Zagrebački gradonačelnik obustavio je posljednjih mjeseci dotok novca koji je Dinamo dobivao iz gradonačelnikove pričuve od 30 milijuna kuna za potporu vrhunskom sportu. Je li Zdravko Mamić putem Dinamove posve deplasirane Facebook objave „sagradite nam stadion“, poslao indirektnu poruku Bandiću: „Milane, šalji lovu!“ Jer, inače… Ah, inače će „čuda da se dese“, pa će jezik mnoge tajne da raznese! Tko je kome, koliko, kada i zašto…
Cijelo ljeto Dalmaciju dramatično gutaju požari, enormne rujanske kiše potopile su pola Hrvatske, stenju Slavonija, Posavina, Banovina, Gorski Kotar, Istra… Nevolja stiže nevolju… Na neimaštinu i bijedu nalegle su elementarne nepogode katastrofičnih razmjera, bujice odnose domove, djedovinu, urod, zimnicu, sutrašnjicu… život! Prokišnjavaju škole i vrtići, evakuiraju se bolničke operacijske dvorane, urušavaju se ceste i mostovi, štete se mjere u milijardama… I usred svog tog užasa što vapi do neba za solidarnošću, strpljivošću, plemenitošću, trpljenjem i hrabrošću, stiže nam krik iz društva mrtvih pjesnika, besramni vapaj masonerije iz Maksimira koja godinama već prezire sve uzuse pravnog reda i poretka, sve dobre građanske običaje, masonerije koja godinama prezire i državu i društvo od kojih sada ište pomoć. Jer, jebi ga, kiša je napala i njihov dom, pa su eto svi ti vrli mamićevci, uglavnom obuzeti samo sobom, svojim gazdom i svojim sinekuricama, odjednom poželjeli da ih ta prezrena država i to prezreno društvo zbrinu. Ta kako bi mogla i zavapiti ta otuđena masonerija što godinama slavi notornog pljačkaša narodnoga kluba i običnog huligana kao svog neupitnog junaka i ekstra pozitivca, dakle kako nego nisko i podlo zavapila je neki dan, objavljujući na Facebook stranici svoga kluba, GNK Dinamo Zagreb, 82 fotografije udara kiše na njihove urede, salone, tribine, lože… Gospoda su malo pokisla, a to što narod kisne već 20 godina, fućkaš narod. Jedino sebi važni i prevažni, obešćutjeli i obnevidjeli od života u paralelnom svemiru što su ga kreirali sa svojim gazdom i za svoga gazdu, družina iz Maksimira zatražila je gotovo ultimativno u ovim teškim vremenima globalnih Irmi i naših domaćih nevera i oluja da im sagradimo novi stadion! Ups, evo, dovoljna je obilnija kiša pa da iz maksimirskih glava izbriše sjećanje na milijardu koju smo već uložili u obnovu i održavanje njihovog/našeg stadiona u zadnjih 20 godina.
Uz galeriju od 82 slike raspadajuće Kugine kuće, kako je neki od nadahnutih komentatora prozvao maksimirsku grdosiju, misleći pritom i na sve klimavce u njoj, Dinamova je družina objavila tekst sljedećeg sadržaja:
„Usprkos ogromnim naporima i ulaganjima u gradsku imovinu koja GNK Dinamo svakodnevno obavlja kako bi održao funkcionalnost stadiona Maksimir ogromne količine padalina nanijele su velika oštećenja na ionako narušenom stadionu. Pogledajte galeriju fotografija kojom još jednom apeliramo na sve nadležne institucije – Zagreb, Hrvatska i Dinamo zaslužuju novi stadion!“
Ma nemojte! Sve vaše pizdarije i problemi trebali bi biti i naši, a sav med i mlijeko, uvijek i jedino samo gazdini i mrvicu vaši.
Ne znamo jesu li u Dinamu doista mislili kad su objavili sramotno sebični vapaj usred elementarne prirodne katastrofe da će naići na dobar prijem zajednice, ako su mislili opako su se prevarili. Nisu naišli ni na R od razumijevanja, nego su, s pravom, izvrgnuti ruglu i moralnom masakru. Nogometnim rječnikom rečeno, zabili su si autogol, ne s Mjeseca, nego s Marsa! No, ne bismo se kladili da i ta fejs objava nije tek obična farsa iz Dinamova laboratorija za specijalno ratovanje kojeg vodi famozni Tomislav Marčinko. Čovjek za sva vremena i sve poslove, a koji se ipak, simptomatično, najduže zadržao u Maksimiru.
