Plenković želi Njonju za predsjednicu RH!

Grgur Zucko/PIXSELL

Predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković, nedavno se sastao  s nekolicinom najbližih suradnika i iznio im prijedlog da Gordan Jandroković mora biti HDZ-ov kandidat za šefa države na predstojećim predsjedničkim izborima, jer da napokon treba reći bobu bob, a čelnici Letećeg cirkusa  Montyja Pythona (naime, tako Plenković ironično naziva izmještanje  ureda Predsjednice RH po Lijepoj našoj), Kolindi Grabar Kitarović, da više  ne gaji iluzije da će biti HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu države na narednim izborima. Odmah su neki oponenti u HDZ-u, to zlurado prokomentirali na način da Plenković želi Njonju za predsjednicu RH! Time su, valjda, htjeli reći da su svi oni koji su se zalagali za ratificiranje Istanbulske konvencije, a među kojima je zapaženu ulogu imao i Gordan Jandroković pod nadimkom Njonjo - muškarci u suknjama. 

Bio jednom jedan Njonjo. Kakav Njonjo? Strašan Njonjo.  E, upravo će taj ‘strašni’ Njonjo, s punim imenom Gordan Jandroković, inače aktulani šef Sabora, biti kandidat HDZ-a za predsjednika RH na narednim izborima, tako barem tvrde dobro informirani izvori iz vrha stranke. Naime, tako je  odlučio predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković. Iako Plenković do sada nikada nije iskazivao  sklonost brzom i učinkovitom donošenju važnih odluka, čini se da je po pitanju izbora HDZ-ova kandidata za predsjednika države, načinio presedan.

Insajderi tvrde da Plenković više ne može mirno promatrati aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović koja svako malo, s neke izmještene lokacije, odapne „otrovnu strelicu“ na račun aktualne Vlade. A kap koja je sada prelila čašu  Plenkovićeva strpljenja, svakako je njezin nedavni govor u Šibeniku, gradu u kojem je otvoren novi, privremeni Ured Predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović. Podsjetimo, predsjednica Grabar Kitarović opet je govorila o teškoj demografskoj situaciji u zemlji, te tim povodom istaknula i sljedeće:

„Kad sam rekla da smo u teškom demografskom stanju koje zahtijeva izvanredne mjere, neki su govorili da pretjerujem. Ovih dana premijer je istaknuo da je Vlada zbog izvanrednog stanja u kojemu se našao  Agrokor, morala posegnuti za izvanrednim mjerama. Trebalo je spasiti oko 40 tisuća radnih mjesta. Taj veliki trud Vlade treba pozdraviti i svakako ga objektivno valja priznati. No, samo prošle godine iz Hrvatske je iselilo 80 tisuća ljudi, od čega samo u Njemačku njih oko 40 tisuća. Što je to onda, nego izvanredno stanje koje traži izvanredne mjere? Parcijalne mjere, poput povećanja kvota za uvoz radnika iz inozemstva neće riješiti problem. Nemamo više vremena, primarna je zadaća sviju nas u državnom vodstvu, stvarati uvjete za ostanak ljudi i dostojanstven život sviju. Nemamo vremena za nove apstraktne demografske strategije, već nam treba konkretan akcijski plan sveobuhvatnih za demografski oporavak zemlje. Posebice, uključujući stvaranje uvjeta za znatnije povećanje plaća i to odmah“, kazala je Grabar Kitarović.

