji su na tim listama stječu određene materijalne koristi, pa svako izigravanje obećanja da će provoditi ponuđene programe ima obilježja klasične prijevare kako je to opisano člankom 236 Kaznenog zakona.
Naime, svaki birač koji daje svoj potpis nekoj od lista daje ga u dobroj vjeri, pod presumpcijom da će se politička opcija za koju se odlučio zaista zalagati kako bi ostvarila ono što je navela u svojem programu i obećavala u predizbornoj kampanji, a u čemu je birač prepoznao svoje ideje o izgradnji našega društva i(li) svoje interese. Ili će vratiti mandat narodu i prepustiti mu da si izabere neku drugu vlast… Inače im birač ne bi dao svoj potpis, kao što im ga ne daju ni oni birači (glasači) koji imaju drukčije političke i ine svjetonazore.
Procedura daljnjeg postupka s listama je opisuje članak 21:
„ Prijedlozi lista moraju prispjeti Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Državno izborno povjerenstvo, tj. DIP), najkasnije u roku od 14 dana od dana raspisivanja izbora. U prijedlogu liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Sabor obvezatno se navodi naziv liste, a kandidati moraju biti na listi poredani od rednog broja 1 do zaključno rednog broja 14. Naziv liste jest puni naziv političke stranke, odnosno političkih stranaka ili stranačke koalicije, koja je, odnosno koje su listu predložile. Ukoliko je listu predložila skupina birača njezin naziv je ‘neovisna lista’.
Nositelj liste ne mora biti kandidat na listi. Kandidatom se može biti samo na jednoj listi i samo u jednoj izbornoj jedinici.“
Iz odredaba ovog članka je očito da se: kandidatom se može biti samo na jednoj listi i samo u jednoj izbornoj jedinici.
Dakle, nema pretrčavanja! Zašto? Upravo zato da ne bi bilo varanja birača, kao ni posljedica – ilegalnih obnašatelja vlasti!
Članak 22. razrađuje protokol s listama koje su prispjele u DIP, a nakon kojega liste postaju ne samo politički već i pravni subjekti.
„Državno izborno povjerenstvo će u roku od 48 sati od predaje lista izbornih jedinica za izbor zastupnika u Sabor, prihvatiti i u svim dnevnim novinama u Republici Hrvatskoj i na Hrvatskoj radioteleviziji objaviti sve pravovaljano predložene liste za svaku izbornu jedinicu. Zbirna lista sadrži naziv svake liste izborne jedinice, te ime i prezime nositelja svake liste. Na zbirnu listu izborne jedinice, stranačke, odnosno neovisne liste se unose prema abecednom redu puni naziv političke stranke, odnosno koalicije političkih stranaka koja je listu predložila. Ako je više političkih stranaka predložilo zajedničku listu, ona će se unijeti na zbirnu listu prema nazivu prve po redu političke stranke u prijedlogu.“
Članak 25. je značajan jer daje svim listama koje su prihvaćene mogućnost da odustanu od kandidature, ali ne dozvoljava odustajanje jednog ili više kandidata. Članak glasi: „Političke stranke koje su predložile prihvaćene liste kandidata za izbor zastupnika u Sabor, mogu na način predviđen njihovim statutom ili posebnom odlukom donesenom na temelju statuta odustati od te liste najkasnije 48 sati nakon što je bila objavljena od strane izbornog povjerenstva izborne jedinice. Za neovisnu listu odluku o odustajanju donosi osoba ovlaštena za zastupanje liste. Odustajanje jednog ili više kandidata s liste nije dopušteno nakon prihvaćanja liste na kojoj su navedeni, te se odustajanje nekog od kandidata neće uvažiti i takova će lista ostati pravovaljanom s imenima svih objavljenih kandidata.“
Dakle sve je jasno: u Hrvatskoj postizborne koalicije mogu međusobno sklapati samo liste koje su prešle izborni prag, a ne nikako njihovi dijelovi koji se iz bilo kojeg razloga odmetnu sa njih. I tako do sljedećih izbora koji zbog ove činjenice mogu biti i prijevremeni. Što nije ništa neobično, nezamislivo ili nedemokratski.
Zato Plenkovićeva teza da je jedno te isto koalira li HDZ s MOST-om ili HNS-om jednostavno ne drži vodu. Iz jednostavnog razloga: MOST je na izbore išao sam na svojoj listi, a HNS nije. Pa je MOST sasvim legalno, kao lista sa listom, poslije izbora mogao ići u koaliciju s HDZ-om. A HNS nije bio slobodan ići kuda je htio i s kim je htio, jer nije bio verificiran kao politička opcija na vlastitoj nego na zajedničkoj stranačkoj listi kojoj je bio nositelj Zoran Milanović. HNS je imao obavezu ponašati se u skladu s iskazanom izbornom voljom glasača koji su dali svoje potpise toj listi. Sve drugo je prijevara. Što je regulirano člankom 338. Kaznenoga zakona pod nazivom Izborna prijevara, a glasi:
„Tko dodavanjem, oduzimanjem, brisanjem glasova ili na drugi način krivotvori rezultat izbora kazniti će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.“
Ma koliko se, dakle, premijer Plenković bio trudio dokazati suprotno, svjedočili smo izbornoj prijevari, jer je bilo i oduzimanja i brisanja, a izgleda i drugih načina i pritisaka – što i Šeks naznačuje u intervjuu u Večernjaku – kojima se izigralo iskazanu izbornu volju glasača. A to nije ništa drugo do light državni udar, jer Plenkovićeva Vlada koja obnaša vlast nije nastala izborom naroda nego gaženjem temeljnih akata Republike Hrvatske.