No, prije nego objasnimo zašto je vapaj iz Dinama prema institucijama da mu napokon sagrade novi stadion zapravo obična farsa, ne možemo odoljeti a da vam ne prenesemo neke od komentara koji su objavljeni ispod otužne galerije fotografija stadiona na Dinamovoj fejs stranici. Ako bi više stotina komentara trebalo sažeti u jednu riječ, ona bi glasila – odjebite! „Neka ostane točno takav kakav je, kao spomenik na voljeni klub koji ste nam uzeli i uništili do te mjere da je šteta nepopravljiva“, napisao je Ivica Knezović.
„Iskreno se nadam da je ovo zajebancija s vaše strane. Jer samo tako mogu shvatiti da Dinamo, isti onaj koji je provrtio milijarde kroz račun udruge, vapi za novim stadionom i to još traži od države, grada i institucija?!“, piše Vanja Paulik.
„Zar 35 milijuna kuna godišnje od Grada Zagreba nije dovoljno za održavanje? Organizirajte koncerte i izbore za miss da biste održavali infrastrukturu umjesto da imate višemilijunski vozni park pod tribinom, a igrače plaćate u milijunima“, poručuje Jakov Cilindrić.
“S obzirom na to da je ‘Tatta’ okrenuo milijune eura na transferima, mogao je od te love sagraditi i novi stadion za 20.000 ljudi, više ne treba. Ali ne, lovu je trebalo ‘okrenuti’ na drugačiji način. A u taj projekt može se uključiti i HNS koji je također uprihodio finu lovu zahvaljujući nastupima repke. Ja kao porezni obveznik više ne želim financirati objekte na kojima će igrati eksponati raznih menadžera koji su nogomet oteli od navijača“, odlučan je Tomislav Marinović.
„Od svih transfera igrača koje ste napravili u zadnjih 20+ godina mogli ste odvojit novaca za održavanje stadiona. I tako kao profesionalan klub dobivate dotacije od Grada, novac od transfera trpate u privatne džepove, a sad još očekujete da vam porezni obveznici grade i stadion. Sagradite si ga sami!“, piše im Tomislav Capan.
„Dinamo zaslužuje prije svega novu upravu. Sramota je da klub vodi osoba (suradnik) protiv kojega se vode kazneni postupci“, piše Marko Ribić.
„Klaićeva nema novaca za lijekove za bolesnu djecu, nema uvjeta za boravak roditelja s djecom. Petrova nema klimu, nema grijanje, svako malo im krepavaju aparati i odgađaju se kemoterapije i zračenja pacijentica. Škola u koju idu moji klinci treba nove prozore, puna je vlage i prokišnjava im plafon u zbornici. U vrtićima djeca nemaju što jesti jer su im roditelji siromašni. Dosta ste para i od mojeg prireza dobili i u ovih 20 godina ste mogli imati palaču od zlata, a ne stadion koji propada. Za razliku od stadiona, Klaićevu, Petrovu i školu aktivno koristimo. Snađite se kako znate, napravite kickstarter, ali skinite se s gradske sise. Zagreb ovo stvarno ne treba“, eksplicira AnaMarija Abramović.
Dinamovo zapomaganje preko Facebooka razgnjevilo je stotine „malih“ ljudi, ali pravo je pitanje koliko je dotaklo jednog čovjeka. Kojem je zapravo i bilo namijenjeno. Zdravko Mamić krenuo je, nakon 15-ak godina skladnog suživota i stotine zajedničkih kombinacija, u novu, vjerojatno i završnu rundu obračuna s Milanom Bandićem. Naime, kaj? Bandić je, kažu nam dobro obavješteni izvori, zatvorio pipu iz koje je uvijek spremno curio novac, s raznih gradskih adresa, prema neutaživom Mamićevom bunaru u Maksimiru. A bunar, do jučer pun kao brod – nije li se gazda u svakoj prilici zadnjih godina hvalio svojom poslovnom genijalnošću – odjednom je presušio. Klupski račun je blokiran, prihodi od ulaznica mizerni, prihodi od sponzora mizerni, prihodi od tv prava mizerni, Europa promašena, transferi igrača na čekanju, prošle su godine klub i njegova realovski velika radna zajednica što broji gotovo 300 ljudi „pojeli“ 300 milijuna kuna. Kao pijanac kad u zoru za šankom protrlja oči i okrene džepove, a unutra nema više ni za zadnju putnu… Pije li se u Dinamu upravo zadnja runda?
