Mnogi već tvrde kako su u cijeloj priči o 'Agrokoru', koja je na kraju, možda, završila ili tek, možda, započela Ramljakovom ostavkom zbog, kako je rekao - 'očite činjenice da više ne uživa potporu većine Vlade i samog premijera', Ramljak i Dalić, uz sufliranje Borislava Škregre, iskoristili političke pozicije za samovolju, pogodovanje i dodatno lešinarenje po ionako opustošenom koncernu i - državi
Nedvojbeno je kako je vlada Andreja Plenkovića uložila sav svoj politički kapital u spašavanje „Agrokora“, te kako će rasplet situacije u posrnulom koncernu na neki način uvjetovati i uspješnost ili možda neuspješnost Plenkovićeve vlade – njegov reizbor ili politički kraj, gori od onog kakav je učinjen Tomislavu Karamarku. Prisjetimo se samo da je upravo zbog „Agrokora“ i slučaja Zdravka Marića srušena, pa ponovo presložena Vlada, a zbog lex Agrokora – za kojeg se do nedavno nije znalo da ga je kreirala ministrica gospodarstva Martina Dalić – sada se Vlada nalazi pod stalnim kritikama i pritiskom oporbe i javnosti.
Sve su glasniji i oni koji tvrde kako su u toj cijeloj priči, koja je na kraju, možda, završila ili tek, možda, započela neopozivom Ramljakovom ostavkom zbog, kako je rekao, „očite činjenice da više ne uživa potporu većine Vlade i samog premijera“, Ramljak i Dalić, uz sufliranje Borislava Škregre, iskoristili političke pozicije za samovolju, pogodovanje i dodatno lešinarenje po ionako opustošenom koncernu i – državi. Jer, država će, nota bene, ukoliko se kreditori „Agrokora“ ne slože s izborom novog povjerenika, cijeli kredit od 1,06 milijardi eura, morati naplatiti – odjednom. Međutim, iako naizgled odlazi u pomirljivom tonu, razgovor premijera Plenkovića i Ante Ramljaka, nije bio nimalo ugodan, a Ramljak je, navodno, ostavku podnio razočaran i ljut na Vladu i HDZ…
mn
Pitanje premijerove odgovornosti
S druge, pak, strane, u javnosti, ali i u političkim krugovima, sve češće se čuje kako odlazak Ramljaka ne bi smio ekskulpirati Plenkovića od političke odgovornosti za ono što se tamo događalo, drugim riječima, nezainteresiranost premijera ne znači i njegovu – nevinost. Istodobno, Plenkoviću je udarac stigao i iz Ministarstva obitelji i demografije nakon što je ostavku podnio Marin Strmota, drugi čovjek Ministarstva, demograf zadužen za mjere demografske obnove. Sve što je Strmota pritom kazao, nije bila samo kritika ministrici Nadi Murganić, već je govorio o izgubljenosti i nedostatku odlučnosti ove Vlade da se uhvati u koštac s gorućim problemima Lijepe naše. Jer, kao što je to nemalo puta ponovila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, gradeći doduše sebi novu platformu za reizbor i kao što se zaklinjao HDZ u svakoj kampanji – od Karamarka pa sve do Plenkovića – demografija je temelj, okosnica i doslovno noseći stup politike ove Vlade. A sada čujemo da je sve to bio – “folklor”!?
A pravi foklor već se duže vremena odvija i unutar HDZ-a. Ako je suditi prema tvrdnjama visokih izvora iz stranke, Plenkoviću su potresi u Vladi, zapravo tek ishod nemira i nezadovoljstva koje vlada unutar stranke od rujna 2016. godine, točnije od trenutka kada je Plenković odlučio kadrovirati Vladu imenima koja su do jučer bila, malo je reći, stranačke persone non grata, u svakom smislu. Pritom, premijerova samovolja, te marginaliziranje glavnih sudionika desnog političkoga krila unutar HDZ-a, razlogom su brojnih potresa i sukoba u Vladi, iako se na prvi pogled čini kako Plenkoviću probleme zadaju samo Vrdoljakov HNS i nacionalne manjine. No, ni ta priča, doduše, nije daleko od istine, ali dok se HNS-ovci bore da što veći broj njihovih članove zasjednu u ministarske fotelje, uhljebe se u ministarstva, državna poduzeća, a manjine za svoja još veća prava i ovlasti, HDZ-ovci ruše svoje ministre, ne bi li naposljetku oslabili i samog Plenkovića, te ga maknuli s pozicije predsjednika stranke.
Udarac na ministre koji bi na novim parlamentarnim izborima bili Plenkoviću od velike koristi, s obzirom da uživaju veliku potporu birača, taktika je i plan koji su odabrali premijerovi protivnici, ali koje je Ramljakova ostavka na barem još neko vrijeme – odgodila. Drugim riječima, Ramljakov odlazak ne mora spasiti „Agrokor“, već obraz HDZ-u, koji je svjestan kako priča o „Agrokoru“ sve više poprima sličnosti s onom koju HDZ-ovci nerado spominju – Fimi medije.
U pojedinima medijima ovih su se dana pojavila nagađanja kako je jedan od bliskih Plenkovićevih suradnika provjeravao, kako bi unutar Vlade i HDZ-a bila primljena ideja o rekonstrukciji Vlade, koju premijer, navodno, planira provesti zbog uloge Martine Dalić u slučaju „Agrokor“. U tom se kontekstu spominju i ministar zdravstva, Milan Kujundžić, te ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Nada Murganić, koji su zbog nekih svojih izjava ili odluka, već nekoliko puta bili na meti kritika u javnosti. Iako bi i Martina Dalić svojom ostavkom pokazala političku odgovornost, postavlja se pitanje – kome i zašto, zapravo, smeta ministar zdravstva, Milan Kujundžić, koji je ulaskom u resor zdravstva, svjesno preuzeo goleme štete prijašnjih Vlada i ministara, koje se zbog svojih razmjera ne mogu riješiti u samo nekoliko godina. Da je tomu tako, svjedoči i jedna od prvih Kujundžićevih izjava, kada je rekao kako je potpuno svjestan da zbog lošeg stanja u kojem se nalazi hrvatsko zdravstvo, u svom mandatu od četiri godine, neće moći sanirati štetu. Pritom je dodao da su i mali koraci i poboljšanja, put prema zdravstvu kakvog zaslužuje svaki građanin Republike Hrvatske. Milan Kujundžić jedan je od rijetkih ministara zdravstva koji na Ksaver nisu stigli najavljujući velike reforme. Umjesto toga, najavio je politiku kontinuiteta i malih koraka, prije svega uvođenje reda.
mn
Nesposoban za ministra, jer je – liječnik!?
No, i unatoč toj činjenici, napadi na Kujundžića nisu prestajali – u međuvremenu je bio optužen za seksizam, jer je dugogodišnju kolegicu, medicinsku sestru, nazvao – „zgodnom“. Na teret mu se stavljaju i sva bolesna djeca i njihovi roditelji koji nemaju dovoljno novca za liječenje teških bolesti. Kriv je Kujundžić i za svakog korumpiranog liječnika ili pak njihove šovinističke ispade. A oni koji bi mu rado izmakli ministarsku stolicu tvrde da nije sposoban obavljati posao ministra zdravstva, zato što je liječnik!? Međutim, sve to nema pozadinu u Kujundžićevoj realnoj nespobnosti ili nekompetenciji, već u – politici.
Naime, otrovne strelice na njegov račun dolaze iz redova HDZ-a, iz stranačkih krugova koji su s Kujundžićem na ratnoj nozi još iz doba Tomislava Karamarka, kada je Kujundžić napustio HDZ, ali se na poziv premijera Plenkovića, opet vratio. Nanošenje štete njegovom političkom ugledu započeo je Andrija Hebrang s kojim se Kujundžić, zbog klevete, našao i na sudu. Podsjetimo, okidač za Kujundžićevu tužbu bile su Hebrangove riječi o njegovim aktivnostima 1991. i 1992. godine: “Otišao je u Njemačku, dolazio na nekoliko dana obraniti doktorat i vraćao se u Njemačku. Čak je jednom bio u Lipiku na sat vremena kada je oslobođen, to je sve što je ‘primirisao’ bojišnice, ali to sam doznao prekasno. Kada sam ga 2004. godine zapošljavao u Ministarstvu, vjerovao sam na riječ čovjeku koji sjedi preko puta mene i gleda me u oči.”
Sada već i sam politički marginalac, Hebrang se tada priklonio struji koja Kujundžića ne želi ni danas na sadašnjoj poziciji, ali ni u HDZ-ovoj vladi, a jedan od njih je i predsjednik zagrebačke Gradske skupštine, Andrija Mikulić sa suradnicima. Među njima se, pak, nalazi i pokoji liječnik, kao HDZ-ov saborski zastupnik, ambiciozni psihijatar, Ivan Ćelić, koji bi rado preuzeo resor zdravstva. Problema s Kujundžićem, prema riječima brojnih HDZ-ovaca, ima i Milijan Brkić, koji je, navodno, i blagoslovio sinkorinizirane napadi na ministra.
Protivnici Kujundžića, prije svega mu najviše zamjeraju podršku birača, jer je u Sabor, s neprolaznog 14. mjesta u X. izbornoj jedinici, ušao s više od 14 tisuća preferencijalnih glasova. Usporedbe radi, Milijan Brkić je na posljednim zborima bio nositelj liste u II. izbornoj jedinici gdje je osvojio 9600 glasova. Podršku Kujundžiću dali su i sami članovi HDZ-a na unutarstranačkim izborima 2012. godine, iako je naposljetku četvrti predsjednik HDZ-a postao Tomislav Karamarko sa 970, prema 860 Kujundžićevih glasova.
Istodobno nije ga se štedilo ni kada je komunikacija bila u pitanju, pa je tako proglašen jednim od najgorih komunikatora u 2017. godini. Tako je nekako ispod radara prošla velika reforma zdravstva koja će omogućiti onim zdravstvenim djelatnicima koji rade više – da više i zarade, a svi će liječnici imati ugovore s definiranim pravima i obvezama čije će izvršenje kontrolirati županijski uredi za zdravstvo. Tim će ugovorima biti utvrđena obveza smjenskog rada, dežurstava, rada vikendom, koji su bili česti predmet sporova…
No, svoju taktiku za smjenu Plenkovićevih bliskih suradnika, njegovi protivnici morat će promijeniti jer, čini se, Ramljak iako ljut na Plenkovića, ipak je odigrao karte njemu u korist; pad velike ribe zadovoljit će apetite do daljnjeg, pa je smjena Martine Dalić koju, navodno, zagovara veliki dio Predsjedništva HDZ-a – odgođena, kao i smjena Milana Kujundžića i Nade Murganić. Međutim, činjenica je da HDZ itekako mora strepiti od daljnjeg razvoja situacije, baš kao i država i porezni obveznici, na čija bi se leđa mogao natovariti kredit težak milijarde eura…
Kujundžić im je sada postao najmanji problem, na svu sreću. Jer, kako je rekao i sam Plenković u povodu Ramljakove ostavke, aposlutna odgovornost bit će isključivo na njegovoj Vladi…