Onaj tko je pozorno slušao reakciju Andreja Plenkovića mogao je između redaka dokučiti da je Premijer Republike Hrvatske itekako znao kakva će presuda biti! Nije isključeno kako su znali i Dragan Čović i bošnjački politički vrh pošto im očigledno svima šefuje isti šef, baš kao i svim tim haškim sucima iz tamo nekih "smiješnih" zemalja koje su odlučivale i nažalost odlučile o sudbini hrvatske "šestorke", sada evo nažalost "petorke". One koji su prije Plenkovića bili na vlasti ne treba ni spominjati, posebno taj famozni "poker" Mesić-Nobilo-Pusić-Josipović
Nekada je potrebno vremena da se emocije slegnu, no nekada ne ide pa ne ide. Ono što se dogodilo u srijedu u Haškoj sudnici bio je vrhunac rada Tribunala, zapravo vjerski obred u kojem su uživali muslimani, dok su hrvatski uznici bili kurbani. Krv je puštena. Čovjek koji je za par godina trebao biti slobodan izabrao je smrt, jer je cijelom svijetu svojom žrtvom želio dokazati dostojanstvo svoga naroda i iznad svega dignitet Domovine. I Hrvati s obje strane granice zbog toga mogu i trebaju biti ponosni, jer doći će sigurno i vrijeme kada će svjetska literatura izučavati ovo djelo Slobodana Praljka, generala nad generalima, i budućim naraštajima ga prikazivati kao jednog od najvećih heroja u povijesti ljudskoga roda.
Jesu li Amerikanci i Englezi sada spoznali kolika veličina moraš biti da radije biraš smrt i odbijaš slobodu s etiketom zločinca? Sud očigledno nije sudio po pravdi, pravu i činjenicama, jer je suđeno politički i sada se pokušava pisati činjenično netočna povijest, međutim Hrvatima se to ne događa prvi put, a s postojećim političkim rukovodstvom, bojimo se, ni posljednji put! Dovoljno je proanalizirati činjenicu kako je Dragan Čović u najavi izricanja presude ustvrdio: “Presudu ćemo dočekati dostojanstveno”, dok se o presudi Ratku Mladiću nije izjašnjavao sve dok mu Andrija Jarak tijekom snimanja priloga za Novu TV nije postavio to pitanje, a Hrvatski član u Predsjedništvu BiH tog ratnog zločinca oslovljava sa “Gospodin Ratko Mladić”!
Plenković je znao presudu
To je jedan nedopustiv gaf, ali isto tako onaj tko je pozorno slušao reakciju Andreja Plenkovića mogao je između redaka dokučiti da je Premijer Republike Hrvatske itekako znao kakva će presuda biti! Nije isključeno kako su znali i Dragan Čović i bošnjački politički vrh pošto im očigledno svima šefuje isti šef, baš kao i svim tim haškim sucima iz tamo nekih “smiješnih” zemalja koje su odlučivale i nažalost odlučile o sudbini hrvatske “šestorke”, sada evo nažalost “petorke”. One koji su prije Plenkovića bili na vlasti ne treba ni spominjati, posebno taj famozni “poker” Mesić-Nobilo-Pusić-Josipović.
Kada već spominjemo politički vrh u BiH nećemo sigurno pogriješiti ukoliko konstatiramo da u konačnici njima ovakav razvoj događaja odgovara, jer se dodatno dižu tenzije, pa će se sve manje govoriti o njihovom neradu, korupciji, svim vrstama kriminala, dakle o tim “vrućim” temama od životnog značaja, a što se tenzije više dižu oni će lakše dobiti naredne izbore (to ih jedino i zanima) u listopadu 2018. godine a što opet, možda, najviše odgovara režiserima haške “monodrame” sa smrtnim posljedicama.
No, u ovom slučaju stvari treba gledati kroz jednu dugoročnu prizmu – naše jučer, danas i sutra, jer evo živi smo svjedoci kako je Međunarodna zajednica u razmaku manjem od tri destljeća napravila dvije ogromne nepravde prema Hrvatima. Prvi put kada im nije dopustila da se u miru osamostale, poput Čeha, Slovaka i Slovenaca, te iziđu iz umjetne i nametnute im tvorevine Jugoslavije, nego su morali veliko krvoproliće proživjeti i preživjeti da bi dobili, odnosno vratili svoju Domovinu, a drugi put ovom presudom koja je žrtvu pretvorila u agresora, dok agresor nije okarakteriziran kao agresor, a što se najbolje iščitava kroz presudu Ratku Mladiću, a koja je takva da ostavlja dojam kao da Mladić nikada u životu nije sreo Miloševića, a kamoli provodio genocidnu politiku službenog Beograda!
Srpska država u državi
Herceg-Bosna je nekoć bila utočište za tolike muslimane iz Bosne i Hercegovine i kojeg li paradoksa, zahvaljujući baš čelnicima Herceg-Bosne toliki muslimani su spašeni najgorega, udomljeni u izbjegličkim kampovima diljem Hrvatske, kao što je i Armija BiH uz pomoć Hrvatske i naoružavana i u svakom drugom obliku vojno osposobljavana, a na kraju Herceg-Bosna biva proglašena zločinačkom tvorevinom, dok je genocidna Republika Srpska postala skoro država u državi.
Posljednja haška presuda ujedno je najveći poraz hrvatske politike i diplomacije u njenoj povijesti, ali što zapravo i ne čudi ako znamo koliki je još uvijek utjecaj udbaša i partizana na vodećim pozicijama u svim životnim sferama kod Hrvata, ponavljamo – s obje strane granice. Za očekivati je da će na sličan način sutra vedriti i oblačiti njihovi sinovi ukoliko se ne provede lustracija koju umni ljudi (eto ima i takvih kod Hrvata) već tako dugo zazivaju. Ali, kako je napraviti kada bi prvi trebali biti procesuirani oni koji bi je trebali provesti, odnosno oni koji su svih ovih godina na vlasti?
Bihaćka enklava
Još jednom na kraju treba ponoviti (pošto je ponavljanje majka znanja) da u BiH nije bio građanski rat nego rat kojeg su Srbi započeli, odnosno partizanska (puno je manje ona tada bila četnička) JNA napadom na Hrvate u selu Ravno, a kasnije i Bošnjake i stoga Hrvati i Bošnjaci moraju tražiti i naći rješenje tekućih problema, a u tome im ne treba pomoć neke treće strane, jer obično kada se umiješa treća strana tek tada “belaj” i nastaje.
Pa kud ćete bolji primjer od Bihaćke enklave – kada su zajednički djelovali Hrvati i Bošnjaci obranili su tu enklavu i ona je doslovce izbjegla sudbinu Srebrenice, no kada su strani moćnici umiješali prste izazvali su sukobe Hrvata i Bošnjaka, dogodili su se određeni zločini, kako s jedne tako i s druge strane, ali nikako s kvalifikacijom udruženog zločinačkog poduhvata Republike Hrvatske nad muslimanima, odnosno Bosnom i Hercegovinom.
Štoviše, kada bi sve te zločine stavljali na nekakvu vagu lako bi došli do zaključka da su muslimani napravili puno veće zločine nad Hrvatima, ali takvih optužnica nema ili ih je jako malo, a koje su i postojane tako su sročene da ih ni sami egzekutori, nerijetko mudžahedini iz islamskih zemalja, ne bi bolje sročili!