Dinamu, jasno, i dalje dopada oko 20-ak milijuna kuna na godišnjoj razini za njegov neprofesionalni sportski pogon i održavanje objekta, premda je Grad Dinamu stadion dao u zakup, pa bi se klub sam morao, što je s vremena na vrijeme i činio, pobrinuti za novac za njegovo održavanje. Ono, što Zdravku Mamiću kronično nedostaje posljednjih mjeseci su donedavno redoviti Bandićevi milijunski poguranci. Gradonačelnik, naime, godinama već raspolaže (ove je godine to 30 milijuna kuna) s relativno velikim iznosom namijenjenim za tzv. potporu vrhunskom sportu, te ta sredstva aktima gradonačelnika razdjeljuje s vremena na vrijeme tijekom godine nekolicini zagrebačkih klubova, a najveći dio kolača godinama su dobivali Dinamo i Cibona.
Mjesecima već ništa izvanredno iz Grada nije kapnulo u Dinamovu blagajnu, što za Mamićev megalomanski projekt postaje neizdrživo i „Laki je malo nervozan“. Najmanje 280 milijuna kuna (kažu optužnice) Mamići su oteli klubu od brojnih transfera, isisali ih i oprali u off shore oazama, potkožili se desecima nekretnina u Hrvatskoj i na raznim inozemnim adresama, pokretninama, umjetninama, a o kešu da se i ne govori. Za manje od tog iz Dinama isisanog iznosa Turci su u Eskisehiru, gdje je nedavno igrala Hrvatska, sagradili novi stadion za 35.000 gledatelja. Platili su ga, kažu, 40 milijuna dolara. Dinamo više nema ni novaca, nema, svi znamo, ni stadion, nema više ni gradonačelnika za saveznika, jer Mamić postaje sve neprihvatljiviji čak i Milanu Bandiću koji i sam ima velikih okopavanja sa zakonom i kojeg također čekaju suđenja i nove optužnice. Njih dvojica više gotovo i ne razgovaraju, ne zato što možda ne bi htjeli, ali više ne umiju. Ni Mamić ni Bandić odavna već ne znaju što je dijalog, samo agresivne tirade, čemu svjedočimo u svakoj prilici kada jedan ili drugi govore u javnosti. Mamić više nema ni zeru koncentracije ni živaca da osluhne drugoga, pa bio to i njegov partner iz poslovne ložnice Milan Bandić. Zato mu je možda putem posve deplasirane Facebook objave „sagradite nam stadion“, poslao indirektnu poruku: „Milane, šalji lovu!“ Jer, inače… Ah, inače će „čuda da se dese“, pa će jezik mnoge tajne da raznese! Tko je kome, koliko, kada i zašto… Mamić bi, ako se „raspukne“, mogao potopiti, ili makar raskrinkati mnoge tzv. uglednike. Koji nisu ništa bolji od njega, samo se pristojnije ponašaju. Napetost oko Mamića može se rezati nožem, suđenje je iscrpljujuće, a uskoro će i novo. Oko njega sijevaju prijetnje, fijuču meci, suradnicima mu pale automobile, a trenera mu premlaćuju bejzbolskim palicama. Zašto je pred kućnim pragom u srijedu navečer premlaćen benigni Mario Cvitanović? Je li netko ubio Boga u treneru da pošalje poruku zaštićenom Mamiću da neće stati dok… Što?
Bezbroj je upitnika, neupitno je da je situacija oko Dinama, odnosno Zdravka Mamića eskalirala. Posve je neprihvatljiva, i zapravo zastrašujuća, spirala nasilja koju je Mamićevo upravljanja Dinamom dovuklo pred sam klub i kućne pragove, i njegov i njegovih suradnika. Mamić je postao i uzrok i posljedica… To što je postao talac samoga sebe, mora riješiti prvo sam sa sobom. Ali, to što u talačkoj krizi drži ne više samo Dinamo, nego čitav nogometni i navijački pokret u Hrvatskoj, i sve svoje suradnike, ipak mnogo manje govori o Mamiću, a mnogo više o državi i društvu koji godinama ne uspijevaju zaštititi i nas i Mamića od Mamića i dekontaminirati najpopularniji sport na svijetu, pa se dobrom dijelu ljudi u Hrvatskoj u međuvremenu nogomet zgadio. Do te mjere da više ne znaju ni kako, ni zašto podržati svoju reprezentaciju.