Izdajico, cijela stranka viče, e, pa jesam, što se koga tiče
No, na oštar govor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović nije trebalo dugo čekati. Odmah je reagirala, kao Plenkovićev trbuhozborac, njegova ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Nade Murganić. Ona se obratila novinarima ispred Banskih dvora, te rekla sljedeće:

“Svakako smo svjesni da je puno lakše kritizirati nego preuzeti odgovornost. Mi smo preuzeli odgovornost, provodimo mjere koje su u skladu s politikom Vlade i ne vidim razloga zbog čega toliko kritike”, oštro je Murganić odgovorila Kolindi. Potom je otvoreno pozvala sve koji su dobronamjerni, da se uključe s konkretnim prijedlozima, a isto tako i sa svojim radom i angažmanom. Plenković je sigurno bio zadovoljan takvom reakcijom svoje ministrice, ali na tome nije stao. Sastao se, nakratko, s nekolicinom najbližih suradnika i iznio im prijedlog da Gordan Jandroković mora biti HDZ-ov kandidat za šefa države na predstojećim predsjedničkim izborima, jer da napokon treba reći bobu bob, a čelnici Letećeg cirkusa  Montyja Pythona (naime, tako Plenković ironično naziva izmještanje  ureda Predsjednice RH po lijepoj našoj), Kolindi Grabar Kitarović, da više  ne gaji iluzije da će biti HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu države na narednim izborima.



Odmah su neki oponenti u HDZ-u, to zlurado prokomentirali na način da Plenković želi Njonju za predsjednicu RH! Time su, valjda, htjeli reći da su svi oni koji su se zalagali za ratificiranje Istanbulske konvencije, a među kojima je zapaženu ulogu imao i Gordan Jandroković, pod nadimkom Njonjo – muškarci u suknjama.  A tko je zapravo Gordan Jandroković, za kojeg mnogi u stranci tvrde da se profilirao u drugog najjačeg čovjeka u HDZ-u, odmah nakon Plenkovića?

Naime, takvom vještinom političkog preživljavanja i konstantnog uspinjanja na hijerarhijskoj ljestvici, ne može se pohvaliti niti jedan HDZ-ov dužnosnik, jer Jandroković je u ropotarnici političke povijesti za sobom ostavio sve svoje bivše šefove stranaka – od Ive Sanadera, Jadranke Kosor, pa do Tomislava Karamarka. Iako je bio Karamarkov potpredsjednik i glasnogovornik Kluba zastupnika HDZ-a, u saborskim kuloarima se tada odmah naveliko počelo špekulirati da je Njonjo, svojim istančanim instinktom za preživljavanje, nepogrešivo nanjušio Karamarkov politički pad, pa mu je sukladno tome – prvi okrenuo leđa. Zbog načina na koji mu je služio u stranačkim krugovima bio je prozvan – „Karamarkovom pudlicom“.

Taj nadimak Jandroković je dobio, prema pisanju nekih medija, jer je „uvijek bio uz nogu predsjednika Karamarka, stalno je istupao pred kamerama, a i frizura mu je bila postojana, te ga taj nadimak sasvim dobro opisuje“. Pored nadimaka – „Sanaderov mladi lav“, „Karamarkova pudlica“ i „HDZ-ov jastreb“, Jandroković će trajno ostati obilježen nadimkom Njonjo, jer upravo taj nadimak,tvrde upućeni, najviše odgovara njegovom unutarnjem karakteru. Po istoj izdajničkoj matrici, kako se ponio prema Karamarku, Jandroković se ponio i prema bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a, Ivi Sanaderu.

‘Sanader mu je dao i gaće na dupetu’

A upravo mu je Sanader omogućio sve i to baš na način kako je to opisao predsjednik SDP-a Zoran Milanović, inače Jandrokovićev šogor, u jednoj burnoj polemici s njim, u siječnju 2014. godine. Na Jandrokovićevo moraliziranje, Milanović je odgovorio također moralnom prodikom zbog odnosa HDZ-a prema bivšem šefu Ivi Sanaderu: „Jeste li Vi posjetili u zatvoru čovjeka koji Vas je za ruku doveo u politiku i ugurao u HDZ 1997. i ’98. godine, u koju nikada ne biste ni primirisali da niste radili u njegovom kabinetu. Jeste se pitali za Božić, je li kriv baš za sve ili za dio, ili, možda, za više od onoga što mu se stavlja na teret? Nemojte mi Vi govoriti o ljudskim vrijednostima, a opet, govorite o čemu hoćete, to je Vaše pravo“, rekao je Milanović.

