Ukoliko se u Hrvatskom saboru ratificira Istanbulska konvencija, Davor Ivo Stier ozbiljno razmišlja o odlasku iz HDZ-a, te snivanju nove političke opcije kojoj će se pridružiti i neki istaknuti HDZ-ovci
Opstojnost hrvatskog društva, kao i pravni poredak Republike Hrvatske, ozbiljno su narušeni. Drugim riječima, hrvatski nacionalni, vjerski i kulturni identitet mogao bi ubrzo postati tek nešto o čemu će budući naraštaji čitati u udžbenicima, ne bi li shvatili kako su živjeli i razmišljali njihovi „stari“.
Ratifikacija Istanbulske konvencije upravo zbog svega navedenog, podsjeća upravo na sve one radnje koje su se odvijale pod obilježjima totalitarnog režima – komunizma, gdje je tzv. JNA na čelu nosila crvenu zvijezdu petokraku, dok su u isto vrijeme paravojne srpske formacije nosile četnička obilježja i nastojale uništiti sve što nosi predznak ili znak „hrvatsko“.
Istanbulska konvencija, doduše, manje je agresivna metoda zadiranja u hrvatski identitet, međutim njezine posljedice mogle bi za hrvatsko društvo i čovjeka biti puno kobnije nego što to trenutno uopće možemo i slutiti: novo poimanje spolnosti koje ruši sve ono što smo do sada mislili da znamo o biti i smislu ljudskog bića. Poimanje spolnosti na koje čak ni znanost nije spremna!
U ovom kontekstu, dobro je prisjetiti se poznate uzrečice Vlade Gotovca: „Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje“, izjave jednog od onih koji su svojim radom i djelovanjem ostavili dubok trag u suvremenoj hrvatskoj povijesti i politici. Jednog od onih kakve danas trebamo više nego ikada, jer su niskost i mržnja uzele maha!
Naime, stavite li danas petoraku na čelo i prošetate gradom, u Lijepoj našoj ništa vam se posebno neće dogoditi. Međutim, ukoliko vas ponese nacionalni naboj i uzviknete li pritom poklik: „Za dom…“, koji hrvatski narod, doduše, koristi još od vremena Nikole Šubića Zrinskog, a pod kojim su pripadnici HOS-a ginuli, branili i naposljetku obranili Domovinu od velikosrpskog agresora – kazna je neizbježna. Upravo na taj način se, uz pomoć velikog broja poltrona infiltriranih u hrvatsku politiku, nastavlja se velikosrpska politika ‘90-ih, ali na jedan suptilniji, pa samim time i puno opasniji način.
Konačan udarac svemu onome što danas još uvijek poznajemo i prepoznajemo kao hrvatsko i tradicionalno, zadat će, sve je izglednije, upravo sam premijer Andrej Plenković, kao lider jedne demokršćanske konzervativne stranke. I to inzistiranjem na ratifikaciji dokumenta koji je, nota bene, podijelio čak i europske pučane koji okupljaju demokršćane, liberale i fiskalne konzervativce, a nije bio zanemariv ni broj zastupnika demokršćanske orijentacije unutar EPP-a koji su glasovali protiv rezolucije, bili suzdržani ili nisu uopće glasovali (uglavnom Španjolska, Italija, Njemačka, Srednja Europa i Baltik).
Sudeći prema događanjima posljednjih mjeseci, očito je kako je Plenković odlučio sve važne odluke i poteze ove Vlade napraviti na svoju ruku, pa ne čudi što se situacija u HDZ-u sve više zahuktava i sve više počinje podsjećati na vremena vladavine Tomislava Karamarka: svi protiv svih, ali na kraju opet svi protiv jednog – Andreja Plenkovića.
Konvencija prokazala najveće HDZ-ove licemjere
Andrej Plenković, iako naizgled još uvijek samouvjeren i staložen, nalazi se u vrlo nezavidnoj i neizvjesnoj političkoj situaciji. Otvoren rat s desnom strujom unutar stranke u punom je jeku, a upravo su oni ti koji za vrijeme kampanje odrađuju mobilizaciju HDZ-ovih
glasača, te osiguravaju pobjedu na izborima. Jedan od njih, svakako je i drugi čovjek stranke, najvećih HDZ-ov operativac, Milijan Brkić, koji se prema tvrdnjama naših izvora, na posljednjoj sjednici predsjedništva HDZ-a jasno i glasno suprotstavio Plenkoviću ne bi li mu objasnio sve razloge zbog kojih Konvenciju smatra neprihvatljivom.
SLIJEDITI MAĐARSKU I BRITANIJU ILI ALBANIJU, NIZOZEMSKU, GRUZIJU? Za i protiv Konvencije
Zemlje koje nisu ratificirale Konvenciju: Hrvatska, Mađarska, Češka, Grčka, Latvija, Litva, Luksemburg, Velika Britanija, Irska, Island, Lihtenštajn, Rusija, Armenija, Azerbejdžan, Moldavija i Makedonija.
Zemlje koje su ratificirale Konvenciju: Albanija, Austrija, BiH, Italija, Crna Gora, Portugal, Srbija, Turska, Andora, Danska, Francuska, Malta, Monako, Španjolska i Švedska, Slovenija, Finska, Poljska i Nizozemska, 2016. San Marino, Belgija, Rumunjska, Gruzija i Norveška.
„HDZ je narodnjačka stranka demokršćanskih svjetonazora i kao takav mora vrednovati te vrijednosti. Nitko danas na političkoj sceni nije protiv kvalitetne zaštite od nasilja. Moramo postrožiti sve sankcije kako bismo zaštitili od nasilja. Što se tiče pitanja roda, moj osobni stav je da je rod definiran rođenjem, biologijom, a ne društvenim navikama”, kazao je Brkić novinarima, a među onima koji su se digli protiv ratifikacije bili su i potpredsjednica stranke, Ivana Maletić, međunarodni tajnik HDZ-a, Miro Kovač, karlovački HDZ-ovac, Damir Jelić, a stiglo je i pismo nekad bliskog Plenkovićevog kolege, Davora Ive Stiera, u kojem je naveo kako bi “bilo neodgovorno i štetno, i za HDZ i za razvoj hrvatske demokracije, tražiti od zastupnika HDZ-a da podrže uvrštavanje Istanbulske konvencije u dnevni red Hrvatskog sabora, te da glasuju za njenu ratifikaciju”. Ukoliko se u Hrvatskom saboru ratificira Istanbulska konvencija, Davor Ivo Stier, navodno, ozbiljno razmišlja o odlasku iz HDZ-a, te osnivanju nove političke opcije kojoj će se pridružiti i neki istaknuti HDZ-ovci. Obična „pat-
ka“ ili realna mogućnost, uskoro ćemo saznati…
Iako je ovaj put glasno istupila protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, Ivana Maletić je unutar Europskog parlamenta na glasanju o rezoluciji Europskog parlamenta o Istanbulskoj konvenciji ostala suzdržana, pa se, zapravo, postavlja pitanje – koliko je Konvencija postala predmetom prikupljanja političkih bodova, a koliko uistinu predmetom političkih rasprava zbog brige o budućnosti hrvatskog identiteta i suvereniteta? Licemjerje i način na koji se skupljaju jeftini politički poeni, osim Ivane Maletić, koja već duže vrijeme pokušava pronaći
tabor koji će joj omogućiti daljni opstanak u politici, pokazao je i očito još uvijek ambiciozan bivši šef HDZ-a, Tomislav Karamarko, koji se voli oglasiti na društvenim mrežama ne bi li kritizirao poneku odluku Vlade ili potez aktualnog šefa HDZ-a.
„Istanbulska konvencija duboko poništava kršćanske korijene hrvatskog bitka, a Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima oduzima nam pravo i spremnost braniti svoj dom, svoju vjeru, naciju i državu. Ima li bilo koja politička nomenklatura moralno pravo poništiti ta dva stožerna kamena identiteta i opstojnosti Hrvatske i hrvatskog naroda? Imaju li na to pravo oni koji se diče demokršćanstvom i koji se pozivaju na predsjednika Tuđmana i Domovinski rat, a zapravo, zbog svojih politikantskih probitaka dopuštaju urušavanje temelja hrvatske opstojnosti?“, dio je poduže Karamarkove poruke.
