Nadbiskup Andrej
Blago anemični premijer je preuzeo i ingerencije Kaptola, pa je objavio kako je Istanbulska konvencija duboko kršćanska. Baš me zanima, bi li se usudio otići feministicama i LGBT ekipi i reći im to! Vjerojatno bi se grohotom nasmijali!
No, povezivanje Istanbulske s religijom, zapravo, nije posve promašeno. Postupak pretvaranja Hrvatske iz ideološko-komunističke, preko demokratsko-svjetovne, natrag u ideološko-parareligijsku državu, u kojoj razne međunarodne udruge profesionalnih dženderuša preuzimaju ulogu koja je nekoć davno, prije razdvajanja crkvenih i državnih vlasti, pripadala svećenstvu, privodi se kraju. Potpuno neznanstvene, točnije pseoduznanstvene teorija o tome da ljudi nisu biološki određeni spolom, već fluidnim rodom, kojeg mogu mijenjati a la carte, pa ujutro biti jednog, a popodne drugog, tako su sad uzdignute na razinu neupitne dogme, a heretici i nevjerni Tome će biti strogo kažnjeni.
Sve skupa će nadzirati inkvizicija na vrhu koje će biti tijelo od deset žena, među kojima će biti srpska Sarnavka, crnogorska Sarnavka, albanska Sarnavka, bošnjačka Sarnavka, a u perspektivi, vjerojatno, i Sarnavka-Sarnavka. Kad bi se radilo o tijelu od deset muškaraca, i to bijelih i nedajbože kršćana, koji bi imali pravo nadzirati suverene države i dijeliti im packe ukoliko ne financiraju njihove udruge u dovoljnom iznosu, feministice bi vrištale o neviđenom seksizmu, a aktivisti, kojima je do Hrvatske inače stalo koliko meni do toga tko će pobijediti u Big Brotheru, vrištali bi o gubitku suvreniteta i o tome kako će nas to koštati milijardu kuna godišnje, „dok narod gladuje“, dok se nema za vrtiće, i tražili raskid Istanbulskih ugovora.
A o vjerskom karakteru Konvencije, posvjedočio je sad i Andrej Plenković. Proteklog tjedna je generalni smjer da se ide s ratifikacijom, bez glasovanja generalno prihvaćen, uz generalno njurganje HDZ-ovaca, da bi ovog tjedna Plenković zaključio kako nikakvog referenduma o Istanbulskoj konvenciji neće biti, jer je ona – duboko kršćanska.
Sad, ja nisam stručnjak za kršćanstvo, ali nije ni Plenković! Prvo se postavio u stilu „demokracija, to sam ja“, a sad je postao i ovlašteni tumač kršćanske misli! HDZ-u i javnosti, uključujući akademike, je poručio da su glupi, a biskupima, koji se protive toj beskorisnoj i skupoj Konvenciji, da ne razumiju što je kršćanski, a što ne. Plenković je, poput Merkel, postao pravi pokazni demokršćanin: od one vrste čija politika s kršćanskom etikom, zapravo, nema veze, ali se poziva na nju kad god im to odgovara.
Siguran sam da će kolega Šola lijepo znati razložiti Plenkoviću zašto je Konvencija antikršćanska, kao što je Plenkovićev postupak antidemokratski, a postupak „liberalnih“ medija koji Plenkovića hvale jer vlada poput diktatora, antiliberalan i licemjeran. On, dakle, nije ni „diktator“ poput Putina, ni „gad“ poput Trumpa, ni „luđak“ poput Orbana, iako niti jednom od te trojice ne bi palo tako nešto izvaliti, da demokratsko izjašnjavanje o nečem nije potrebno. A kad i bi, tisak bi ih raskomdao, s pravom.
Jer, čak i da je istina da je ta Konvencija „duboko kršćanska“, a jasno da nije, to opet ne bi značilo da je parlament jedne sekularne države samo zato treba ratificirati, bez demokratskog izjašnjavanja naroda! Tim više što se radi o temeljnom dokumentu kojim se dio suvereniteta države predaje međunarodnom tijelu koje nije ni pod kakvim, niti čijim demokratskim nadzorom! I koje čak može državi, tj. poreznim obveznicima, propisati da plati odštetu žrtvi obiteljskog nasilja, što će dovesti do pojačanog pritiska države na građane i povećanje kontrole života unutar četiri zida, jer država želi izbjeći kazne, pa će početi nadzirati građane. A onda to, jasno i zloupotrebljavati. Tako ćemo kao kolateralnu štetu dobiti i policijsku državu na mala vrata.
U Hrvatskoj je tako crkvena vlast, a kasnije ideološko-partijska, razdvojena od svjetovne, samo da bi sad feminstički i drugi NGO kler ponovo bio postavljen iznad njenih demokratski biranih institucija, na položaj koji je nekoć zauzimala kompartija i njena debilna ideologija jednakosti ,koja je dovela do najvećih zamislivih nepravdi. Istanbulska konvencija je, očito, kukavičje jaje kroz koju bi Soroseva mreža NGO-a sebi osigurala milijarde iz državnog proračuna, a usput bi imali imunitet i poziciju iznad demokratskih institucija, s koje bi mogli moralizirati i seruckati ljudima po glavi za – dobre novce.
Šampionka sukoba interesa o – sukobu interesa
HDZ-ova Josipa Rimac, koja je preživjela i Sanadera i Jadranku Kosor i Karamarka, a preživjet će izgleda i Plenkovića, trenutno je državna tajnica u Ministarstvu uprave. Dakle, na mjestu s kojeg bi se trebalo, manje-više, dirigirati tako potrebnom reformom javne uprave. No, kako vidimo, od reformi ni pod ovom Vladom nećemo vidjeti ni r, jer imaju važnijeg posla, ponajviše oko Istanbulske.
No, zato je Josipu Rimac zapao kolosalni posao – biti na čelu radne skupine za izradu novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa. U kojoj će, pored nje, odnosno da budem precizniji, njoj podređeni biti još i bivša šefica Povjerenstva za sprječavane sukoba interesa, Dalija Oreškovića, buduća šefica istog povjerenstva, Nataša Novaković i član Povjerenstva, Davor Ivanjek. Što ne bi bilo ništa čudno da se Josipa Rimac nije dva puta zadnjih dana našla pred tim osobama kao – optužena strana.
Prvi put je kažnjena, u mandatu Dalije Orešković, sa 4000 kuna jer, nakon što je prestala biti gradonačelnicom Knina, nije u zakonskom roku od 30 dana popunila imovinsku karticu. Pa ni nakon što ju je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa upozorilo da krši zakon.
A protiv nje se vodi još jedan postupak za kršenje važećeg Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Što znači da je, ako ništa drugo, upoznata s odredbama sadašnjeg zakona, ili bar njen odvjetnik. Dakle, kao kad lisici date da čuva kokošinjac. No, možda bismo, stvarno, trebali dati bivšim provalnicima i pljačkašima banaka da pišu krivični zakon, ili obiteljskim nasilnicima da pišu obiteljski? Ako ništa, barem oni znaju u čemu je stvar…
Pupovčev Plenković
Premijerka Srbije, stanovita Ana Brnabić, javnosti prezentirana preko mainstream medija kao lezbijka i „Hrvatica“, živi je dokaz da su Vučićevi „Naprednjaci“ stvarno napredni. U stvari, hrvatski tisak uvijek pokušava nastupiti apologetski prema bilo kojem četniku, ili lezbo-četnikuši u ovom slučaju, dok se taj potpuno ne izauta.
A da je Ana Brnabić samo Vučićeva marioneta, koja je tu da čekira kućice „lezbijka“, „rođena u Hrvatskoj“, kako bi se zemlju prikazalo naprednom i otvorenom, bilo je svakom pametnom jasno i prije. To je sad potvrdila, rekavši za HRT, kako misli da Hrvati ne bi trebali imati zajamčeno zastupničko mjesto u srbijanskom parlamentu. Odnosno, citiram, da nije za to da “svaka nacionalna manjina obvezno dobije po jednog predstavnika u parlamentu, zato što mislim da smo mi razvili mehanizam da na neke druge načine, institucionalne načine, u potpunosti zaštitimo pravo i slobode nacionalnih manjina”.
A zastupljenost manjine u parlamentu nije institucionalni način zaštite prava i sloboda manjina, ili što? Hrvati su tako dobro „institucionalno“ zaštićeni u Srbiji, da su i bez rata praktički nestali iz Srbije u zadnjih četrdesetak godina, a ne tako davno i Zemun je bio pretežno hrvatski grad, u sastavu Austro-Ugarske!
Prema popisu iz 1961., u Srbiji je živjelo 196.409 Hrvata. Do 1991. taj se broj prepolovio na 97.344 i tada su činili 1,24 posto stanovništva Srbije. Godine 2002., u Srbiji je živjelo 70.602 Hrvata, a po zadnjem popisu iz 2011., ostalo ih je svega 57.900, tek nešto preko četvrtine od onog koliko ih je bilo pola stoljeća ranije! Da će se do idućeg popisa broj opet prepoloviti, ne treba niti sumnjati! Jer, u Srbiji je sramota biti Hrvat! To su sve ustaše i fuj! Pritisak na Hrvate i asimilacija, očito daju rezultata!
Istodobno, jedan Pupovac ima obraza tvrditi – ne tako davno, u listopadu 2016. – kako Hrvati u Srbiji imaju veća prava od Srba u Hrvatskoj! Podsjetimo, Milorad Pupovac je tada – replicirajući poslaniku Mosta, Miri Bulju, koji je rekao da ne zna gdje nacionalne manjine imaju prava kao u Hrvatskoj, te da bi volio i da takva prava imaju Hrvati u drugim zemljama – naveo da Bulj govori o stvarima koje ne zna. “To nisu samo pitanja prava, nego elementarnog morala”, rekao je Pupovac i spomenuo kako „ona prava koja imaju Srbi u Hrvatskoj, ne bi poželio Hrvatima u Srbiji!“
To je ultimativni bezobrazluk, jer je Pupovac sebi osigurao ne samo mjesto vječnog zaštitnika srpskih interesa u Hrvatskoj – a što skupo naplaćuje i usto, kao predsjednik Saborskog odbora za nacionalne manjine kontrolira plaćanja vlastitoj organizaciji SNV! – nego i koalicijskog partnera! Da ne govorimo da su Srbi u Hrvatskoj imali i do pet ministara u hrvatskim vladama, dok u Srbiji Hrvati ne mogu dobiti jednog zastupnika! Štoviše, u Hrvatskoj su, ne samo Srbi, nego i domaći „antifašisti“, čak tražili i dvostruko pravo glasa za „Lastine“ autobuse iz Srbije, kojima dolaze birači kojima je plaćeno da glasaju za Pupovčev SDSS! Novinari koji o tome pišu mogu, naravno, računati da će se naći u Pupovčevom izvješću o govoru mržnje. A istodobno i bezobrazni Vučić lupeta o „ugroženosti“ Srba u Hrvatskoj, gdje su zaštićeniji od medvjeda u Lici, dok istodobno Hrvati u Srbiji rapidno i netragom nestaju!
Da je Hrvatska pametna zemlja, inzistirala bi na reciprocitetu – na tome da Srbi u Hrvatskoj ne mogu imati drukčija prava od onih koja imaju Hrvati u Srbiji, što je uostalom i jedino pošteno. Ali, ovdje imamo situaciju da Pupovac opet na sva usta hvali Plenkovića i govori o tome kako su oni u koaliciji, što više govori o Plenkoviću nego o Pupovcu.
Promaknimo AFŽ-ovku!
Da je jedini kriterij napredovanja u partiji poslušnost i podobnost, dokazao je slučaj Ruže Hrge, socijalne radnice i članice predsjedništva zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinska“ iz Bjelovarsko-bilogorske županije. Ona je dosad bila na funkciji v.d. predstojnice HZZ-a u područnom uredu Bjelovar, a sad je imenovana za pomoćnicu ravnatelja HZZ-a.
Teško je to ne dovesti u vezu s prošlotjednim Ružinim izjašnavanjem u korist Istanbulske konvencije. Naime, ministrica Nada Murganić, koja je ujedno i predsjednica Zajednice žena HDZ-a “Katarina Zrinska”, izjavila je da je to stranačko tijelo jednoglasno podržalo ratifikaciju Istanbulske konvencije, da bi se samo par sati nakon toga javile brojne članice „Katarine Zrinske“ koje su jednoglasno rekle da Murganić priča gluposti o postojanju jednoglasja.
No, Ruža je bila među onima koje su Istanbulsku – podržale. Sad, možda je ovo nategnuto, vjerojatno je o njenom imenovanju ipak odlučeno dosta ranije, pa je ono sad na Vladi samo potvrđeno. No, HDZ-u svakako nikad nitko neće povjerovati da imenovanje nije nagrada za odanost vođi i partiji.
A što se tiče ZŽ „Katarina Zrinski“, nakon podrške vrha Zajednice Konvenciji, brojni su građani i građanke predložili da se preimenuju u „Zajednica socijalističkih žena Milka Planinc“, ili „Rodno neutralna zajednica Rada Borić“. Ili jednostavno AFŽ.
Bernardiću, ustašo!