Inače, Gordan Jandroković se 1994. godine zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova u kojem je upoznao Ivu Sanadera, kojemu doista može zahvaliti za ubrzani razvoj karijere u kojoj je obavljao i dužnost ministra vanjskih poslova i europskih integracija. Tada su ga nazivali „mladim lavom HDZ-a“, a mnogi i – Sanaderovim batlerom. Vjerojatno mu je ponekad išao i po gablec jer je naprosto bio je opčinjen svojim šefom. A kada je Sanader pao u nemilost Jadranke Kosor, Jandroković je bio među prvima koji mu je okrenuo leđa i postao „vjeran“ svojoj novoj, voljenoj šefici. Kad se počelo propitkivati kako mu je Jandroković okrenuo leđa, on je govorio da su samo surađivali, te da se nisu privatno družili. Prvi je tražio da se Sanaderu ne dopusti povratak u HDZ.

A kada je Sanader uhićen u Austriji, prvi koji se oglasio, bio je, upravo Gordan Jandroković: „Hrvatska pozicija nikad nije bila bolja“, komentirao je Jandroković, tadašnji ministar vanjskih poslova i europskih integracija, uhićenje bivšeg šefa svoje stranke, Ive Sanadera, za Novi list. Tada je još rekao da je Hrvatska zbog slučaja Sanader potvrdila svoju vjerodostojnost, te da naša zemlja funkcionira kao pravna država. Sve to, bio je uvjeren Jandroković, pridonijet će otvaranju Poglavlja 23., Pravosuđe i ljudska prava.

I što je Sanader više tonuo, Jandroković je bio sve neumoljiviji prema bivšem šefu i čovjeku koji ga je stvorio. Čak ga je nazvao i patetičnim lašcem i to on koji bi pred Sanaderom, dok mu je ovaj bio šef, drhtao kao list na vjetru. Bez bivšeg šefa Vlade i stranke, Jandroković, vjerojatno, ne bi ni postojao, jednom je napisao književnik Ante Tomić, te opisao što mu je sve Sanader dao: „Ivo Sanader dao mu je i gaće na dupetu, lično mu je izmislio karijeru u trenutku kada je Zoran Milanović postao šef Socijaldemokratske partije. Jandroković je bio ‘mladi i perspektivni’ odgovor ‘mladom i perspektivnom’ esdepeovskom čelniku.“

Plenković – Njonjin novi nedodirljivi predmet obožavanja

Sve njegove kvalifikacije za mjesto šefa diplomacije bile su, zapravo, u glupoj biološkoj činjenici relativne mladosti, jer mu se u perspektivnost, do dana današnjega, nismo uvjerili. Kao ministra ga pamtimo samo po smiješnom i sramotnom gafu da u Bruxellesu nije znao kazati koja dva poglavlja Hrvatska treba zatvoriti u pregovorima s Europskom unijom. „Čak i tada, kada je uhvaćen u nepoznavanju elementarnih činjenica svoje struke, Sanader je stao na njegovu stranu“, napisao je svojedobno Ante Tomić, te konstatirao da Sanader nije zaslužio da ga taj i takav Gordan Jandroković, meso njegovog mesa, naziva patetičnim lašcem.

Inače, Jandroković je svojedobno bio toliko opčinjen Sanaderom da je 2009. godine beogradski „Kurir“ napisao, a prenijeli ostali mediji u Srbiji, kako su Sanader i Jandroković – gayevi. No, čim je Sanader napustio politiku, Jandroković se slizao s novom šeficom, Jadrankom Kosor. Mnogi su mu iz zlobe dali nadimak – Kosoričina podsuknja.  Međutim, kad je u igru za novog šefa HDZ-a ušao Tomislav Karamarko, član Predsjedništva HDZ-a, Jandroković, među prvima je okrenuo leđa Kosorici i dao podršku Karamarku.