Ovo su teške riječi, no, na našu nesreću, nije ih teško dokazati. Naš Ustav kaže:
Članak 1.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Dakle, narod bira svoje predstavnike.! Ne Sabor, ne Vlada, ne premijer! Narod!
To je dogma, to je conditio sine qua non o čemu se ne raspravlja! I zato narod nitko ne smije varati.
Na ovom članku Ustava počiva legitimitet svake vlasti u ovoj državi ili bilo kojoj državi koja sebe deklarira kao demokratsku. Bez udovoljavanja ovom uvjetu, ni jedna “vlast” ne bi proizilazila iz volje naroda i narod ne bi imao obavezu da je poštuje.
Važno je napomenuti da izborom svojih predstavnika ne prestaje pripadanje vlasti narodu, pa bi svatko tko ne bi poštivao ove odredbe Ustava bio uzurpator i podlijegao bi kaznenom progonu.
Dakle, gospodine Plenkoviću: može li se jasnije zakonom regulirati da je izborna prijevara svaki pokušaj pretrčavanja s jedne liste na drugu i mijenjanje volje birača? U konkretnom slučaju HDZ-HNS koalicije radi se o prijevari dvije grupe birača: one koja je dala svoje potpise stranačkoj izbornoj listi na kojoj je bio HNS i one koja nikada ne bi dala svoje potpise listi HDZ-a da je na njoj bio i HNS.
Dakle, krimen HNS je, što god o tome javnosti nesuvislo trolao gospodin Plenković, izborna prijevara i to najgore vrste koja ima sve elemente protuustavne uzurpacije vlasti! Koju je skrojio upravo on, Andrej Plenković. I to ne sam. Već uz pomoć čitavog tima agenata s kojima je „izbušen“ HNS i koji je danima, tjednima i mjesecima obrađivao članove Glavnog odbora HNS-a. Što bi trebalo biti od interesa nekih državnih institucija. Prije svih DORH-a , USKOK-a i SOA-e! Ili nas gospodin Plenković, koji je svratio iz Europe da nas civilizira, stvarno misli uvjeravati da je sve samo posljedica njegovih pregovora s Vrdoljakom, a da su Štromar, Ferenčak i onako velik broj članova Upravnog odbora samo tako, spontano i masovno, sami od sebe podržali fuziju sa HDZ-om? I to samo iz plemenite pobude da se spasi kurikularna reforma kako je u 3 sata u jutro twitnuo Ivan Vrdoljak, najveći lažljivac i obmanjivač u hrvatskoj verziji balkanske političke kaljuže od osamostaljenja do danas. Kaljuže nad kojom se zgražaju i stanovnici susjednih država koje su po vlastitom priznanju u nama vidjeli državu članicu EU, civiliziranu, pravnu i demokratsku. Koja im je trebala biti uzorom! A sad se ne mogu načuditi svojoj naivnosti…
Može se gospodin Plenković praviti blesav pred hrvatskom javnošću, pa lamentirati na sebi svojstven način u svom teatru sebi sličnih što god hoće, pa i podcjenjivati inteligenciju nacije neprobavljivim konstrukcijama poput one da je ono što je radio MOST u koaliciji sa HDZ-om bilo nelojalno i „nešto drugo“, a ovo što je napravio HNS zajedničkoj listi na kojoj je izabran u Sabor sasvim moralno i demokratski domet. No, činjenice su činjenice, a one kažu da je HNS pronevjerio glasove građana i da su građani koji su mu u dobroj vjeri dali potpise i glasove ostali bez zastupnika svojih političkih opcija i interesa u vlasti. Tako im je na perfidan način onemogućeno da konzumiraju svoje ustavno i zato neotuđivo pravo da glasaju i da svojim glasom sudjeluju u kreiranju političkog, gospodarskog, kulturnog i inih oblika života u svojoj zemlji. A naročito, da si izaberu vlast kakvu žele. Kao što to piše u navedenom članku 1. Ustava RH. Pa ako je narod neposredno odlučio da lista na kojoj je i HNS ide u oporbu, onda i HNS ide u oporbu. A ne na vlast. I nitko do sljedećih izbora to nema pravo mijenjati! Pa ni ulašteni Plenković ni svi njegovi pajdaši iz političkih i još nekih podzemlja!