Milanovićeva vlada nikad nije ratificirala Istanbulsku konvenciju, inače prihvaćenu 2011. godine u Istanbulu, za razliku od „naprednijih“ država u okruženju – Bosne, Srbije, Albanije, Rumunjske. Glavni razlog nije bio taj što bi Milanović bio veći katolik od Plenkovića – iako to nije teško biti – nego taj što taj cirkus košta velike novce. Bar je to javno navedeno kao razlog. Ono što nije navedeno je da se Milanović, vjerojatno, kao hrvatski suverenist makar i na krivim stvarima (Mustač i Perković!), vjerojatno nije htio izlagati kritikama da predaje dio suvereniteta međunarodnoj inačici Sarnavkinih B.A.B.A.
A sad bi njegov nasljednik na čelu SDP-a mogao biti zaslužan za miniranje ratifikacije Istanbulske u Plenkovićevom mandatu. Za SDP, kažu, nije prihvatljiva djelomična ratifikacija Konvencije. „Ne vidimo potrebe da se na bilo koji način uvodi sadržajna formulacija da je Istanbulska konvencija u skladu s hrvatskim Ustavom i da ne sadrži rodnu ideologiju!”, kaže SDP u odgovoru na pitanje hoće li podržati Plenkovića.
“Nitko ne smije imati ništa protiv gay, LGBT ili transrodnih osoba”, pojasnio je Bernardić svoj stav o Istanbulskoj konvenciji. Zanimljivo je to njegovo tumačenje ograda od rodne ideologije, time da netko zato ima nešto protiv homoseksualaca! Kao kad feministice imputiraju svima koji su protiv te Konvencije, pa i brojnim ženama, da mrze žene. Njima su ionako prihvatljive samo žene koje mrze muškarce. One koje odbijaju mrziti muškarce i kriviti ih za svoje probleme su loše žene i predmetom su zlostavljanja, verbalnog i emocionalnog, feministica koje se bore protiv zlostavljanja žena.
Ako je ovo potez usmjeren na to da Plenkoviću ne prođe ratifikacija, a bez SDP-a zacijelo neće ukoliko bude disidenata među HDZ-ovcima, onda to i nije tako bedast potez. Jer bi to, vjerojatno, povuklo pitanje, ima li premijer većinu u Saboru, odnosno glasovanje o povjerenju Plenkoviću. Što bi pak moglo srušiti Plenkovića i rezultirati novim izborima.
No, znajući Bernardića, vjerojatno se ipak radi o procesu pretvaranja SDP-a u dio LGBT pokreta. Oni se kao stranka ionako odavno već ne bave socijalnim pitanjima i pravima radnika, osim tu i tamo deklarativno. Tko bi rekao da će se komunistička partija jednog dana promaknuti u promicatelja američkog kulturnog imperijalizma oličenog u LGBT pokretu?
Usto, sruše li u ovom trenutku Plenkovića i isprovociraju nove izbore, SDP-ovci mogu računati samo s još manje stolica u Saboru, HDZ s isto ili više. Rušiti vlast jest zadaća oporbe, i ma koliko bi taj potez Bernardića mogao spasiti Hrvate od ratifikacije Istanbulske, s aspekta vođe SDP-a baš i nije najpametniji, jer time SDP dvostruko gubi ako uspije u naumu.
Ministrica i njen brat
Plenković sve otvorenije vrijeđa inteligenciju svojih birača i nacije općenito. Osim što si je uzeo ingerencije tumačiti kršćansku misao i objašnjavati svojim stranačkim kolegama da je demokracija ono što on odluči, a akademicima da u Konvenciji piše ono što on kaže da piše, a ne ono što su oni onako nepismeni pročitali, sad nas je podučio i da nije nepotizam kad brat jedne ministrice u Vladi postane ravnatelj HAKOM-a, koji nadzire telekomunikacijski sektor koji u Hrvatskoj vrijedi 16 milijardi kuna.
A kad tome dodate Plenkovićevo tumačenje kako u priopćenju, koje je Vlada uputila novinarima poslije zatvorenoga dijela sjednice, nije navedeno imenovanje ministričina brata jer je došlo do nenamjerne greške, a ne zato jer se to htjelo za sad zatajiti i kako sukoba interesa nema, jer na toj sjednici na kojoj je imenovan njen brat, Tonko, Nine Obuljen nije bilo, ispada da nas stvarno drže za majmune. Vjerojatno će Josipa Rimac i uspjeti napisati zakon o sprječavanju sukoba interesa po kojem to – nije sukob interesa!
Vlada, doduše, tvrdi da bi imenovanje ionako bilo proslijeđeno u Sabor, pa se to ionako ne bi moglo prikriti, ali im nitko ne vjeruje. Kao što im nitko ne vjeruje da je Tonko Obuljen, među masom kandidata, izabran na natječaju neovisno o tome što mu je sestrica ministrica.
No, meni je tu zabavnije nešto drugo: probajte si zamisliti da je Hasanbegovićev brat, kad bi ga ovaj imao, bio imenovan na takvo mjesto u vrijeme Orešković – Karamarkove vlade! Pa, novine bi se dimile od bijesa, a ljudi bi već prosvjedovali na ulici protiv takve korupcije!
Ovako, čitava stvar je prošla razmjerno neprimijećeno. Što dolikuje Bogu, ne dolikuje volu, kaže stara latinska poslovica. Principi tu nisu bitni, pa tako i ljevica tolerira HDZ-u ono što ne bi tolerirali nikom, samo zato jer im odgovara da je HDZ pod okupacijom Obuljenki i Plenkovića.
Ramljak je Ramljak, a dvaput je dvaput
Često sam ovdje pisao o nakaradnosti Ramljakovog roll-up modela kreditiranja Agrokora. Po tom modelu, Agrokor je posudio oko pola milijarde eura od lihvarske bande iz SAD, lešinarskih fondova predvođenih Ara D. Cohenom i njegovim Knighthead managementom i tim novcem, od te iste bande, otkupio svoj vlastiti dug (obveznice) koje su oni otkupili u četvrtinu cijene u veljači i ožujku prošle godine, očito raspolažući dobrim informacijama o predstojećoj nacionalizaciji korporacije koju je RH odlučila radije uništiti nego da padne u ruke mrskom ruskom neprijatelju, s tim da se to ne zove uništavanje nego – spašavanje. Onda su, iako je stari dug vraćen, knjigovodstveno zadužili Agrokor kod lešinara za dvostruki iznos posuđenog novca i dali im hipoteku na taj iznos, a time su lešinari praktički ostali jedini vjerovnici s pravom glasa.
Dobavljači su, pak, od Agrokora potraživali više od tri milijarde kuna vezanih za financijske mjenice, oko 470 milijuna eura graničnog duga – onog duga koji je fakturiran prije 10. travnja kad je na snagu stupio Lex Agrokor, ali je dospio tek kasnije – te više od 330 milijuna eura starog duga za robu. U međuvremenu im je na ime starog duga i graničnog duga plaćeno 490 milijuna eura, te dodatno 16 milijardi kuna za tekuću isporuku robe, otprilike iznos za koji se Agrokor u međuvremenu zadužio.
Roll-up kreditorima je tako bilo zajamčeno dvoje od petero predstavnika u stalnom vjerovničkom vijeću, no Trgovački sud prihvatio je zahtjev Adris Grupe i osporio sva potraživanja tih kreditora, te sve tražbine imatelja obveznica. Sutkinja, Nevenka Siladi Rstić, kojoj je povjeren slučaj Agrokor, prihvatila je zahtjev vodeći se principom da tražbine koje su već namirene ne mogu sudjelovati u nagodbi, a da roll-up znači da se stari dug zanavlja, odnosno da je stari dug knjigovodstveno pomiren. Time je, zapravo, potvrdila da je Ramljak omogućio američkim lešinarima, ne samo privilegiran status kod naplate duga kojeg su otkupili za sitniš, a naplatit će ga bar za sedam-osam puta više, nego i pravo odlučivati o tome kako će se drugi vjerovnici namiriti i hoće li se namiriti.
U nekim zemljama bi Ramljak za to završio doživotno u zatvoru i ispitalo bi se je li Knightheadu dostavio povjerljive informacije o nakanama Vlade i prije nego je napisala Zakon (doduše, isti je vjerojatno napisan u Buzinu, pa proslijeđen mailom Vladi na potpis).
Ako ništa, utješno je barem da je sutkinja ispravila kriminalnu nelogičnost po kojoj sve tražbine koje su postojale 10. travnja, neovisno o tome jesu li u međuvremenu naplaćene, sudjeluju u odlučivanju o nagodbi, a ujedno izbila iz nagodbe glasove teške 480 milijuna eura, većinom Knightheadove. Isti princip primijenit će se i na dobavljače, koji neće imati pravo glasa s namirenim tražbinama. To je dobro. Loše je jedino da Ramljak, koji je nekima omogućio da svoj već naplaćeni dug tretiraju kao postojeći dug i da se dvaput naplate – nije u zatvoru.