Među prvima je podržao Kosoričino izbacivanje iz HDZ-a, kao što je bio i među prvima koji su se ogradili od Karamarka, dok je 2012. godine o njemu ovako govorio: „On je najkvalitetnije rješenje za HDZ. Čovjek je s velikim političkim iskustvom, ima jasne političke stavove i svjetonazorski je jasno profiliran i kao osoba mi se dopada, te smatram da u ovom trenutku može zajamčiti stabilnost HDZ-a.“

A novi vođa HDZ-a, Andrej Plenković, novi je Jandrokovićev nedodirljivi predmet obožavanja. Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Jandroković je s Plenkovićem dobro surađivao dok su radili u MVEP-u, a njihov se odnos produbio 2010., kada je ministar Jandroković ponudio Plenkoviću da bude državni tajnik za europske integracije u Kosoričinoj vladi. Plenković je prihvatio tu dužnost i bio je jako angažiran u završavanju pregovora o pristupanju RH Europskoj uniji, a često je i zamjenjivao Jandrokovića na sjednicama Vlade.

Tako je Jandroković, političar s istančanim instinktom za preživljavanje, u svojoj bogatoj političkoj karijeri, promijenio tri šefa stranke i sve njih, na kraju balade – izdao. Kako će završiti njegova balada s Plenkijem, teško je predvidjeti, no, postane li Njonjo, buduća predsjednica RH, kako to zlurado kažu njegovi oponenti u stranci, vrlo lako bi mogao postati još žešći kritičar Plenkovića i od same Kolinde Grabar Kitarović, naravno, bude li Plenković i dalje šef stranke i Vlade RH. U tom slučaju bi Plenković od muke mogao zapjevati: „O Njonjo, Njonjo, Njonjo, zločesti moj Njonjo, sve manje ljudi znan ča nalik su na te…!“

 


Umjesto prepucavanja, Kolinda i Plenković bi se, između ostalog, trebali zapitati: ‘Je li, doista, u interesu Hrvatske voditi unaprijed izgubljene arbitraže?’

Umjesto da sjednu za zajednički stol, Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković, i iskomuniciraju važna pitanja u državi, oni se prepucavaju preko medija i svakodnevno još više pogoršavaju i tako sve lošije međusobne odnose. A jedno od važnijih pitanja u ovom trenutku je i pravilno i racionalno postavljanje prema dvadesetak arbitraža koje Hrvatska u ovom trenutku vodi na međunarodnim sudištima, od kojih gotovo ni jedna nema šanse za uspjeh, dok održavanje sudskih procesa bespotrebno troši enormne količine proračunskog novca.

Banke kojima je SDP-ov ministar Lalovac u predizborne svrhe „pokazao“ državnu silu, „Razvoj golf“ kojem je propao posao na Srđu zbog udruga koje su se bunile, pa i obitelj Gavrilović, sigurno će dobiti pozitivna rješenja – da i ne spominjemo „plinsku“ arbitražu u Washingtonu čiji će se rezultat mjeriti u milijardama… Ostalo je gotovo neprimijećeno da je Dechert, odvjetnička kuća koja je u korist mađarskog MOL-a dobila arbitražu u Švicarskoj, prošli tjedan dobio međunarodnu nagradu.

Naime, na balu ugledne publikacije „Global arbitration review“, poznatije kao GAR (u kojoj se objavljuju detalji svih arbitraža, kojima se čude neupućeni političari) – odvjetnička kuća Dechert primila je nagradu i detaljno pohvaljena za način na koji je upropastila hrvatsku tužbu, za koju su svi u RH očekivali da će uspjeti…

Nagrade se dijele, troškovi se gomilaju, a nojeva glava je i dalje – u pijesku. Na teret građana. Za to vrijeme traje nesmiljeno medijsko prepucavanje na relaciji Pantovčaka i Banskih dvora. A postane li Njonjo, buduća predsjednica, možda će manje pričati, a više raditi, pa i po pitanju unaprijed izgubljenih bitaka u ratu za brojne arbitraže.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI