Merkaševi odvjetnici zatražili su izuzeće zamjenika ravnatelja Uskoka, ali i ravnateljice Uskoka Tamare Laptoš, te glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana. Izuzeće dvoje Uskokovih tužitelja obrana je zatražila ističući da Sven Mišković, u svojstvu zamjenika općinske državne odvjetnice u Zagrebu, nema osam godina staža, koliko je potrebno za rad na uskočkim predmetima, dok njegova kolegica Željka Panza Ostrogonac na spisu radi duže nego što je propisano Zakonom o Uskoku
Sudac Županijskog suda u Zagrebu, Ivan Turudić, gostujući nedavno kod Aleksandra Stankovića u emisiji ‘Nedjeljom u 2’, odgovorio je na pitanje, zašto krunski svjedok u slučaju Ina-Mol, Robert Ježić, nije još vratio 5 milijuna eura u državni proračun, svotu koja je, navodno, bila mito za bivšeg premijera Ivu Sanadera. Krivnju je svalio na Dorh: “Županijski sud je pozvao Ježića da vrati novac. Kad on to nije napravio, dostavio sam spis Dorhu. Ne znam što su oni radili. Nisu imali nikakve obveze čekati nikoga. Dorh nije uspio u svojoj zadaći”, rekao je Turudić.
Tako je Turudić izravno prozvao Dorh, kao krivca što u državni proračun nije uplaćena pozamašna svota novca Roberta Ježića. Nakon te Turudićeve izjave mnogi su počeli u negativnom kontekstu govoriti o toj državnoj instituciji koja ima puno rupa u svome radu, pa i nije čudo da im brojni predmeti nakon suđenja padaju – kao zrele kruške. I umjesto da Dorh i Uskok budu institucije koje besprijekorno rade svoj posao i u koje će građani imati neupitno povjerenje, brojni slučajevi, a ne samo oni najveći i medijski najeksponiraniji, uvjeravaju nas zbog čega to nije tako.
Primjerice, naša redakcija je došla u posjed jednog takvog slučaja. Riječ je o procesu koji se od 2011. godine vodi protiv bivšeg policijskog šefa za suzbijanje prostitucije, Mislava Merkaša. Naime, obrana Mislava Merkaša, optuženog da je svodnicima dojavljivao podatke o racijama i tako u šest godina zaradio najmanje 162 tisuće eura, zatražila je izuzeće tužitelja, pa suđenje opet nije počelo.
Merkaševi odvjetnici zatražili su izuzeće zamjenika ravnatelja Uskoka, ali i ravnateljice Uskoka Tamare Laptoš, te glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana. Izuzeće dvoje Uskokovih tužitelja obrana je zatražila ističući da Sven Mišković, u svojstvu zamjenice općinske državne odvjetnice u Zagrebu, nema osam godina staža, koliko je potrebno za rad na uskočkim predmetima, dok njegova kolegica Željka Panza Ostrogonac na spisu radi duže nego što je propisano Zakonom o Uskoku.
Optužnicu podnio neovlašteni tužitelj
Naime, u zahtjevu za obustavu kaznenog postupka protiv Mislava Merkaša, koji je Županijskom sudu u Zagrebu 15. prosinca 2016. podnio njegov odvjetnički tim, od ukupno pet točaka u kojima se iznose povrede pojedinih odredbi kaznenog postupka protiv njihova branjenika, ,apostrofirano je i sljedeće: „Zbog apsolutne bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz čl. 468. st.1. t. 5. ZKP-a, optužno vijeće Županijskog suda povrijedilo je propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja, obzirom da je potvrdilo optužnicu iako je istu podnio sudu neovlašteni tužitelj, a koje pitanje predstavlja ustavnu kategoriju, odnosno povredu odredbe čl.29. st. 5. Ustava RH ili povredu ustavnog prava na pravično suđenje.“
Da pojasnimo – 21. ožujka 2013., odlukom Državnoodvjetničkog vijeća, Sven Mišković imenovan je zamjenikom općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu (ODO) u Zagrebu. A 17. ožujka 2014., na sjednici optužnog vijeća Županijskog suda, Mišković je u svojstvu zamjenika općinske državne odvjetnice obavljao samostalno poslove zamjenika ravnatelja Uskoka temeljem čl.11. Zuskoka, iako tada nije imao niti godinu radnog iskustva na poslovima zamjenika.
U obrazloženju svog rješenja 12. svibnja 2014. godine, ravnateljica Uskoka, Tamara Laptoš, istaknula je da je Sven Mišković temeljem čl.11. Zuskoka upućen na rad u Uskok u predmetu K-US 287/12, dana 12. ožujka 2014. i to rješenjem br. KR-I-DO-125/12-31-2. Međutim iz obrazloženja rješenja Tamare Laptoš, od 15. listopada 2015., str. 2, 6 odlomak (očitovanje Svena Miškovića), nesporno je da je još dana 8. travnja 2013. godine, zamjenik općinske državne odvjetnice u Zagrebu, Sven Mišković, sudjelovao u ispitivanju Tomislava Brnjasa u uskočkom spisu K-US-7/12.. A to znači da je ravnateljica Uskoka, Tamara Laptoš, u svom rješenju od 12 svibnja 2014., navela neistinite podatke, kada je istaknula da je Sven Mišković tek 12. ožujka 2014. u predmetu K-US-287/12. upućen na rad u Uskok temeljem čl.11. Zuskoka.
Namjerno iznošenje neistinitih podataka
Iz navedenog proizilazi da je ravnateljica Uskoka, Tamara Laptoš, u rješenju KR-US-328/14. od 12 svibnja 2014. namjerno navela neistinite podatke kako se ne bi otkrilo da je Sven Mišković samostalno obavljao poslove zamjenika ravnatelja Uskoka temeljem čl. 11. Zuskoka još 8. travnja 2013., što znači da poslije položenog pravosudnog ispita nije proveo na radu kao zamjenik državnog odvjetnika niti mjesec dana, umjesto zakonski propisanih najmanje 8 godina, navodi Hrvoje Pezelj, odvjetnik optuženog Merkaša.
I premda Tamara Laptoš u obrazloženju svog rješenja 27. lipnja 2014. godine jasno naglašava da su točni navodi branitelja Hrvoja Pezelja, da Željka Panzo Ostrogonac i Sven Mišković nisu na radu proveli 8 godina kao zamjenici općinskog državnog odvjetnika, ona u svoju obranu ističe, da iz navedenih razloga niti nisu raspoređeni za zamjenika ravnatelja u Uskoku temeljem čl.8 Zakona o Uskoku, već samo upućeni u određenom predmetu i na određeno vrijeme temeljem čl.11. Zuskoka.
Međutim, obrana tvrdi, da je potpuno kontradiktorno navedenom stajalištu Tamare Laptoš i Uskoka od 27. lipnja 2014. godine, Sven Mišković 18. rujna 2014. godine, što znači niti 3 mjeseca kasnije, u svojstvu tadašnje zamjenice ravnateljice Uskoka, Tamare Laptoš, raspoređen na rad u Uskok temeljem čl. 8 Zakona o Uskoku i na razdoblje od 4 godine, podnio optužnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu izmijenjeni dispozitiv optužnice protiv Mislava Merkaša i dr. K-US-287/12. i vlastoručno potpisao u istom svojstvu.
Također je iz sadržaja zapisnika sa sjednice optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2014. vidljivo da je Sven Mišković tada bio u svojstvu zamjenika ravnateljice Uskoka koji je raspoređen na rad u Uskok temeljem čl. 8 Zakona o Uskoku. Usporedbe radi, Željka Panza Ostrogonac tom je prilikom bila u svojstvu zamjenice ODO-a u Zagrebu koja je uopućena na rad u Ured temeljem čl.11 Zakona o Uskoku kako bi obavljala poslove zamjenika ravnatelja Uskoka u predmetu K-US- 287/12.
Dvojaki kriteriji
Iz opisanog jasno proizilazi, da je ravnateljica Uskoka, Tamara Laptoš, od 27. lipnja do 18. rujna 2014. nezakonito predložila, a glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan nezakonito rasporedio Svena Miškovića na rad u Uskoku, temeljem čl. 8 Zakona o Uskoku, na razdoblje od 4 godine. To je nezakonit postupak, jer je Sven Mišković prethodno proveo na radu kao zamjenik ODO-a Zagreb manje od 1,5 godinu, umjesto zakonski propisanih i obvezujućih najmanje 8 godina, a predložen je protivno stavu i obrazloženju Tamare Laptoš, koje je istaknula u rješenju br. KR-US-328/14. od 27. lipnja 2014., navodi, između ostalog, obrana okrivljenog Mislava Merkaša.
Usporedbe radi, isti taj Uskok (Sven Mišković) je 21. listopada 2014. godine donio rješenje o provođenju istrage protiv 16 okrivljenika i dva trgovačka društva, kojim se teretio prvookrivljeni Milan Bandić za počinjenje pet kaznenih djela trgovanja utjecajem, tako da je u tijelima Grada Zagreba zapošljavao bliske osobe na bolje plaćena radna mjesta, iako te osobe nisu zadovoljavale uvjete tih radnih mjesta.
Iako članak 14. Ustava RH propisuje da su „Svi pred zakonom jednaki“, Dorh i Uskok očito smatraju da su iznad odredbi Ustava RH i da kod raspoređivanja ili upućivanja zamjenika na rad u Dorh i Uskok ne moraju poštivati propisane zakonske odredbe o uvjetima radnih mjesta i zapošljavanju. To je, inače, samo jedan, u nizu sličnih slučajeva, zbog kojih se spomenute institucije spominju u negativnom kontekstu.
Pa i u slučaju da se bivšem policajcu Mislavu Merkašu dokaže krivnja, ostat će uvijek veliki upitnik i ogromna mrlja nad radom Dorha i Uskoka koji, kao što vidimo, u svojem radu za slične slučajeve primjenjuju dvostruka mjerila. Na taj se način doista stječe dojam da pred Dorhom i Uskokom nisu svi građani jednaki, premda, da još jednom to istaknemo, članak 14. Ustava RH propisuje da su „Svi pred zakonom jednaki“. Stoga i ne čudi toliko nepovjerenje javnosti u rad tih institucija i što im mnogi predmeti nakon suđenja padaju kao zrele kruške…