Podsjetimo samo kako je upravo Tomislav Karamarko prije svega nekoliko godina bio za ratifikaciju Konvencije, te je zbog nečinjenja, žestoko kritizirao Vladu predvođenu Zoranom Milanovićem.
„Pozivamo ministricu Milanku Opačić da što prije pripremi Konvenciju za ratifikaciju u Saboru“, inzistirala je Karamarkova miljenica, Josipa Rimac, ne tako davne 2014. godine, a tada Karamarko to nije smatrao „poništavanjem kršćanskih korijena hrvatskog bitka“, već je to koristio kao batinu kojom će udarati po SDP-ovoj vladi, na identičan način, doduše, kako je koristio i šatoraše, blokirane, ovršene i kao što sada koristi Konvenciju kao batinu za udaranje po svom nasljedniku.
Summa summarum: prijeti se raskolima, manipulira biračima. Svađa se oko Konvencije koju je i Karamarkova i Brkićeva frakcija prije samo četiri godine bila spremna ratificirati – bio bi to, možda, čak i puč u HDZ-u da ovim tzv. pučem, HDZ ne skače sam sebi u usta.
Svjestan je toga i Plenković, pa je nastalu situaciju odlučio okrenuti sebi u korist.
Plenković si utire put prema međunarodnoj karijeri?
Sukob na relaciji Brkić-Plenković nije od jučer, ali je premijer svjestan da bez Brkićeve podrške teško može krenuti u kampanju za parlamentarne izbore i osvojiti ih. Bliski Brkićevi suradnici kažu kako je on jedan od onih koji će interes stranke staviti ispred vlastitih ambicija, pa čak i stavova o pojedinim ljudima, međutim, neovisno o sudbini Istanbulske konvencije, Brkićev krug ljudi i sam Brkić dobili su povod za postavljanje pitanja – hoće li, možda, poraz Plenkovića na izborima biti najbolje rješenje za stranku,
ne bi li se riješili liberalnog lidera koji svojom politikom autokrata uništava sve ono što su ovi godinama stvarali i gradili?
Svjestan je toga i Plenković, pa ne čudi što je u preostalom vremenu na čelu stranke, odlučio odigrati sve karte u vlastitu korist i osigurati si podršku Bruxellesa, ne bi li nakon sve izvjesnijeg poraza unutar stranke, ali i na idućim parlamentarnim izbori-
ma, doslovno dao petama vjetra i zasjeo na visoko mjesto u nekoj od međunarodnih institucija, a i prije, ukoliko se otvori mogućnost. Cijena toga je ratifikacija Istanbulske konvencije koja bi, prema mišljenju međunarodnih opinion makera, Hrvatsku trebala približiti zapadu, te tako uništiti svaki pokušaj nacionalizma, patriotizma i desničarenja općenito – fašizma, kako često isti opinon makeri znaju nazvati ovdašnju dominantnu političku ideologiju i atmosferu.
Ukoliko Plenković ne pristane provesti ratifikaciju, pada Vlada koja ionako već duže vremena stoji na klimavim nogama, a opstaje upravo zahvaljujući podršci koju premijer uživa u europskim, točnije bruxellskim krugovima. Plenković bi tako trebao biti kandidat europskih pučana za šefa Europske komisije, a o nasljedniku sadašnjeg Jeana Claudea Junckera, raspravlja se već više od godinu dana, kad je taj Luksemburžanin najavio da neće ići u drugi mandat, već da će ga nakon izbora u proljeće 2018. godine – netko za- mijeniti. Prije samog izbora, unutar svake grupacije, dakle pučana, socijaldemokrata ili liberala, bira se po jedan kandidat između nekoliko prijedloga, a pučani čiji je HDZ član, tu će konvenciju održati u studenom 2018. u Finskoj. A do tada…? Hrvatska politika niže od ovoga sigurno neće moći pasti… ili ipak? Birači će u svakom slučaju i scenariju, opet biti oni koji će najgore proći…